DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1889 str. 18 <-- 18 --> PDF |
302 ~ Šumogojstvo . Predavano u „E*^^^^ natioiiale forestifere". , S velikim zadovoljstvom ogkšujemo važno djelo pod naslovom „Ti´aite de Sylvi culture", što ga je nedavno objelodanio g. Boppe, podravnatelj i profesor u „Ecole nationale forestiere" i član „Conseil-a supe-, rienr đe F Agriculture". Njemn je deviza: Nasljeduj prirodu, pospješi njezin rad — to je temeljno načelo „šumogojstva" — rieči, koje je izrekao vrieđni naš učitelj g. Parade . Boljega načela od ovoga nema. Da će djelo odgovarati svim uvjetima onako napredne nauke, kao što se predaje na Nancjskom zavodu, jamči nam to, što je pisac djelo prije nego ga je izdao, pokazao staromu našem izvrstnomu profesoru g. Mat li i eu-u, koji je u tom kompetentan sudac i dovoljan autoritet. Kontrola učenoga prirodoslovca i šumara nije doduše bila upravo nuždno, jer su njegova predavanja uspješno djelovala na stare njegove učenike; nu ipak je njegov povoljan sud dragocjen. „Temeljna misao vašega djela — veli g. Mathieu u jednom listu na pisca, koji je list tiskan na prvoj strani spomenutoga djela — jest ta, da su šume dar slobodne prirede, da su posljedica mnogobrojnih prirodnih radnja, koje rade ili jedna uz drugu ili jedna protiv druge, koje djeluju od vajkada na svakoj točki zemlje. Da čovjek upozna šume, da ih uzmogne dobro upravljati i poboljšavati, nuždno je — kako vi velite — da upozna prirodne ove radnje i da crpi iz prirodnih nauka načela, koja jedina mogu, ako se spoje s praksom,. voditi šumara u njegovom radu. No vi ste se morali ograničiti samo na to, đa pokažete mnogobrojne dodirne točke ove znanosti i šumarske prakse, a u daljne se razlaganje toga nijeste upustili. „Velik dio moga zvanja, koje sam posvetio prirodnim naucima u njihovom odnošaju prema šumama, dovoljno dokazuje, đa je to i moja misao. Uspjeh će, ja 0 tom ne sumnjam, potvrditi moje mnienje i pribaviti će novu pohvalu k svim onim pohvalama, što ih je znala steći mila naša Nancyska „Ecole f 0 r e s t ie r e´^ Gr. Boppe izdao je na početku 1887. god. važno djelo „Cours de T echnologie´´, kako se predaje na Nancyskom zavodu. Mi smo ga malo kasnije oglasili, jer je osobito važno za iia?^e čitatelje s toga, što je šumarskoj tehnologiji zadaća, da proučava drvenu materiju u njezinom odnošaju prema različnim konsumentima. Iz onoga, što srao gore spomenuli, vidi se, da će svatko, tko Re zanima za šumarstvo, naći u djelu učenoga profesora isto toliko pouke, koliko i u predjašnjem. G. Boppe dokazuje na početku od kolike su šume koristi; kako se dugo za tu korist nije znalo, ili se nije htjelo znati; kako su si polagano utirale put naredbe zakonodavstva o čuvanju šuma. Naredba od mjeseca augusta 1669. za koju treba da smo zahvalni Ljudevitu .XiV. i njegovu ministru Coibertu, |
| ŠUMARSKI LIST 7/1889 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 303 — prvi je i najjači pokus, da se na put stane pustošenju suma. Istom tiekom XVIII vieka postaviše njekl franeezki učenjaci prva načela racijonalne eksploatacije šuma, koju su podupirali znanstvenim podatcima, koji su bili poznati tadanjoj nauci. Nješto kasnije postaviše u Njemačkoj Hartig i Gotta temelj modernoj šumarskoj znanosti. Njihove su metode uveli u Francezku Lorent z i Parade , koji su slušali njihova predavanja i tumačili ideal svojih učitelja, t. j . gospodarstvo visoke, istovrstne, pravilne šume, tako jasno i s tolikim osobnim ugledom, da su svomu radu osigurali trajan uspjeh. Sveukupna šumarska nauka, drugim riečima šumarska ekonomija obuhvata tri glavne grane: silvikulturu , kojoj je zadaća, da formulira u cjelinu sva pravila, koja se dadu uporaviti na racijonalnu eksploaciju zemljišta, koja se odrede za produkciju drva i šumarsku upravu, koja uči, kako treba upravljati eksploacijom, da se pzoizvede godišnja produkcija