DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 16     <-- 16 -->        PDF

— 346 imovnu
obćinu, te od postavljenih U imovnih obćina iste narodne institucije
jednu od druge u svakom pogledu razdvojiti.


Upravo to je i uzrokom, da je autonomija i uprava uz svoju neshodnost
kod osnovanih manjih imovnih obćina ruzmjerno izpala skupocjenom, pa da
pravoužitnici umjesto prije obilnih i bezplatnih šumskih užitaka sada uz
nestašicu istih, jedva terete, koji su timi neobhodno uuždnimi užitci skopčani,
namirivati mogu.


To nam je donio u prvi mah stvoreni zakon od 15. lipnja 1873., a onaj
od 11. srpnja 1881. taj sistem autonomije i uprave nije popravio, pa s toga
naklonost naroda toj instituciji sve više izčezavaše, a uz nezadovoljnoga gospodara
postadoše i sluge uprave, boreći se tolikimi neprilikami za uzdržanje
svoje imovne obćine, sa stanjem i uredjenjem takovim nezadovoljni.


Javno je s toga već odavno prevladalo mnienje, da je skrajna potreba
preustrojiti tu narodnu instituciju.


Ako i ne možemo izpraviti, što je glede služnostne pripadnosti prigodom
segregacije kod njekih pukovnija pogi´iešeno, niti se možemo u promjenu teritorialnog
vlastničtva i užitka ovlaštenika sadanjih imovnih obćina upuštati;
to ipak shodnijom autonomijom i upravom te institucije možemo toga mnogo
izravnati, a naročito odteretiti pučanstvo pasivnih imovnih obćina od plaćanja
užitaka, što mu pripala šuma po potrajnom dohodku u dosta maloj izmjeri
pruža, te ga u pomanjkanju tog prirodnog dara poduprieti bar provadjanjem
najpotrebitijih investicija.


Nacrtu ove osnove s toga je smjer predočiti šumarskim i inim mjerodavnim
krugovom, na koji način bi se autonomija sadanjih imovnih obćina dala
svesti na svoje pravo stanovište, uprava osredotočenjem popraviti i znatno pojeftiniti,
a ipak učiniti napredak ne samo u struci, već u cieloj toj instituciji,
bez uštrba po današnju autonomiju i prikrate prava ovlašteničkih.


Za izvedenje svega toga od potrebe je sprijateljiti se s načelom, koje javno
mnienje već dulje vremena zagovara, naime od skilpa sviuh imovnih obćina
stvoriti jednu zajedničku moćnu narodnu instituciju pod naslovom i svimi pravi
zemaljskih institucija.


Kada smo s otim načelom, koje je u početku osnove uvršćeno, te koje
se je imalo odmah iza segregacije šumž, oživotvoriti, na čistu i onda su nam
ostale ustanove zakonske osnove jedino posljedica i proizvod tog načela, koje
bezdvojbeno svaki šumar, upravnik i rodoljub bez ikakovog oklevanja i bojazni
poprimiti može.


Tomu jedino pravnomu načelu ne može se napokon ni ovlaštenik imovne
obćine protiviti, jer se u osnovi ni ne radi o najmanjoj prikrati ili promjeni njegovih
služnostnih prava, već jedino o poboljšanju i pojeftinenju uprave, te uzdržanju
pasivnih imovnih obćina a odterećenju njegovog za dom i rod jednakimi zaslugami
ovjenčanog druga i pobratima !


Zemaljska imovna obćina pružala bi tada uz bezplatno podmirenje pravoužitničkih
potrebština krajiškomu pučanstvu kamate glavnice za narodne in