DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 46     <-- 46 -->        PDF

— 424 S
obzirom na važnost i prešnost predmeta obratila se je kr. županijska
oblast predstavkom od 2. travnja t. g. br. 1983. na visoku kralj, zemaljsku
vladu, da bi neposredno kod kr. hrv.-ug. ministarstva za trgovinu izhoditi
blagoizvolila: neka željeznička uprava na pruzi Rieka-Plase što prije upotrebi
drugu vrst ugljena, koja ne baca iskara ~ analogno jur postojećoj odredbi
ravnateljstva kr. đrž. željeznica priobćenoj visokom vladnom okružnicom od


29. ožujka 1886 ; ili ako to ne bi odmah moguće bilo — da se ista barem
prisili, neka na pavostrojih, koji jure na spomenutoj pruzi uvede takove naprave
(Funkenllinger), koje će ugljen podpuno sažgati i tim frcanje iskara zapi´iečiti.
Nadajmo se, da će se s ovom predstavkom polučiti željeni uspjeh i tim spasiti
kraška branjevina „Lukovo-Gubitnik" od konačnoga opustošivanja.
Obstanak i napredak pošumljenja kraških branjevina uz željezničku prugu
ne leži samo u interesu žiteljstva dotičnih obćina, koje je osjetljivim žrtvama
te priedjele obćuvalo, već je to i velevažno pitanje za samu željezničku upravu.
Rečeni priedjeli izloženi su tako udarcu bure, da je ondje i sam željeznički
promet u pogibelji.


Baš izpod branjevine „Lukovo-Gubitnik" dogodila se je pred nekoliko
godina na žalost obće poznata katastrofa, gdje je bura prevrnula osobni vlak
jureći iz Rieke.


Malo ne na istom nesretnom tom mjestu prevrnula je bura i ove zime
nekoliko kol^ jednoga teretnoga vlaka. Usljed silnih zameta sniega prisiljena
je željeznička uprava baš izpod rečene kraške branjevine više puta kroz zimu
obustaviti na više dana cieli promet na Rieku.


Skupocjenimi gradnjami za obranu proti buri ne će se nikad postići podpuna
sigurnost prometa.


Jedinim pošumljivanjem tih priedjela moguće je nješto sigurna i stalna
stvoriti — kako je to već uvidjela i uprava cislajtanske južne željeznice, koja
je za pošumljivanje krševitih priedjela svoga područja i za ovu godinu osigurala
svotu od 22.000 for.


Ako se uprava kr. drž. željeznice za sigurnost putnikS ne će da ugleda
u to —- mi imademo pravo od nje zahtievati, da za budućnost učini barem
takove odredbe, da nam se ne ošteti i ne uništava naša krvava mnogogodišnja
i skupocjena muka. M. pl. B.


0 gubaru (liparis dispar).


Najstariji ljudi ne sjećaju se, da je ikada toliko gusjenice ovdje bilo, kao
ovoga proljeća. Voćnjaci i osobito šljivici obršteni su sasvim. Hrašće u šumah
bez svoga liepoga zelenog nakita sasvim je golo, izgleda tužno crvenkasto, kao
usred zime. Samo još neobrštena zelena imela sjeća na proljeće.


Po onoj množini gubarevih jajašaca, koju smo jesenas na stabalju vidjeli,
ni u snu se ne bi nadali, da bi nas nemio gost, gusjenica gubareva u tolikoj




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 47     <-- 47 -->        PDF

— 425 —


množini ovoga proljeća iznenadio. No i to je sasvim jasno. Prošlo bo je proljeće
kao nikad osobito povoljno bilo po razvoj gubarevih gusjenica, koje su sve do


10. i 15. lipnja vrlo pomamno žderale. Tada su se zakukuljile. Pod konac
lipnja do po prilici 10. srpnja izadjoše leptiri u tolikoj množini, da nas već
sada u stravu natjeraše sbog onoga, što će biti budućega proljeća. Ženke odložiše
jajašca u tolikoj mjeri, te se čini, da su debla u žutkasti pamuk uvita.
Dapače, što dosada nigJa ne vidjesmo, množina ženka odlaže jajašca na listovih,
sigurno za to, što ne nalaze na deblu prikladna mjesta.
Motreć život toga kod nas, u brodskoj imovnoj obćini udomaćenoga
leptira, čovjek se upravo čuditi mora, odkud je on ovamo došao. Ženka je naime
tako težka i nespretna, da se niti sa zemlje podići ne može. Ako je ona
na zemlji, leprša svojimi krili po zraku dosta brzo, ali bezuspješno, hoće li
dalje, mora si pomoći, svojima čvrstima i savršeno razvijenima nogama. Po
zemlji ona dobro hoda, po drveću dosta spretno plazi. One ženke, koje lepršaju
krili po zraku, unapredjuju svoj hod, ostale hodaju sporije.


