DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/188902 str. 32 <-- 32 --> PDF |
—. 74 — uzmogne proizlaziti veliko kamenje. Sa spoljašne strane zagrade imade čitavi red contreforta (zaštitni stupova). Ova zagrada stojala je 150.000 franaka, a sagradjena je god. 1882. pod rukovodstvom jednoga od najznamenitijih djelovatelja oko pošumljivanja Alpa, Sardi-a. Kad je on sastavio projekt te grandiozne i jedine u svojoj vrsti omašne gradnje i pokazao ga Demontzey-u, rukovodiocu svih radnja o pošumljivanju gora u Francuzkoj, reče mu taj bacivši plan: „vous etes fou!" (vi ste luđi!) No Sardi-u podje ipak za rukom osvjedočiti ga o faktičnoj možnosti gradnje od sebe projektirane zagrade i dobije napokon riješenje, da može na svoju odgovoi´nost izve.sti tu u čitavim Alpama najveću kamenu zagradu. Ta zagrada štiti sada sve ostale radnje u Riou-Bourd()ux, koji je najopasniji od svih potoka u departamentu Nizkih Alpa; on ujedno priječi da ne izpuzi crna masa liasa (smedja jurska formacija), na kojem je seoce Servie r malo ne posvema ostavljeno od žitelja radi oHte pogibelji, da i ono ne izpuzi zajedno s liasom. Kod gradjenja velikih zagrada (barrages de retenues) gleda se na to, da se potočno korito izravna, podigne i razširi. Kada se prostor izmedju podignute kamene stijene i izmedju bokova gorskih obronaka izpuni naplavinom, tada se počinju graditi nekoliki zapori po ograncima potočnim. Tako se postupa, dokle se god čitavo potočno korito ne uzvisi; čitav red ovakovih zapora znatno umanjuje brzinu i silu vode. Za otok vode ostavlja se uzki obzidani kamenjem žlijeb, kojemu se s obadvijuh strana pozabijaju vrbovi kolčići, medju koje se sade vrsti crnogorice i bjelogorice. U perimetru Seyne upotrebljuju s velikim uspjehom sadjenje vukodržice (Hippophae rhamnoides Linn.) uz krajeve regulirana potoka Ovaj se grm veoma rado i tada prima, kad mu je korijen oštećen; on pušta mnogo izdanaka iz korijena 2—3 metra oko sebe, a gustim razgranjivanjem svoga korijena jako dobro utvrdjuje površno tlo. U perimetru Sanieres-a viditi je ovaj način učvršćivanja potočnih obala vrbovim prućem. Pruće stavljaju čitavom duljinom i s granjem u izkopane jame tako, da se deblji kraj pruća nalazi za 40 ctm. niže od korita gorskoga potoka. Jame se opet zagrnu zemljom, a štršeće nad površinom zemlje krajeve granja odrezuju ravno sa zemljom. Pruće ovako može biti neprestano vlažno, a svojim izdancima utvrdjuje tlo. U perimetru iste rijeke upotrebljava se jošte ne bez uspjeha ovaj način posadjivanja vrbova pruća za utvrdjivanje tla. Izkopa se okrugla jama s kosimi stijenami, gornji joj je premjer oko 1 met., dubina oko ´/a metra, po stijenama se postavlja 30—40 ctm. dugo pruće 5-10 ctm. razdaleko. Poslije se toga jama zatrpa zemljom, a odozgora se postavi red kamenja, da zemlju prignjete. Taj je način poznat tamo pod imenom plantation en corbeille (mi bismo kazali; sadjenje u obliku košare). Takovim se sadjenjem dobivaju kite vrblja, koje izvrstno utvrdjuje tlo gusto izprepletenim svojim korenjem. U Bourgetu izvedeni su veoma uspješni pokusi sadjenja ,en corbeille,, s raznim vrstima bjelogorice — s jasenom, klenom i t. d. |