DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/188902 str. 3 <-- 3 --> PDF |
Br. 2. u ZAGREBU, 1. veljače 1889. God. XIII. Memorandum, upravljen na kralj, velikoga župana županije ličko-krbavske, u pogledu unapredjivanja šuma otočke imovne obćine. Piše šum. taksator Đnšan Ilijć. Posjed otočke imovne obćine iznaša 137.658´86 katastralnih jutara. Na temelju iznovične procjene, poduzete u smislu naputka B. k zakonu od 11. srpnja 1881., ustanovljena je faktična drvna gromada tih šuma na 8,970.057 m^ Po ustanovama toga naputka ima se ta drvna gromada smatrati neokrnjivom glavnicom. Da se pak uzmogne postignuti normalno stanje šuma, da se može Lika i Krbava zeleniti, nije dovoljno, da se samo ta glavnica sadanje šume uzdrži, nego je potrebito, da se ista i umnaža. A to može biti jedino kapitaliziranjem kamata, t. j . ako se šuma manje bude sjekla nego što prirašćuje. Ova je misao vodila zakonodavca kada je za ustanovljenje godišnjeg ^ječjvg^^^ihoda n^Ži^´ šuma propisao u šumarskom svjetu obće poznat]^ ^ |
ŠUMARSKI LIST 2/188902 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 46 — Odbiju li se od ovih podataka napred navedene potrebe pravoužitnika, to nam se taj višak razpađa u 26´031 m* ogrievnog i 28.127 m´gradjevnog drva. Kompetencija gradjevnog drva kod otočke imovne obćine veća je nego kod ikoje u našoj kraljevini — u tom pogledu su naši pravoužitnici podpuno zadovoljni. I pripadnost ogrievnog drva najveća je kod nas. Navesti ću samo jedan primjer. Najbogatija imovna obćina brodska daje svojem pravoužitniku sa posjedom od ´li selišta samo 5 prostornih metara drva, a naša 11. Ali naši pravoužitnici ipak tom odmjerom pripadnosti ogrieva zadovoljni nisu. A to se nezadovoljstvo nebi nimalo ublažilo, ni s onih plus 26.031 m^, jer su im faktične potrebe u tom pravcu daleko veće. 0 kakvoj prikrati moglo bi dakle govora biti jedino kod odmjere pripadnosti ogrievnog drva. Uvaži H se pako, da je i ova neznatna prikrata posljedica -samo po teritoriju imovne obćine nepravilno razdieljene drvne gromade, te da bi sačuvane šume u Plješivici sa svojim plusom ogrieva u prvom redu služiti morale za popunjenje kompetencije sela primorskih i Perušićke obćine, koja sela taj višak nikad radi prevelike udaljenosti crpiti nebi mogle, to se vidi, da je ta drvna gromada sasvim izgubljena, i to ne samo za ta sela, nego usljed pomanjkanja prometala i radi ođaljenih tržišta i za samu imovnu maticu. V Iz ovih podataka se dakle vidi, da se podielbi godišnjeg prihoda na pravoužitnike i imovnu maticu ništa prigovoriti ne može. Račun je tu čist, samo da ne ima drugih zapona! Godišnje prodaje naših sječina ter vadjenje najstarijeg dobnog razreda u istih, ne zatire naše šume kako to možda mnogi misle, jer je ta sječa gospodarstvenom osnovom po načelih modernog šumarstva odredjena, kao reducirani T-ihod naših šuma. ´´´dino usljed ogromnih šumskih šteta, dakle usljed |
ŠUMARSKI LIST 2/188902 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 47 — Tih 5V4 kubičnili hvati iznose po novoj mjeri 36 m´ ili 48´/a prostornih metara. Kompetencije ogrieva ustanovljene su u našem katastru, a odmjerene u suglasju sa § 17. naputka A. — odnosno sa potrajnim prihodom imovnoobćinskih šuma iznašaju 11—27 dakle poprieko 19 prostornih metara. Po tom je ova naša „katastralna´´ potreba manja za 29 ´js prostornih metara od one stare „zbiljne" potrebe. Početkom godine 1883. prigodom sastavka pravoužitničkog katastra bilo je na teritoriju bivše otočke pukovnije 6941 pravoužitnih kućnih brojeva. Svi ovi pravoužitnici prikraćeni su u svojoj faktičnoj potrebi novom odmjerom pripadnosti za 204.760 prostornih ili 151.522 m* tečajem svake godine, od kako je novo uredjenje šumskog gospodarstva u kriepost stupilo. Uvaži li se sada činjenica, da su obćinski pašnjaci devastirani, a da privatnici bivše otočke pukovnije veoma malo svojih gajeva imaju, pa da i to malo što imaju pomno štede, to je svakom jasno, da se ta razlika izmedju „zbiljne" i „zvanične" potrebe namicati mora iz šuma imovno-obćinskih. Osim toga sieče se neovlašteno uz tu razUku i sva potreba nepravoužitnika i tajnih podieljenika, o kojih u katastru ni spomena nema, a ta potreba je uviek u stanju izjednačiti se sa možebitnom sječom na privatnih posjedih i obćinskih pašnjacih. Uzme li se nadalje u obzir, da je drvo kao ogriev u ovih krajevih neobhodno potrebito, jer mu ne ima nikakovog surogata, to su šumske štete dakle u prvom redu naravna posljedica prevelike populacije te prevelikih neobhodnih potreba, koje godišnja proizvodnja ogrieva naših šuma podmiriti u stanju nije. Naše šumsko gospodarstvo ne troši usljed toga samo gospodarstvenom osnovom dozvoljeni prihod, nego se taj pače nadmašuje usljed šumskih šteta za 151.522 m\ Mi dakle ne samo da ne kapitaliziramo godimice njeki diel drvnog prirasta, nego šta više krnjimo dobrano i svoju glavnicu. Ovo krnjenje glavnice biva uz to skoro geometričnom progresijom, jer štetočinci sieku najmladji i srednji dobni razred, drveće u najboljem napredku, đočim bakrlje, koje su bez prirasta te koje po tome mrtav kapital čine — ostavljaju. Glavni uzrok šumskih šteta rekao sam malo prije, da se sastoji u tome, što proizvodnja drva ne može koraka držati sa rastenjem pučanstva odnosno s njegovimi potrebami, a sada da vidimo ima li i drugih obstojnosti, koje ako i nisu direktni povod štetam, ipak možda na potenciranje istih djeluju. Iz gore navedenih brojka vidi se, da naše pučanstvo godimice troši na račun imovnih šuma 250.866 m^ ogrievnog drva. Od ove svote ne sieče se samo ona razlika izmedju zbiljne i zvanične potrebe izvan gospodarstvenom osnovom ustanovljenih sječina, nego veći diel |
