DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1889 str. 4 <-- 4 --> PDF |
-^ 192 — one u praksi n^anjo važne grieške ili manjićavosti, što se naime u Brejirianovom poučku na mjesto postotka od prirasta plohe zamjenjuje dvostruki postotak od prirasta promjera. Takodjer onaj po Pressleru za približno ustanovljenje postotka prirasta tvarine upriličen postupak stezanja (Eingrenzungsverfahren), koji se osniva na pređmjevi, da je prema pripomoći njekog prirasta visine i oblika kod prirasta tvarine M:m jednako D~: cV´ ili jednako I)´´´l´i: d^´-hz, ili napokon jednako B-^´l^-.d-is i t. d. — temelji se takodjer na istih onih odnošajih; nu ti odno^aji neiztiču se ondje kod uporabe tako oštro i očito, kao što u gore spomenuti!) poučcib. Suvišno bi bilo, da se ovdje bavim sravnjivanjem onih 4 poučaka sa Brejmanovim i Presslerovim pribhžnim poučkom glede njihove uporabe odnosno sravnjivanjem onoga, što se od tuđ sve izpresti može. Znamenitu praktičnu vrieđnost gornjih 4 poučaka osjećam u tom, što oni prikazuju jednostavan savez postotka prirasta i što nije dovoljno, da se zadovtdjimo kod opredieljenja postotka prirasta tvarine s odviše zamršenimi približnimi formulami, nego treba da nam bude na razpolaganje podpuno, u svaki čas i u svimi odnošaji jasno i nesumljivo, te jednostavno pravilo kao što je ono u poučku I Priobćio V, Rački. Podizanje vrbe^ topole i bora na pješcanicama. ^ Na sjevero-istočnom kraju naše zemlje imamo dosta veliku prostoriju, na kojoj je leteći piesak. Taj piesak zavata prostoriju pokraj Dunava od Rama do Golupca, od Kladova do Korbova i od Praova do Radujevca. Silni vjetrovi, kad duvaju, razrivaju piesak i raznose na sve strane, prave pješčane smetove i * Ovu razpravicu vadimo iz „Težaka" uz male jezične promjene, buduć mislimOj da bi taj člaužit; glede u(;vrš(Senja letećeg pieska (sviža mnra, mela, Flugsand) moga.0 gdje komu dobro poslužiti. 0 svižu napisao je I. Wessely obširno djelo: „Der europaiclie Flugsand unđ seine Kultur", BeČ 1873., na koje djelo čuvenog stručnjaka svračamo pozornost naših šumara, da ga čitaju, buduč je Wesse]y u tom djelu ne samo teoretički razpravio sve, žto valja znati o šumskoj ogoji na pješčanicah, nego ;e takove pješčanice u Ugarskoj 1 Banatu sam pregledao, proučio, te prema mjestnim prilikam preporučio najprikladniji naciu poSumljenja ovakovili pješčanica. 1 mi u našoj domovini imamo takovih pješčanica, ne prostranih, ali ipak takovih, koje su i koje bi moglo biti još više na spačku poljskoj prievriedi, buđac često biva, da se od maiijeg zla veče zlo radja, pak tako nikad nemirujuči leteći piesak na malih poljanah može poplaviti svojimi smetovi susjedne poljane skoro svake godine sve više, dok ovako ciele okolice i nizine nepretvori u puste pustare, na kojih svaka rasteš prestaje. Takove pješčanice vidimo mi u kotlini Krbave, imenito na tlu, na kojemu stoji njekađ glasoviti „Laudunov gaj", te je tlo okolice tog gaja — poimonce dio doline |
| ŠUMARSKI LIST 5/1889 str. 5 <-- 5 --> PDF |