prema potrebi čovjeka. U ostalom šumarska uprava stoji tako prema silvikulturi kao računovodstvo prema industriji: jedno stvara imetak a drugo je uvjet, da se taj imetak može uživati. Obadvoje zajedno čini onu harmoniju uprave, bez koje sve nije ništa drugo, nego nered i propast. S druge strane, kako s podpunim pravom veli g, Boppe, želimo li s dobitkom upotrebiti imetak, treba da upoznamo kakvoću producimne substancije, đa proračunamo sve transformacije, u koje se može pretvoriti i one puteve, koji su joj otvoreni; jednom riečju: treba da odredimo njezinu industrijalnu i komercijalnu vriednost« To je zadaća šumarske tehnologije, kojoj se pridružuje dendromet rija ili umjeća mjerenja (kubiciranja) drva. Tako šumogojstvo (silvikultura), šumarska uprava i šumarska tehnologija odgovaraju trima različitima pojmovima: stvaranju imetka, upravi u računovodstvu i tehničkoj i trgovačkoj vriednosti. U naše doba, doba znanosti, ne smije se dopustiti, da gledamo u šumi jednostavan kup stabala, koja se radjaju, rastu i umiru u preplodnom tlu. Kao i drugi proizvodi zemlje podvrgnuta je šumska produkcija kud i kamo više zakonima, koje čovjek može, istina, pustiti s vida, no učini li to, može odtuda očekivati samo to, da presahnu svi izvori, koji iz tih zakona proiztiču. Svaka dakle šuma imade posebne uvjete za eksistenciju, posebna svojstva i posebne potrebe; ona funkcijonira kao sastavljeni organizam, u kojem su faktori: vegetacija, atmosfera i tlo. Na ovim principima osnovao je g. Boppe definiciju šumogojstva: „Znanost, koja proučava pojave s obzirom na vegetaciju prirodne šume i način njezine eksploatacije ne priečeć njezina filozMčkogafuncijoniranja.´´ Znanje, koje zahtjeva proučavanje šumogojstva, veoma je mnogovrstno. Za šumogojstvo potrebne su sve prirodne znanosti, koje u ma kojem pogledu promatraju život biline, t. j , botanika u najširem smislu,´donekle mineralogija, geologija i meteorologija. Osim toga nužđno je elementarno poznavanje prava, politička ekonomija^ uporavljena matematika na mjerenje, niveliranje i građjenje. Napokon, kako to s podpunim pravom veli g. Boppe, svaka šuma, vriedna svoga imena, imade svoju poviest, koja se je dugo vremena previše zanemarivala. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1889 str. 20 <-- 20 --> PDF |
^304 — Iztražujuć stare dokumente, izpitujuć nijestne običaje i tradiciju, može čovjek naći prve uzroke sadašnjega stanja šume. Ujedno se tim ustanovljuje, koliko je pokoljenja šumskim interesima bilo medju sobom uzko svezano. Mi žanjemo danas plod generacija rodjenili pred 150 godina i više; mnogo toga, što mi danas sijemo i sadimo, ne će se s korišću realizovati prije nego proteče više od sto godina. Kod ovakvoga zamašnoga, recimo problema, kao što su šume, koji se riešava poslije tako dugotrajnoga roka, kod takvoga problema svatko lako razumije, kako je nužđna zaštitna zadaća, što je izvršava država spram same sebe, a osobito spram obćina, koje posjeduju šumsko vlastničtvo, 0 kojem država mora nastojati, da ga uzdrži trajnim. Odovuda može čovjek prosuditi, koliko je težkih i važnih pitanja potaknuo i riešio g. Boppe u svojoj knjizi, koja je tako savjestno proučena. Mi ćemo ovdje niže izložiti nacrt djela i razdiobu njegovu, a iztaknut ćemo i najvažnija mjesta. „Le traite de Sjlviculture", u kojem su djelu sakupljena tečajna predavanja, držana u Nancjskom zavodu, bilo je razdieljeno na pet odjela: Prirodno uređjenje šuma. — Ekonomičko uređjenje šum^. — Njegovanje šum^. — Eksploatacija šuma. — Umjetno gojenje. Okvir je taj, da tako kažemo, veoma prostran, što se pravo vidi, kad bismo prešli na pojedinosti. Moramo ipak pripomenuti, da pisac predpostavlja, da one osobe, kojima je ova knjiga namienjena, posjeduju temeljno znanje prirodnih nauka, fizike, kemije i dapače matematike. Svi znanstveni podatci, na koje se pisac oslanja, prikazani su