ŠUMARSKI LIST 2/188902 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 48 — i same zvanične potrebe. — U ođbodenim sječinama imao bi tu potrebu pokriti za sječu dozreli najstariji dobni razred drveća. Izvan sječine pak, usljed kradje, pokriva se ta potreba slično kao i ona razlika sa najmladjim i srednjim dobnim razredom, jer štetočinac ne gleda, gdje će drvo posjeći i je li će posiekom istog tlo se ogoljeti i da li će možda obližnja stabla ozliediti, njemu je samo stalo do toga, da mu drvo svrsi odgovara, da ga što prije đosieče i neopaženo na sigurno mjesto spravi. U mjesto dakle, da se sieče staro drveće po sječinama, kojemu prirast već padajuću tendenciju ima, hara se obližnja mlada šuma, kojoj prirast baš protivni smjer sliedi. Ovom pojavu opet nalazi se uzrok u tom, što su sječine od sela previše udaljene odnosno u tom, što veliki dio naših pravoužitnika ne ima blaga ili ako ga i ima, to je tako slabo, da nije u stanju doznačeni mu u sječini ogriev kući privesti. A da je uzrok tim štetama zaista udaljenost sječina, najbolji je dokaz to, što imovna obćina od kako je novi sječni red u kriepost stupio, puno više prijavnih listina ima nego prije, — Udaljenost je donjekle i pojam relativan, vezan za kakvoću puta i blaga. Gornja Krajina u obće a napose županija ličko-krbavska usljed nepogodnog tla i siromaštva pučanstva, odnosno loših obćinskih puteva i slabog blaga neće se moći sve dotle izrazom blizine obzirom na sadanje sječine poslužiti, dok se ili putevi ne poprave ili ne bude blago bolje timarilo. Budući dakle udaljenost sječina rezultira i iz loših prometila i slabe tegleće marve, to i ove narodno-gospodarstvene mane imaju na umnažanje šumskih šteta znatan upliv. Osim toga umnažaju se šumske štete i s toga, što se doznaka ogrievnoga drva za pravoužitnike većinom u kasnu jesen preduzimlje. Zimska nevremena nastupe tako puno prije, nego što narod, koji je u sječinama drva primio, ista izvesti može. Šume otočke imovne obćine, koje zapremaju površinu od 13´/a kvadratnih milja, raztrešene su po teritoriju bivše otočke pukovnije, koji 48 kvadratnih milja iznaša. Ova raztrešenost naših šuma nastala je, što se prigodom segregacije morao osobiti obzir uzeti na pučanstvo, koje je zahtjevalo, da mu radi lakšeg drvarenja i paše blaga šuma u blizini kuća bude. Ovakovom podielbom šuma naniela se vehka korist samo poljskom gospodarstvu naročito stočarstvu, šumi samoj pak prouzročen je nazadak. Poljsko gospodarstvo sa svojim raznim granama u obće, a osobito u naših kršjevih, stoji u oprieci sa šumarstvom. Najbolji dokaz tome pružaju nam silne krčevine i devastirani oko sela se nalazeći šumski predieli. Ratar je naravni neprijatelj šume. To neprijateljstvo ima tim veći zator šume za posljedicu, ako je isti kao što su naši graničari neuk, te bez ikakve gospodarske sviesti, a kada je uz to još šuma i razciepkana tako kao kod nas, |
ŠUMARSKI LIST 2/188902 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 49 — da je čuvanje iste po šumskih organih još više otegoćeno, to i u toj raztrešenosti naših šuma imamo jedan uzrok više, koji šnmskim štetam polje stvara. Ako se do sada navedeni uzroci šumskih šteta nepristrano u obzir uzmu, to svaki priznati mora, da sadanje čuvarsko osoblje može u čuvanju i obrani šuma samo sporednu i neznatnu ulogu igrati. Ne može se doduše tvrditi, da lugarsko osoblje ako je svrsi shodno izobraženo, i ako se sustavno na točno vršenje svojih službenih dužnosti pridržaje, nije znamenit stup u čuvanju šuma. Ali da je na najnepogodnijem, što samo biti može, teritoriju od 48 kvadratnih milja raztrešenu šumu 70 Ijudih u stanju sačuvati, o tom ću ja prvi a sa mnom i svaki objektivno sudeći čovjek podvojiti. Pošto dakle u broju našeg čuvarskog osoblja nije pogodjen pravi razmjer prema veličini i raztrešenosti šuma, to i u tom nalazimo opet jedan povod, što štete mah preotimlju. Osim kradja, koje imaju za motiv vlastitu potrebu drva, ima i takovih, koje nastaju iz spekulativnih razloga. Mnogi je prisiljen u šumskoj kradji tražiti zasluge, kad kod nas u velike manjkaju vrela poštene privrede. I usljeđ takvih kradja je obstanak naših šuma ugrožen, te i usljed istih broj šumskih šteta mora se dizati. Ovim do sada naveo sam najglavnije uzroke, iz kojih devastacija naših šuma potiče, naveo sam uzroke, koji su stvorili današnje nepravilne odnošaje u našem šumskom gospodarenju, a sada ću nastojati iztražiti sredstva, kako bi ove nepravilnosti svesti mogU u kolotečinu reda, da uzmognemo racionalno gospodariti s našimi šumami, tim velevažnim i po obstanak ovoga naroda neobhodnim imetkom. * * Ako proizvodnja kojeg kraja nije u stanju namaknuti toliko namirnica stanovite vrsti, kolike su potrebe njegove, to se moraju ili ove (potrebe) skučiti, ili one prve, na račun drugih manje potrebitih proizvoda umnožiti. Ova narodno-gospodarstvena istina važi i u šumarstvu. U početku ovoga memoranduma dokazao sam, da prihod naših šuma nije u stanju podmiriti cielu potrebu ogrievnih drva pravoužitnika. Razlog tomu je abnormalno stanje šuma, t. j . što na površini, koju te šume zastiru, ne ima onoliko drvne gromade, koliko normalno stanje istih uvjetuje. Abnormalna drvna gromada šuma otočke imovne obćine bila je tečajem god. 1883/4. velika 8,970.057 m». Zadaća šumskog gospodarstva sastoji se po novoj gospodarstvenoj osnovi u tom, da u toku obhodnje od 120 godina tu drvnu gromadu povisi na 13,316.836 m^ ih dragim riećma, da za to vrieme prištedi 4,346.779 m^ |
