DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 348 — , kako je toli važan paragraf mogao iz pera izpasti. Pa kada svaki staliž imade svoj status — kada i naši drugovi u provincialu živo nastoje oko uredjenja posebnog statusa, onda bi bilo upravo neoprostivo, da ova u zemlji najbogatija i najvažnija institucija, koja broji sada već preko 100 činovničkih sila, u toj sa svih stranah poželjeljoj ustanovi, prikraćena ostane. Ovom prigodom iztaknuti moramo i ustanovu glede prelaza iz službe zemaljske, gradske ili obćinske u imovno — obćinsku i obratno neprekinućem za mirovinu uračunivog doba, što bi bilo svakako po našu zelenu granu osobiti napredak; — a blagodati te ustanove po sve interesujuće stranke tako su jasne, da im ne treba dalnjeg razlaganja. Glede beriva šumarskog osoblja trebati će još viećati šumarski uredi, pa kako se isto neće od sadanjih mnogo razlikovati, to je posve opravdano, da se ona kasnije naredbenim putem proglase. 0 umirovljenju šumarskog osoblja do sada ne postoji nikakov zakon. Plemenita zamisao uprava pojedinih imovnih obćina s toga bijaše, da osniva bar svaka za se mirovinske zaklade službenika. Ako se ne varamo, to slične zaklade postoje sada već kod svih imovnih obćina prinosom službenika i po zastupstvu iz blagajne imovne obćine opredieljene svote. Pošto te zaklade predleže svestranoj kontroli, to glede sigurnosti istih nebi mogli prigovoriti, ali je prinos u iste ipak odvisan, a pravila o umirovljenju tako raznovrstna; da bi za obezbiedjenje budućnosti osoblja bilo probitačnije te zaklade sa sadanjimi glavnicami spojiti sa zajedničkom mirovinskom zakladom činovnika, u koju institucija imovnih obćina, kao i dotični službenik, po stanovitom ključu doprinašati i sva prava zemaljskih službenika uživati ima. Zaglavne i prelazne ustanove nacrta ove osnove uvjetovane su iz obćenitih ustanova, pa s toga dalnjeg razlaganja ne trebaju. Druga osnova o karnostnoj odgovornosti činovnika i službenika, namještenih kod institucije zemaljske imovne obćine, ne manje važna je od prve. Karnostni postupak, koji sada u gornju svrhu kod imovnih obćina rabi, već se je preživio, te nije do imovnih obćina nigdje u porabi. Sve struke povele su se u tom pogledu za liberalnijimi zakoni ; samo naša mora sve ono, što je pred decenija skovano, držati za svetinju, ako u istinu i nije. Nije s toga pretjerano, već upravo pravedno, da se u tih zakonskih ustanovah povedemo za upravom drugih grana. Sam postupnik priredjen je po onom za zemaljske činovnike s tom promjenom, da kod zemaljske imovne obćine proti činovniku i službeniku iztragu vodi strukovnjak i presudu izriču stručna karnostna povjerenstva. Mi imademo nješto slična kod kr. državne šumarske uprave, a i drugdje je po svietu priznato i uvedeno, da kod svake struke u karnostnom postupku opet stručar s najboljim uspjehom djelovati može. U ostalom je postupnik taj tako jasan i u svih točkah umjestan, da bi svako dalnje razlaganje bilo suvišno. |