DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/188902 str. 42     <-- 42 -->        PDF

— 84


5. Hrpu „Evinbuđjak" ^ 87 hrasta, procienjeni na 3071 for. ~ dosUla


ie ista tvrdka s knosora od 5671 for. ^ .nor ^ - j


6. Hrpu „Nartak " -- 674 brasta, procienjeni na l3do tor. — uije dostao
nitko, jer ni jedna ponuda stigla nije. .. . ^OQ ^ i ^ x
7. Hrpu „Kiboštak^´ — 31 brast, procieujem na 738 tor, ~ dostala je
tvrdka Josip Costapetaria a iznosom od 1681 for. ^
8. Hrpu „Piškornjač" — 54 hrasta, procienjem na 96^ tor. — dostalajc
tvrdka Rikard Turžić iz Siska s iznosom od 1401 for.


Prema gornjim đatima, izuzev neprodanu hrpu „Nartak^ prodano je ukupuo
426 hrastova, procieiijenih na 15.675 for. -z´^ iznos od 2G.802 for, — dakle
preko prociene je đobljeno 11.127 for. ili 70-98o/^ više. V. St.


Lovstvo-


Uspjeli lova u vlastelinstvu presvjetle gospođje grofice Korman-Ehrenfels
u Valpovu tečajem god. 1888. TeSajem godine 1888. ubijeno je u šumama ovoga
vlastelinstva sliedeća množina divljadi, i to koristne-, 1 jelen, 4 srujaka, 48 zeca,
12 trčaka, 46 šumskih šljuka, 23 divje patke i 81 prepeh´ca; škodljive zvjeradi pako:
9 divjih svinja, 2 vuka, 114 lisica, 27 jazavaca, 1 vidra, 38 divjih mačaka, 46 kuna,
19 tvoraca, 58 lasica, 15 orlova, 8 jastrebaca, 498 mlšava, 167 kobaca, 40 gavrana,
1332 vrane i 528 svraka. — Ukupno 210 koristne i 2902 komada škodljive zvjeradi,
sveukupno dakle 3112 komada.


Osim toga nadjena su 2 otrovana vuka.
Za otu nstrieljenu divjac izplatilo je vlastelinntvo dotiSnikom svota od 701 for.
98 novo. H.


Osobne viestl


Imenovanje. Na predlog gospodarstvenog odbora križevačke imovne obiline
imenovani su: Ivan Beck, kotarski šumar otožke imovne obćine, definitivnim kot.
šumarom sa sjedištem u Graresnici; nadalje šumarski vježbenik Antu n Mark , privr.
šumarskim pristavom sa sjedištem u Ćaami, obadva kod prepomenute imovne obćine
sa sustavnim! berivi,


Paj a Todorovi^ , Slan našega družtva, imenovan je sekretarom kod kralj,
srpskoga ministarstva financije, a izabran je i za Člana upravnog odbora srpskog poljoprivrednoga
družtva u Beogradu,


Umro je dne 16. siecnja t. g. u Zagrebu Jovan Ču^ković, c. kv. nadšumar
u miru u visokoj starosti od 78 godina. Pokojnik rodio se u selu Ba6ugi kod Petrinje
a služio je preko 28 godina kao šumar, Waldbereiter i nadšumar u bivšoj vojnoj
Krajini kod II. banske, petrovavadinske i otočke bivše pukovnije. G-odine 1851. podje
u mir, ter je kao umirovljeni nadšumar rukovodio šum. gospodarenje ua imanju
Topolovac pokojnoga Mirka pl. Kukovima, a poslije njegove smrti nastanio se u Zagrebu,
Vriedni starina bio je čestit i štovan od svih. koji su ga pobliže poznavali. Pokoj
mu duši!


Sitnice.


