DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 8 <-- 8 --> PDF |
_ 244 - Na pravodobnu zamolbu dobaviti će takove tablice i izložbeni odbor uz naknada troškova. Uz napis u hrvatskom jeziku, dozvoljuje se takav i u dragih jezicih. U Oieko, mjeseca ožujka 1889. Erviii pl. Cseh, ^W^ pl- H^*^. kr, vel. župan županije sriemske, predsjednik tajnik slavoii. gospodar, družtvaslav. gosp. družtva 1 ujedno prcdsj. izložbe. iijodiio Ujnik izložbe. Eksekutiviii odbor: Dr. Teodor grof PejnCSevicll, kr. vel. župan županije virovitičke, predsjednik eksekutivnoga odbora; Ferdo Milcr, kr. gimnazijalnl profesor; Nlkok A. PlaVŠlĆ, tajnik trg.-obrtne komore; Joslp Smidlllger, kr. žap. nadsiimar, II. podpred^j. slav. gosp. družtva i podpredsj. eksekativn. odbora. VaSO MuacCViĆj I. podpredsj. slav. goapod. družtva. Franjo WeisS, veleposjednik; AdoIf FreUSld; posjednik svratišta „Casino"; Josip Jfessl, kr. žiip, veterinar i Oskar Wm´im Da ii ]e moguće Kras šumom zasaditi? Mnogi će se možda strukovnjak, čitajuć naslov ove razpcave nasmiešiti, kako li se tko danas toga pitanja latiti hoće, gdje so već pitanje o pošiunljivanja Krasa u svakom pogledu riošenim drži. Da se pako odmah u početku odkloni svako nespoi´a^unjljenje, neka uii se dozvoli opazka, da se ovo pitanje jedino nanosi na puste, neplodne (sterilne) goleti t j. one predjele Ki´asa, gdje se vapnenac sasvim gol pomalja, te nije sa ništa, ili tek sa posve malo zemlje pokriven. 0 tome, da je moguće pošumljivanje onih priedjela, koji "su dobrano zastrti zemljom, te prosjede, pukotine i šupljine ispunjene zemljom, ne dvojim ni ja. Prije nego li ću prieći na to, da razpravljam o tome pitanju te na nj odgovorim, treba da u kratko napomenem uzroke, kojimi je nastao današnji Kras, te koje priznaje većina naših šumarskih strukovnjaka. Jasno je dokazano, da se je svakoliki Kras nekoć isto tako bio šumom obrasao, kao što i drugi priedjeli, koji sada Krasu ne pripadaju. Znade se dapače i to, što se napose hrvatskoga Krasa tiče, da je opustošivanje donieh regija na morskoj obali odpočelo tek u srednjem vieku, a u srednjih i višjih regijah ne prije 17. i 18. vieka. A sami svojimi očima i danas vidjeti možemo, kako Kras nastaje, te nam danomice sve više zemljišta oduzimlje. Prvi korak, kako da se toj nevolji doskoči, svakako sastoji u ton^, da se točno oprediele uzroci, koji su povodom, da nastaje Kras. Uzroci su dvojaki, u jednu ruku prilike tla i podu ebja, a u drugu čovjek, u koliko on svojim činom uštrbi. Na prilike tla i podnebja kano da se u nekojim strukovuačkim kru^o\iuui baš dosti malo pazi. Isti Josip Wessely;* bez dvojbe jedan od najodlićuijib Kras hrvatske Krajine, kako da se spaai i t d. Zagreb 187(n str. 147. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 245 austrijskih šumarskih strukovnjaka, izjavio se je u tom pogleda ovako: Poglt^dajmo samo hitiniice skrižaljku (o vrsU tla austro-ugar. Krasa), pa ćemo opaziti, da ogolećivane nije nuždnom posljedicom kakvoće tla kojega kraja, jer bi sav taj priedjel naše ukupne države — imainči 53*´/,, dobroga gorskogatla, od kojega je [)´% glinene i druge laporiiie najbolje vrsti, — mogao ravan biti najnaprednijim dru^ijem govskijem krajevima. NI onih 30^0 krednoga vapna