ŠUMARSKI LIST 2/188902 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 50 — , Ta prišteđnja drvne mase pak ne znači kod nas šumara ništa drugo, nego da se za to vrieme izrabljuje staro za sječu dozrelo drveće uz istodobnu štednju mladjih dobnih razreda i kultiviranje od erara primljenih i do 1883/4. novonastavših golietih. Predpostavimo si sad, da su naše šume već 1883/4. kada se procjena istih provadjala, bile u normalnom stanju, te da su se izkazale drvnom gromadom od 13,316.836 m«. Po Hundeshagenovom načinu o procieni prihoda, koji je naputkom B. zakona od II. srpnja 1881. za nas propisan, mogle bi te šume pružati nam svake godine potrajni prihod od 236.231 m" drva. Napred smo vidili, da faktična potreba ogrievnog drva pravoužitnih zadruga 249.876 m^ troši. Pravoužitne obćine pak troše na godinu po katastru 1754 m^. Ciela potreba ogrieva svih pravoužitnika iznaša dakle 251´.630 m^. Pribroji li se toj gromadi još i onih godišnjih 6469 m* tehničko-sposobnog drva, namienjenog potrebi pravoužitnih gradjevnih objekta, to predstavlja sveukupna godišnja potreba naših pravoužitnika 258.099 m´ drvne mase. Ova nam sveukupna faktična potreba nadmašuje i prihod normalnog stanja šuma za 21-868 m^ A što će to reći u jeziku Ijudih ne matematičara i ne strukovnjaka ? To će reći, da ni cieli produktivni prostor imovne obćine uz najpomnije obradjivanje i melioracije tla, uz najbrižnije kultiviranje i čuvanje šuma, potrebu ni samo današnje populacije ovih krajeva pokriti nebi mogao. Po najnovijoj brošuri našeg statističara Milovana Zoričića „Demografische Arbeiten in den Konigreichen Kroatien und Siavonien" 1887. umnaža se žiteljstvo bivšeg ličko - otočkog okružja sporije samo od onog u bivšoj riečkoj i varaždinskoj županiji. U tom pogledu su dakle naši krajevi naniah na trećem mjestu u naših kraljevinah. Rastenjem pučanstva i umnažanjem dioba raste, uz kolikoću ostalih životnih potreba, i potreba ogrievnog i gradjevnog drva. Umnažanje puka vuče u prvom redu za sobom razširenje polja, a to se može u našim krajevima dogadjati samo na račun šumskog tla. Dok se dakle proizvodnji ostalih namirnica u svrhu umnažanja istih tlo povećava, skučuje se ono istodobno za proizvodnju šumskih surovina, jer se šumi tlo umanjuje ne samo krčenjem u svrhu pretvorbe u drugu kulturu, nego se devastira štetami i samo absolutno šumsko zemljište, na kojem izim šume nijedna vrst kulture uspjevati ne može. Ovoj anomaliji u našem narodnom gospodarstvu može se doskočiti na dva načina naime: ili da se preduzme kolonizacija onog diela pučanstva, koji remeti ravnotežu izmedju potreba i šumskih namirnica, dakle da se potrebe drva smanje iii da se uz kultiviranje imovno-obćinskih gohetih preduzme istodobno i uzgajanje šume na obćinskih i privatnih pašnjacih, odnosno da se razširi tlo |
ŠUMARSKI LIST 2/188902 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 51 — proizvodnji drva na račun manje potrebnih namirnica, koje poljsko gospodarstvo proizvadja. Ilazselenje prekobrojnog pučanstva rabilo se prije često u slične svrhe, i u drugim naprednijim zemljama, ali samo kao sredstvo palijativno. I kod nas bi to sredstvo u prvom času nedvojbeno uspjehom popraćeno bilo, ali kad bi se taj uspjeh sravnio sa potežkoćami, koje bi se kod takove kolonizacije svladati morale, pa kada se uzme, da bi na domu ostalo pučanstvo tim brže se razplodjivalo, što bi mu životni naslovi kud i kamo povoljniji bili od sadanjih, te da bi usljed toga u razdobju od dve ljudske generacije bili na istom mjestu u pogledu brojnog stanja pučanstva gdje smo i sada, napokon ako se uvaži, da bi za oto vrieme jedva polovicu obhodnje propisane za naše šume, prekoračili; to se vidi da se to sredstvo izplatilo nebi, jer bi osujetilo unj položene nade. Mnogo bi stajalo, a zlo se ipak radikalno izhečiti nebi moglo. — Drugo sredstvo t. j . našumljenje ogoljelih imovno - obćinskih prediela, obćinskih pašnjaka i privatnih za poljsko gospodarstvo neobhodno nepotrebitih čestica, bilo bi još s većimi potežkoćami skopčano, ali bi za oto uspjeh tim sigurniji i sjajniji bio. Već zagajivanje imovno - obćinskih strana prouzrokovalo je u našem puku silno nezadovoljstvo i mržnju proti instituciji imovne obćine, jer drži da su te zabrane uperene proti stočarsvu, kao najunosljivijoj grani poljskog mu gospodarstva. A šta bi tek bilo da se počnu kultivirati i obćinski pašnjaci, da se šta više prisili i sam na zagajivanje svojih čestica? Provedba dakle ovog drugog sredstva zamašne je pitanje, preko kojeg se jednostavno s dnevnog reda preći ne može. Ja s mojimi nazorima o riešenju toga pitanja ne prisvajam nikakovu mjerodavnost, ali svaki mi mora dozvoliti usljed gornjih istinitih podataka, da šuma u ovih predielih ni pedlja više svojeg zemljišta ne smje ustupiti poljskom gospodarstvu. Do naših je racionalnih gospodara dakle stalo, ne samo da se sadanji kompleks šuma uzdrži, nego da se i razširi, te da njezini proizvodi u harmoničnoj cjehni sa ostahm najnuždnijimi namirnicami moguće blagostanje našeg puka obezbjede. Te tako bi naši gospodari morali po mojem nemjerodavnom mnienju prije svega u vlastitoj kući na čistac doći, da li i koje bi grane svoje privrede žrtvovati mogli i morali, da se narodu osigura neobhodni užitak drva. Najvažnija nuzgredna grana poljskog gospodarstva je kod nas stočarstvo. Ono je čedo naših šuma, koje nisu znale da u njedrima svojim guju odgajaju, guju koja će ih jednom za srce ugristi. Dokle god bude naš gospodar, graničar, svoje blago u šumi krmio a ne na jaslama, i to na jaslama ali u prvom redu proizvodima polja svojih, dotle se naše šume podići ni naše golieti zeleniti neće. Ovo je maienje nas šumara. |
ŠUMARSKI LIST 2/188902 str. 10 <-- 10 --> PDF |