Pošto je dakle gubareva ženka vrlo nespretna i, što dokazivati ne treba,
za liet sasvim nesposobna, onda je istina, da se taj leptir razprostranjuje
putovanjem i preselivanjem gusjenica, a ne, kao što neki hoće time, da ženke
jaki vjetrovi na daleko raznašaju. Ovo drugo ni toliko nije opravdano, koliko
je prvo istinito. Gusjenice vrlo razvijenih nogu sposobne su, da brzo hodaju,
a daleki put prevaljuju. Za dokaz tomu navesti ću ono, što sam na svoje
oči vidio.


Kada je šumu dolj. Dolca gusjenica proljetos do i nesetnog listića obrstila,
prešao je onaj dio, koji se još zakukuljiti nije mogao, samac na gornjem kraju
3 mt. širok, a 2 mt. dubok, prešao je zidanu cestu i nakon prevaljena puta
od ´30o mt., prispio je u šumu gor. Dolca. Gusjenice pak, koje su drugim
pravcem udarile preko polja i oranica, pošto su uz put obrstile sve drveće i
grmlje, prispjele su čile i zdrave u voćnjake sela Trnjana, koje je daleko od
Dolaca do dva kilometra. Pa da i tuj hrane dosta ne nadjoše, tko zna, kuda
bi još dospjele, ako putem ne bi izginulo.


No gusjenici ni voda mnogo ne smeta. U njoj bo je ona za malo baš
tako vješti pUvač, kao što je na čvrstom tlu pješak. Ona phva poput zmije,
naime tako, da najprije glavom desno, a onda stražnjim krajem lievo vesla. Čim
iz vode izadje, spremna je opet, da svoj put dalje nastavi. Razumije se ipak
samo po seLi, da u vodi sijaset gusjenica nastrada, osobito onda, ako u to
doba kiša pada, ili vjetar duva.


Iz ovog dakle, što je do sada u gornjih redcih navedeno, najvećma
odgovara istini to, da se gubar razprostranjuje jedino selenjem gusjenica, koje
su polovicu svoga razvoja prešle, a nestalo im je hrane. Nije vjerojatno pak,
da bi ženke jaki vjetrovi daleko raznašali.


To potonje dalo bi se možda ovako dokazati!
Tko je imao prilike pobliže promatrati, kako ženka počiva, dok jajašca
odlaže, sigurno je opazio, da se ona čvrsto uhvati u pukotini kore stabla.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 48     <-- 48 -->        PDF

— 426 najviše
sa južnih i jugozapadne strane. Protivno se rieđko kad sbiva, pak se
s toga ni ne može pravilom smatrati. Uzmimo dakle, dok ženka jajašca odlaže,
puše jaki sjevernjak, koji bi ju imao prema jugu odnieti. Ali ženka je na južno,
strani posvema zaštićena, jerbo ona, pošto ju stablo brani, sjevernjaka ni ne
osjeća. Podigne li se pak za to vrieme južni vjetar, da ju prema sjeveru odnese,
ženka je i opet od samog stabla, na kome počiva posvema zaštićena i sigurna,
da je vjetar odtrgnuti ne može, jerbo će je južnjak na samo stablo još čvršće
pritisnuti. Tako je isto i kod ostalih konbinacija sa vjetrovi, koji bi ženku na
daleko raznašati imali, kao što to nekoji tvrditi hoće. Ženka je dapače ograničena
lih na ono stablo, na kojem se je izlegla, jerbo jedva ćeš doživjeti, da bi se
ona pojavila ondje, gdje njezina gusjenica u neposrednoj blizini nije žderala.
I ako se čini, da se taj leptir ondje najednoč, rekao bi preko noći, pojavljuje,
gdje ga dotle ne bijaše, ipak je to varka, jerbo se nije opazilo, a nije se ni
moglo opaziti neznatnu množinu gusjenice, koja je sigurno prije toga na drveću
žderala.


U srezu Jelasu brodske imovne obćine već su dvie tri godine uzastopce
žderale guliareve gusjenice, no uviek u tako neznatnoj množini, da se na lišću
to ni poznalo nije. U proljeće g. 1888. pojavile su se, ali u tolikoj množini,
da su Jelas za 14 dana tako obrstile, da na drveću ni listića nije bilo vidjeti.
Gusjenice su prešle tada u šumu dolj. Dolca, koja je sa Jelasom u savezu; tuj
su se imajući dovoljno hrane, zakukuljile, a ovoga proljeća, kao što je jur
napred spomenuto, u neizmjernoj se množini pojavile i odavle dalje se razprostranile.