nije bezuvjetnini povodom ogoljaju; a to svjedoče drugi ki´iijevi, kojim je pod površinom isti kamen, to svjedoče nebrojena mjesta na samom Krasu, gdje na istoj kredi šume, vrfovi, dapače i polia dobro napreduju, i gdje bi čovjek jedva što drugo željeti mogao, nego da te iznimke budu pravilom. Ta krasna mjesta, a uz nje doline u bujnom zelenilu, od kojih nisu ni ini obljubljeni gorski krajevi ljepši, a u nik^ini liepo nanizani vrtovi svjedoče za to, da ogolećivanje nije nuždnom posljedicom ni podnebja. Wessely pribraoje u svojoj prije navedenoj knjizi nazore gotovo svijuh strukovnjaka, koji su se do god. 1870 potanje bavili pitanjem o nastanku Krasa, te dakle scieni , da mu je smatrati čovjeka p o n a j g 1 a v n i j i m krivcem, što je nastao Kras. Osobito krivo je tome, što su se pasle koze po isječenim šumama, a i sve ostale bezobzirnosti, kojim je izvržeao obćinsko dobro, kojemu je svatko gospodar. J. "Wessely doslovce kaže: „Jedino naopako napremice zemaljskoga V1 a s t n i č t v a a n a j p a č e b e z m j e r n o zajedničko uživanje bez reda i nadzoru n a j o p u s t o šen i j ih krajeva porodi krašku neman." Zato misli Wessely , da je najpreče te najvažnije sredstvo, kako da se zaustavi daljni nastanak krasa, ovo, da se zabrani gojenje koza, i da se sadašnji obćinski pašuici i šume što više i prije moguće, pretvore u neobterećenu posebničku svojinu, a da se oni dijelovi, koji bi s va- Ijanijih razloga imali ostati obćinskim dobrom, podrede pravoj i oštroj upravi, koja bi od te ničijine stvorila obćinska svojinu, kojom se dobro upravlja. Moje je pako mnjenje to, da su bili na nastanak krasa utjecaji sa strane čovjeka tek podredjene znamenitosti a glavni da se uzrok tražiti ima jedino u prilikah tl a i podnebja . U tora obziru treba najprije ogledati tlo. Pojmovi Kras i vapnenac gotovo su nerazdruživi. Ne možeš pomisliti j^Krasa" bez vapnenca, a samo gdje se prilično čisti vapnenci obilno na površini nalaze, nastaje više ili manje izrazito ^^Kras/ Takovi podosta čisti vapnenci ne mogu sprhnuti, nego se moraju upravo rastopiti (autlosen) te često sastoje malo ne od čista ugljičano kiseloga vapna i samo nešto glinenih sastojina, ne mogu nikakova tla da prirede, jer na prosto nema kulturnog tla, a da ne mora u njem biti gline. Nu nadaje se pitanje kako je nastao Kras? Pošto je ovo pitanje u uskom savezu sa pitanjem o pošundjivanju, svakako je važno, da se na nj |
| ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 24G — ponajprije odgovori. A to je tim od veće važnosti, što obstoje pa i medju najvrstnijem strukovnjacima vrlo nejusui pojmovi o nastanku Krasa. ^^a to se pitanje neda odgovoriti sa šumarskoga , nego sa historičko- geologičkoga gledišta, pošto zahvatiti moramo ne samo u srednji vijek nego i u terciarnu geologičku dobu. Kraški vapnenci potječu iz raznih geologičkih doba, te mogu pripadati formaciji jiive krede ili donje tercijarne (eocenske) dobe. Većinom sudjeluju kod postanka „Krasa" vapnenci formacije krede i donje terciaiiie dobe (Eocena). Prvijem pripadaju kaprotinski, hipuritski i radiolitski vapnenci, k posljednim kozinski i numulitski vapnenci. Nije dakle dvojbe, daje sadašnji Kras drngčiji bio u prošlim geologičkim periodama, a