DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1889 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 151 — zraka gubitak same zračne vlažiioće pu.^i.jc.uje, a izsušiijuće vjetrove loiui i su/i>ija, buduć je šurasko zracište relativno vlažnije s razloga, što je k si listu bliže. Absolutna vlažnoća zračišta u nutrinji porastlina nerazlikuje se bitno od one na okolnih poljanah; m predmnjeva se ipak, da je u većih odaljenostih od šuma u tom znatna razlika, jer šume o6ito na svoju bližnju okolicu upiivaju. Šumovite zemlje u jednakih obstojnostih razlikuju se od onih, u kojih neima šume svojom jednako porazdieljenom zračnom vlažnošćom, dočim neošumljeni predjeli često trpe extremnom sušom, pošto veća zračna vlažnoća uspješno upliva na klimu, te pospješuje izparivanje noćne toplote. Velika oprieka izmedju izparivanja vode i izmeđju sjevajuće topline tvori od naslaga vlažnog zraka štit poput lebđeće povlake proti većem umanjenju temperature usljed izhlapljivanja. Pjeskoviti predjeli na suhom tlu i sa nizkom vlagom zraka vrlo ohlade po noći, a stoga se odlikuju pustinje osobitom extremnom vrućinom dana i vrlo hlađnimi noći tako, da je na pr. na Sahari danju nesnosljiva vrućina, dočim se u noći kadkad smrzava., Odtud možemo lahko uviditi, da šume veoma upiivaju usljed pomnožavanja zračne vlažnoće na sniženje noćne studeni ciele okolice, a tim prieče extremne razlike temperature. Istraživanjem ustanovljeno je, da je srednja godišnja temperatura šumskog zračišta izmeđju 0´7 i 0´8° R. hladnija od zračišta na poljanah i razgalinah, a od šumskog zemljišta pako za 1-5" R. Takođjer i stabla hladnija su prema svojoj vrsti i razvitku i to tako, da u gornjem djelu stabla ima oko 0*7" R., a u doljnjem djelu oko 1"6** R. I u pojedinih godištih nastaju razlike u temperaturi šumskog zračišta prama zračištu razgalina, buduć šume u proljeću i u lietu zračnu toplotu snizuju, dakle ljetnu vrućinu ublažuju. Zračište je naime u šumi prama onom na razgalinah hladnije i to po prilici u proleću za 1"", u lietu za 1-6^", u jeseni za 0-6^^´ i u zimi za 0*3 do 0-4, mjereć u prsnoj visini, dočim je u visini krošnja u proljeću za 0´3—0´4*^, u lietu za OT—O´S", u jeseni za 0-2—0´25^´´ i u zimi bez znatne razlike. Iz prednavedenog sliedi, daje zrak krošnji usljed dodira s hladnijim lišćem, četinjem i granjem uvjek hladniji, a sbog toga specifično težji i zato na tlo pada. Uslieđ ovog strujenja pri tihom vremenu od ozgor prama dole nastaje kolanje zraka, ter se podjedno hladniji šumski zrak na otvorenih poljanah i razgalinah razprostranjuje, i tim nastaju mjestne zračne struje. Šuma u lietnih i jesenskih mjesecih pođržaje noćnju toplotu svojimi krošnjami drveća i sbog toga veće zračne vlage radi veže ona toplotu u noći, dočim u poldnevju proljeća, ljeta i jeseni prieči i ograničuje previsoku žegu. U zimi je u tora pogledu neznatniji uphv šume, akoprem donekle u zori na studen ipak djeluje. Upliv šume na extremnu temperaturu zraka pokazuje se ponajviše u vrućem godišnjem razdoblju, jer šuma za najveće sparine žegu 2a 4^ umanjuje, dočim najvišju studen samo do 2^ ublažuje. Znamenitost ovog |