^ 193 ~ premeću ih eas na jedno, fas na drugo mjesto, zasipaju radjeiie obližnje zemlje s\e vise i VINO. Zaustaviti razvijanje ovog lete(^eg pieska, uprav smiriti ga, bilo bi veonja korisiuo i va/.no si narodno-privriednog gledišta, jer bi se tolika prostoriji pretvorila u radjevao i proizvodno zemljište, koje sada stoji ne upotrebljivo i na velikoj je smetnji poljima zii-atnina. Prije 20 godina naša je država pokušala pomoćju vještih ljudi da nu tim pješćanicama podiže šuniUj koja bi obustavila sila vjetrova i razvejavanji* ploška. U toj celji podigla je na dva tri mjesta izmedju Gradišta i Golupca neznatne razsadnike za proizvodnju razsadnica, od kojih je nešto razsadjeno na nekoliko mjesta. No uspjeh je veoma slab pored mnogih drugih uzroka, poglavito i s toga, što se to prediizeće nije otpočelo u većem razmjeru i tako neprekidno ju´odužavalo, nego se počelo nešto, pa i to posije kratkog doba napustilo, nezna KO iz kojib uzroka. ?>it će, da je srbska poslovica: jedno poemi i o;ta\i neizvedeno, pa drugo pocrni, a nedovrši", i tako nikad ništa i neizvodinio radi nnš^-´g boljitkfi. Da li će država opet preduzeti ozbiljnije zasadjivanje ovib pjršeanica drvećem zarad smirenja pieska, što je veoma nužduo i hitno, to od Salamunića poprJeko do blizu Debela brda — tim gibućim ili plivajućim pieskom posuto. Sitan piesak uz rečeni gaj drži se jo5 samo tim, Što mu gaj daje njeku čvrstoću. Po kazivanju Buničana našao je glasoviti vojskovodja Laudou ovdje samo šikuiMi koja je pjeskovito tlo vezala, te je djelomičnim krčenjem Sikarja zagajio „Laudono\ gaj", razsadiv mu samo predstraže borovim stabarjem, od kojega se i danas samo lianjevi vide. Rečena šikara ili današnji gaj imao je biti 2a to, da veže tio i da čuva siisjedne poljane od letećega pieska. Tu zadaću taj gaj podpuno ne vrši, jer je sad vrlo riedak i jako prosječen, a mjestimice posve poharan od nevaljane ruke. Poharom log gaja pretvorio se je veći dio Šnmišta u pravo praveato sto-\´aričte letećeg pieska Taj leteći piesak, uzvitlan vjetrom i zasipav susjedne poljane prama Debelom brdu, pokrio je već 100 do 150 rali pitomine, te je ondje posve uništio svaku ogoju i sav taj predjel predstavlja sliku Sahare u malom. Kad se vjetar diže, onda taj razvrućeni piesak leti u g´ustih oblacih sve dalje tako, da on paČe Čak do sela Bunića zrak pokvari, a nestane li ^Laudnovog gaja", onda bi mogla zaprietiti pogibelj cieloj okolici na daleko, budnć će smetovi od letećeg pieska sav predjel zasipati, čim se jednoć u velike u gibanje stavi. Ali onda je i kulturi u pjevernom dielu krbavske doline odzvonilo. Kod nas ima letećeg pieska još i u niz´nali dravskih — jmeniro izmedju Gjnr gjevca prama PitomaČi, koji obuhvaća oko 5000 rali strunom slrji, stranom uži kri-ij tog predjela, a osim toga ima pitomina, kao sto su takozvani „virjanski, gjorgjevački, fer lii.audovački, kalinovački, molvanski, sesvotskt konaGi*"* i r. d., gdje ima na površini tla iritkotC; ali je pod njom sam piesak. U zadnje dolja počelo se je raditi o tom, da obćinu sav predjel letećeg pieska ođkupe od držav. erara, te je naša zemaljska vladu u bllz´iii Gjurgjevca pribavihi već do 118 rali takuvog t k i ondje na 10 ralib liej> ložnjak podigla, da prva &vo im primjerom prednjači i probudi želju okolištnog žiteljstva. da se taj krnj sa letećim jiieskom u pitominu pretvori. iselili bismo^ da se to poduzeće sretno svrši te da se čim brže letećem piesku otme što više tla za pltumlne^ jer će, se tim načinom blagostanje eielog pjeskovitog picdjt´la ne samo znatno podići, nego će nestati i bojazni, da če leteći piesak svojimi smetovi još veći kraj zasipati. Za urednika Y. R—č— . |