osobito neocenskoj i mioceuskoj, jer je dokazano, da su sadašnji kraški vapnenci pokriveni bili ogromnim naslagama lapornih glinenih i pješčanih stvoraba. A i oblik Krasa morao je onda sasvim drugciji biti nego li danas, te su doista bile na mjestu sadašnjega Krasa velike ravnine i močvai-e sa bujnom vegetacijom. Tome nam je najboljim i neoprovrzivim dokazom, što se na Krasu nalaze u golemoj množini fosilni ostatci tercijarnih biljoždera, ponajpače konja, goveda, tapira i drugih životinja, koje žive u močvarama. A da su se ove životinje u onoj geologičkoj dobi tamo nalazile, može se samo tim tumačiti, da Kras onda nije sačinjavao kamenito^ šumom obraslo tlo već bujne više manje vlažne livade, a gdjekuda i močvare. Bujno pako rastenje trave opet predpostavlja tlo glineno, ilovito i laporno. Da su kraški vapnenci u prošlim geologičkim periodama, osobito u eocenskoj dobi, pokriveni bili ugromnim naslagama lapora, ilovače i pješčine, možemo zbilja još danas svojim očinui vidjeti; nalazimo bo u ra/^nim dohnama i koritima vapnence ])okrivene golemim slojevima eocenskogu lapora jlovare i pješčine. To nam dokazuje eocensko zemljište Pivke, vipavske doline i korita Ri j eke u Kran j skoj, nadalje dolina bakarska i vinodolska kao i eocenske stvorbe u Isrti -^ itd. te je jasno, da je u eocenskoj dobi savkolik Kras, predstavljajuć vehku ravan, pokriven bio istini naslagama. Kako je dakle odpočeo nastanak KrasaV Povodom je svakako bilo poremećenje u naslagama, kojim su nastale gore, doline, korita i vispo- Ijane. Kad se je to već dogodilo, počela je atmosferička voda izpirati i odplavljivati gornji vršaj, te vapnenci nakon dužega vremena o.tado^e goli. 0 istinitost te tvrdnje uvjerava nas ta činjenica, da su još danna u podrurju krasa svuda, gdje su u eocenskoj dobi nastala korita, iz kojih voda lapornih i glinenih stvoraba odplaviti ne mogaše, vapnenci pokriveni izdašnim slojevima iz eocenske dobe. ^ Lipold: die Eoceu-Gebiefce in lanerkrain uud Istvion. Jnhrhuch der geolog K |
| ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 247 ~ A ove Kii sve naslage najbolje sačuvane na Pivki, vipavskoj dolini, n koritu rijeke u Kraiijsk Ove su tercijarne stvorbe na nekojim mjestiioa krasa sasvim izprane i ođplavljene, a drugdje su još ostale. Nu ja sudim, a to ću kašnje i dokazati, da gotovo svakolikt\ kraška ilovača i glina, lulaona žuta, smedja, modra ili crvena, te pokrivala ona vapnence u većoj ili manjoj debljini^ nije već zadnji ostatak eoconske dobe, a da se nikako pouusliti ne može, da je nastala s p r h n u ć e m kraških vapnenaca. Pa i ista je „terra ros^a*´, koja je sada gotovo jedina kulturna zemlja na krasu, po mojem mnjenja nastala od ove gline i ilovače. 0 nastaukti te tako zvane ,ten´a rossa" predložio sam jugosl akadem. znan. i umj. u Zagrebu obširnu radnju. Pošto pako ta radnja do sada objelodanjena nije, ne smijem upuštajuć se u potankosti jjretjecati akademije, nu ipak lioću napomenuti, da „terra rossa" po mojim iz traži va nj ima nije nego od podzemne vode u šupljinama i t d. splavljeni i često taloženi ostatak tercijarnih (eocenskih) glin^, ilovačti i lapori, koji su prelazili u željezni okiđ, pošto sadržavaju većinom spoj ine želje za, kojima je narav