Zanimiv zakup bukovog žira. Kako smo saznati mogli, rodila je bukvica
prošle godine u šumah vlastelinstva daruvarskog priliSno dobro, te je isto za iznajmljenie
žirenja zakupninu od 4000 for. tražilo. Zakupnik se i našao; ali ta svota bijaše mu
prevelika, te se nemogoše nagoditi. Usuprot tomu stavi doti(^ni trgovac vlastelinstvu
sheđecu ponudu: Neka se naime žopor svinja, kojih do 700 komada ima, prije u gona




ŠUMARSKI LIST 2/188902 str. 43     <-- 43 -->        PDF

"-^ Si5 -


u i^ircDJe na vagi izaijej-e^ isto Uko i nakon />irenja, pak da je on voljan od utovljenili
svinja, sto budu vise ua vagi odvagtiuie, za svaki kilogram 15 novč. platiti; na što
dakako vlastelinstvo dragovoljno pristade.


Nakon žirenja budu svinje opet na vagi izmjerene; a rezultat bijage taj, da se
je zakupnik u ra(5unu prevario, jer je vlastelinstvu za žirenje svojih svinja, kako s dobro
informirane strane čujemo, preko 10.000 for. platiti imao. J. E,


Zanimivo za lovce. Gesto se je opazilo, da Šljuka umie svojim kljunom perje


izčupati, te g iijim ranu od puške zabrtviti (za^epitij popat kakova obvoja ili melema


(iiaštra). Na ubijenib šljuka vidjalo se, da su imale na tielu stare još dobro nezaeieljeue


rane. koje su perjem (pahuljkami) obložile, da zaustave krvačenje, a njeke opet imale


aii o/;ledjene noge s perjem obavite, V. K.


Kako se tvore raeve ili rašlje na stabalju ? Nadšumar Kienitz proračunao
je prigodom prodaje bukovog liesa na velike, da je postotnik liesa kod rašljatih bukava
znatno manji. Opazio je, da je rašljatost nasliedna t. j . da od rašljate bukve iznikne
takodjer rašljati bukvić, pa često vidimo u šumi na okupu same rašljate bukve, koje
su porasle od bukve sjemenjače, koja je po svoj prilici rašljata bila. Za to preporuča,
da se u Žurni, u kojoj se namjerava odgajati drvo za lies, najprije obore iH izsieku
pvoriedjivanjem sve one bukve, koje su račvaste (rašljaste). V. R.


Polazak u kr. gospodarskom i šumarskom učilištu i u ratarnici u
Križeveih tečajem školske godine 1888/9. 0 tom vadimo iz „Viestnika za
gospodarstvo i šumarstvo svezak III. i IV. od god. 1888. sliedeće: U ovoj
školskoj godini upisano je u učilištu 69 slušatelja. Od tih je 18 gospodara i 51 šumar.
Međju gospodari je 1 izvanredni (Srb). Po zavičaju je: iz Hrvatske i Slavonije 56,
iJalmacije 5, Istre 1, Bosne 1, Bugarske 3, Ugarske 1, Češke 1 i Srbije i. Stipendije
uživa 7 gospodara i 16 šumara. Od gospodarskih stipendija su 3 zemaljska, 2 od domaćib
gradova, 1 od privatne osobe i 1 srezki srpski (750 for.), a od šumarskih 5 zemaljskih
(od kojih 3 bivše vojne krajine i 2 hosanskeV 4 od doma<^ih gradova, 4 od imovnih obćina i 3
od privatnih zaklada (1 dalmatinski). Ako prispodobimo te brojeve sa brojem upisanih
slušatelja, viditi čemo, da u učilištu polazi gospodarsku struku 11, a šumarsku 34
slušatelja o vlastitom trošku. Što se prednaobrazbe od 34 na novo upisana slušatelja
tiče, to ih je IV. gimuazij svršilo 16, IV". realku 4, vis-i od IV. gimnazije 7, vise
od IV, realke 5, strukovnu gospodarsku školu 1, a primateljui izpit položio je 1. U
ratarnicu upisano je ljetos 56 ratara, izmedju kojih 2 o vlastitom trošku. Od 54
Stipendija ima 21 zemaljski, 12 bivše vojne krajine 1 21 raznih občina. Iz svega toga
se vidi, da je polazak i učilišta i ratarnice u Križeveih povoljan.


