DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1889 str. 12 <-- 12 --> PDF |
- 152 klimaii&kog uplivatija sastoji se naročito u tom, što se tieprestanim kolanjetn zraka i vladajućih struja vjetrova od tud proiztičući posljedci porazđieljuju na površinab pokraj šuma do staaovite neke raeđje udaljenosti. Upliv šume na temperaturu tla jest od važnosti sa dvostrukoga gledišta: što je hladnije tlo šume boljim konđensatorom zračne vlažnoće, nego stoje tlo otvorene poljane, i što povisuje sposobnost šume, da od vlažnih zračnih struja radjajuće se vodene kapljice upija; nadalje što nizka temperatura prieci brzo izhlapljivanje vode iz tla, sbog česa je šumsko tlo vlažno i svježe još i onda kad je tlo poljane već i presuho. Šumsko tlo je ljeti u svih svojih slojevih i naslagah znatno hladnije od tla poljane; manja je u tom razlika u proljeću i jeseni, docim u zimi nije bitne razlike, pače prema okolnostim je tada šumsko tlo donjekle toplije. Stabla šume pođpomažu znatno na izjednačenje djelovanja, koje se sbiva u većih šumskih površinah u temperaturi zračnih struja tako, da ne samo transpiracija lišća i četinja, ter tla, nego i drvna zapremina stabala u iietu i u proljeću topliji zrak ohIadnji\je, a izparivanje vode condensira, akoprem u manjoj mjeri nsljed svoje specifične težine i inih vlastitih svojstva, nego što bi ju condensiralo Scimo lišće. Upliv šume na vlažnoću zraka i tla, te na umnažanje kiše i rose bez svake je dvojbe, a u koliko je taj upKv važan po samo stanovničtvo okolice, razabrati je donjekle iz sljedećeg: Devastacije šumš, nisu doduše od istog upliva svas´dje, ali osobito takovi predjeli sami po sebi, koji su nadareni klimom extremne žege i suše, ili koji su po svojoj morskoj visini, svomu geografičkomu položaju ili samoj zcmljištnoj formaciji izvrženi stanovitim opasnim strujam vjetrova i oluja, te okolice sušne, navlastito one u gorovitih položajih, trpe vrlo osjetljivo od zlih posljedica devastacije šuma. Lahkoumno šireće se pustošenje šuma, te uništavanje mladih nasada pašom i brstom, i to osobito u okoUcah lošijeg položaja, prieci svako dalnje razumno šumarenje, a dokaz tomu je taj, što nalazimo već mjestimice samo tragova njekad postojeće šume. U takovih odnošajih ozbiljno je promišljati i uzraditi o budućem uspiešnom pomladku razorenog šumišta, ako smo voljni izbjeći bojazni, da nam se s vremenom mjesto šuma konačno pretvori sve u pustošine, na kojih ni sama koza (inače svačim zadovoljna), obstauka imati neće, buduć će u ovakovih odnošajih rodno tlo (mehkotu) oluje i bujice odplaviti i vihrovi izsušiti, a tim će nestati i upliv šume, koji u Iietu podržaje vlažnoću, Ovakovo pustošenje krivo je, da pašnjaci ili bolje rekuć pustošine sve veće površine zapremaju, koje nisu kadre ni sada polovicu domaćeg blaga prehraniti, koliko ga bi inače u povoljnih odnošajih prehraniti mogle. Netrebamo tomu tražiti primjera daleko od kuće, jer ga imamo već žalibože sami. Promotrimo njeke krajeve kao na pr„ naše banovine, naročito |