DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 247 ~ A ove Kii sve naslage najbolje sačuvane na Pivki, vipavskoj dolini, n koritu rijeke u Kraiijsk Ove su tercijarne stvorbe na nekojim mjestiioa krasa sasvim izprane i ođplavljene, a drugdje su još ostale. Nu ja sudim, a to ću kašnje i dokazati, da gotovo svakolikt\ kraška ilovača i glina, lulaona žuta, smedja, modra ili crvena, te pokrivala ona vapnence u većoj ili manjoj debljini^ nije već zadnji ostatak eoconske dobe, a da se nikako pouusliti ne može, da je nastala s p r h n u ć e m kraških vapnenaca. Pa i ista je „terra ros^a*´, koja je sada gotovo jedina kulturna zemlja na krasu, po mojem mnjenja nastala od ove gline i ilovače. 0 nastaukti te tako zvane ,ten´a rossa" predložio sam jugosl akadem. znan. i umj. u Zagrebu obširnu radnju. Pošto pako ta radnja do sada objelodanjena nije, ne smijem upuštajuć se u potankosti jjretjecati akademije, nu ipak lioću napomenuti, da „terra rossa" po mojim iz traži va nj ima nije nego od podzemne vode u šupljinama i t d. splavljeni i često taloženi ostatak tercijarnih (eocenskih) glin^, ilovačti i lapori, koji su prelazili u željezni okiđ, pošto sadržavaju većinom spoj ine želje za, kojima je narav krasa vrlo olahkotila pristup zraka. U kratko o tome nema sumnje^ da su današnji goli vapnenci i kašnjf\ kad se je izpiranje i odplavljivauje mehkih eocenskik stvoraba većinom dovršilo, još pred nekoliko stoljeća bili sa prilično visokim naslagama glini, i iiovačfi pokriveni i obrasli onim divnim prašumama, kojih danas nema, te se samo u kronikama spominju. Kakove bijahu upravo te kraške šume, o tonie nemarno jasna pojma. U šumarskim strukovnjačkim listovima češće se je izticalo, da su šume kod Li piće blizu Trsta neki preostatak nekadašnjih kraških šuma. Prije 4 godine podjoli onamo, te se pobliže uputih o tamošnjim šumskim prilikamaj nu samo to mogu reći, da šume kod Li piće po svoj prilici samo onu sliku predočuju, kakove su prašume bile ondje, gdje je već od prije bilo mršavo tlo. Kada su se dakle u srediijem vjeku (u tom pitanju ne zanima nas baš toliko, kada se je to dogodilo) počele krčiti kraške šume, stupio je razvoj krasa u svoju drugu fazu, a ova je bila odlučna za današnje stanje krasa. Jer kad je bilo tlo krčenjem opustošeno, započeše oborine svom silom djelovati na površinu lišenu šum^. I to je opustošenje tla, prije šumom obrasloga, ponajpače nplivalo na raztvorbu crnice. U svakoj se šumi, -— a tako i u prašumama kraškim — nalazi nad kamenitim tlom više manje visok sloj nepomješane crnice, Znatnost ovoga sloja ovisna je o više faktora, i to o usčuvanju šušnja, o sjeni i gustoći šume, 0 temperaturi i vlagi tla. Ako bijahu dakle šume na brzo ili malo po malo isječene^ tad se morahu uz one klimatičke prilike, koje zbiljam u južnim zemljama postoje, brzo promjeniti i faktori, koji i na raztvorbu crnice djeluju, |