DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 24 <-- 24 --> PDF |
260 — te i popriečna vriediiost jedne prijavnice ove godine manja je u mjesecu siecnju, nego što je to bilo lani, ma sve da i jest u siecnju pnt za kradju povoljan Wo isto onako, kao i lani. Šumske štete u trnjanskoj šumariji dakle ne samo što su jenjale, nego su rekli bi, posve prestale. Bilo ovako i u buduće, pa se samo spominjalo. Iv. St Nješto 0 gubaru (Ocneria H. S, dispar). Piše Dragutin Mauka, kr. nadšumar. Čuje se sa svih strana, da je gubar zapremio mnoge šumske prediele u Hrvatskoj 1 Slavoniji, pak mi daje to povoda, da i ja glede tog škodljivog zareznika na temelju mojih opažanja koju prozborim. Bilo je to prvi put godine 18(38., kad sam opazio gubara u državnoj 50 do 60 god. staroj hrastovoj šumi tako zvanoj „Sloboština", ležećoj kod Belovara, gusjenice nepojaviše se odmah u velikoj nmožini, ali ih je bilo ipak toliko, da su obrstile sve lišće sa hrastova rečenog šumskog prediela, a kad su bile s tim gotove, prešle su na drugo razno drveće osobito na voćke, nalazeće se u blizini, samo su jasen poštedile. Uslied druge polovice mjeseca lipnja nastalog kišovitog i hladnog vremena, postradale su mal ne sve već skoro sasvim razvijene gusjenice tako, da se je samo njekolicina preostavših zdravih zakukuljiti moglo. Od tog doba kao da je gubara u onoj okolici nestalo. Tekar godine 1887. opazio sam u n)ladoj šumi Žutici, obćine križke i u Varoškom lugu obćine Kloštra Ivanića na stablih množinu kvrga, koje bi nevješt ćovjek za malene gube držao, kakve obično na bukvi rastu. Nu to nisu gube, nego gnjezda pravilno poredanih gubarovih jaja, pokrivena i omotana smedjom, svilenastom dlakom; iz tih gnjezda oživjelo je dojduće godine u proljeću sijaset gusjenica, koje su malo prije napomenute šumske prediele hametom opustošile, ter je sad red došao na susjednu državnu, imovinsku i nadbiskupsku šumu zvanu „Žutica", gdje su svoje nedjelo nastavile i svakovrstno drvlje kao hrast, brjest, klen, bukvu, vrbu, topolu, bazgu, glog i t. d. bez razlike, bilo staro ili mlado, njihovog zelenog nakita na prostoru od preko 5000 jutara lišile, samo je i opet jasen netaknut ostao. Pošto nije bilo u blizini nikakove šume, gdje bi potrebite hrane bile našle, zadovoljile su se sada gusjenice i sa travom, dapače i kopriva i habdika (sambus ebnlus) im je bila dobra; u svojoj prožđrljivosti navališe iste napokon na jednu za iikošenje siena raznim strankam za 94 for. 89 nvč. prodanu do 100 rali veliku šumsku čistinu pod imenom „Behec". Ljudi se snebivaše od čuda, kad vidiše, što se je na toj čistini dogodilo, kad naime opaziše, da im neće trebati |
| ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 25 <-- 25 --> PDF |
, — 261 - za kupljenu travu kosu brusiti, buduć da su ju nemili gosti pokosili i tako dotifne dostalce oslobodili težkoga uapora, koji je s košnjom skopčan. Takovomu, možebiti još nigdje zabilježenomu dogodjaju, nije se sigurno nitko nadao, a iznenadjeni dražbovatelji tražiše, da ina se kod dražbe uplaćeni novci povrate; naravno, da im se toj želji udovoljilo nije, a oni se napokon izmiriše s udesom, koj ih je stigao. Poslije obilne gostbe na rečenoj čistini, koju pokriše na 2—3 cm. visoko izmetine nepozvanih gosti, nastadoše za naše gusjenice crni dani; nestalo im je bo hrane a osim toga nastalo kižovito i hladno vrieme. Gusjenice tražiše svoje 2aklonište oko panjeva i stabalja, gdje su se u hrpe smotale; u jednoj takvoj hrpi moglo je biti po 6 do 10 i više litara gusjenica, koje su previjajuć se od gladi većim dielom pokrepale i zaokužiše zrak tolikim smradom, da se nije moglo na dulje vremena u šumi obstati. No ipak se je mnogo gusjenica, zakukuljilo i razvilo se je dobrano leptira, što svjedoče nebrojena gnjezda gubarovili jaja, naslagana ponajviše na gladkoj kori bukava i hrastova u šumi Žutici, manje na starih hrasticih sa hrapavom korom u pukotine. U svojem glasovitom dielu navadja Ratzeburg, da gubarova gusjenica u šumi najradje brsti hrast, bukvu, javor briest i t. d. nerado da ide na jasen i kesten, još više da se kloni klekovine (Thuja, Lebensbaum) a tisovo drvo, zatim drvlje sa hšćem koži naličnim i trsje, da ostavlja netaknuto. No mi vidjesmo opetovano, da gubar ne samo da neide rado na