DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/188902 str. 36     <-- 36 -->        PDF

— 78 —


ostale jošte u posjedu državnom i koje se nalaze na visokim gorama ili u
obće nepristupnim mjestima, posve su postradale od oštećenja i požara.


Samo se po sebi razumije, da se takove sasma sasijecene šume, a niti
one, u kojima je bilo drveća lazlićnoga rasta, nijesu mogle odmah podvrći pravilnoj
kakvoj osnovi gospodarstvenoj. S toga je bila glavna zadaća šumarske
uprave, da šume u dulje i kraće vrijeme dovede u normalnije stanje. Nastojalo
se] a nastoji se poglavito i sada oko toga, da se preostali jošte podrast
sačuva i da se u obće šume prirodnim načinom uzgoje, mrtvo i oštećeno drveće
da se odstrani i t. d.


Sječe se dakako ne provode posvuda jednakim načinom, nego ih valja
izabirati prema kakvoći nasada, topografiji, klimatskim i ekonomickim uvjetima.
U njekojim okružjima provadja se do sada, koliko je moguće, pravilna
preborna sječa, a u drugim opet, gdje su gospodarstvene prilike povoljnije, moguća
Je kadkada više ili manje pravilna sječa do gola, ostavljajuć ili neostavljajuć
sjemenjaka. Sve, što smo dosada kazali, tiče se crnogorice, a što se tiče
bjelogorice, medju kojima prvo mjesto zauzima breza, to se u njima provadja
sječa do gola. Gdje je poradi mjetsnoga položaja sječa do gola nezgodna, upotrebljava
se preborna sječa, kod koje se stabla u debljim od 5—6 palaca
ostavljaju. Valja ovdje pripomenuti, da brzu i povoljnu razvitku šuma osobito
na putu stoji s jedne strane pasenje, s druge opet ta obstojnost, što je vlada,
koja i onako imade veoma malo šumarskoga osoblja (u svemu imade šumari i
šumarskih pomoćnika nešto preko 30 i 266 lugarS.) dužna, da donekle ruko


vodi gospodarenje obćinskih, a kadkada i privatnih šum4.


Prodavanje šuma najobičnije je u Norvežkoj na panju. U mjestima,


gdje nema medju trgovcima konkurencije, siječe država sama šumu, priredjuje,


dapače i dovaža na tržište — kao trgovac. Država imade takodjer nekoliko


pilana, u kojima se ne pili drvo samo iz državnih šuma, nego i drvo privat


nika, dakako za plaću. Ovih pilana nije dala podići država, nego´ ih je kupila


zajedno sa šumama od privatnika.


Cijena je drva bila za 1 kiibm. drva za pilenje i gradnju r50~5-50 for.,
drva za gorivo 1 kubm. 0-38-2-60 for„ Što se tiče ekploatacij e državnih
norvežkih šuma, ona je veoma neznatna, jer ne nadvisuje Vr> kub. met. na
godinu na hektar. — Čistoga đohodka imala je država od šuma u god. 1882.,
1883. i 1884. godišnje 208.548 krona


Šume se u Norvežkoj uzgajaju prirodnim putem, te je u obće pomladjivanje
povoljno; dosta ograničeno šire se šume samo u golim krajevima zapadnoga
pobrežja zemlje. Velika je zapreka razširivanju šuma, kako smo već spomenuli,
pasenje blaga, poradi česa postaje kultura, buduć da se šume moraju
ogradjivati, veoma skupa. Imade u Norvežkoj i pet razsadnika, no ne toliko za
razsadjivanje u državnim šumama, koliko za prodaju privatnicima.


Štete u norvežkim šumama polaze ponajviše od bura, požara, sniega i
mraza, blaga, gorske tekunice (Mjodes Lemmus) i zareznikl.