DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 208 — Tato primjerice pretresuje Lehr obsežno regalija i stari šumski red. Oboje pripada historiji šumarstva, kako se to danas obradjuje. Što se tiče Lorey-ovog djela „Hanđbuch der Forstwissenschaft´\ to mislimo, da su pojedini odsjeci vrlo dobri, imenito to možemo kazati o radnji Ramannova, Forstera, Exnera, Guttenberga, Dombrow8koga, Metzgera i Lehra. Drugi odsjeci donašaju u kraćoj samo formi ono, &to je već poznato iz djelah drugih pisaca. U ostalom malo je pisaca znalo upriličiti svoje zadaćo prema potrebi priručne knjige kao što Lorey, Stotzer, Btihler i Schwackhofer. Većina pisaca izašla je iz onog okvira, u kojemu se je trebalo kretati. Tim pako nestalo je u knjizi jedinstva, pa bi bilo s toga bolje, da je Lehr svoje radnje kao samostalne naučae knjige izdao, kako je to Schwappach zbilja učinio. Ali ipak priznajemo, da je Lorey izdanjem ovog djela posve uspio. Bude li uspio još i u tom, da mu suradnici u budućih izdanjih budu pisali kao on Bhm lib 0 samoj stvari, stvoriti će u šumarskomu knjižtvu djelo zaista od za mašne vriednosti. —č— Još jednu na članak „važnost šuma u obće i riec o takozvanih privatnih grmovih^^ u „šumar, listu" br. IV. od travnja t. g. pod naslovom „Važnost šuin^ u obće i rieč o takozvanih privatnih grmovih" na stranici 166. nadovezalo je uredničtvo „Šum lista" u opazki na onu moju primjetbu: „Ja sudim, da koliko je po stranku neopravdano, da slične terete nosi, u toliko je neopravdano i po šumara, da slične poslove obavlja bezplatno", —- shedeće: „G. pisac ima u tomu krivo, buduć se je tim sredstvom namjeravalo do baka doći kriomčarenju s drvi iz šuma imovnih obćina i šum. držerara, pošto će takovim doznačivanjem drva u privatnih grmovih po šumaru dotični šumar najbolje znati, komu je drva dc^^načio, ako bi ga kod izvažanja ili kod prodaje uhitio i t. d. Ovo je dakle odredjeno za probitak onog vlastnika šuma, kod kojega šumar služi i p i a ću. bere, a sbog toga je dužan, da bude posredno i neposredno od koristi svomu gospodaru-*. Ovdje se naime tiče pitanja o kontroli izvoza i uvoza drva, a tim i pitanja, tko u privatnih grmovih strankam njihova drva doznačivati ima? Ova me opazka prinnka, da razjasnim svoje stanovište, na kojem stajali i stojim glede onoga, što sam s oiiom svojom prirajetbom tvrdio. Ja nisam podnipošto uztvrdio, da šumar nije dužan biti od koristi posredno i neposredno svomu gospodaru, ali da šumar, u ovom pitanju mora biti od koristi svomu gospodaru oaako na prečac, — rekao bi, da nemože ili bar ne u onoj mjeri, u kojoj zavisi važnost samoga predmeta= |