takodjer bez dokazivanja, i to takovi, kojim je priznata obćenita valjanost. Kada ih pisac spominje, uzimlje ih kao pođporne točke, da opravda svoju metodu u gojenju šum^ i da ujedno uzpostavi ravnotežu (ravnovjesje) za ovakove proizvode, koji se neprestano ponavljaju na tlu, koje se niti ne prekapa (ili ne ore), niti ne gnoji. U prvom odjelu nalazimo proučavanje temeljnih počela, iz kojih sastoje biline (vegetabilia), a zatim izvor ovim počelima. Ona počela, koja se, kad bilinu spalimo, vraćaju pod plinovitim oblikom u atmosferu, dolaze takodjer iz atmosfere; čvrsta ili zemljena počela dolaze iz tla. Da se uzmogne pristupiti k metodičkoj analizi šumskoga organizma, treba dakle postupno proučavati i atmosferu, tlo i drveće, jer ta tri elementa sastavljaju taj organizam. No uporedo treba obrazložiti uzajamno djelovanje atmosfere i tla na šumu i opet s druge strane djelovanje šume na atmosferu i tlo. Iz atmosfere djeluje na šumu: voda (koja je razprostranjena na tlu kao kiša, snieg, rosa, poledica, mraz i tuča), sunčani traci, temperatura i studen, koja je ili zimska te prouzrokuje stanovite škodljive promjene na drveću (pukotine itd.) ili proljetna, te je veoma pogibeljna mladim nasadima. Ne zaboravimo takodjer na djelovanje munjine i zračnih struja. Kad je g. Boppe proučio ova veoma zanimiva pitanja, bavi se šumskom klimom, koju klasifikuje i opisuje. G-ovori o djelovanju tla, o njegovom izvoru i sastavu; medju elementima plodovitosti tla razlikuje svojstva kemička i fizička. Prelazi na klasifikaciju šumskoga tla. Glavno i trajno nasto |
| ŠUMARSKI LIST 7/1889 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 305 ~ janje oko šumskoga tla treba da smjera na to, kako bi se šumsko tlo nzdržaio trajno plodovitim; au budući da je šumska produkcija neprestana, tlo se napokon izcrpi- Da se ta pogibelj odstrani, ne smije se tlo lišavati materijala, koji ga oplodjuju, a to je u prvom redu mrtvo lišće: pobiranje lišća treba da se sasvim zabrani. Ovo pripravno proučavanja dovodi do proučavanja stabala i podmladka i svih onih pitanja, koja se na to nedovezuju, kao što su: uspjevanje, prirast, stvarenje drva, oblik stabla, pomladjivanje šume sijanjem, sadjenicama itd„ Prvi dio svoga djela svršava pisac opisujuć narav i bjelogorice i crnogorice, razredjujuć šumske vrsti bilja na domaće i udomaćene iz eksotićkih krajeva, opisujuć njihove potrebe i temperamenat. Tu se nalazi takodjer podpuna uputa u gajenju. Razumije se, da je izprvašnji razplod bio lili samo prirodan; no podvrgne li se eksploataciji, onda treba postupati u tom poslu po stalnoj metodi. Napokon je g. Boppe završio priepornim pitanjem o izboru vrsti. Nama se čini, da je baš to pitanje na veoma kratko svršio, a željeli bismo, da je malo dalje razvio valjana, po našem mnienju, načela, koja je u toj stvari očitovao. Težko bismo mogli ostala četiri djela, ma i Ovako u kratko resumirati. Žao nam je, jer je ovo predmet, koji bismo osobito rado prikazali i poradi njega samoga i poradi talenta, kojim autor važna pitanja za šumarstvo obradjuje. Recimo ipak s nekoliko rieči, da drugi dio govori o gospodarskom uređjenju šume. Tu je natuknuto o šumskom kapitalu, o načinu uživanja i uporabi, 0 dohodku i napokon o glavnim načelima šumske uprave. Velimo hotimice n atuknuto , a ne podpuno razloženo, jer bi o samoj šumskoj upravi trebalo napisati cielu posebnu veliku knjigu. U treće m se djelu govori o sistemu primitivne i metodičke eksploatacije. Pomno je obradjeno gospodarstvo visoke šume i prirodne regeneracije s obzirom na bielogorice i crnogorice. Isto je tako pomno obradjena jednostavna i sastavljena sječa. Nije se zaboravilo ni na konversiju. Cieli je ovaj dio obširno obradjen, kako to i zaslužuje, samo opet žalimo, što se ne možemo u daljnje razglabanje upustiti. 