krasa vrlo olahkotila pristup zraka. U kratko o tome nema sumnje^ da su današnji goli vapnenci i kašnjf\ kad se je izpiranje i odplavljivauje mehkih eocenskik stvoraba većinom dovršilo, još pred nekoliko stoljeća bili sa prilično visokim naslagama glini, i iiovačfi pokriveni i obrasli onim divnim prašumama, kojih danas nema, te se samo u kronikama spominju. Kakove bijahu upravo te kraške šume, o tonie nemarno jasna pojma. U šumarskim strukovnjačkim listovima češće se je izticalo, da su šume kod Li piće blizu Trsta neki preostatak nekadašnjih kraških šuma. Prije 4 godine podjoli onamo, te se pobliže uputih o tamošnjim šumskim prilikamaj nu samo to mogu reći, da šume kod Li piće po svoj prilici samo onu sliku predočuju, kakove su prašume bile ondje, gdje je već od prije bilo mršavo tlo. Kada su se dakle u srediijem vjeku (u tom pitanju ne zanima nas baš toliko, kada se je to dogodilo) počele krčiti kraške šume, stupio je razvoj krasa u svoju drugu fazu, a ova je bila odlučna za današnje stanje krasa. Jer kad je bilo tlo krčenjem opustošeno, započeše oborine svom silom djelovati na površinu lišenu šum^. I to je opustošenje tla, prije šumom obrasloga, ponajpače nplivalo na raztvorbu crnice. U svakoj se šumi, -— a tako i u prašumama kraškim — nalazi nad kamenitim tlom više manje visok sloj nepomješane crnice, Znatnost ovoga sloja ovisna je o više faktora, i to o usčuvanju šušnja, o sjeni i gustoći šume, 0 temperaturi i vlagi tla. Ako bijahu dakle šume na brzo ili malo po malo isječene^ tad se morahu uz one klimatičke prilike, koje zbiljam u južnim zemljama postoje, brzo promjeniti i faktori, koji i na raztvorbu crnice djeluju, |
| ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 248 " t j . što je nedostajalo ikuko\e sjene, bijaše crnica izložena neposredno sunčanom uplivu, tenipetatura tla ponarasfce, vlasni se umanji, a razUovbn se crnice ovrži prije, nego bi se to bilo iiz nižu vlagu temperaturu sjeveniib krajeva dogodilo. k raztvorba napredovala je nad kraškim vapnencima tim br>;e, što je vapneno tlo već po naravi svojoj suše i toplije od di´ugili Iz^ušenje pako jest tim jace, što šupljikavija je maticu (Muttergestein). Ova siše vlagu i^ tla pa i ne bilo je mnogo, jer je sposobnije nego ikoje drugo tlo provoditi vodu. Uz to da je opustošeaje šuma pospješivalo raztvorbu crnice, znatno je poticalo nastanak krasa još i ovim načinom. Kad bijaše drveće posječeno, propalo je doskora i preostalo korjenje, a to je vrlo zamašno bilo za postanak krasa. Već sam prije napomenuo, da zemlja nad vapnencima nije nastala s prhnu cera toga kamenja, te da ne stoji čvrsto nu tlu, pošto ovdje nedostaje međju naslagom zemlje i kamenitim tlom one suvislosti, koja postoji kod zemlje ležećc na svojoj matici. Na svim strminama uspostavljaše jedino množina korjenju svezu medju naslagom i vapnencima. Korjenje bi prodirale kroz zemlju do vapnenca te se za nje uhvatilo. Kad je dakle sa šunuima propalo i korjenje^ prestao je takodjer savez medju zemljištem i vapnencima, te pošto se je crnica već prije raztvoriia, l)ija>e zemlja neposredno izložena mehaničnim utjecajima meteoričke vode. Tako je započelo ne samo izpiranje i odplavljivanje nego i odronjivanje (Abrutschung) zendje u niže