Boj s medvedom . Kao sto javljaju iz Londona, desio se u Nortaštnu u tamošnjem
zvjerinjaku nesretan dogodjaj. U blizini zvjerinjaka vježbalo se jedno vojuo
odieljenje. Pucnjava bijaše u tolikoj mjeri razdražila medvede, da kad je čuvar Guč
stupio u zvjerinjak, da zvjerad nahrani, bude iznenadno s ledja od jednoga medveda
napadnut i dolje oboren takovom silom, da se je na mjestu obeznanio. U isti mah
počeo se je medved spremati, da žrtvu svoju razkine. Na to pritrči sviet, koji se je u
zvjerinjaku desio, te poče s polja na medveda vikati. U to se odluči poručnik Hil, da
pokuša spasiti nesretnog čuvara. Uzme pušku od jednog vojnika, nataknu na nju bod
vojaoki, te tako oružan ode u kavez medvedov Kad je medved osjetio medju rebrima
bod, ostavi čuvara te navali na Hila, no ovaj se je tako vješto branio oružjem svojim,
da je medvedu više opasnih rana zadao, usljeđ česa ovaj odustane od napadanja te se
zavuče u jedan kut kaveza. Medjutim drugi čuvari iznieše Ouča, a zatim poručnik
Hil izađje iz kaveza, gdje ga publika dočeka burnim klicanjem.


Ubio medjeda. Lugar imovne obćine ogulinske Pave Juzbašič ustrielio je medjeda,
koji svojom veličinom a naročito starošču Badkriljuje ninoge druge u ovdašnjih
krajevih ubijene.




ŠUMARSKI LIST 2/188902 str. 44     <-- 44 -->        PDF

. " - 86 —


Bijaše to 10. studenoga 1888. kad njekoliko lovaca krene za medvedjim tragom


opaženim po lugaru Juzbašldu u imovnu šumu „Zagorska Kosa^ Trag njegov bio je na


tek pripalom sniegu dobro vidljiv i labko sliediv, pa kroz to i nepotraje dugo a lovci


opaze u daljini od 100 koraSaja pred sobom medjeda zabavljenog izkapanjem korjenja


iz zemlje. U čas suocenja pade njekoliko hitaca prama medjedu, nu bez očekivanog


uspjeha. Ovaj ianenadjen izpravi se na zadnje noge, očekujud ovako napadače svoje.


Lugar Juzbašič bojeći se, da bi se medjed ipak možda izmaknuo i time lovcem izgubio,


približi mu se odvažnim i brzim korakom, izpali dva hitca u njega i oba ga taneta


smrtonosno pogodiše i to u sliepoočicu i prsa. Medjed se glasno ričuć sruši, njekoHko


puta prevrne i za kratko ležao je mrtav na mjestu. Doista riedak slučaj, tako ne


znatnim naporom doći do tog orijaša, stanovnika kršnih i gorovitih ovih krajeva.


Ubijena zvjer spadala je u vrst velikih crnih medjeda (Ursus niger). Duljina tiela
bila je od njuške do pandje zadnje raztegnute noge 248 cmt., a širina prsijuh 70 cm.
Velika starost tog medjeda upoznala se je osobito na njegovih tamno-smedjih več dosta
iztrošenih zubih, od kojih je Ijevi dolnji očnjak derač do polovice skršen. Koža mu je
sa kratkom, crno-smedjom, oštrom i vee ponješto riedkom dlakom obraštena bila, što
dokazuje veliku starost te životinje, dočim je u mladjeg medjeda obično dlaka
đulja prilično gusta i vunasto-gladka. Težina medjeda nije se mogla ustanoviti u pomanjkanju
tezulje. Okularno procjenjen je do 4 centa težine,


Većom mukom te porooćju polug^ položiše lovci ubijenog medjeda na jedne
slučajno u blizini deseće se saone, pa š njime niz strmu Zagoi´sku Kosu do lugarovog
stana u selo Zagorje, gdje se je množina ljudstva sakupila, zabvaljujuć lugaru Juzbašiću,
što je tamošnji okoliš od pogibeljnog ovog poljskog Štetočinca oslobodio.


