DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/188902 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— ro


ni, sto je franzuzka vlada učinila, da se ograniči opusto


šivanje šuma i da se gore opet posu me?


Nikada nijesu ove nevolje dosegnule tolikoga razmaha, kao god. 1856.;
šteta je bila te godine procijenjena na 200 milijuna franaka. Vlada nije dalje
mogla da bude indifirentnini gledaocem narodne nevolje, te je bila prinuždena,
da narodu pruži pomoćnicu ruku. Kada su 28. lipnja 1860. god. i 8. lipnja
1864. god. bili izdani od Napoleona III. zakoni, bio je položen temelj pošumljivanju
Pireneja, Severna i Alpa.


Zakon od 28. lipnja 1860. god. određjivao je, da se dade podpora onim
obćinama i privatnicima, koji bi željeli primiti se posla oko pošumljivanja onih
gorskih krajeva, za koje je obćenito priznao, da bi bili na obćenito dokro, kad
bi se opet zasadili šumom. U slučaju, kada sami posjednici ovakovih krajeva
nijesu imali sredstava, da ih obrate pod šumu, vlada bi se sama primala posla
oko zašumljivanja; kod toga je vlada imala pravo zadržati si polovinu pošumljene
površine dotle, dok joj se nije naplatila glavnica s kamatima. 8 lipnja 186 t god.
izdani su dopunjujući zakoni i različne odredbe, medju ostalimi i to, da se što
brže i što jeftinije učini kraj toj strašnoj bijedi tako, da se goli gorski obronci
i stijene pokriju busenom (gazonn ement), a to je mnogo jeftinije, nego da
se na tim mjestima zasadi šuma. No pokusi izvedeni u većim razmjerima pod
Fauconom i Sanieresom (depart. Basses Alpes) doskora su pokazili, da
busen ne može da nadomjesti šumu Čim je pala prva ploha, mjesta pokrita
busenom bila su izprana, a busen su odnjeli nabujali potoci. Prednost šume
postade odtada svakomu jasna i od tada se počelo tražiti spasa razorenim
gorskim krajevima j edino u p´ošumlj i van j u.


Zakoni od I8u0. i 1864. god. ostadoše u kreposti do posljednjega vremena.


4. Aprila g. 1882. zamijeni te zakone drugi zakon, u kojem i leži temelj svim
radnjam o pošumljivanju gora u Francuzkoj. Vladi je postalo mogućnim, da
izvodi radnje u većim razmjerima; u interesu samih radnja ne uzima vlada
privatnoga posjeda, koji je pošumila samo na vrijeme u svoje ruke, dok joj se
izplati potrošen novac, nego vlada i kupuje ovakove krajeve od privatnika;
obraćeno je takodjer dovoljno pažnje i poboljšanju pašnjaka. Vlada daje podpore
obćinam, koje su pripravne, da poprave svoje pašnjake iztrebljajući n. pr. škodljive
za stoku biline, pobirajući i odstranjujući kamenje, gnojeći ih i natapajući.
Ovakovim se načinom povećava produktivnost tla; razmjerno manja površina
daje isto, što se je prije dobivalo iz ogromne površine iztrošenoga i izsisanoga
gorskoga tla. Ovakovim evo načinom ne trpi žiteljstvo gorsko nikakve štete od
razširivanja šuma, jer se vlada brini i za glavni uvjet njihove eksistencije — za
stočarstvo. Francuzka se vlada ne ograničuje samo na to, da daje podpore za
poboljšavanje pašnjaka, ona se zajedno s tim bavi i oko toga, da se stočarstvo
temeljito promijeni — da se postepeno predje od ekstensivnoga ovčarstvo k
intezivnomu timarenju rogatoga blaga za muzenje. Za taj cilj osnovala je vlada
u gorama nekoliko družtava za vodjenje racionalnoga gospodarstva sa sirom.