ležeća mjesta. Da se je to zbilja tako vršilo, moženu) se i danas još svuda na krasu osvjedočiti. Na nmogim predieljima krasa imade takovih mjesta, koja i nestrukovnjaku udaraju u oći, te su za nj toli poučna, da mu neče hiti tcsko naći uzročnoga saveza izme Zgodnu nam sliku o tome pruža goni Velik a Učk a (Monte maggiorej u Istri , Još prije nekohko stoljeća bijaše sa krasnimi šumama pokrivena, a danas je već ])usta gora, koja se je sasvim preobrazila u kras, aU na podnožju njegovu leži mnogo glinene, ilovite te vrlo plodne zemlje. Ova se ^endja, odronivši se sa istočnoga obronka Učk e stere u razmjerno malenoj širini duž istočne obale istar.ske od Voloske pa do Lovrana. A glasovito Jječište Opatija leži upravo na najširjem mjestu ovoga sa Učke odplavljenoga zendji^ta. Sličan pojav susretamo na podnožju zapadnjih obranakaUčke, koji se tja do sredine Istr e protežu. I tu nalazimo u ok(dišu Vranje, Mandiću Sašnjevice ogromne naslage glinenoga i ilovitoga zemljišta, koje je nedvojbeno odplavljeno sa rečenih strmina. Isto takovih vrlo poučnih primjera nalazimo u mnogim predjelima hrvat skoga primorja i Damactje. Ovdje neka samo napomenem okoliš Soluna kod Spljcta i Gruža kod Dubrovika. Vrlo su zanimivi u tom |
| ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 249 — pogledu gorski obroiid više Trsta. Cielo ovo pogorje, koje se proteže od Nabresine do Bazovico, n svojim je najvišim dieloviina prešlo u kras t. j , sačinjava pust greben, do6im su bočine naprama Trst u odnosno moru djelomice još pokrivene naslagama eocenskoga lapora i pješcinjaka. I zbilja se čini, kao da se cielo ovo glineno, ilovito i laporno zemljište neprestano pomiče, na što ista obstojnost upućnje, što se je obronak, nalazeći se pod Nabresinom, budući da je najstrmiji te malo ne do mora dopire, već sasvim pretvorio u kras, doćitn su susjedni, nu manje strmi, obronci na svom podnožju pokriveni goiemim naslagama zemlje. Sličnih pojava o nastanku krasa ne nalazimo samo na morskoj obali, nego ih možemo i u unutarnjim dijelovima krasa naći. Da posije opustošenja šuma kras napomenutim načinom nastaje, opažaju i kraški stanovnici. Kažu najme, da na krasu kamen raste, što svakako o zbiljskom opažanju svjedoci, ako i nije seljak vrstan, da si taj pojav pravo protumači. Kad su dakle šume isječene bile, počela se je crnica raztvarati te gubiti, a to tim više, što strmije bijaše tlo. Nu bezdvojbeno se je morala crnica u prvotnim kraškim šumama nalaziti u tolikoj množini, da je i pojedina ovise kamenje pokrivala. Pošto je crnice raztvorbom nestalo, pomoliše se već djelomice vapnenci, kad je pako iza toga odpočelo izpiranje i odplavljivanje preostale zemlje, provirivaše prividno što ćešće pusti vapnenci iz tla. A ovo tobožnje rastenje vapnenca bilo je kašnje, osobito na strminama, još očevidnije, jerbo se je zemljište počelo odronjivati, a možda ga je i bura na gdjekojem mjestu malo po malo dignula. Ove si sve pojava seljak ne mogaše protumaćiti; jerbo je pako opažao, kako danomice sve veća množina kamenja iz zemlje proviruje, pomislio si je jednostavno, bitće da kamen na krasu iz zemlje raste. Sličnih te baš očevidnih pojava o nastanku krasa imao sam ćesće priliku opažati u okolici liakek-a i Loga