DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7/1889 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 318 — (lane ko;^icc najrarlje sadržavaju. Malo težja je stvar kod lova na patke. Pas o\die mora vijati i plivati, s toga se prije svega Čuvajmo, da mladoga psa nepivnapinjenio, kroz žto mu nebi samo volju oduzeli, nego bi mu i tjelesno škodili. Tustimo ga dakle prije svega tražiti u visokoj mokroj travi, siti, u obće u inlnki i ro^ozit^tu, a primi od njega i ovdjo sve zahvalno, što nam on iz vlastitoga nagona donese. U vode i obale, obrastle gustimi jalšicima i visokimi rogozima, u kojih \):vi čas vijati cas plivati mora, vodimo ga istom onda, kada mu je tielo za ovakove naporne radnje doraslo i samo za sunčanih liepih srpanjskih dana. Mi sami za lov u vodi dobro obučeni, moramo pratiti u početku psa u ovom težkom terrainu koliko moguće dalje, a pri tom ga bodriti na traznju i pUvanje. Padne li jedan komad divljači, to ju mora mlađi pas naći i apportirati, a za to se pj-eporučuje imati u početku u blizini čamac, pomoću kojega, ako je nuždno, može se put psn do pale divljači pokazati. Imamo li n])ijena divlja patku, to ju npotrebimo na isti način, kao u polju prepelicu, za da se psetu „apportiranje" „divljači", i „travnja" izgubljenog čim bolje učvrsti. Pitome patke za to upotrebiti ne preporučuje se. Ostanimo uvjek bliže prirodi i upotrehimo svaku zgodu, koja nam ^e za obuku prui^j i pas će od mnoge mane sačuvan biti, koja bi inače dosta tereta nanieln. Ovim bi dovrAio drugo poglavje o obuki ptičara, a treće poglavlje, buduć kod uas veoma slabo uporabivo, ostavljam za sada in suspenso do bolje zgode, kada će mi se prilika pružiti, da i o tom koju rečem. Velimir Stanković. Vom Mittelwald zum Hochwald. Plabilitationsschrift von đr. Liidwig Jaegeir. Sto se tiče postanka srednje šume, moglo bi se pomisliti, da je ista iz nizke šume proiztekla; no to su, veli pisac, samo riedki slučajevi, srednja šuma ponikla je priebornom sječom, te već n srednjem vieku vrlo razprostranjena bila, dakle a doba, kad se o visokoj šumi još ništa znalo nije. Koncem 16. stoljeća razvila se je pravilna srednja šuma, a pretvorba iste u visoku šumu, započela je koncem prošastog i početkom ovoga vieka. Za ovim dolaze statističua data o srednjoj šumi u Njemačkoj, iz kojih pisac sliedece zaključke crpi: 1. D gospodarstveno povoljnom stanju uzih´žala se je srednja šuma samo na izvrstnim stojbinama, osobito na naplavljenom zemljišl-.n riečjiih nizina. 2. Glavna vrst drveta srednje šume jest hrast 3. Većina srednjih šuma nalazi se za sada u rukama opština. |
ŠUMARSKI LIST 7/1889 str. 35 <-- 35 --> PDF |
^~- 819 -^ Da je visoka i.\nm m bu^atoga, jre^Iuja za uuaijo iiuaćuoj^^a, a mk a /Ji siroiJiaka. kao ^ro se u šuvaogojstvu G viuuer-Denj^ier VH.H, neuK^že SO tako lahko potvrdili, to pitanje lu^ra se sa tUiui(),y-(i;8t\vno*;a, Uuatoruog, iiuancijskognarodno-privrednog gledišta iztražiti. To jo pitauje za šumoposjeduika tim važnije, što je put od srednje sume visokoj, vrlo dalek i težak. Na pitanje, što je srednja, sto U visoka žunra, moglo se je, -veli pisac, prije 50 godina lakše odgovoriti nego danas, gdje se pokušava prelaz od raznih načina gospodarenja k onome raznih vrsti drveća, i gdje se mjesto srednje šume čitavi niz srednjoj šumi sličnih gospodarenja iivadja. Ime „srednja šuma^ uvedeno je nekoliko stoljeća posije razvića srednjoj šumi sličnih iorma. Jos godine 1820. zna Hartig samo za visoku i nizku, a ne za srednju šumu. Kao što je srednja šuma sama po sebi neki polutak, tako su i pojmovi o istoj kao i definicija njezinog bića dosta potežkoćA. zadavali. A. Bernhai^dt livali