Oderana koža sa lubanjom odpremljena je kotarskoj šumariji u Ogulin, doČim je
preostalo meso žiteljstvo sela Zagorja medju se podielilo i poti´ošilo.


Gorostasna stabla u ´Fv&nGuzkoj, U jednoj od posliednjih sjednica gospodarskoga
družtva saobćio je Charles J0I7 crticu o trih gorostasnih stablih, koja pobudjuju
obćenito začudjenje. Charles Joly hteo bi, da se drvlje vanredne veličine po godinah i
uzrastu fotografira, slično kao i spomenici. I tako bje snimljen jedan bor (pin pai*asol),
zvan bor Bertand, nađjen na posjedu Peyssonnea, u blizini Saint-Tropez-a (Var), tri
kilometra od dražestna mala gradića istog imena do ceste zemaljske, dolazeče iz Toulona.
Visina ovog bora je 16 metara, a obsjeg debla 6 met.


Dosele je deblo posvema zdravo i bez pukotina. Krošnja je podpuna sa sviuh
strana, samo jedna velika grana morala se pred koju godinu odsjeći, jer je priečila
prolazu kola.


Promjer krošnje mjeri 26 met, a to iznaša ogromni obsjeg od 7 8 metara u
obliku suncobrana.


Koliko će imati godina ovaj gorostasni bor? Najstariji stanovnici pripoviedaju,
da su od vajkada vidjeli ga ovakovim kakav je- on je bio točka razstanka, kad bi
stanovnici Saint-Tropez-a svoje rodjake ili prijatelje sprovadjali.


Drugo gorostasno stablo, 0 kom Charles Joly pripovieda, je uljika od Beaulieu-a,
koja se nalazi na poluotoku Villefranche-sur-Mer. Jedna slika daje nam pojam 0
gorostasnih uljikah ove šume; više od njih mjeri dva metra promjera u poptduoj
visini.


Pokraj Meutona na rtu iMartIn takodjer je jedna šumica velikih uljika, uu ova
je prepuštena sama sebi; drži se da postoji od dobe barbarskih navala a to bi bilo
tad više stoljeća. Pošto se slabo čuva daje malo ploda. Gospodarstveni odbor u Km
nastoji IZ svih sila, da ovu šumu racionalnim gospodarenjem u redovito stanje privede,


Charles Joly pokajao je i dragu jednu sliku gorostasne uljike 5 kilometra od
gradića Hjeros (Var), na posjedu Sainte-Eulalie, pripadajućem gcofii David-Beauregard-u,
U dolini Gapeau. Deblo te uljike ima 2%5 met. visine, njezin obod raži zemlje U met.




ŠUMARSKI LIST 2/188902 str. 45     <-- 45 -->        PDF

- 87 -


a 7°5 met, izpod grana. Krošnja uestoji u raznilerju sa deblom, stablo smrznuvšl se
u ´z\m[ 1820. bode ovršeno. Beauregard kaže, da kada bi se iztraživala kronika tog
stabla, našlo bi se, da je ono iz dobe od postanka Marsilje. „Le Bois."


Ubijanje životinja u Sibiriji. Sliedeći brojevi davaju nam pojam o množtvo
životinja, koje živu u Sibiriji. Broj, koji se svake godine radi krzna ubija, ogroman
je. Na poslieduji ljetni sajam u Irbit, kavno se dovaža samo dio koža, koje se izvažaju
iz Sibirije, dovezeno bi 3,180.000 koža od vjeverica. Od ovib bilo je 200,000 ubijeno
u okolišu Jakutska, a 300.000 u Zabalkajsku. No iz obljub ovih pokrajina izvažaju se
kože i?;ravno u Kinezku ili u Rusiju, a da in neprolaze kroz Irbit. Od ostalili koža
dovei:eno bi na trg 11.000 od modrih lisica, 140.000 svizaca, 30.000 tvoraca,


10.000 jaravaca, 1,300.000 zečeva, 2000 lisica i množtvo međjeda i kurjaka. Gdje
zvieri nestaje, ondje se dakako zabranjuje lov.