0 jednom pitanju, o kojem se govori u četvrtom djelu, naime o proredjivanju, govoriti ćemo obširnije na posebnom mjestu. Radnje, koje se tiču popravka i poboljšavanja šume, veoma su važne. Poznato je, koliku štetu prouzrokujuzareznici^ pasenje, šumske štete, požari itd. Šuma ima mnogo neprijatelja izvana, a isto toliko i iznutra. Pet i dio govori o raznim načinima ošumljivanja i o sijanju, sađjenju, o razsadnicima itđ., — a sve je veoma pomno obradjeno. Napokon je veoma zanimivo zadnje poglavje, gdje se govori o ošumljivanju gora i učvršćivanju primorskoga pleska. Istina, sve je to u kratko spomenuto, ali je pisac hotio dati samo nekoliko koristnili naputaka. Potankosti su obradjene u specijalnim djelima. U kratko, mi smo našli u „Traite de Sjlviculture", koje je djelo g, Boppe izdao po svojim predavanjima na našoj „Ecole nationale forestiere´^ skup veoma interesantnih fakata, prikazanih u liepom redu, logično i umno. Preciznost stila |
| ŠUMARSKI LIST 7/1889 str. 22 <-- 22 --> PDF |
^ 306 — omogoćuje pisca, te znade poredati svoje kleje i sastaviti pravila odlučno i jezgrovito. Djelo je u cielosti jedno od najodlucnijili i najbolje razporedanih. Istina, veći dio sistema, što smo ih ovdje oeienili, potvrdila je ve6 moderna znanost; no ono, što toj knjizi podaje glavnu vrieđnost i zaslugu jest to, žto je pisac (bilo ri jezgri, bilo u formi) noviji napredak suvremenjaka tako sakupio i pribrao u svoje djelo, te je pokazao, da naša „Ecole nationale forestiere^^ napreduje sa svakim korakom novije znanosti, da prati preokret u njoj i tako nemalo doprinosi k njezinomu usavršivanju. Tolika sjajna i koristna djela, što od nje proizašla, već su znatna; no hvala neumornomu radu, ona se povećavaju svakim danom. To je najbolji i najzgodniji odgovor nepravednoj i nepromišljenoj kritici, za čije — u ostalom — naklapanje i onako nitko ništa ne da. (-estitamo g. Boppe-u, a isto tako njegovu učenomu ravnatelju i kolegama. On isi je stekao zasluge za šumare, učenjake i zemlju. „Le Bois". Upliv klimatičkih elemenata na razvoj bilinl Prije nego što ćemo o pojedinih elementih razpravljati, moramo konstatirati, da se samom klimom uspjevanje i razširivanje biline raztumačiti ne da. Ono je ovisno o tlu i to o tisikalnih i kemičkih svojstvih tla i o geologičkoj prošlosti, BU klima igra ipak najveću ulogu. A. Svjetlo, Djelovanje svjetla na razvoj bilina je dvostruko^ naime L na elementarne organe, 2. na razvoj ciele biline. Posljedna ova vrst djelovanja svjetla spada u specijalne zadaće šumara i gospodara. — 1. Na elementarne organe bilina ~ stanice ~ i to na stanice sadržavajuće Ustuog zelenila (Chlorophjlla) djeluje svjetlo tako, da hranu u stanicah uporavlja (asimilira) ili u organičke tvari pretvara. Te organske tvari su: vlakanca, škrob, teldina, slador, Ijepivo, bjelankovine itd. Biline crpe svoju hranu i to ugljičnu i dušičnu kiselinu, pa vodu samo u plinovitom ili teknćeui stanju; a pošto organičke vari posjeduju neznatan dio kisika, te se odlikuju znatnom množinom ugljika, dušika i vodika, to se mora tim spojevom, koji kao hrana služe, oduzeti veliki dio kisika. To biva uplivom svjetla kroz lišće bilinž,, pri čem kisik u zrak odilazi. Istom kad već sasma mlada zelena biljka posjeduje asimiliranih tvari, može se i bez svjetla dalje razvijati, ali normaln i razvitak kod već donekle razvijenih bilina treba ipak svjetla. Dakle bilina absorbira zi´ake svjetla i po tom su traci sposobniji, ako nisu morali kroz više slojeva stanica prodrieti. Dokazano jest, da se svjetlo do stanovitog stupnja zamieuiti može i toplinom, stog listnim zelenilom siromašne biline, hoće li so normalno razvijati, trebaju osim svjetla još i dovoljno topline. Uplivom danjega svjetla tvore se organičke tvari u stanicah, dočim noću iz tih novih tvari razvijaju se nove stanice, dakle biline se hrane danju, a noćju rastu, — Budući da se pod rastenjem biline razumieva umnožavanje organičkih tvari i stanica, to ve |