DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 44     <-- 44 -->        PDF

- 422 —
uvjeti rastenja ni iz daleka nijesu takovi, kakovi kod prirodnoga pođrasta.
Više je prirodan naćin kulture — sijanje.


Ne može se nijekati, da je u njekim slučajevima sječa do gola nuždna,
da bez nje ne može biti i da imade mnoge dobre strane. Zato je Gayer i ne
zabacuje u svakom slučaju, nego samo kao universalni oblik gospodarstva.


Medju raznim tipovima gospodarstva stoji gospodarstvo s prijebornom
sječom i gospodarstvo sa sječom do gola na protivnim krajevima: prvo nam
daje najbolju garanciju za uzdržavanje produktivnih sila tla i ograničuje intere-
e sadašnjosti težkoćom eksploatacije; drugo pruža najbolju priliku, da se iz
šume izvuče sva korist, a za budućnost se ne brini. Medju ovim krajnostima
ima cijeli red prielaznih oblika, koje je praksa izabrala prema mjestnim prilikama.
Svaki od ovib oblika ima, tako rekavši, prema tomu pravo na obstanak
i Gayer misli, da je jedina pravilna metoda, koja vodi do riešenja gospodarstvenih
naših zadaća, da se oblik gospodarenja prilagodi mjestnim uvjetima :
u težnji za jedinstvom, za obćenitom formom za sve uvjete — leži zlo
za nas.


Na zaključnim stranicama veli Gaver, da je reakcija protiv umjetnog
obnavljanja šuma sasvim opravdana. „U težnji, veli on, da podvrgnemo šumu
umjetnomu uplivu, prekoračili smo granice životnih njezinih uvjeta". To je
dovelo do blagotvorne reakcije i pokazalo, da polje djelovanja šumarske teorije
i prakse treba da leži u jedinstvu s prirodom. Lesnoj Žurnal


Njekoliko rieči o kraškoj branjevini „Lukovo-Gubitnik´^ u
području obćine Hreijin, ter o pogibelji, koja joj prieti.


Višegodišnjim brižnim nastojanjem oko pošumljenja primorskoga krasa u
l)odručju bivšega „Provincijala" polučeni su liepi uspjesi, koji se vide osobito
kod „kraških branjevina". Krševita ova mjesta, prostori, koja bijahu prije
nekoliko godina puste goleti, počela su se malo po malo zeleniti, te se opaža,
kako je vegetacija porasla iz žila i korienja, rekao bi, da se iz samoga
kamena diže.


No što može stvoriti priroda uz podporu ljudske ruke, pokazuje najbolje
uspjeh ošuraljivanja branjevine „Lukovo-Gubitnik" u području obć. Hreljin.


Ova kraška branjevina proteže se uzduž i više željezničke pruge od
postaje „Meje" put stacije „Plaše" na popriečnoj morskoj visini od 535 mt. i
zauzimlje površinu od 459 jutara.


Kako je god. 1867. stavljena pod oblastnu zabranu, oporavili su se
tamošnji zametci šume tako, da se već sada vide liepi gajići, kojim se čovjek
upravo diviti mora.


Gusta trava i odpadajuće lišće stvorili su u dvadeset i više godina strogoga
čuvanja priHčnu naslagu plodne crnice, koja sve to više napreduje i malo po
malo pokriva i ostale jošte gele prostore.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 45     <-- 45 -->        PDF

- 423 —
Prirodi došlo se je u pomoć umjetnom gojitbom te je u zadnjih osam
godina posadjeno u branjevini „Lukovo-Gubitnik" preko 300.000 kom. biljka
što bieloga što crnoga bora i to na ;iema!jski trošak iz „zaklade za pošumljivanje
primorskoga krasa".


Veći dio tih nasada, osobito onih crnoga bora, veoma je dobro uspio,
te se vidi na hiljade i hiljade čvrstih borića već preko 1 mt. visokih, koji bujno
napreduju!


Žalibože prieti ovoj uzor-branjevini silna pogibelj, koja će za stalno, ako
se što brže ne ukloni, posve uništiti ogromni taj rad, kod koga se nije štedilo
niti troška niti truda.


U zadnje vrieme poradjaju se veoma često požari u rečenoj branjevini, za
koje je svaki put povjerenstvenim izvidora ustanovljeno, da su prouzročeni
frcanjem iskara iz parostroja željezničkih vlakova kralj, državne željeznice
Zagreb-Rieka.


Tako je upalio željeznički vlak jureći iz Rieke dne 19. i 21. rujna te


20. listopada 1888., nadalje 9. i 23. siečnja t. g., a je uništeno više jutara
liepoga 3—4-godišnjega nasada.
Dne 16. ožujka t. g. zahvatio je požar ogromnu površinu od 30 rali
935 " , te je vatra uništila 55.264 komada već odraslih 4—7-godišnjih borića.
Motreći opustošene te predjele pretvorene požarom u prijašnje tužne
goleti razžaliti se mora svaki čovjek, a kamo li nebi strukovnjak i oni ljudi,
koji nisu štedili niti truda niti žrtve, da poprave ono što su prijašnje generacije
tečajem stoljeća sagriešile.