Kad bi pak ženke vjetar raznašao, sigurno bi se gubar u dolj. Dolcih iz
Jelasa mnogo prije pojavio, a ne tekar prošle jeseni, dok nitko ni sanjao nije,
da je prošloga proljeća naime u g. 1888. gusjenice u Dolcih bilo.


No da se je ovog proljeća gusjenica u velikoj mjeri pojavila, a i održala,
uzrokom je te, što je leglo proljetos poradi studenoga, kišovitoga i u obće nepovoljnog
vremena zakasnilo, a kada je prispjelo, šuma već bijaše bujno prolistala,
temperatura bijaše dosta visoka i hladne kiše bijahu već prestale. Dakle
kada se je gusjenica proljetos izlegla, imala je već i hrane i topline do volje,
a to su sve sami za njezin život i bujni razvitak vrlo povoljni faktori.


Gubareva debela, težka, velika i vrlo nespretna ženka, onda hitri i maleni
mužjak, koji se osobito iztiče svojimi krasnimi, dvostruko češljastimi ticali,
zečjima ušima nahčnimi, ter konačno gusjenica i kukoljica njegova predobro su
poznati stvorovi, a da bi jih opisivati trebalo. No za to je život svega toga
zanimiv i mi ćemo, kohko smo toga opazili, u kratko u ovo nekoliko redaka
navesti.


Čim se gusjenice izvale iz jajašaca, koja se uviek na okupu nalaze, ostanu
sve dotle u zajednici, dok se zraku i svjetlosti ne priviknu, sve dotle dakle
„dok", štono je rieč naroda našeg „ne ožive". Tada se za povoljna vremena
po najnižih granah razilaze i vrlo sporo žderati započnu. To se njezino žderanje
iz početka ni ne primjećuje. Tekar nakon 10 dana počima se opažati pro




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 49     <-- 49 -->        PDF

— 427 —


ždrljivost njezina, koja sve većom postaje i razvija se do kulminacije, naime
do onda, kada joj je vrieme došlo, da se zakukulji. Čim gusjenica naglo žderati
počne, znak je, daje ojačala, pa joj onda ni hladne kiše, a ni drugi prirodni elementi
ne škode. Najpohlepnije ždere gusjenica pred ve6er i po noći, kada se vrlo
lako razabire grizkanje lista, a i to, kako male i crne izmetine njezine na tlo
padaju. Kada je gusjenica žderanje svršila, koje je ove godine oko šest nedjelja
trajalo, stane si iz tankih niti, koje iz sebe izlučuje, praviti tanki i prozirni
kao paučina zapredak. U tom zapredku umiri se posvema i za nekoliko sati,
što nije uviek jednako odmjereno, metamorfozira se sve polako u kukuljicu,
koja ostane na tankoj niti visjeti pod praznom košuljicom gusjenice. Kukuljica
živi od sada posvema mirno, ni ne giblje se, osim onda, ako osjeća kakav
vanjski njoj nepovoljan upliv. Nakon nekoliko dana, kažu nakon četrnaest,
opaža se, osobito oko podne, ako će se na ime toga dana iz kukuljice leptir
izleći, na njoj neko neobično i silno gibanje, koje se periodično pojavljuje. Ako
se u to doba pozorno prisluškuje, čuti će se neko šuštanje u kukuljici, što
zbilja nije ništa drugo, već leptir na vršku kukuljice luknju podgrizava, kroz
koju će se provući. Čim se glava leptirova iz kukuljice pomoli, nastaje gibanje
sve veće, leptir se iz kukuljice sve više pokazuje, dok se konačno nakon 4 do
5 a i više sati sasvim ne pokaže. Tada je leptir posve razvijen, samo je vrlo
trom, a krila su mu još malacka i ovlažna. Krila leptirova su tek drugi dan
oko podneva posve savršena i tek tada može se mužjak brzim letom svojim
da podiči, tražeć si ženku.


Da se mužjak sa ženkom opari, nadje ju obično u blizini onoga mjesta,
gdje se je ona izlegla. Mužjak, koji ženke od poslije podneva sve do na večer,
a onda najviše traži, padne najradje pokraj ove na desnu stranu. Tada ubode
do po prilici 5 mm. svojom spretnom zadkom u zadku ženke. I tim je parenje,
koje traje po više sati, započelo.


