DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 37     <-- 37 -->        PDF

— 415 —


Glava II. Dobre i zle strane.


Kao dobru stranu smjesne šume smatra Gayer to, što smjesna šuma nije
toliko izvrgnuta pogibeljima, koliko čisti crnogorični nasadi, u kojima su zareznici,
parasiti i vjetar često prvi gospodari. Ovo obće poznato mnienje potvrdjuje on
nizom primjera pozivajuć se na specijalne radnje. Razmatrajuć, od kolike su
pogibelji šumi zareznici, navodi medju ostalim i ove znamenite rieči Dankelmanove:
„To je fakat, da borovi nasadi s nješto samo, ma bilo 0´2, primjese
bukve i graba nisu ni najmanje postradali u zadnjih 20 god., kad su Bombyx
pini, Noctuapiniperdai Geometra piniaria bili znatno razprostranjeni,
dok su čisti borovi nasadi bili silno oštećeni." Da su smjesni nasadi više zaštićeni
od nametnika, dokazuje R. Hartig, koji smjesne nasade smatra najboljim
sredstvom protiv nastajanja i razširivanja epidemičkih bolesti na bilinama. Nadalje
su smjesni nasadi manje u pogibelji od navale sniega. U njekojim mjestima
(na pr. u Tirinžkoj šumi, Thuringerwald) došli su do uvjerenja, da niti razmak
sadjenica, niti proredjivanje ne odklanja toliko pogibelji navale sniega, koliko
primjesa bjelogorice medju crnogoricom.


Malo se manje pouzdaje Gayer u različita sredstva, koja se upotrebljavaju
proti vjetru. Od vjetra i sniega dogadjaju se štete u svakoj šumi tako, da ih
treba smatrati kao prirodne korektive; te se štete ne mogu odvratiti nikakovim
načinom. No s druge je strane poznato, kako vjetar hara u čistim jelovim
nasadima i to redovito; tu malo pomaže podupiranje, siečenje i t. d., i opet se
pokazuje, da je najbolje sredstvo protiv te pogibelji primjesa bjelogorice. —
Spomenuvši još i to, da je smjesna šuma manje izvrgnuta pogibelji od ognja i
dima, spominje Gayer glavnu prednost te vrsti šume, a to je blagotvorno njezino
djelovanje na tlo. U smjesnoj šumi dopiru atmosferske oborine laglje do tla;
nadalje poizpadali listac zaštićuje tlo izvrstno od izsušivanja. Već iz ovih dvaju
uzroka čuva se vlažnost šumi, taj glavni faktor njezine produktivnosti, bolje u
smjesnoj nego u čistoj crnogoričnoj šumi. U čistim, gustim jelovim nasadima
tlo je često veoma suho, jer vlaga ne može doći do njega, a i debeli sloj
mahovine zadržava oborinu i ne dade joj prodrieti do tla. Iztraživanja Runenbaumova
i Buseugova potvrdjuju to mnienje. A priori je jasno, da mi u
smjesnim nasadima, gdje je korenje raznih vrsti drveća u raznim slojevima
tla razgranjeno, s više strana, tako rekavši ravnomjernije i intenzivnije
izrabljujemo produktivnu snagu tla. Prema tomu pokazuju Ha asova iztraživanja,
da je ceteris paribus (uz ostale jednake prilike) u smjesnim
nasadima postotak prirasta veći nego u čistim.


Ako spomenemo, da su u smjesnoj šumi najprijatniji uvjeti za zdrav razvitak
drveća, onda je sasvim razumljivo opažanje Runenbaumovo, Urihovo i
drugih šumara, kako je izvrstno drvo crnogoričnih vrsti, koje su izrasle u
smjesnoj šumi, a razumljivo je i to, za što su tako na glasu borova stabla iz
smjesnih šuma gornje Slezke, Spesarta, falaćke šume i njekih drugih mjesta.
Budući da nasadi u smjesnoj šumi laglje odoljevaju štetnomu uplivu spoljašnih