te-a u Kranjskoj. U rečenom, mislim, da je nastanak krasa jasno razložen, a lahko će biti takodjer razumjeti, da nekadašnje sad propale, kraške šume nisu možda narasle na tlu, koje je nestalo sprhnućem vapnenaca, nego da su nikle na ostatcima onoga zemljišta, koje potječe od eocenskih naslaga gline, ilovače i lapora. Tu bi mi se lahko prigovoiiti dalo; zaštoda ne bi mogli kraški vapnenci sprhnuti. S toga je nuždno, da odmah sada na ovo pitanje predjem. Nnz druge strukovnjake uztvrdio je i I. Wessely, da kraški vapnenci, kada se razpanu, ipak tvore glineno tlo, tako zvanu „terra rossa´´. Ova je tvrdnja na prosto potekla iz neke razprave Dr> Lorenz^ u Beču, u kojoj je izrečeno mnienje, da kraški vapnenac, koli trijaski toli rudistički, sadržava u žicama i šupljinama obilno crveno-rdjaste (rothockerig) gline. Kod analiza, koje * Vorbandiiingen der geologisclica E,cichsanstalt 1881. sfcnuui 81 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 14 <-- 14 --> PDF |
~ 250 — je pred duže vremena Dr. Lorenz načinio, pokazivaše trijaski vapnenac 27, do 2:^1,, a vudisticki G7o do 13Vo glinenih primjena. Kad bi na krasu prirodni odnošaji ovim podatcima odgovarali, nebi se 0 tome dvojiti moglo, da kraški \apnenci i;bilja sprlinti te glineno tlo sačinjavaju; a to bi bilo za naše pitanje i/.vanredno znamenito, jerbo u toni slučaju ne bi nikakovili poteškoća bilo, kako da se kras šumom zasadi. Nu žalibože ne stoji Dr. Lorenzov nazor čvrsto, budući da se ne osniva nego Tia 5 analiza, koje je prije mnogo godina načinio Dr. Reitlechner u Ug. Staromgradu (Ung. Altenburg). Dr. Eeitlechnev" istraživao je 5 vapnenaca i to 3 vrsti trijaskogn i 2 vrsti krednoga vapna. Od ovih bijahu 4 glinenima žicama vrlo obilno i/probušena, dočim je samo 1 bio prilično čist, te po svojoj sastavbi odgovarao najviše razprostranjenomn kraškomu vapnencu. Svakako se nalaze na krasu jako sa glinenimi sastavinama izpromješani vapnenci samo mjestimice, te su takovi sa blizu do 23´7<´ glinene sadržine doista vrlo riedki. Ovi bo vapnenci mogu sprhnuti te bi doskora pokrili tio sa toliko visokom glinenom naslagom, da za cielo kras ni nastati nebi mogao. Što mi se je ipak´činilo, da vapnenci od Dr. Reitlechner-a iztraživani relativno odviše gline sadržavaju, učinih nekoliko kemičkih pokusa sa kraškimi vapnencima. U tom pogledu polučeni uspjesi navedeni su i opisani u mojoj lazpravi, koju sam nedavno predložio našoj akademiji, te joj je naslovt „Iztraživanja 0 postanku tako zvane terre rosse". Ovdje je hoću samo u kratko da prikupim. Iz rečenih iztraživanja proizlazi, da vapnenci na vrlo različitim mjestima sakupljeni imadu gotovo iste keuiičke sastavine. Većinom sa više manje čisto ugljokiselo vapno sa nešto ugljokisele magnezije, dočhn vrlo malo sadržavaju kremene kiseline, željeznoga oksida i gline, kojoj se sadržine kod onih od mene izvedenih 14 analiza mienja od O´667o ^^^ 2"407o´ TJ obće se može kazati, da vapnenci, koji na krasu većinom sačinjavaju površinu , a to su vapnenci gornje trijaski, rudistički i kaprotinski, kao što i kozinski i numulitski, iz kojih se upravo sastoje neplodne ravnine i gore kraške, najviše 2 5% a popriečno 1% glinenih česti sadržavaju, nu da se ova sadržina do 0 004Vo