DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 32 <-- 32 --> PDF |
~ 362 — vapnene stiene razgranila je omorika svoje žile i sliedeći sisavce naći ćemo razdrobljeni pijesak vapnenjaka (smrzavanjem razdrobljen) pomješan s crnicom i drugim tvarima, koje su zrakom došle. Mladih biljka naći ćemo na živoj steni, gdje se još raztvorba vapnenjaka vidi, umotane u mašini uz crnicu — glini pak niti traga, a odkuda je doći mogla, kad se vrh klisure nad svirai glinenasto-laporastimi slojevi pod oblacima vije? Vidio sam svakovrstnih šuma, gdje se steru povrh gologa kamena zr navca, basalta itd., dakle na kamenju, koje se mnogo sporije raztvara, pa od kud ovomu glina? Time završujem i izjavljam, da sam eto petu godinu uzgojio preko 3 miliona raznovrstne crnogorice u biljevištih i po šumi. a to lih na tlu ili la porastom, glinenom ili ilovastom, i sa kakovimi potežkočami, pa ipak nisam tvrdio, da se ovdje to uzgojiti neda (imade ih koji i danas to tvrde) pa nije niti gosp. dr. Kramer naprečac, o tom za vapnenjak u krasu tvrditi trebao. Inače vrlo mu ostajem zahvalan za geologički sadržaj članka, jjošto je i moja tvrdnja, da su kraški vapnenci pred stotinu ili bolje rekavši pred hiljadu godina bili pokriveni laporom, glinom i ilovačom, nu ostajem ipak i kod toga, da je čist vapnenjak na svojih ledjih nosio poslije spuzanja navedene vrsti tla u doline ipak najkrasnije šume, o kojih još i Mletci spomena imadu. — M. R. Pismo izpod Velebita. Pisma ovakova, koja su započela izlaziti u šumarskom listu, u kojih se mjestne šumarske dogodovštine i prilike javljaju, dobro su došla, da u današnjih naših prilika jedino su sredstvo, po kom se može razsuditi ukupno naše šumarsko gospodarstvo u domovini. — Žalibože samo, da su vriedni pisci jako riedki. Ta kako će doznati šumar na Velebitu i u Lici za slavonske, recimo šumarske ođnošaje i obratno, ako si ne dojavljuju i ne kažu lokalnih svojih prihka i neprilika? Prionimo dakle, pa pišimo si pisma, vraćajmo jedan drugomu milo za drago — tješimo se medjusobno u težkom zvanju našem. — Danas svatko bio prosti seljak ili ugledni zvaničnik, bio star ili mlad, diže graju, da šume propadaju i izčezavaju, da se malo brinemo za budućnost istih Sve viče, da samo prodajemo i sječemo šume, a oko pošuraljivanja i uzgoja novih premalo nastojimo. Ovako se govori obćenito, a osobito bojazan ta uvrežila se u ovih krajevih krševitih, i to od nedavna, odkako su šume ovdješnje razdieljene na imovno obćinske i državne. A zašto? Vele: Sad se i ovdje i ondje — dakle na dvie strane — sječe, prodaje, vuče i izcrpljuje, što se je prije samo u jednom dielu — na čitavom bivšem šumištu — radilo Ta mora tako šuma nestati! i t. d. |