DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 32     <-- 32 -->        PDF

~ 362 —


vapnene stiene razgranila je omorika svoje žile i sliedeći sisavce naći ćemo


razdrobljeni pijesak vapnenjaka (smrzavanjem razdrobljen) pomješan s crnicom


i drugim tvarima, koje su zrakom došle. Mladih biljka naći ćemo na živoj


steni, gdje se još raztvorba vapnenjaka vidi, umotane u mašini uz crnicu —


glini pak niti traga, a odkuda je doći mogla, kad se vrh klisure nad svirai


glinenasto-laporastimi slojevi pod oblacima vije?


Vidio sam svakovrstnih šuma, gdje se steru povrh gologa kamena zr


navca, basalta itd., dakle na kamenju, koje se mnogo sporije raztvara, pa od


kud ovomu glina?


Time završujem i izjavljam, da sam eto petu godinu uzgojio preko 3


miliona raznovrstne crnogorice u biljevištih i po šumi. a to lih na tlu ili la


porastom, glinenom ili ilovastom, i sa kakovimi potežkočami, pa ipak nisam


tvrdio, da se ovdje to uzgojiti neda (imade ih koji i danas to tvrde) pa


nije niti gosp. dr. Kramer naprečac, o tom za vapnenjak u krasu tvrditi


trebao.


Inače vrlo mu ostajem zahvalan za geologički sadržaj članka, jjošto je i
moja tvrdnja, da su kraški vapnenci pred stotinu ili bolje rekavši pred hiljadu
godina bili pokriveni laporom, glinom i ilovačom, nu ostajem ipak i kod
toga, da je čist vapnenjak na svojih ledjih nosio poslije spuzanja navedene
vrsti tla u doline ipak najkrasnije šume, o kojih još i Mletci spomena
imadu. — M. R.


Pismo izpod Velebita.


Pisma ovakova, koja su započela izlaziti u šumarskom listu, u kojih se
mjestne šumarske dogodovštine i prilike javljaju, dobro su došla, da u današnjih
naših prilika jedino su sredstvo, po kom se može razsuditi ukupno
naše šumarsko gospodarstvo u domovini. — Žalibože samo, da su vriedni pisci
jako riedki. Ta kako će doznati šumar na Velebitu i u Lici za slavonske, recimo
šumarske ođnošaje i obratno, ako si ne dojavljuju i ne kažu lokalnih
svojih prihka i neprilika? Prionimo dakle, pa pišimo si pisma, vraćajmo
jedan drugomu milo za drago — tješimo se medjusobno u težkom zvanju
našem. —


Danas svatko bio prosti seljak ili ugledni zvaničnik, bio star ili mlad,
diže graju, da šume propadaju i izčezavaju, da se malo brinemo za budućnost
istih Sve viče, da samo prodajemo i sječemo šume, a oko pošuraljivanja i uzgoja
novih premalo nastojimo. Ovako se govori obćenito, a osobito bojazan ta
uvrežila se u ovih krajevih krševitih, i to od nedavna, odkako su šume ovdješnje
razdieljene na imovno obćinske i državne.


A zašto? Vele: Sad se i ovdje i ondje — dakle na dvie strane — sječe,
prodaje, vuče i izcrpljuje, što se je prije samo u jednom dielu — na čitavom
bivšem šumištu — radilo Ta mora tako šuma nestati! i t. d.