Šumske reforme u Busiji. Više od jednog stoljeća bavi se ruska vlada predmetom
velika interesa, naime oko saČuvanja šuma, pripadajućih privatnikom. Već za
carevanja Petra velikog pazka stroga bi zakonito odredjena za sume posjednika. Nu
na5in izvršivanja zakona ozlovolji skoro svu veliku gospodu kod dvora, uslied 5esa
Katarina II, prepustila slaboći i sklonula se ukinuti sve prvašnje odredbe, izdane u
tom smjeru. Zle posljedice tog posvemasnog popuštanja niesu izostale. Posjednici bez
svakog nadzora imajuć znatna, lahko crpljiva bogatstva u svojih šumah, harali su potonje
nemisleć na budućnost i nepovoljnu klimatičku promjenu, koja je tim pustošenjem
imala nastati i u istinu nastajala.


Ta labkoumna devastacija prouzroĆi pravedne jadikovke ruskih seljaka rad pomanjkanja
vode. Ljeti zdenci usalmu, potočići se zamulje, sušom svud kultura štetuje.
A poslie kako bje slobodno gojiti jelene još se to stanje pogoršalo, I zaista bila je
već skrajna nužda, da se na put stane svojevoljnom pustošenju Šuma, te 1. siećnja


g. 1888. bje izdana odredba za europejsku Kusiju (s iznimkom Pinlandije, koja u tom
pogledu posjeduje svoj zakon) za Kavkaz i Poljsku. Tim novim zakonom vlada ne
protivi se sječnji šuma u toliko, koliko ova nije Š´etna sveobćem dobru države i naroda,
a niti vriedja prava vlastnika.


U predielib, gdje su više državne šume poharane, nova odredba nastoji sačuvati
Čitav kvantum drvnoga viška od obične potrebe privatnika. U svakoj guberniji sastavljen
je odbor po gouverneru provincije, koj vodi kontrolu, da ii se zakon valjano
obdržava. „Le Bois,"


Pokušaj umorstva na lugara. Dne 25, studenoga 1888. oko 2 sata po
polnoći, pokušano je umorstvo u selu Jablancu kotar Novska na lugaru Ivi Eadanu,
sreza „Suše^S kotar, šumarije u Novskoj, gradiške imovne obćine.


Zlikovac donesao je ljestve iz susjedstva, te prisloniv ih uz stan lugara izpod
l>rozora, imao je namjeru istog — spavajućega na postelji — ubiti.


Na hitac iz puške skočio je Eađan iz postelje, u namjeri zlikovca upoznati; što
mu i podje za rukom, jer se nadao Gjuru ŠarJća iz Jablanca, koji je uhićen i predan
kotar, sudu u Novskoj.


Da nije zlikovcu namjera za rukom pošla, slučaj je htio, da je lugar objesio
gornju košulju o prozor, kad je pošao spavati. Zlikovac misleći, da ga njetko kroz
prozor motri, opali pušku pravcem u košulju, misleći, da je lugar žrtvom njegove
zvjerske namjere ostao. — Konštatovano je, da je puška čavli (ekseri) nabita bila, jer
se je njekoliko čavala u vrata zabilo, a njekoliko u drvo od prozora.


Zlikovac je prepoznat i po tom, što je sav izranjen od stakla sa prozora.


Na rečenom lugaru pokušano je već više puta umorstvo. Dobivao je preteće
anonimne listove; u branjevini ga dočekivali i uvjek mu se priete, a to sve radi revnosti
u službi.