´: - 52 — Stočarstvo treba svesti na neobhodni za obradjivanje polja potrebiti minimum, a dobitak puka iz te prirodne grane nadomjestiti drugimi vrelima zarade. Možda bi mi tko ovdje prigovoriti mogao, da bi sa utamanjenjem većine blaga i oranice svoju proizvodnu snagu izgubile, budući bi nestašica gnojiva nastupila. I ovaj je nazor pretjeran; blago našeg graničara najveći dio godine provede u gorj, po pašnjacima. Mnogi imaju i stanove po gori, njihovo blago za to vrieme ni na konak kući ne dolazi, a torine kod tih stanova svojim gnojem polja ne maste. Oni pak koji stanova nemaju, tima blago doduše svaku večer kući dolazi, ali kolikoća od blaga prekonoć dobivenog gnoja, buduć se isto prekonoć na jaslama ne krmi, za % je manja, od one prekodan u gori ostavljene. Cieli svoj gnoj ostavlja blago gospodaru samo preko zime, a taj potiče većinom od krmiva, koje je na polju raslo. Uništenjem koza, a reduciranjem ovaca i rogate marve, svakako bi se kvantum gnoja snizio, ali bi taj manjak s druge strane šuma svojom steljom obilato nadomjestiti mogla bez uštrba za svoj obstanak, dočim joj brstenje blaga korjen podgrizava. Uz to ne treba s uma smetnuti, da bi ono blago, koje bi usljed te redukcije ostalo, i mnogo jače bilo; jer bi ga gospodar mnogo bolje poljskim krmivom hraniti mogao nego prije. A takova marva mogla bi svojom teglećom snagom gospodaru istu uslugu činiti, kao i sadanja mnogobrojna ali degenerirana stoka. Tako hranivimi poljskimi proizvodi dobro uzdržavano blago, prem brojem maleno, zaostajalo bi možda u pogledu kolikoće, ali sigurno ne u pogledu kakvoće gnoja. Naši inteligentni gospodari morali bi ovo pitanje ozbiljno u razpravu uzeti, te nastojati, da se i prost seljak u stanje stvari uputi i sa preduzeti se imajućimi mjerami oprijatelji. Ako se u tom pogledu gospodari s nama šumarima suglasuju, to onda preostaje samo stvoriti svrsi shodne kulturne osnove, te sa pošumljenjem čim prije početi, a isto postepeno i sustavno provadjati. Što se tiče pošumljenja privatnih čestica, to je tomu visoka kr. zem. vlada godišnjimi nagradami do sada već prilično put utrla, samo bi nastojati trebalo, da te nagrade u dio padnu onim privatnikom, koji uz odgajanje vlastitih šumica ne zatiru kradjom obćinsku šumu, jer većina takovih privatnika drhće nad svojim dobrom, a ovamo izpunjava stupce šumsko-kaznenih registara kao i svi ostali. A bude li se konačno uz sredstvo pošumljenja istodobno i u pogledu kolonizacije bar nješto učiniti moglo, to će i onaj mali postotak izse- Ijenika tim prije i sigurnije cilju nas dovesti. Do godine 1883/4. nije šumsko gospodarstvo naše imovne obćine imalo nikakove gospodarstvene osnove. Niti se tu znalo koliki je prihod niti razhod naših šuma, a sieklo se ondje, gdje je tko hotio. Uredjenje našeg šumskog gospodarstva, propisano naputkom A. i B. zak. od 11. srp. 1881., može se i mora se dakle napredkom smatrati za naše šume. Već sama ta okolnost, što je sječenju šumž, usljed tog uredjenja podan stalan pravac, koji sustavno privodi k uporabi i najudaljenije cielovite šume, pa što se time ujedno štednja i čuvanje bližnjih jur devasti |
ŠUMARSKI LIST 2/188902 str. 11 <-- 11 --> PDF |
- 53 — ranih krajeva pred očima ima, moralo bi isto kod svakog prijatelja obćeg blagostanja odobravanje steći. Pravac, kojim se nižu naše godišnje sječine, uvjetovan je takozvanom „glavnom" sječnom osnovom, a ta je opet sastavljena u duhu ove gore iztaknute svrhe. Jasno je dakle, da je i veliki dio naših sječina daleko od sela zasnovan morao biti i da je ta udaljenost tim veća izpala, što je oko kojih sela više golietih i devatiranih sastojina bilo. Uporaba najstarijeg dobnog razreda u tim izsječenim šumama, odgodjena je glavnom sječnom osnovom na konac prvog uporabnog razdoblja (za 30—35 godina) a to s razloga, što taj najstariji dobni razred zastupan tuj bakrljami, ima za zadaću za oto vrieme štititi tlo od posvemašnog ogoljenja, kao i kulture, koje se tečajem tog vremena u smislu glavne gojitbene osnove preduzeti moraju. Ima doduše prediela, gdje je uz taj najstariji dobni razred zastupan još i najmladji, no tu se uporaba njegova tim prije u sječnoj osnovi odgoditi morala na kašnja vremena, što bi se posiekom njegovim veliki kvar nanio postojećem mladom naraštaju. A iskreno govoreć, dala bi se time i puku, koji i onako nikakove sviesti za čuvanje šuma ne ima, samo prilika, da na te bližnje krajeve još jače napada, nego što je to do sada činio, jer doznačenih bakrlja nitko se ni takao nebi; a naši lugari nisu ni sada u stanju u šumi reda uzdržati, a kamo li u tom slučaju. I ovdje bi mi tko mogao prigovoriti, da su to samo puke kombinacije bez ikakve stvarne podloge, te da ta bojazan usljed toga ne može opravdana biti. Na ovakov mogući prigovor odvratiti mi je, da su te kombinacije naše šumar. ske uprave za vrieme sastavka sječnog reda zaista temelja imale, jer se na mnogim takovim bakrljama još i dan danas znak starog erarskog čekića jasno razpoznaje, a to je dokaz, da su te nakaze drveća već za vrieme granice doznačivane pa da ih nitko sjeći hotio nije. Pa i naša je uprava to izkusila tečajem ove dvje — tri godine, od kako je baš novo uredjenje šumskog gospodarstva u kriepost stupilo, Sječina revira Dolac za 1886. obuhvaćala je cielu stranu nad Založnicom, lievo i desno od tako zvane „Brakusove drage". Bhže ležeću sječinu za selo Založuicu već si nitko želiti ne može. Tu je tom selu doznačen dobar broj bakrlja i starih bukvetina, pa eno još i danas su tamo, a od nedcznačene mladine nema ni traga ni glasa. Isti slučaj nam pruža i sječina revira Krekovača za 1886. nad Brlogom u neposrednoj blizini ležeća. Svrha, kojoj te bakrlje u smislu gospodarstvene osnove do svojega posieka služiti imaju, mogla bi se doduše i jednim drugim načinom postići. Da dotični pređieli ne postanu goli i da tamo u svoje vrieme presadjene biljke proti sunčanom žaru i studeni zaštićene budu, morali bi se isti namah nakon što bi najstariji dobni razred (bakrlje) posiečen bio, bezuvjetno u zabranu staviti, odnosno svaki pristup blaga u iste izključiti. Kada je gospodarstvena osnova u sastavku bila i na to se sredstvo mislilo, ali se od istog moralo odustati, jer bi narod, predpostaviv da bi doznačene bakrlje i uporabio, poradi silnih zabrana još veću graju digao, nego što to sada čini radi udaljenosti sječina. Iz ovoga se vidi, kako je težak posao bio stvoriti gospodarstvenu osnovu. |
