DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 12     <-- 12 -->        PDF

— 248 "
t j . što je nedostajalo ikuko\e sjene, bijaše crnica izložena neposredno sunčanom
uplivu, tenipetatura tla ponarasfce, vlasni se umanji, a razUovbn se crnice ovrži
prije, nego bi se to bilo iiz nižu vlagu temperaturu sjeveniib krajeva dogodilo.
k raztvorba napredovala je nad kraškim vapnencima tim br>;e, što je
vapneno tlo već po naravi svojoj suše i toplije od di´ugili Iz^ušenje pako
jest tim jace, što šupljikavija je maticu (Muttergestein). Ova siše vlagu
i^ tla pa i ne bilo je mnogo, jer je sposobnije nego ikoje drugo tlo provoditi
vodu.


Uz to da je opustošeaje šuma pospješivalo raztvorbu crnice, znatno je
poticalo nastanak krasa još i ovim načinom. Kad bijaše drveće posječeno,
propalo je doskora i preostalo korjenje, a to je vrlo zamašno bilo za postanak
krasa.


Već sam prije napomenuo, da zemlja nad vapnencima nije nastala
s prhnu cera toga kamenja, te da ne stoji čvrsto nu tlu, pošto ovdje nedostaje
međju naslagom zemlje i kamenitim tlom one suvislosti, koja postoji
kod zemlje ležećc na svojoj matici. Na svim strminama uspostavljaše jedino
množina korjenju svezu medju naslagom i vapnencima. Korjenje bi prodirale
kroz zemlju do vapnenca te se za nje uhvatilo.


Kad je dakle sa šunuima propalo i korjenje^ prestao je takodjer savez
medju zemljištem i vapnencima, te pošto se je crnica već prije raztvoriia,
l)ija>e zemlja neposredno izložena mehaničnim utjecajima meteoričke vode.
Tako je započelo ne samo izpiranje i odplavljivanje nego i odronjivanje
(Abrutschung) zendje u niže ležeća mjesta.


Da se je to zbilja tako vršilo, moženu) se i danas još svuda na krasu
osvjedočiti. Na nmogim predieljima krasa imade takovih mjesta, koja i nestrukovnjaku
udaraju u oći, te su za nj toli poučna, da mu neče hiti tcsko
naći uzročnoga saveza izmeodronjivanja zemlje.


Zgodnu nam sliku o tome pruža goni Velik a Učk a (Monte maggiorej u
Istri , Još prije nekohko stoljeća bijaše sa krasnimi šumama pokrivena, a danas
je već ])usta gora, koja se je sasvim preobrazila u kras, aU na podnožju njegovu
leži mnogo glinene, ilovite te vrlo plodne zemlje.


Ova se ^endja, odronivši se sa istočnoga obronka Učk e stere u razmjerno
malenoj širini duž istočne obale istar.ske od Voloske pa do Lovrana. A glasovito
Jječište Opatija leži upravo na najširjem mjestu ovoga sa Učke odplavljenoga
zendji^ta. Sličan pojav susretamo na podnožju zapadnjih obranakaUčke,
koji se tja do sredine Istr e protežu. I tu nalazimo u ok(dišu Vranje, Mandiću
Sašnjevice ogromne naslage glinenoga i ilovitoga zemljišta, koje je nedvojbeno
odplavljeno sa rečenih strmina.


Isto takovih vrlo poučnih primjera nalazimo u mnogim predjelima hrvat


skoga primorja i Damactje. Ovdje neka samo napomenem okoliš


Soluna kod Spljcta i Gruža kod Dubrovika. Vrlo su zanimivi u tom