| ŠUMARSKI LIST 5/1889 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 194 — ćemo vidjeti. No dok to bude, ne će biti rđjavo, da privatne imaoce napomcnenio i u kratko uputimo, kako \iilyd lahh), jevtino i brzo podizati drveće po pješčaničama, radi iijibovog smii-enja. a ujedno i radi njihove koristne upotrebe. Topola i vrba rastu u pjeskušama samo ako je zdravica vlažna, ajasika, trepetljika podnosi najsušniju zemlja. Podižu se iz odsječenih prutova, šibljika i sadnicama- Za osečke (izseoke) ne treba uziumti izdanke, jer od njih poraslo drveće rano pocima iznutra trunuti. Trepetljika, kao i sve vrsti topola i vrba u opšte, može se posije 9 do 12 godina do same zemlje presjeći, pa ono istjera guste izdanke h panja i žila, koji daju više humusa, nego visoko drveće. Zbog mnogog izbijanja izdanaka iz žila vrlo je pogodna jasika za zasadjivanje brežuljaka i humova, jer ćuva zemlju da je vjetar ne nacme i razi´ije. Po onižim mjestima i pokraj voda osvjedočilo se u nas, da je za to nabolja kanadska topohi, lahko se prima, brzo raste i veoma je upotrebljiva. Vrbe su osobito važne za leteći piesak, jer one razvejavanje pieska ubrzo spriećavaju. One tu rastu doista sporo, životare, ali se lahko razmnožavaju osječciraa i zatrpavanjem šibljika. Zaoravanje vrši se na ovaj način: Odsjede se jedno ili dvogodišnje pruće od okresanih vrba, okrešu se na prutovima s jedne strane sve sporedne grančice, i pri oranju položi se prut do pruta na dno same brazde, pa kad se s druge strane napravi brazda i zaore pruće, strče od njih zaostale grančice van zemlje. Ovako znorano pruće, i ako je naj~ sušnije doba, pušta koren i isteruje mnoge izdanke, koji piesak tako pokriju i prekrile, da se piesak ne može više pokrenuti ni razvejati vjetrovima. Tako se prave naizmjence i u razmaku od 6 do 10 motara pruge izbrazdane i u njima zaorano vrbovo pruće, koje su po 2 do 3 metra široke. Odmali druge godine posije se sjeme od bielog ili bolje od crnog bora izmedju tih pruga po praznom piesku, gdje sjeme dobro nikne. Borovo sjeme može se dobiti od Srp. Poljoprivriednog dnižtva u Beogradu. Borovo sjeme sije se rano s proljeća po piesku izmedju vrbovih ili topolovih lanjskih praga, najbolje posije kiše. pa se samo drljačom običnom predrlja. Na jedan hektar prostora posije se krilastog sjemena do 14 kilogr. a bez krilaca očišćeno G —8 klgr. Posije se iz ruke omašice. Na onim mjestima, gdje vjetrovi HIIUO deru, valja pomenute pruge s v]-bom bliže jedna drugoj da budu. Na pješčanim razvrtama ili jamama, iz kojih se naročito podiže piesak leteći, mora se ponajprije zagrnuti vrbovo granje i posaditi šibljike Učiniv tako onda je pravljenje unakrsnih pletera, plotova od pruća i pokrivanje pieska busenjem i drugim koje čim, kao što su neki njekada činili, Ma svim izlišno, jer se sve to teže nabavlja i skuplje stoji. Od vr^ti \rb-3, koje se na o\aj način podižu po letećim f)jeskuljama najbolje su i najprikladnije ove: biele vrbe, žuta vrba i rakita. Vrbe i kad pokrije i pretrpa piesak opet istjeruju brzo izdanke van pieska Vrba i topola najobičnije se podižu iz prutova i šibljika. Ako se hoće da se zaista podignu, ne treba da su odsječene od prestarelih i kvarnih vrbovih stabala, niti valja da su prekrupne. Najbolje se primaju kad se odsjeku od |