ŠUMARSKI LIST 2/188902 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 54 Mi smo šumari morali birati izmedju koristi za šumu i probitka za narodno stočarstvo, pa smo mislili, da će najbolje biti pogoditi zlatnu sredinu i odlučili smo se usljed toga za štednju bakrlja. Istina je, po glavnoj gojitbenoj osnovi moraju ti predieli kad tad zabranjeni biti, ali ne treba zaboraviti, da će to zabranjivanje tekom naše obhodnje sukcesivno — malo po malo, bivati, tako da bi se narod na te zabrane tako rekuć privikao, i smatrao u njima nješto obično, nješto što mora biti. A sve to nebi bilo, kada bi se bakrlje siekle. Iste raztrešene po površini šumskoj a s neznatnim kubičnim sadržajem, mogle bi samo tako podmiriti odnosnu preliminarnu potrebu, predstaviv i opet samo da bi ih narod sjekao, kada bi sječine velike površine zapremale; jer gdje se stabla drvom izkazati ne mogu, mora im površina u pomoć priteći. Šumskom gospodarstvu naše imovne obćine nije baš mnogo stalo do tih bakrlja kao takovih, ono će lako privoljeti na sječu istih, ali će si onda u interesu šumarstva a u podpunom suglasju s ustanovam § 10. šumskog zakona morati pridržati pravo bezuvjetne zabrane odnosnih prediela. Ne ima dvojbe, sječa bakrlja u blizini sela umanjila bi sigurno šumske štete, samo bi se morao iznaći način, kojim bi se puk na sječu tih stabala prisiliti i pri tom od nanašanja štete mladoj šumi odvraćati mogao. Šumsko osoblje samo pri ovakovih nepravilnih odnošajih, koje sam u početku ovog mojeg smiernog memoranduma nabrojio, nije to u stanju učiniti bez izdašne pomoći političkih oblasti. Budu li ove garantirale za uspjeh provedbe tih sječa i za oto, da će narod od delanja kvara odvratiti a za tim odnosne branjevine svom strogosti zakona štititi, to ćemo mi šumari prvi biti, koji ćemo tu odluku s uzhitom pozdraviti. Napokon tu se radi samo o jednom pokusu, izpadne li isti za rukom, to se glavni sječni red obzirom na poredanje pojedinih šumskih okružja i odsjeka bez mnogo muke preinačiti može. Ali dotle, dok se taj pokus ne učini, ne može naše šumsko gospodarstvo na nikakvu preinaku njegovu pristati. Podje li taj pokus za rukom, to će se i eventualna preinaka sječnog reda samo u toliko obaviti moći, da će se bližnji predieli morati jedino za pokriće najsiromašnijeg diela pučanstva pričuvati. Ostali imućniji dio pravoužitnika pako morati će i nadalje drvariti se iz sada zasnovanih sječina, a samo se po sebi razumieva, da bi imovna obćina skrbiti morala za popravak izvoznih puteva. Ona ima do 40.000 for. šumskih odšteta na dugu. Od tih neće se možda više od ^ji utjerati moći, podpuno je dakle pravo, da od štetočinaca zahtjeva, da svoj dug barem odrade, kada ga već odplatiti ne mogu. U tom pogledu morala bi uprava imovne obćine pravoužitnikom na ruku ići, dapače pripravna biti godimice i znatniju svotu u gotovu novcu u te svrhe žrtvovati. Ne dotječe li za izgradnju šumskih puteva niti rad jnsolventnih štetočinaca niti dotične svote gotovog novca, e bogme tada moraju |
ŠUMARSKI LIST 2/188902 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 55 — sami pravoužitnici \x vlastite inicijative u tu svrhu žrtava doprinieti, jer iz lielog tog poduzeća sami će najveću korist crpiti. Dok bi se onaj siromašniji dio puka, što blaga neima, koju godinu drvarenjem id bližnjih bakrlja pomagao, mogli bi dotle ti putevi izgradjeni biti, pa bi onda njemu privoz drva iz redovitih sječina znatno olakšan bio, kao i onima, koji lejako blago posjeduju. Doznačivanja ogrievnih drva za pravoužitnike u redovitim sječinama, norala bi se već u mjesecu kolovozu preduzimati. Zašto se to ne čini, ne leži :rivica kod šumske uprave, nego to biva usljed postojećih propisa i posebnih i krieposti stojećih odredaba nadležne oblasti. — Po ustanovama § 34. naputka C. a službovanje kod imovnih obćina imaju se godišnje drvosječne osnove naj: ašnje do 15. kolovoza predložiti visokoj vladi na potvrdu. To u pravilu nikad prije nebiva, a niti može biti. Šumarije su tako irostrane a šumari obterećeni poslom, da su jedva u stanju i do tog roka lodnieti gospodarstvenom uredu u § 20. naputka A. navedene priloge k drvoječnim osnovama. Ove bivaju dakle visokoj vladi odstupljene oko 15. kolovoza, , dok od visokoiste odobrenje stigne, već i mjesec rujan nastupi, te tako nogu šumarije uz uobičajno i predhodno proglašenje doznaku ogrjeva istom u istopadu preduzeti. Usljed velikih šumskih kotara pak i inih tekućih poslova šumarije lovlači se doznaka ogrjeva obično još i tečajem mjeseca studenoga. Godišnje drvosječne osnove imaju za podlogu po visokoj vladi odobreni ilaborat uredjenja šumskog gospodarstva. Od tog elaborata ili bolje odnosnih slavnih i specijalnih sječnih osnova ne smiju iste ni za dlaku odstupiti, za to u osobno odgovorni upravitelj gospodarstvenog ureda i procjenitelj. Odobrenje elaborata uredjenja od strane visoke vlade izključuje dakle leodobrenje godišnjih đrvosječnih osnova. S toga bi i po stanje naših šuma — jer bi se i tim donjekle štetam la put stalo — a i po same pravoužitnike bolje bilo da se doznake ogrjeva ireduzimati mogu I ne čekajuć na odobrenje đrvosječnih osnova. — Dobar uztuk šumskim štetam bio bi i u tom, da se već jednnm stane la put nepodobštinama, što se dogadjaju usljed pobiranja ležike. Navod ,da po revirih ima dosta ležike" zaista se već otrčao. Ja prolazim eć više godina unakrst kroz naše šume, pa sam samo nailazio na ležiku u lepristupnim predielima i po sječinama, u kojih se slučajno trgovalo, jer su tu istali odpadci neuporabljeni, te za tehničku porabu nesposobni dielovi doznačenih tabala. U bližnjim šumama jako je malo ležike, jer ju je narod već odavna lobrao. Pobiranje ležike smjelo bi se dozvoliti jedino po takovim sječinama i amo u onim šumskim predielima, gdje bi ista slučajno usljed vjetroloma ili ine dementarne nepogode nastala. U svim bližnjim krajevima ako i ima nješto Bžećeg drvlja, morao bi se izvoz toga zabraniti, jer si tu narod sam ležiku )ripravlja neovlaštenom sječom stabala. A naročito nebi se nijednom pravo |
