DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 35 <-- 35 --> PDF |
~ S71 — objediti, da je kupio iz kradje ili lua kojega drugoga po kaznenom zakonu od god. 1852. zabranjenoga čina proizviruća drva, a nemože se objedifci ni sbog prekršaja ku])ovanja sumnjive robe po §. 477. k. z., buđuć se za kvalifikaciju ovoga prekršaja zahtjeva, da kupljena roba proizlazi iz čina, po kazn. zakoniku kažnjiva. Po jednoj naredbi zem. vlade dozvoljeno je doduše, da se kriomčareno drvo smije zaplijeniti ne samo od neposrednoga počinitelja, nego i od vozara, ali ni tom naredbom nije to pravo razšireno jos i dalje — naime, da se drvo za iiamirenje štete zaplijeniti, te pod ovrhu uzeti može iz posjeda treće osobe (u tom slučaju od trgovca), koji je drva od neposrednoga prestupitelja ili od vozara bez povriede kaznenih propisa kupio, a ovamo spadaju ona drva, koja pravoužituici dobivaju u ime svoje pripadnosti Iz svega toga se vidi, da pravoužitnik nepodpada pod uikakovu kazan, ako on drva, koja sa uiu kao pripadnost doznačena, drugomu proda, a isto tako i trgovac nije kriv, ako i on takova drva kupuje. S toga je vrlo težko zapriečiti kriomčarenje s drvi, buduć se za takav čin nemože kazniti niti pravoužitnik, niti trgovac. Plijeniti takova drva od pravoužitnika, ako se na činu uhiti, po gotovo je vrlo mučno, pošto su takovi kriomčari vrlo. prevejani, te rabe različita sredstva, da mogu svoja drva razprodati, a u slučaju, ako bi se na činu uhitio, zna on dobro, da neće biti kažnjen i da će mu se u najgorjem slučaju samo drva zaplijeniti. Ako mu se takova drva jedan ili dva put zaplijene, on si sbog toga ipak glavu netare, buduć zna, da od toga neima štete, pošto je već više put razprođao kriomčai´ena drva, i sretno prošao, a zna i to, da će izgubiti samo drva, ako se na činu uhiti, a neće biti ničim drugim kažnjen. A zar se neće naći takovih trgovac^*, koji će ovakovo kriomčarenje s drvi svimi mogućimi sredstvi još podupirati? Takav trgovac bo najjeftinije kupuje drva od pravoužitnik^; on mu po svom ćefu plaća, a pravoužitnik dovozeć kriomčarena drva, mora jih hoćeš nećeš bud po što prodati, dočim se trgovac neboji, da će sbog takovih drva nastradati, buduć se od njega takova drva plijeniti nemogu. Bilo bi skrajno vrieme, da se i o tom razmišlja, buduć će kriomčarenje sdrvi sve to veći mah preoteti, a šume postradati. Kod takova kriomčarenja dobiva trgovac najmastniji zalogaj, dočim pravoužitnik svakako mršavo prolazi. Ali on je i sa manjim zadovoljan, jer misli, da su mu drva i onako badava prikazana, pak je zadovoljan, ako dobije za nje samo j,od sjekire ,...,. . sjekirište". |