srednju šumu veleć, da je to vrlo slobodna forma šumskog gospodarenja, da se u njoj radna sila izcrpiti može a gospodarstvena inteligencija podpunoma razviti, zahtjeva pako mnogo individualne sposobnosti i gospodarstvenog rada. Bernhardt dolazi do zaključka, da je srednja šuma, ako joj se pojaju dobro shvati, jedna od najintenzivnijih načina šumskog gospodarenja, koje se obzirom na lokalne odnošaje udesiti n-iora, a zalitjeva male kotare i inteligentne šumare. Gayer kao i ostali prijatelji oiješovite šume puno se In-ale za srednju šumu. Weise navadja slieđeće koristi srednje šume: 1. da pruža priliku za odgoj nekojih jistnača kao: hrasta, briesta, jasena, breze i topole; 2. da u njoj pomenute vrsti drveća i kod malene zalihe visoke prihode pružaju; . 3. da na sposobnim stojbinama tlo u dobron^ stanja uzdrži; sposobna je stojbina za srednju šumu tamo, gdje priroda sama za uzdržavanje i pomladak podrastlog drveća skrbi, a nesposobna tamo, gdje to priroda nečini; 4. da i za oko liepu vrst šume daje. Kao štetna svojstva srednje šume navadja isti: 1. da je sjemenorast na dobrim stojbinama srednje šume riedak i kukavan, te da se umjetnim načinom podpomagati mora: 2. da nadrastlo drveće mnogo granja a podrastlo skoro samo granje proizvadja; 3. da je uredjenje gospodarenja težko i da se srednja šuma s vremenom približi ili nizkoj ili pako prebornoj i visokoj šumi^ Gayer, koji je po smrti Ijurckhardtovoj priznat vodjom na šumogojstvenom Polj^i, izbjegava hotimice rieč „način gospodarenja´^ i zamjenjuje istu s pojmom .sastojbeni oblik", pošto se je Knorr već u šostdosetim godinama usudio pokazati put od razno´^ načina g(tspodarcnja k onom raznih vrsti drveća. |
ŠUMARSKI LIST 7/1889 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 320 — ´ i pisac je mnienja, da se srednjoj šumi nemože priznati existencija samostalnog gospodarenja. Najčešće se predbacuje srednjoj šumi, da je ona tolike propale i zlo pornstle šume stvorila. Weber veli, da je srednja šuma većim dielom gospodarenje progalno. Na temelju AVeberovih istraživanja dolazi pisac do zaključka, da srednja kima dvaput n^e kalija, četiri puta više fosforne kiseline i triput više dušika troši nego li visoka šuma. To nam razjašnjuje, zašto srednja šuma samo na vrlo dobrom tlu potrajno uspievati može. Osobito su naplavljeni riečni prieđjeli za ista sposobni. Prihod drvne mase- visoke i srednje šume izrazuje Hundesbagen sa razmjerom 1 : 0-75. Odnošaje prihoda i prirasta srednjih šuma razsvjetljuje pisac brojkama, uzimajuć za j>rimjer imenito Elzas-Lotringiju, Bavarsku, Badensku i Wurtemberžku, koji podatci pokazuju, da srednja šuma razmjerno odviše granja a malo liesa proizvadja, te stavlja pitanje, kako da se kod takovog odnošaja srednja šuma uzdrži, kad je današnja lozinka svakog racionalnog šumskog gospodarenja što veći postotak liesa. Iglače ostadoše do danas izključene od srednje šume, premda to pisa<*. pogledom na bor i ariž vrlo žali. Iza hrasta zastupana je danas u srednjoj šumi najviše bukva, premda nijedno drvo, veli pisac, nije za srednju šumu nesposobnije, nego li upravo bukva. Ona podnosi mnogo hlada, ali je i njezina gusta i široka krošnja velika zapreka pristupu sunca i kiše. Na dobrom tlu hrast je izgubljen,, ako je u srednjoj šumi bukva u većoj množini zastupana. Srednje šume, u kojima ima 20—307i> bukovine, pretvore se cesto same od sebe u visoku šumu. Hoćemo li hrastu za volju srednju šumu da uzdi´žimo, to valja osobito stariju bukovinu odstraniti. Na dobrim stojbinama hrast je najsposobniji za nadrastlo drvo srednje šume, no za to nestoji, da je on na istu bezuvjetno vezan. Po iztraživanjima Jaegera