sniziti može. Zbilja je prof. Neymayer iztraživao vapnenac sa otoka Krka , te u njem ugljokiseloga vapna našao samo 0-004% inih (glinenih) sastavina. Iz toga se može uvidjeti, da kraški vapnenci, kad je atraosferička, vrlo malo ugljokiseline sadržavajuća, voda malo po malo raztvara, takodjer veoma malo glinenih česti zaostavljaju. A ovaj tako maleni ostatak izgine gotovo sasvim, ako se uzme na um, da ga djelomice opet voda rastopi i odplavi, a djelomice bura digne i raznese. Mittheilungen der geograph, Gcaellschaft in Wio]i IV. Banci I. Heft, |
| ŠUMARSKI LIST 6/1889 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 251 — Jerbo su dakle kraški vapnenci malo Be fiist ugijo-kiseli krec, samo se po sebi razumieva, da ne mogu sprhnuti, nego se samo u vodi raztvaraju, te da poradi male sađržiue glinenih sastavina niti istom raztvorbom nikakova tla zametnuti ne mogu. Većina je šumarskih strukovnjaka, koji su se bavili ošunijivanjem krasa, toga mienja, da je iste puste goleti na krasu možno zasaditi šumom. Do toga zaključka dolaze ovim načinom. Poznato je, kažu, da je bio kras pred nedavno vrieme obrasao šumom, a tlo, iz kojega su nikle šume, nastalo je od vapnenaca. Nu ako i ne sprhnu vapuenci tako brzo, ipak se može pomisliti, da se je iza tolikih doba sprhnućem vapnenaca stvorilo tlo, na kojem su rasle one bujne, sada izceznule šume. Ako se je dakle to prije dogoditi moglo, zašto da bi bilo nemoguće sada? Tomu se hoće vremena. Kako se pako iz prije obrazloženih činjenica lasno razabrati dade, krive su ovdje predp ostave a isto tako kriv i zaključak. Prvotne kraške šume nisu možda narasle na tlu, koje je nastalo sprhnućem vapnenaca, nego na ostatcima tercijarnih, glinenih, ilovitih i lapornih naslaga, koje su kamenito tlo pokrivale. Budući da je na pustim goletima ki-aškim ovo zemljište djelomice odplavljeno ili od bui´e dignuto, djelomice se pako u dolinu odronilo, te pošto su kraški vapnenci većinom tako čisti, da nemogu nikako sprhnuti, te tako zametnuti tla, mora se na pitanje, da li je puste goleti na krasu možno šumom zasaditi, niječno odgovoriti; jer ako zemlje tamo više nema, a od vapnenaca druga nikako nastati ne može^ gdje neka drveće raste? Da stvar zbilja tako stoji, o tome nam svjedoče mnogi bezuspješni pokusi u primorju i Dalmaciji. Ako je gdje i gdje pošlo za i´ukom — a to sejerietko kada dogodilo — zasaditi na prividno sterilnom tlu šumu, ipak ne postoji tu naprama mojoj tvrdnji oprieka, jer imade mjestimice, kako se iz Reitlechner-ovih istraživanja opaziti može, zbilja vapnenaca, koji se obilnošću gline odlikuju. Ovi mogu malo po malo sprhnuti te posije dugog vremena prirede toliko zemljištaj da mala, već usadjena, drvca nekako rasti mogu. Takovih mjesta možemo češće naći u našem primorju, osobito blizu morskih obala. Puste jo kraške goleti po mojem mnionju nemoguće zasaditi šumama ako i ne dvoje o tome vrstni strukovnjaci, te scjenim da sve, što se u tom obziru učiniti dade, sastoji u tome, da se sva mjesta na krasu, koja su još zemljom pokrivena a za nasade druge ruke ne vrijede, zasade šumskim drvećem, te se tim zapriječi dalnji n astanak krasa Osobito je pako željeti, da se taj posao što većom energijom pj-ihvati i izvede. Dr. E. Kramer. |