DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 34     <-- 34 -->        PDF

~ 270 -


Nastaje pitanje, da li se mogu za izvide u privatnih grmovih upotriebiti
i lugari?


Poznavajuć vlastitosti i sposobnosti naših lugari, te i odnošaje, u kojih žive,
nebi bio za to, da se lugarom ovakovi poslovi u obće povjere, i to s toga razloga,
što nam sposobnost naših lugara donjekle dokazuju izpiti za lugare, i što
nam o njihovoj vlastitosti i odnošaju, u kojemu žive, nepobitno svjedoči i ta
činjenica, da su mnogi lugari sbog nepouzdanja i drugih neuređnostih u pravoj
njihovoj službi na razni način kažnjeni, pak nebi bilo uputno, da jim se bezuslovno
povjerava izvid u privatnih grmovih. Samo prokušani i savjestni lugari
mogu se upotriebiti na kontrolno-provoznih postajah, a to sam u svom prvažnjem
članku najviše zagovarao tvrdeč, da će ovakove postaje više vriediti proti kriomčarenju
s drvi, nego svi izvidi u privatnih grmovih po šumaru.


Glede mogućeg prigovora na ono, što sam o lugarih kazao, priznajem, dn
je svaki čestiti šumar dužan raditi o uzgoja i čestitosti svojih lugarš;, te se
nebojim prigovora, da to zaista nečine u toliko, u koliko za to lažno imaju.
Ali ni šumari nemogu skmi čudesa stvarati uz manjkavo naobraženje naših lugara,
te bi i kod nas valjalo ustrojiti lugarnicu — dakle školu, u kojoj bi se
budući lugari poput rafcarS, za lagarsku službu naobrazili.


Nijesam ni za to, da se obćinskim uredom izdavanje izvoznica povjeri, i
to s onih istih razlog^, koje nabraja naredba zemalj. vlade od 26. srpnja 1887.
br. 25053, izdana povodom dogodivših se nepodobština.


Nepreostaje drugo, nego da promišljamo na drugi liek, kojim bi se uspiešno
kriomčarenju s drvi, a tim i poharam šuma i privatnih grmova na put
stati moglo, te opetovano preporučam, da se kod svih važnijih gradovS. i kod
povećih mjesta, u kojih kriomčari mogu na kupca kriomčarena drva bud pošto
i u svako vrieme lahko prodati, ustroje valjane kontrolno provozne postaje, koje
će svakog vozara nadgledati, te se osvjedočiti, da li je vlastnik na pošten način
pribavio drva, koja vozi. Nam šumarom u Banovini poznato je i suviše, da se


n. pr. u Sisak veHka množina kriomčarenih drva uvaža, pa ipak uz najbolju
volju nemožemo tomu kriomčarenju na put stati, prem se sva moguća kontrolna
sredstva rabe.
Osobitu zaprieku za izvršivanje valjane kontrole glede kriomčarenih drva
čini § 22. naputka A) k zakonu od 11. srpnja 1881., usljed koje ustanove rečenoga
naputka doista je pravoužitnikom zabranjeno za kućnu porabu bezplatno
iii uz umaljenu šum. pristojbu dobiveno drvo za gradju i ogriev prodati, zamjeniti
ili darovati, ali baš u tomu sve zlo stoji, što se nijesu pravoužitnici ogriešili
proti kazn, zakonu, ako takova drva ipak mi drugu osobu prodavaju, pače po
zaglavnoj ustanovi § 22. naputka A) nepodpadaju isti baš nikakovoj, dakle ni
disciplinarnoj kazni, nego su jedino dužni odštetiti imovnoj obćini onu razliku,
za koju su oni kao pravoužitnici manje od podpune šum. pristojbe za drva
platili, ako se naime na samom činu uli i te.


Trgovac pako, koji bi od pravoužitnika. kupio drva, koja su od imovne
obćine pripadnim načinom stekli, ali jih neovlašteno preprodali, nemože se