ŠUMARSKI LIST 2/188902 str. 46     <-- 46 -->        PDF

~ 88 —


Pi-edšastnika ovoga lugara Novakovic^a ubili su Jablaučani kroz prozor, baš kad
je kod stola pisao.
Ako koiDpetentne oblasti neodrede shodna, da se u cieloj okolici po^.nati „Jablaiv
aui " jednom neukrote, biti će uvjek na redu ovakovi slučajevi, ma tko tamo šumu
čuvao. ^´ ^´
Uredniku „Šumarskoga listah — Gospođine urednice!. U poslednjoj
svezoi vašeg štovanog ,Šumarskog lista^ na str, 537. povodom prestampanog dopisa
„Stanj e suma " pao je jedan veliki prekov na šumare u Srbiji, kao da ovi sami im
upropašeivanje šuma idu. Ovo je, izvesno, poteklo iz nepoznavanja današnjeg šumarenja
u Srbiji pa da se nebi na tako nezasluženona prekoru ostalo, molim vas dozvolite mi,
da ovu stvar u ,Šumar, listu^^ s nekoliko rieči samo objasnim:
Kod nas se u običnom govoru veli : Šumar, kako ga za onog, koji je naro(5ito
za šumara spreman i koji se doista stručnim upravljanjem šuma bavi, tako i za svakog
onog, kome je ma kakvo neposredno Čuvanje šuma kao stražaru povereno.
Medjutim u samoj stvari razlikuje se na državne šumare kao stručna lica, i na
proste opštinske i privatne odnosno manastirske čuvare kao ne strujna lica, premda i
država, razume se, ima svojih prostih čuvara.
Državnim šumarima kao stručuim licama, koji se opet prema prostoriji, koja im
je povercna, razlikuju na srezke i okružne, da bi lakše područnim šumama upravljali,
pridodati su u pomoć i to:, u čisto državnim šumama izvesan broj državnih, a tako
zvanim opstenarodnim i opštinskim šumama potreban broj opštinskih čuvara šuma, jer
je svaka opština, koja ima Šume, dužna za ovu i dovoljan broj Čuvara imati i ove na
razpoloženje državnim šumarima staviti.
No kako je izbor ovih čuvara za opštenarodne i opštinske gume ostavljen samim
opštinama, niti se od njih traži kakvo znanje o švimama do jedino, da dobro poznaju
svoju šumu, a pri tom im se sasvim neznatna plata od strane opštine odredjuje, —
to se obično zo. ovu službu primaju ili kraiije siromašna lica, ili kakvi lenjivci pa šta
više, Često i pokvarena lica, .« kojima državni šumari samo glavobolju imaju.
Ali država nema svuda svojih stručnih šumara, nego je čuvanje šuma ostavljeno
samim dotičnim opštinama, iz Čega je lako pojmid, kako može biti čuvanje šuma
s ovakim opštinskim čuvarima, a još u mestima, gdje je bez državnog i stručnog
šumara, koji bi i moralno više šumarskoj službi obvezan bio, kao što je to na pr.
specijalan slučaj u srezu Požežkom, odakle je dopisnik „Težakov".
Prema tome Vaša se primetka može odnositi samo na vrstu napred pomenutih
opštinskih šumara, a nikako na šumare u pravom smislu te reci, kao što si i iz smisla
samog dopisa vidi. A zašto je se pak sam urednik „Težaka" u svojoj primetbi o
šumarima onako u opšte izrazio, ako nije iz nepažnje, a ono Bog ce ga sveti znati.
No ja s moje strane čak smem reci, da ovom upropašćtvanju šuma, koje je dopisnik u
/režaku´^ predstavio i koje u ostalom nije jedini slučaj u Srbiji, nisu krivi ni opštinski,
niti ma kakvi drugi šumari, nego je kriv neko treči, što čete Vi gospodine urednice i
sami pogoditi.


U ostalom primite gospodine uvjerenje moga osobitog poštovanja.


3. Decemb. 1888, god. u Pirotu. J ov. M. Jek i č, držav. šumar za okr. Pirot.