DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1889 str. 25 <-- 25 --> PDF |
™ 309 -« na sjever. Galantlms uivalis cvate pod sniegom a cucumis i phaseolis sm^avaju se već kod 0^ (), u e r c u s i f a g u K poduašuju temperaturu do ~2bHtd. Smrzavanje biljka je ograničeno na cielu biljku ili samo na pojedina mjesta, i´rija^ni nazori, da se stanice raztegnu, kad Be njihov sok smrzne i da njihove stiene popucaju, pobijeni su, jerbo imade bilina, koje se prije 0" smrznu, n. p. Ocvmum basilicum već kod +5^0 . - Imade bilina, kako je spomenuto, koje ne izumru ni izpod 0, jer su stiene raztežljive, te mogu podaieti raziežljivost soka. Misli se, da u soku stanica nastanu keniičke promjene i to kod iijekih nad i kod drugih pod 0 tako, da se sok raztvori. Nagl a promjen a temperature djeluje ubitačno na biline. Kadkada ne nništi biljku mraz, nego nagla toplina poslije mraza, osobito direktno sunčano svjetlo. Smrznute se biline polievaju radi toga hladnom vodom, ili se pokrivaju, da se može smrzavanje biljke zaprieciti. Mraz pri naoblačenu nebu je manje škodljiv, nego pri vedrom, jer su smrzle biline, kad Lunce izlazi, izvržeue ugrijavanju. Smrzavanju su izvrgnute biljke, koje se nalaze u dolinah i močvarah tim više, čim su vlažnije, jerbo magla, koja se nad njimi nalazi, ne staje istom onda, kad sunce visoko stoji, dakle se tim temperatura naglo proniieni. Biline nisu na visokih mjestih maglom okružene. One se ugrijavaju polako, tim su manje smrzavanju izvržene. Hladan vjetar donosi riedko mraza. Podzemni dielovi biljke smrzavaju rjedje, jer nisu izvrženi naglom ugrijavanju, a smrznu li se, to je znak, da je tlo osobito vlažno. Mlade biljke smrznu se laglje, nego li stare, i one, koje su sokom bogate. Biljka smrzava rjedje, kada imade malo soka. n. p. zimi. Zato može drvo u zimi odoljeti velikoj studeni, dočim ga uništi ljeti i zimi mnogo manja studen ili mu bar mlado lišće i pupoljke ozledi. Najškodljivi su kasni nirazi, kojim je biljka izvržena u razvitku lišća, dapače cvieta. Odatle se vidi, da su hladnija mjesta za razvitak bilina nepovoljnija nego U toplija, pošto na hladnijih razvitak bilina zaostaje, te istom poslije kasnih mrazova bilina cvietati počne. Na visokih gorah opažaju se škodljiviji mrazi češće, nego u dubokih dolinah. Veoma mlade biline mogu biti uništene već tim da prozebu. Opetuje li se prozeba, to biljka izgubi u tlu podlogu i tako se iztrgne iz tla. 0 razdiobi biljka na zemaljskoj površini moramo u obzir uzeti udalje nost od polutnika i visinu nad površinom mora. Glavni zakoni o razdiobi biline jesn ovi: 1. Topliji krajevi su izdašniji na različitih vrstih phanerogaraa, nego li hladniji. 2. Broj krjpthogama raste prema polovom. 3. Prama polutniku raste broj dikotjledona i drveća. Samo pojedine obitelji nalaze se najbolje razvite u umjerenom pojasu. 4. Broj individua jedne vrsti raste prama polovom, dočim šume tropičnog pojasa su bogatije na vrstih, nego li na inđividuih. 5. U toplom je pojasu cviet živahnije i mnogostručnije obojađisan, nego li u hladnih krajevih. |