DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 248 " t j . što je nedostajalo ikuko\e sjene, bijaše crnica izložena neposredno sunčanom uplivu, tenipetatura tla ponarasfce, vlasni se umanji, a razUovbn se crnice ovrži prije, nego bi se to bilo iiz nižu vlagu temperaturu sjeveniib krajeva dogodilo. k raztvorba napredovala je nad kraškim vapnencima tim br>;e, što je vapneno tlo već po naravi svojoj suše i toplije od di´ugili Iz^ušenje pako jest tim jace, što šupljikavija je maticu (Muttergestein). Ova siše vlagu i^ tla pa i ne bilo je mnogo, jer je sposobnije nego ikoje drugo tlo provoditi vodu. Uz to da je opustošeaje šuma pospješivalo raztvorbu crnice, znatno je poticalo nastanak krasa još i ovim načinom. Kad bijaše drveće posječeno, propalo je doskora i preostalo korjenje, a to je vrlo zamašno bilo za postanak krasa. Već sam prije napomenuo, da zemlja nad vapnencima nije nastala s prhnu cera toga kamenja, te da ne stoji čvrsto nu tlu, pošto ovdje nedostaje međju naslagom zemlje i kamenitim tlom one suvislosti, koja postoji kod zemlje ležećc na svojoj matici. Na svim strminama uspostavljaše jedino množina korjenju svezu medju naslagom i vapnencima. Korjenje bi prodirale kroz zemlju do vapnenca te se za nje uhvatilo. Kad je dakle sa šunuima propalo i korjenje^ prestao je takodjer savez medju zemljištem i vapnencima, te pošto se je crnica već prije raztvoriia, l)ija>e zemlja neposredno izložena mehaničnim utjecajima meteoričke vode. Tako je započelo ne samo izpiranje i odplavljivanje nego i odronjivanje (Abrutschung) zendje u niže ležeća mjesta. Da se je to zbilja tako vršilo, moženu) se i danas još svuda na krasu osvjedočiti. Na nmogim predieljima krasa imade takovih mjesta, koja i nestrukovnjaku udaraju u oći, te su za nj toli poučna, da mu neče hiti tcsko naći uzročnoga saveza izme Zgodnu nam sliku o tome pruža goni Velik a Učk a (Monte maggiorej u Istri , Još prije nekohko stoljeća bijaše sa krasnimi šumama pokrivena, a danas je već ])usta gora, koja se je sasvim preobrazila u kras, aU na podnožju njegovu leži mnogo glinene, ilovite te vrlo plodne zemlje. Ova se ^endja, odronivši se sa istočnoga obronka Učk e stere u razmjerno malenoj širini duž istočne obale istar.ske od Voloske pa do Lovrana. A glasovito Jječište Opatija leži upravo na najširjem mjestu ovoga sa Učke odplavljenoga zendji^ta. Sličan pojav susretamo na podnožju zapadnjih obranakaUčke, koji se tja do sredine Istr e protežu. I tu nalazimo u ok(dišu Vranje, Mandiću Sašnjevice ogromne naslage glinenoga i ilovitoga zemljišta, koje je nedvojbeno odplavljeno sa rečenih strmina. Isto takovih vrlo poučnih primjera nalazimo u mnogim predjelima hrvat skoga primorja i Damactje. Ovdje neka samo napomenem okoliš Soluna kod Spljcta i Gruža kod Dubrovika. Vrlo su zanimivi u tom |