ŠUMARSKI LIST 2/188902 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 56 užitniku smjela doznačiti ležika u svrhu gradje, jer usljed udaljenosti sječin posieće si on stablo, gdje mu je pogodnije, jer je siguran, da će isto nako godinu i više dana kao ležiku doznačenu dobiti. Ovakovim postupkom postaju redovite sječe skroz iluzorne, pa nije čude ako i svoju svrhu ne postignu. Ako se dobro sjećam izdala je visoka vlada jo 1884. godine jednu naredbu koja se tiče izradbe i premjerbe pravoužitnicima doznačenog ogrieva. T naredba usljed naših abnormalnih odnošaja ostala je kod nas samo na papiru jer se nije dala u praksi provesti. Namjera te naredbe veoma je plemenita, pošto je smjerala tamo, da S pravoužitnicima barem ona katastrom odmjerena pripadnost u podpunoj mje izdgje, a ne da se izmjera iste na okularnoj premjerbi temelji. Druga liepa strana te prehvaljene naredbe pak sastoji se u tome, što šumska uprava prigodom obavljanja primjerbe ta izradjena drva i buleta mogla, koji bi joj šumsko redarstveni propis u šumi proveden, izvrstnom kon trolom služiti mogao prigodom nadziranja drva i podredjenog osoblja. Ova dragociena naredba mogla bi se kod nas u prilog čuvanja šum rabiti jedino u tom slučaju, ako se šumski putevi poprave, te narod puter političkih oblasti pridržan bude, da si doznačena drva za vremena izrac i složi. — A tome će morati kad tad nastupiti vrieme, jer poprave li i izgrade se šumski putevi, to će se morati narodu zabraniti vučenje drva u trupcima, budu taj način izvoza najviše ceste kvari i uništuje. U provedbi ote naredbe nalazimo takodjer jedno sredstvo, koje bi zadal dobar udarac šumskim štetočincem. — Sada pak prelazim na predmet, koji mi najviše na srcu leži, prelazir na šumsko osoblje, koje u prvom redu mora da odgovara za sve neuspjeh šumskog gospodarstva, a koje sada najmanje moći ima da ukoči kola raztvaranj u našem šumskom kućanstvu. Od godine 1879. do uključivo 1887. bilo je kod otočke imovne obćin namješteno 117 lugara Od tih je tečajem tog razdoblja 40 odpušteno, 11 nji se na službi zahvalilo, a 4 ih je umrlo. Od onih 40 odpuštenih, mogao se samo kod dvojice kazneni zakon upo rabiti, dvojica pak se nalaze još i sada u sudbenoj iztrazi, a ostali (36) od pušteni su radi trajnog zanemarenja službenih dužnosti, putem disciplinarne vlast Ovi žalostni statistički podatci o sudbini našeg čuvarskog osoblja biti ć unikum ne samo u šumarskom svietu naše kraljevine, nego i daleko prek iztočnih granica iste. To je žalostan pojav, koji pokazuje, da naš narod a specijalno ovaj našoj ličko - krbavskoj županiji ne ima moralne moći. Da se ta moć kod naše puka udomila, bilo bi se i ovih 40 njegovih odpuštenih sinova na službi zahvalil a nebi čekali na sramotno prekinuće svojeg zvanja, kojem dorash nisu I ovi |
ŠUMARSKI LIST 2/188902 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 57 — ojav neđoraslosti ima svoj uzrok, a taj se nalazi u tome, što velika navala na ume, i raztrešenost i dužina navali izvrženog pročelja pojedinih revira, iziskuje sobiti napor u službi, što dapače i pogibelju za život uradja. Iz svega ovoga, uračunavši uz to i neznatnu plaću lugarskog osoblja, mora ;e kod čovjeka, etično slabo razvijenog, razviti ili zločin ili zanemarenja službe. Pa kada ciela ta stvar sa našim lugarskim osobljem tako izgleda, to mora i šumska uprava u^ najbolju i najplemenitiju svoju volju pasivna ostati. Za dizanje obće moralne sviesti u narodu mi šumari nismo više pozvani, nego svaki drugi državljanin naše monarkije, ali da baš naša struka ne služi pribježištem moralnom smeću i da nabude Ijepak za nadobudne moralna slabiće prvog sloja našeg prostog pučanstva, mi smo šumari svojom osobnom časti obvezani proti tome nastojati. To opet nastojanje naše može se protezati samo na odstranjenje onih uzroka, iz kojih zanemarivanje službenih dužnosti potiče i na posebni našoj struci potrebiti odgoj osoblja. Raztrešenost šumskog posjeda imovno-obćinskog najviše oteščava službovanje kako lugarskog osoblja tako i kontrolu nad istim, ali njoj ćemo za sada bar zaman lieka tražiti. Liek taj nalazi se jedino u arordiranju, na koje mi ni u snu pomišljati ne smjerno. Tko bi namakao sredstva imovnoj obćini za u tu svrhu nužđne odkupe silnih enklaviranih obćinskih pašnjaka i privatnih čestica, i obratno gdje bi se našao onaj, koji bi pripravan bio naše prijeko dotične kružnice prelazeće ili izvan okruga izolirano ležeće pređiele za svoj enklavirani posjed u zamienu uzeti ili nam ih odkupiti? Kada dakle ovaj čas barem izravnim načinom štetne posljedice, koje iz te raztrešenosti obzirom na čuvanje šuma proiztiču, odstraniti ne možemo, to se moramo latiti drugog sredstva, kojim ćemo, ako i putem indirektnim, ipak šumskim štetam iz te mane potičućim doskočiti moći. To sredstvo nalazimo u povišenju čuvarskog osoblja, brojno stanje toga mora stajati u pravom razmjeru sa veličinom i raztrešenosti naših revira. Nadzorni objekt pojedinih lugara trebao bi ob/.irom na svoj prostor u sklad se dovesti sa dužnostima, sadržanim u § 97. naputka za službovanje. Dokle god budu čuvarije a la „Kalčića vrh" (koja se proteže u dužinu 14—15 kilometara) samo jednom čovjeku na čuvanje povjerene, dotle je griehota reflektirati na vršenje dužnostih u tom paragrafu nabrojenih. Za takove prostore bio bi jedan čovjek dosta, da s angjelima ima posla. Mi imamo relativno malo lugara, prem ih je 71 na broju. Prigovor da uprava imovne obćine sve godišnje dohodke guta, osniva, se na istini, a nezadovoljstvo naroda usljed toga, lako se pojmiti može; jer dobro uvidja da uz njega kao glavnog zatornika šume još i uprava iz tih šuma kupi mrvice za svoje kukavno uzdržavanje. Kod tako velikih gospodarstva, kao što su imovne obćine, koje imaju odlučni položaj u narodno-gospodarstvenom životu, ne smiju se upravni troškovi na gramove vagati, jer takova štednja više nanaša štete, nego što koristi. |