| ŠUMARSKI LIST 5/1889 str. 7 <-- 7 --> PDF |
^ 195 — mladjih zdravih stabala i kad sa 1 do 2 srintim. de])ele. Prutove i Kibljike treba odsjeći sa stabla nešto prije iii u početku inezgruuja vrbe ili topole, t. j . kad se hoće da krene sok u drvetu, i koso sru])i s oba kraja, pa ako nam je mogućno odmah se posade u zemlju na odredjeno mjesto, Ako nam je to nemogućno, da za poduže vrieme učinimo ma iz kojeg uzroka, onda se metne jiruće ili šibljike do polovice u vodu, a druga polovica izvan vođe pokrije se ili zakloni cime mu drago od sum-a. Ovi razsadni prutovii treba da su 30 do 6´.) cm. dugački a i duži za mjesta, gdje vjetrovi nanose duboke pješčane smetove. Za sadnju napravi se motikom brazda, poredaju se u njoj malo ponagnuto.s vrhovima, obrnutim k sjeveru ili sjevero-istoku, pa zagrnu pie^koni toliko, da samo 10 do 20 cm. (1 do 2 šake) viri jedan kraj iz zemlje i dobro nagazi; tako će se dobro primiti i mnoge izdanke istjerati. Nikad ne valja razsadne prutove pohađati u piesak ili inače u zemlju, jer se lu prerubljenom kraja lahko zaljašti kora, te se onda težko prima uzemlji. Mnogi tvrde iz iskustva, da prije sadjenja valja na onom kraju, koji će se staviti u zemlja, na više mjestah nasjeći kora do drveta, te će onda prut pustiti u zemlju mnogo više žila iz tih zasjeka. Zasadjivanje i zasijavanje na pješčanicama mora se započeti najprije od one strane, odakle vjetrovi duvaju i dalje produžavati redom, pa će stražisjc starije drveće i šiblje sve bolje i više zaklanjati prednje mladje i praviti mu povoljnu zavetrinu. Po brežuljcima i brdima počinje se zasadjivanje i zasijavanje od vrha pa produžava do podnožja njinog. K. Nagrade za gajenje sume u kraških krajevih. Do nedavno subvencioniralo se je od grana kulture tla samo ratarstvo s tog razloga, da se unapriedl produktivna snaga i da se ova uživana ])ripomoć danas sutra povrati uz obilne kamate u obliku povišene snage porezovne. U novije doba od kad se je opazilo, da obstanku šumž, — im.enito na primorskom krasu — pogibelj prieli, obratila je kr. zem. vlada takodjer svoju brigu i skrb na promicanje šumarenja, sliedeć primjer ostalih kulturnih zemalja. Ovo promicanje biva tako, da se javno nagradjuju i podupiraju onakovi žitelji, koji se odlikuju sadjenjem i njegovanjem šume. Prem se nemože tvrditi, da nagradjivanje za gajenje šuma ima onu istu svrhu, koja je namienjena nagradjivanju za promicanje ratarstva, to se tim, što se nagradjuje sadjenje šuma, ipak posredno podpomaže i ratarstvo, ne gledeć na ostalu korist, koju imaju šume u narodnom kućanstvu i obrtu, buduć ratastvo bez šumogojstva nikada procvasti nemože; jer kad neima šunul, koje razbijaju žestinu vjetrova, koje blaže toplotu zraka, koj.^ sgašćavaju i umnožavaju vodenu Paru, koje prieče oluje i tuču, koje hrane vrela i potoke, koje prieče urvine |