Razrežeš li ženku prije parenja, opazit ćeš u njoj siiesiju jajašaca izpremiešanih
sa nekakom crvenkasto-žutom ogustom tekućinom, iz koje onda,
kad mužkarac uštrcne nekakvu bljedkastu židčinu, postaje ona vunasta tvar,
u koju lu odložena jajašca umotava. Čim ženka počne jajašce za jajašcem odlagati,
parenje je dovršeno i mužjak tad od ženke odpadne. Odlaganje jajašaca
ide vrlo sporo, a svako pojedino jajašce, čim ga ženka odloži, umota u nešto
malo one žutkaste pamučne tvari. Ženka odloži 200-400 kom. jajašaca u roku
od 4—5 dana. Tada umre, pošto se je za svoju generaciju vrlo dobro pobrinula.


Govoreć o sredstvih utamanjivanja toga tako škodljivoga leptira, koja nam
znanost preporuča, mora se zaista priznati, da su ta sredstva u praksi od malene,
malo ne od kakove vriednosti. Gusjenica sakupljati nije moguće. Sakupljavanje
pak jajašaca i tamanjenje leptirU prije parenja probitačno je sredstvo
samo u voćnjacih i šljivicih. Jer doista silna se pogibelj odklanja, barem neposredna
pogibelj, ako se svi voćnjaci i šljivici od toga leptira i njegovih
jajašaca očiste. Trnjanska obćina plaćala je školskoj djeci za stotinu sakupljenih
ženka 1 nč. Za 8 dana nakupila su djeca i nagradjena su za ništa manje, nego




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 50     <-- 50 -->        PDF

— 428 —


10,000.000 leptira. A da se je energičnije raditi htjelo, ne ima sumnje, da bi
taj broj još 10 puta toliki bio. Sada su se u brodskom kotaru, hvalevriednim
nastojanjem u svakom selu ustrojili odbori, kojim je predsjednikom županijski
kulturni povjerenik; ovi odbori imaju zadaću nastojati, da seljačtvo sve svoje
šljivike i voćnjake od jajašca gubarevih otriebi. Tko bi to do stanovitoga roka
učiniti propustio, biti će osjetljivom novčanom globom kažnjen, a pokraj toga
izvesti će se taj posao na njegov račun još prije zime.


Dok se tako može vrlo uspješno okolo utamanjivanja gubara u šljivicih i
voćnjacih postupati, moramo mi u šumi nemiloga gosta do božje volje skrštenih
ruku gledati, jerbo proti njemu u šumi ne ima sredstva. Sve, kada bi tko i
htio jajašca u šumi pobirati, ne može to, jedno sbog prevelike množine stabala,
na kom se ona nalaze, a drugo sbog toga, što se jajašca počam od žilja do
vrška stabla drže, dakle što su vrlo visoka, pak bi uz svako pojedino stablo
trebalo ljestve prisloniti, dok bi se do jajašca popeo.


Pisac ovih redaka željno je očekivao, da se proljetos leptiri izvale, samo
da pokuša uspjeh sa noćnom vatrom.


Prvi put u dolj. Dolcih 26. lipnja palio je od ´/j9—12 sati u noći vrlo
veUku i sjajnu vatru sa suhimi i krupnimi hrastovimi drvi. Prostor, koji je
vatra razsvietljivala, mogao je u promjeru imati do 200 met. Ni jedn a
jedincata ženka ni letjela nije, a kamo li da je u vatru pala.
Ženke su posve komotno sjedile na hrašću, jedva 5—6 mt. od vatre udaljenom
i svoja jajašca odlagale, dočim su mužkarci, valja priznati, dosta marljivo u
vatru padah. Računam, da se u gore označenom vremenu moglo oko 5 — 6000
mužkaraca na vatri sažgati.


Ne može se reći, da palenjem noćne vatre nije absolutno ništa pomoženo,
no je li taj uspjeh razmjeran trudu i trošku, ostavljam svakomu pojedincu na
razsudbu. Ja pak sa svoje strane pozivom na taj pokus i na pokus, koji sam


3. srpnja učinio, pak pozivom na polučene uspjehe, otvoreno priznati moram,
da ne ću imati nikada razložnoga povoda, noćnimi vatrami gubara tamaniti.
Koje bi bilo dakle sredstvo proti gubaru? Ono je već odavna poznato
naime: Uzgajaj
šumu u pod punom sklopu, a drži ju uviekuredu!
Ivan Stojanović.


Važno za lugare.


Ne riedko se dogadja, da pozovu lugara pred kr. kot. sudove za to, da
se suoči s dotičnim šumoštetnicima kod razprava šumskih kvarova.


Istina je, lugar se samo tada na suočenje poziva, kada štetočinac sam,
pozvan k razpravi, svoje krivnje ne priznaje, — ali žalibože ovih slučajeva ima
kod nas u izobilju.


Kolika se šteta samo za jedan dan odsutnosti lugareve iz sreza počiniti
može, predobro je poznato kako lugaru, tako i šumaru. Valjan i u svojoj službi