ŠUMARSKI LIST 2/188902 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 58 — Štedi li se na osoblju, zapinje posao, i svrha je promašena, štedi li se na obskrbi osoblja, sili se isto na nemoralnost, drhće li se nad kulturnim izdatcima ne može biti nasada u redu. I tako svaka nerazložna štednja vuče za sobom cielu povorku zala. Štednju na lugarskom osoblju najviše ćuti čuvanje šuma, pa prem narod uvidja, da gore svakim danom sve više nestaje, uviek se na usta svojih zastupnika težko odlučuje za povećanje osoblja. Žrtava se netreba plašiti, jer se bez istih nijedna plemenitija svrha neda ostvariti, te žrtve su samo prividne, jer će plod u svoje vrieme stostruko dragocieniji biti. Taj plod nebi sigurno izostao ni kod povišenja čuvarskih organa. Dokazana je stvar, da moralno čuvstvo čovjeka raste sa njegovim intelektualnim razvitkom. Lugarsko osoblje imovne obćine sa svojim neznatnim plaćama uz težku službu, koja mu zaklanja izgled na obskrbu za stare dane, moralo bi čeličnog značaja i uzornog odgoja biti, da izdrži kušnju zloporabi i to takovih, kojim za nametanje ni u jednoj struci polje tako otvoreno nije kao u šumarskoj. Ne ima sigurno struke na svietu, kod koje bi se jednom prostom čovjeku bez ikakove naobrazbe uz najnemogućniju kontrolu povjerovalo na stotine hiljada narodnog imetka, kao što je to slučaj u struci šumarskoj. Naši lugari bi dakle morali biti već u svojoj kući dobro odgojeni, te imati naobrazbu barem onu gradjanskih škola, a uz to što je najglavnije, nebi im smjela manjkati nuždna strukovna naobrazba; jer bez ove potonje nikad lugar prave ljubavi za svoju struku imati neče, niti će joj biti odan i vjeran. Današnji lugarski izpiti mogu tu strukovnu naobrazbu samo u neznatnoj mjeri nadoknaditi, jer lugar uči samo za izpit, pa kad ga položi ide „pomoćnik" u zapećak, da više svjetla ne ugleda. — Pogledom na višu obću naobrazbu, primjetiti mi je, da su svakom sinu našeg naroda vrata naših dobro uredjenih gradjanskih škola odavna već širom otvorena. Ali tim lošije stojimo sa strogo strukovnom naobrazbom. Za doskočiti ovom nedostatku ima jedan smieran predlog, koji bi se bez velikih potežkoća ostvariti mogao, a taj se tiče „osnutka lugarskog kurza". U Otočcu je sjedište našeg gospodarstvenog ureda i kr. šumskog ureda. Kod tih zvanja namješteno je dosta šumarskih činovnika, koji bi tečajem zimskih mjesecih — buduć za oto vrieme vanjsku službu ne obavljaju — takav kurz otvoriti i pouku u istom rukovoditi mogli. A specijalno mi činovnici imovne obćine pripravni smo cieli teret tog poduzeća bez ikakve nagrade na se primiti, nebi li barem već jednom na taj način dokazati mogli, da se naša lojalnost prema ovomu narodu i kraju, u kojem služimo, u sumnju dovesti ne može. Uvjeti primanja u takav kurz morali bi biti: dobar domaći odgoj, naobrazba stečena pohadjanjem gradjanske škole, koji bi se uvjet mogao pregledati jedino u slučaju, ako se učenik izkaže, da je u vojsci kao podčastnik služio, i pohvalno ćudoredno ponašanje dokaže. |
ŠUMARSKI LIST 2/188902 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 59 — Naukovni tečaj imao bi trajati od 1. studenoga do 28. veljače, a učenici imali bi se na koncu istog podvrći javnom izpitu, kojem bi i jedan izaslanik županijske oblasti prisustvovao. Slušatelji tog tečaja, koji bi dostali svjedočbu osposobljenja za lugarsku službu, imali bi se na prvom mjestu voditi u predbilježbi kako kod nas, tako i kod državnog šumskog uieda, te se na eventualna izpražnjena lugarska mjesta pozvati. Samo na ovaj način mogli bi krajevi naše županije doći do naobraženog i valjanog lugarskog osoblja, a kada bi jednom većina istog iz takvih se ljudi sastojala, onda bi se lako pomišljati moglo i na njeko reduciranje osoblja, jer jedan valjan lugar u pravom smislu rieči više bi vriedio, nego dva sadanja. Kontrola lugarskog osoblja od strane činovnika morala bi takodjer savršenija biti. Sadanja disciplinarna vlast podana šumarskim činovnicima nad podredjenim osobljem, dosta je obsežna, samo bi trebalo dovesti činovnike a naročito kotarske šumare u mogućnost, da tu kontrolu strogo vršiti mogu. Ostanu li šumski kotari i nadalje tako obsežni, kao što su danas, to iz tog brašna neće nikad pogače biti. — Državna šumska uprava ima na teritoriju od 70.000 katastr. ralih, na teritoriju zaokruženom, šest kotarskih šumarija, a imovna obćina na skoro dvaput većoj i raztrešenoj površini samo četiri šumska kotara. Dok državni šumar većinu službenog vremena, nadziruć svoje lugare i posvećujuć svoju pomnu pažnju kulturam, u šumi probaviti može, dotle se šumar imovne obćine baviti mora s obsežnim pisarskim poslovima, pregledanjem stanova pravoužitničkih, nekoristnim izvidima i t. d. u kratko svačim prije, samo ne s onim, čime bi upravo trebao. Mi ne tražimo, da imovna obćina obzirom na površinu i raztrešenost naših šuma, kao i obsežnu službu naših šumara, uzevši za mjerilo upravno razdielenje kr. šuma, ustroji još 8 novih šumarija. Mi sami uvidjamo da bi takav zahtjev bezsmislen bio, jer ga financijalno stanje imovne obćine za vječita vriemena izključuje. Ali usuprot tomu čvrsto stojimo uz nazor, da bi još dvie šumarije neobhodno potrebite bile, i da iste nebi ni najmanje pale na teret godišnjem dohodku imovne obćine. U prvom dielu ove spomenice napomenuo sam i jednu osobitu vrst šumskih šteta, a to su one, koje postaju usljed pomanjkanja vrela poštene zarade. Da se toj vrsti kradje uspješno put zakrči, treba skrbiti za prilike, u kojih bi puk poštenim načinom do zasluge doći mogao. U koliko je sama uprava imovno - obćinskih šuma za riešenje te narodno - gospodarstvene zadaće pozvana, trebala bi ista iz svih sila nastojati oko podignuća šumske trgovine i obrta. Veleprodaje šumske morale bi se s toga osobito zagovarati, a prodaja na malo odlučno osuditi, mali šumski trgovac bo ujedno je i radnik i vozar, on je narodu od veoma male koristi, a kada se u obzir uzme, da je u svrhu umnažanja svoje neznatne glavnice radi loših merkantilnih odnošaja i samo na krađju i prevaru prisiljen, to bi se dokinuće male trgovine već i obzirom na javni moral usvojiti moralo. Kada bi se kod nas udomili trajni trgovački odnošaji usljed |