i Burckharđta, zadovolji se hrast u visokoj šumi i sa manje povoljnom stojbinom, dočtm se na dobrom tlu glede visinorasta i prihoda sa svakom drugom vrsti drveta takmiti može. Dakle upravo hrastu za volju, trebali bi srednju šumu sve više i više napuštati. Kao za srednju šumu sposobne vrsti drveća spomenuti je još javor, jasen i grab. Nemože se poreći, da je srednja šuma donekle opasnostima manje izvržena, nego li visoka. Najviše se srednjoj šumi u grieh upisuje, što neosigurava potrajnost. Iz statističkih podataka, koje je Wagener za Bavarsku priobćio, izvodi pisac za ključak, da je visoka šuma konzervativnija, nego li srednja. Veliki postotci prirasta pojedinih drveća u srednjoj šumi jest posljedica progale; pa kao što je progalni prirast nejednak i nesiguran, neslaže se ni srednja šuma sa strogim načelima potrajnosti. |
ŠUMARSKI LIST 7/1889 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 321 — Pogieđoiii Ba uređjenje prihoda veli pisac, da se u srednjoj šumi aemože ništa postići sa kompliciruniio formulama. Požaliti je i sa šumsko-policajuog i gospodarstvenog gledišta, da se većina srednjih šuma u rukama obćina nalazi. Na temelju u ovoj knjižici nanizanih posmatranja veli pisac, da konačni sud 0 srednjoj šumi mora nepovoljan biti, a mi da dolazimo sve vize i više do osvjedočenja, da svuda tamo, gdje je to samo moguće, visokoj šumi prelaziti moramo, jer ona je najpodpuniji način gospodarenja. Što intenzivnije njegovanje gospodarenja sa raznim vrstima drveća, to je zadaća našeg vremena, Pisac završuje ovako: Gdje je samo moguće napustimo srednju šumu, koja nerazmjerno manje liesa producira nego li visoka šuma, te koja na račun silnog granja tlo slabi, a učimo od srednje šume odhranjivati mješovitu visoku šumu. Jovan Padežanin. Šumski paviljon na svjetskoj izložbi u Parizu. šumski je paviljon na svjetskoj parižkoj izložbi na toliko već (naime u travnju 0. g., kad je ovaj članak pisan u listu j,Le Bois´´) uredjen, te se može u cijelosti ocijeniti, kakova će biti ta specijalna izložba. Sgrada, koja je odredjena, da se u njoj smjesti šumska izložba, sagradjena je u parku Trocađero^" na desno od palače ~ ako se silazi prema Martovu polju — priugotovljene za potrebe sveobće izložbe. Paviljon za javne radnje (Traveaux publics) hvata se šumskoga paviljona na lijevo, a sagradjen je od opeka. Šumski paviljon naprotiv sagradjen je čitav od drva. Ideja nije nova, no ne gledeć na to, što je sasma valjana, ne možo se poreći, da je i veoma zgodna s toga, što se pred šumskim paviljonom diže u čitavom svojem sjaju, ako ne remek djelo, a to sigurno čudovište željezne industrije, Eifelova kula. Ova oprjeka drva i željeza, tih dviju materija, koje dosta jasno predočuju staru i novu industriju, ta oprjeka barem je na oko u prilog željeznoj industriji, za koju se može kazati, da je pravo remek-djelo njezino ona nedostižna galerija strojeva, koja zauzimlje najkrajnji dio naprotiv Martova polja. Ma se mi i koliko pobojali uzporedivši drvnu i željeznu industriju, ipak se ne bojimo za drvnu industriju, koju je ogromni napredak premice njezine, željezne industrije prisilio, da se specializira i donekle dapače stegne, no koja ne može jošte uz rapidni napred potrebe trošenja (kontumacije) izpuniti tako važne za =^´´ Trocadero zove se u Parizu javno mjesto IežC(*e nn. brežuljku ua rlesuoj obali rieke Seme naprotl Champ do Mars. Za svjetske izložbe n Parizu 1878 . a;od. l)je sagradjena na Trocaderu raonumentahia palača, u kojoj se sada nala:^! etlnio.c^rapliicki muzeum i sbirka za sadrene sHtke. Troeadero zove se i jedna tvrdjava kod Cadixaj ^´u su Francuzi predobili 182S. godine. |