DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1889 str. 5 <-- 5 --> PDF |
^ 193 ~ premeću ih eas na jedno, fas na drugo mjesto, zasipaju radjeiie obližnje zemlje s\e vise i VINO. Zaustaviti razvijanje ovog lete(^eg pieska, uprav smiriti ga, bilo bi veonja korisiuo i va/.no si narodno-privriednog gledišta, jer bi se tolika prostoriji pretvorila u radjevao i proizvodno zemljište, koje sada stoji ne upotrebljivo i na velikoj je smetnji poljima zii-atnina. Prije 20 godina naša je država pokušala pomoćju vještih ljudi da nu tim pješćanicama podiže šuniUj koja bi obustavila sila vjetrova i razvejavanji* ploška. U toj celji podigla je na dva tri mjesta izmedju Gradišta i Golupca neznatne razsadnike za proizvodnju razsadnica, od kojih je nešto razsadjeno na nekoliko mjesta. No uspjeh je veoma slab pored mnogih drugih uzroka, poglavito i s toga, što se to prediizeće nije otpočelo u većem razmjeru i tako neprekidno ju´odužavalo, nego se počelo nešto, pa i to posije kratkog doba napustilo, nezna KO iz kojib uzroka. ?>it će, da je srbska poslovica: jedno poemi i o;ta\i neizvedeno, pa drugo pocrni, a nedovrši", i tako nikad ništa i neizvodinio radi nnš^-´g boljitkfi. Da li će država opet preduzeti ozbiljnije zasadjivanje ovib pjršeanica drvećem zarad smirenja pieska, što je veoma nužduo i hitno, to od Salamunića poprJeko do blizu Debela brda — tim gibućim ili plivajućim pieskom posuto. Sitan piesak uz rečeni gaj drži se jo5 samo tim, Što mu gaj daje njeku čvrstoću. Po kazivanju Buničana našao je glasoviti vojskovodja Laudou ovdje samo šikuiMi koja je pjeskovito tlo vezala, te je djelomičnim krčenjem Sikarja zagajio „Laudono\ gaj", razsadiv mu samo predstraže borovim stabarjem, od kojega se i danas samo lianjevi vide. Rečena šikara ili današnji gaj imao je biti 2a to, da veže tio i da čuva siisjedne poljane od letećega pieska. Tu zadaću taj gaj podpuno ne vrši, jer je sad vrlo riedak i jako prosječen, a mjestimice posve poharan od nevaljane ruke. Poharom log gaja pretvorio se je veći dio Šnmišta u pravo praveato sto-\´aričte letećeg pieska Taj leteći piesak, uzvitlan vjetrom i zasipav susjedne poljane prama Debelom brdu, pokrio je već 100 do 150 rali pitomine, te je ondje posve uništio svaku ogoju i sav taj predjel predstavlja sliku Sahare u malom. Kad se vjetar diže, onda taj razvrućeni piesak leti u g´ustih oblacih sve dalje tako, da on paČe Čak do sela Bunića zrak pokvari, a nestane li ^Laudnovog gaja", onda bi mogla zaprietiti pogibelj cieloj okolici na daleko, budnć će smetovi od letećeg pieska sav predjel zasipati, čim se jednoć u velike u gibanje stavi. Ali onda je i kulturi u pjevernom dielu krbavske doline odzvonilo. Kod nas ima letećeg pieska još i u niz´nali dravskih — jmeniro izmedju Gjnr gjevca prama PitomaČi, koji obuhvaća oko 5000 rali strunom slrji, stranom uži kri-ij tog predjela, a osim toga ima pitomina, kao sto su takozvani „virjanski, gjorgjevački, fer lii.audovački, kalinovački, molvanski, sesvotskt konaGi*"* i r. d., gdje ima na površini tla iritkotC; ali je pod njom sam piesak. U zadnje dolja počelo se je raditi o tom, da obćinu sav predjel letećeg pieska ođkupe od držav. erara, te je naša zemaljska vladu u bllz´iii Gjurgjevca pribavihi već do 118 rali takuvog t k i ondje na 10 ralib liej> ložnjak podigla, da prva &vo im primjerom prednjači i probudi želju okolištnog žiteljstva. da se taj krnj sa letećim jiieskom u pitominu pretvori. iselili bismo^ da se to poduzeće sretno svrši te da se čim brže letećem piesku otme što više tla za pltumlne^ jer će, se tim načinom blagostanje eielog pjeskovitog picdjt´la ne samo znatno podići, nego će nestati i bojazni, da če leteći piesak svojimi smetovi još veći kraj zasipati. Za urednika Y. R—č— . |