ŠUMARSKI LIST 2/188902 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 60 — veleprodaja, to bi isti narodu godimice liepu zaslugu, bilo prevažanjem robe bilo pak izradjivanjem iste, pružali, tako da nebi primoran bio krađjom si potrebita namicati. Ostvarenje trajne šumske trgovine i obrta veoma bi ubrzala izgradnja obćih a napose šumskih prometala, jer samo gradnjom puteva postaju šume trgovini pristupne. Gdje se pak ova udomi, raste i blagostanje pošto otvara vrela poštenom raiu i dohodku. Štete ovih vrsti, o kojih sam malo prije govoriti počeo, razpadaju se na one tehničko-sposobnog i one ogrjevnog drva. Kradje tehničko-sposobnog drva prestale bi, čim bi se šumska trgovina i obrt razvijati počeli. 0 kradjama ogrievnog drva to se tvrditi ne smije, jer bi prodaja ogrjeva u našim šumama uz prodaju gradjevnog drvfa uviek drugotnu ulogu igrala. Za prepriečiti kriomčarstvo sa ogrjevnim drvom po većim mjestima, kao na pr. u Otočcu i Korenici, veoma bi uspješno sredstvo bilo, da imovna obćiiia podigne i u vlastitoj režiji uzdržaje mala „skladišta za ogrievna drva". Pri tom ali nebi smjela u prvi mah na znatan dobitak računati, pošto nebi mogla održati konkurenciju sadanjih trgovaca. Ona bi se morala zadovoljiti već i tim, da joj se povrate u to poduzeće uloženi troškovi a glavna njezina dobit bila bi više moralne naravi, jer bi pružila sadanjim kriomčarima izradbom hvatova i prevozom drva u skladišta, priliku za poštenu zaslugu, te ih tako od delanja štete odbila. Treba znati, da ti štetočinci neprodaju drvo, nego samo traže odštetu za privoz — kiriju. Svaki bi od njih po tom radje vozio za skladišta izradjena drva, nego ona kriomčarena nepravoužitnicima, koja mu lako zaplienjena biti mogu i na samom mjestu opredieljenja im, u kojem slučaju pako o kakvoj odšteti za kiriju ni govora biti ne može. Strožija uporaba šumskog zakona po političkih oblastih takodjer bi blagotvoran uztuk bio silnom bezzakonju štetočinaca. 1 pučka nastava mogla bi nam puno koristiti, kada bi se u školi osobita pozornost od strane naših pučkih učitelja na to obraćala, da se već u djeci bMi gospodarska sviest u obće, a naposeb ona za čuvanje i odgajanje šuma. Inteligencija naša pako, a naročito činovnici i svećenici imali bi svakom prilikom, kada s pukom u doticaj dolaze, u istom smjeru podučavati ga, a ujedno mu predočivati i žalostnu budućnost, koja po ove krajeve u slučaju uništenja šumš, nastupiti mora. Ovim bi bio izcrpio moje umovanje o sredstvih, koja imaju izliečiti rakranu na našem šumskom gospodarstvu, koja imaju prepriečiti šumske štete, ter devastiranje naših gora. * * A sada uzimam si slobodu reasumirati u kratko sve do sada rečeno, te u ime naše šumske uprave na blagohotno uvaženje na nadležnom mjestu čim toplije preporučiti: 1. Da se pošumljenje golietih i kultiviranje obćinskih pašnjaka i privatnih šumskih čestica čim prije odpočne i sustavno provede. |
ŠUMARSKI LIST 2/188902 str. 19 <-- 19 --> PDF |
- 61 2. Da se, ako ikako moguće, koji postotak sadanjeg žiteljstva u koji manje napučeni kraj izseli. 3. Da se uništenjem koza i redukcijom ostalog po šumi brstećeg i pasućeg blaga stočarstvo ovih krajeva svede na normalno stanje, koje nebi poremetilo ravnovjesje pojedinih za neobhodue potrebe nuždnih namirnica. 4. Da se najsiromašnijim pravoužitnicima za prvo vrieme doznačuju bakrlje u najbliže ležećim šumskim predjelima, ali jedino uz uvjet, ako budu političke oblasti narod odvratile od haranja tamo se nakzećeg mladog naraštaja, i ako kašnje te predjele kao zabrane svom strogosti zakona u zaštitu proti puku uzeti budu htjele. 5. Da se na račun neuplativih šumskih odšteta poprave odnosno izgrade šumski putevi do sadanjih sječina, te time narodu izvoz ogrjeva otud omogući, a političke oblasti da u slučaju potrebe dotične insolventne štetočince na taj rad i prisile. 6. Da se doznake ogrieva za pravoužitnike u odbodenim sječinama čim prije a svakako najkašnje u mjesecu kolovozu svake godine preduzimlju, a da se nečeka na potvrdjenje godišnjih drvosječnih osnova. 7. Da pravonžitnici u siečinama dolivena drva, najkašnje do 1. prosinca svake godine, izrade i svojim kucam nakon obavljene premjerbe privezu, odnosno da ih na to u slučaju potrebe političke oblasti primoraju. 8. Da se branje ležike ograniči samo na ona stabla, koja su usljed vjetra ili inih elementarnih uzroka porušena. 9. Da se stanje lugarskog osoblja imovne obćine povisi, te obseg čuvarija u sklad dovede sa načelima modernog čuvanja šuma. 10. Da se u svrhu strukovne naobrazbe lugarskih kandidata otvori u Otočcu pod upravom činovnika imovne obćine i šumskog erara „lugarski kurz". 11. Da se kod imovne obćine podignu još dvie nove šumarije, kako bi što točnije nadzor nad liigarskim osobjem omogućen bio. 12. Da se onaj diel šumskog etata, koji je namienjen za pokriće upravnih troškova imovne obćine, jedino veleprodajom unovčuje. 13. Da se u Otočcu i Korenici podignu skladišta za ogrjevna drva. 14. Da političke oblasti šumske štetočince čim strožije kazne, a naročito da dosudjene šumske odštete i globe, gdje to imućtveno stanje krivca dopušta, smjesta utjeruiu i napokon 15. da i sami učitelji u pučkim žkolama svoju obuku tako udese, da se već kod djece budi ljubav za odgajanje i sviest za štednju šuma. Ako se na nadležnom mjestu ovi predloži u načelu uvaže, gospodarstveni će ured podnieti o provedbi onih. koji u njegov djelokrug zasiecaju, i potanke osnove. |