Požarom prouzročene štete ne dadu se u obće procieniti ni nadoknaditi,
jer vatra ne samo da je posve uništila ondješne odgojene već nasade i znatno
oštetila svu im vegetaciju, koja je bila zaštitom proti buri, kiši i sunčanoj žegi,
već je posve uništila tako skupocjenu naslagu „humusa" koja se je tečajem
vremena ondje stvorila.


Požarom uništen je dakle najglavniji uvjet vegetacije, te sada nastaje
ozbiljno pitanje: da li će se u obće moći dotični predjeli ikad više ošumiti?


Prigodom povjerenstvenih izviđa obavljanih na licu mjesta, kod kojih prisustvovaše
svaki put i izaslanik kr. državne željezničke uprave, ustanovljeno
je, da je uzrok tim čestim požarom ugljen, što ga željeznička uprava od nedavna
upotrebljuje.


Kralj, kotarska oblast na Sušaku nakon razprave izrekla je na temelju
§ 44. i 68. šumskoga zakona presudu dne 16. travnja t. g. br. 1741.


Proti istoj uložila je uprava kr. državnih željeznica utok za kr. županijsku
oblast u Ogulinu, nu ova je odbivši utok potvrdila dne 5. hpnja t. g. br. 3117.
u svoj cielosti prvu presudu.


U smislu § 53. zakona od 5. veljače 1886 , o ustroju uprave u županijah
i kotarskih oblastih, ne ima mjesta dalnjemu utoku proti ovoj driigomolbenoj
presudi.


Što će sliediti dalje, za sad se još nezna.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 46     <-- 46 -->        PDF

— 424 S
obzirom na važnost i prešnost predmeta obratila se je kr. županijska
oblast predstavkom od 2. travnja t. g. br. 1983. na visoku kralj, zemaljsku
vladu, da bi neposredno kod kr. hrv.-ug. ministarstva za trgovinu izhoditi
blagoizvolila: neka željeznička uprava na pruzi Rieka-Plase što prije upotrebi
drugu vrst ugljena, koja ne baca iskara ~ analogno jur postojećoj odredbi
ravnateljstva kr. đrž. željeznica priobćenoj visokom vladnom okružnicom od


29. ožujka 1886 ; ili ako to ne bi odmah moguće bilo — da se ista barem
prisili, neka na pavostrojih, koji jure na spomenutoj pruzi uvede takove naprave
(Funkenllinger), koje će ugljen podpuno sažgati i tim frcanje iskara zapi´iečiti.
Nadajmo se, da će se s ovom predstavkom polučiti željeni uspjeh i tim spasiti
kraška branjevina „Lukovo-Gubitnik" od konačnoga opustošivanja.
Obstanak i napredak pošumljenja kraških branjevina uz željezničku prugu
ne leži samo u interesu žiteljstva dotičnih obćina, koje je osjetljivim žrtvama
te priedjele obćuvalo, već je to i velevažno pitanje za samu željezničku upravu.
Rečeni priedjeli izloženi su tako udarcu bure, da je ondje i sam željeznički
promet u pogibelji.


Baš izpod branjevine „Lukovo-Gubitnik" dogodila se je pred nekoliko
godina na žalost obće poznata katastrofa, gdje je bura prevrnula osobni vlak
jureći iz Rieke.


Malo ne na istom nesretnom tom mjestu prevrnula je bura i ove zime
nekoliko kol^ jednoga teretnoga vlaka. Usljed silnih zameta sniega prisiljena
je željeznička uprava baš izpod rečene kraške branjevine više puta kroz zimu
obustaviti na više dana cieli promet na Rieku.


Skupocjenimi gradnjami za obranu proti buri ne će se nikad postići podpuna
sigurnost prometa.


Jedinim pošumljivanjem tih priedjela moguće je nješto sigurna i stalna
stvoriti — kako je to već uvidjela i uprava cislajtanske južne željeznice, koja
je za pošumljivanje krševitih priedjela svoga područja i za ovu godinu osigurala
svotu od 22.000 for.


Ako se uprava kr. drž. željeznice za sigurnost putnikS ne će da ugleda
u to —- mi imademo pravo od nje zahtievati, da za budućnost učini barem
takove odredbe, da nam se ne ošteti i ne uništava naša krvava mnogogodišnja
i skupocjena muka. M. pl. B.


0 gubaru (liparis dispar).


Najstariji ljudi ne sjećaju se, da je ikada toliko gusjenice ovdje bilo, kao
ovoga proljeća. Voćnjaci i osobito šljivici obršteni su sasvim. Hrašće u šumah
bez svoga liepoga zelenog nakita sasvim je golo, izgleda tužno crvenkasto, kao
usred zime. Samo još neobrštena zelena imela sjeća na proljeće.


Po onoj množini gubarevih jajašaca, koju smo jesenas na stabalju vidjeli,
ni u snu se ne bi nadali, da bi nas nemio gost, gusjenica gubareva u tolikoj