jasen, nego se ga on niti dirnuti neće i voli postradati, nego da okusi njegovo lišće. Kao gusjenica omoričnog prelca (ocneria monacha), tako isto objeda i gusjenica gubarova samo doljnji do držka nalazeći se dio lista, a pregriženi komadi listova pokrivaju zemlju ua šaku visoko, onako, kao kad u jesen hst sa drveća propada. Odtuda si možemo protumačiti, 2ašto je gubar u stanju šumu na hiljadu jutara u kratko vrieme opustošiti. Gubarova ženka je vrlo troma i težak je to lepir, koji danju sklopljenimi krili na stablu počiva i oblice lieno drveća tekar, kad se mrak uhvati, dočim mužak brzinom munjine leti tako, da ga niti okom sliediti nemožeš. Obzirom na tu tromost gubarove ženke pomislio bi čovjek, da je ista odsudjena na stanovitom mjestu ostati; ali tomu nije tako, što je dokazom, da se je sada gubar pojavio i u šumskih predielih Bukovac i Čezma, koji su od Žutice 16 do 26 kilom, odaljeni, u kojih ga do sada nije bilo. Dvojbeno je dakako, da bi gubarova ženka tako daleki put provaliti mogla, svakako je nju morao vjetar onamo prenieti. Proti gubaru nije moguće uspiešno na velikih šumskih prostorih postupati, i nebi bili za tamanjenje istoga izdani novci baš u nikakovom razmjerju sa postignutimi rezultati; s toga nepreostaje ništa drugo, nego da se očekuje pomoć od same one prirode, koja je čovjeku nevolju poslala. Nepogode vremena, nestašica hrane mogu tu najviše pomoći a i medju samimi životinjami imade taj zareznik mnogo svojih neprijatelja. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 262 — Nisam mogao opaziti, da bi gabarove gusjenice ikoja ptica jela, njekoji pisci tvrde, da ih kukavica nemilo tamani. Što se tiče Skvorca (Stornus vulgaris), 0 kojem gosp. nadšumar Koča u šumarskom listu svezku Vili. god. 1888. na strani 363. tvrđi, da se je na svoje oci osvjedočio, da nejede gubarove gusjenice, to mu mogu i ja posvjedočiti, jer škvorac nezalazi daleko u šumu, nego se ponajviše drži kraja velikih šuma ili boravi rado u gajevih blizu sela ležećih, a čim ponarastu mlađi škvorci, oni ostavljaju svoja gnjezda baš u ono doba, kada su gubarove gusjenice malene ili na polovicu izrasle, ter izlete u većimi čopori na oranice i livade, gdje se po cieli dan zadržavaju, pošto tamo dovoljno hrane imadu i traže si tekar pod noć u šumi prikladno zaklonište, kad su već siti. Malene ptičice sjenice zapriečuju mnogo razplodjivanje gubara, uništujuć gnjezda gubarovih jaja a jošte nam veću uslugu u tom pogledu čine ose nametnice, koje u gubarove gusjenice jaja nesu; one iste zadkom bodu i u svaki ubod smjeste po koje jaje. U takovom stanju i nezna gusjenica, da nosi klicu smrti u sebe, jer ju konačno svlada nemoć i obumre, dočim se iz jaja izleženih u njezino tielo pomoli množina sićušnih crvića, koji se zakukulje i u savršene ose razviju. Kako su ose za šumu koristne, može se u jesensko doba u onih šumah najbolje opaziti, gdje se gubarova gnjezda nalaze, te može pažljivi šumar vidjeti, kako ose ne samo gubarova nego i jaja drugih škodljivaca utamanjuju. Zato osi mir jer nam je prijatelj. Konačno mi je još napomenuti, da se svinje na zemlji ležećih gubarovih gusjenica taknuti neće, kao da znadu, da su otrovne, što sam dosta puta i sam izkusio, kad mi Je putujući po šumi, koja na ruku ili za vrat pala, oprljav me svojimi tvrdimi i dugimi dlakami tako ljuto, da sam po dva dana boli osjećao. Do sgode objaviti ću Vam se opet. Inozemni zakoni o čuvanju državnih 1 privatnih šuma. Povodom izdanja novoga šumskoga zakona, izdanoga 4. travnja 1888. za rusko carstvo, piše organ „L&nago Obščestva" u Petiogradu „Lesnoi Žurnal" 0 šumskim zakonima drugih zapadnih država, a mi mislimo, da će i čitateljima našega Šumarskoga lista biti drago, upoznađu li te zakone. Prva od svih država izdala je šumski zakon Francuzka, gdje su državne šume poslije revolucije (1789.) bile većim dielom razprodane i šumska so površina u obće smanjila. Prema ustavu 1827. godine nijesu se privatn e šume morale držati propisanoga uredjivanja. No nitko (§ 219.) od posjednika privatnih šuma nije smio proriedjivati šume, a da ne ubaviesti o tom prefekta najmanje četiri mjeseca prije, a za to vrieme moglo mu se proriedjivanje zabraniti, pošto bi revisor ili ^umar šumu razgledao, Eiešiti je mogao konačno tu stvar ministar |