DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 17     <-- 17 -->        PDF

— 253 —


Za ovo sjednemo na malu klupicu i pustimo psa u sobi okolo trčati i
BJuškati. Posije njekog vremena doći će pas sam od sebe k svomu, gospodaru.
Čim je došao, postavimo ga da „sjedi", pritisnuv mu sa jodnom rukom zadnji
dio tiela k podu i govoreć mu rieo „sjedi!". Pri tom digni jedan prst u vis u
znak prietnje a i za oto, da se pas na taj znak priuči, jer mora tako dressiran
biti, da na znak s prstom dolje legne, necekajuć zapovjed sa riećju. Je li pas
posluhnuo, tada ga pohvalimo i pustimo duže vremena sjediti.


Opazimo li da je pas posije ove škole ostao miran i neuzrujan, to podjimo
snjira nekoliko koračaja po sobi govoreć mu glasno i jasno rieći „napred" i
„natrag", koje pas neka dobro upamti; kašnje će te rieći odpasti, a biti će
dovoljno rieć „pstl^ i znak. Svaki put, prije nego li rieći „napried" i „natrag"
izgovoriš, upozori psa sa riećju „pst". Gleda li pas tada svome gospodaru u
oći, to napravimo kod rieći „napred" lagani pokret sa rukom naprvo, a kod
^natrag" lagani pokret sa glavom u nazad. Za ovim postavimo psa opet da
sjedi. Promjena i opetovanje vježba je važno, jer time postaje pas s jedne
strane pozorniji, s druge strane pamti bolje već naučeno.


Sada vježbajmo psa i na rieć „lezi" i to u početku istim načinom, kao
što smo ga već naučili. Da ovo polučimo, pustimo psa u sobi da se igra a za
to vrieme postavimo neopaženo na koje mjesto zdjelicu, sličnu onoj, iz koje
pas jede, a iz zdjelice neka viri komadić kruha. Cim pas kruh u zdielici opazi
i tamo potrči, zapovjedimo mu „leći" a zapovjed podkriepimo puknuvši bićem.
Zapovjed „lezi" je temelj obuke, zaoto mora sada i bić svoju zadaću vršiti, jer
pas mora sada ne samo iz volje, nego i iz straha pred kasnom slušati^


99 puta od 100 pas će posluhnut i leći. Sada idemo bliže k njemu^
milujemo ga i mazimo, zatim mu rečemo 5,napred´´ i pustimo ga lagano na sve
četiri noge puzeć, kruhu se približavati i isti uzeti, pri ćemu ga ležeć uzdržimo.


Ućini li pas ovo bez pogrieške, onda uzmimo zdielu a mrvice od kruha
bacimo malo dalje i tražimo opet, da pas „napried" do njih puzeć dodje,
Posluhne li i ovdje, onda vježbajmo nekoliko puta psa nazad dovabiti, kao
pripravu za buduće retourniranje od predstojećeg predmeta.


Sada prelazimo na apportiranje.


I ovo se počima, kao što smo psa već naučili. Uzmemo psu već dobro
poznatu rukavicu pak pokazavši mu i vii,eć mu nekoliko puta oko nosa, bacimo
ju podalje, viknuv mu „apport% a za ovim umah dolazi spojeno „sjedi" i


,j pusti".


Oini li pas ovo dobro, onda spojimo ovu vježbu i sa onom Jezi", koje
pas neka pred rukavicom ućini; ovo će pas bez dvojbe dobro i učiniti.


Drva i kamenje apportirati dati nije shodno, jer se pas kvari; niti nam
je psa, koji dobro divljač apportira, sa takovimi igraćkami mučiti. S ovakom
igrom više ćemo psa pokvariti, nego li dobra naučiti. Dobar i izvježban pas
neće se u pravilu u takove igre ni u[)uštnti, a razuman lovac dat ćo mu za
pravo.


18