DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 425 — množini ovoga proljeća iznenadio. No i to je sasvim jasno. Prošlo bo je proljeće kao nikad osobito povoljno bilo po razvoj gubarevih gusjenica, koje su sve do 10. i 15. lipnja vrlo pomamno žderale. Tada su se zakukuljile. Pod konac lipnja do po prilici 10. srpnja izadjoše leptiri u tolikoj množini, da nas već sada u stravu natjeraše sbog onoga, što će biti budućega proljeća. Ženke odložiše jajašca u tolikoj mjeri, te se čini, da su debla u žutkasti pamuk uvita. Dapače, što dosada nigJa ne vidjesmo, množina ženka odlaže jajašca na listovih, sigurno za to, što ne nalaze na deblu prikladna mjesta. Motreć život toga kod nas, u brodskoj imovnoj obćini udomaćenoga leptira, čovjek se upravo čuditi mora, odkud je on ovamo došao. Ženka je naime tako težka i nespretna, da se niti sa zemlje podići ne može. Ako je ona na zemlji, leprša svojimi krili po zraku dosta brzo, ali bezuspješno, hoće li dalje, mora si pomoći, svojima čvrstima i savršeno razvijenima nogama. Po zemlji ona dobro hoda, po drveću dosta spretno plazi. One ženke, koje lepršaju krili po zraku, unapredjuju svoj hod, ostale hodaju sporije. Pošto je dakle gubareva ženka vrlo nespretna i, što dokazivati ne treba, za liet sasvim nesposobna, onda je istina, da se taj leptir razprostranjuje putovanjem i preselivanjem gusjenica, a ne, kao što neki hoće time, da ženke jaki vjetrovi na daleko raznašaju. Ovo drugo ni toliko nije opravdano, koliko je prvo istinito. Gusjenice vrlo razvijenih nogu sposobne su, da brzo hodaju, a daleki put prevaljuju. Za dokaz tomu navesti ću ono, što sam na svoje oči vidio. Kada je šumu dolj. Dolca gusjenica proljetos do i nesetnog listića obrstila, prešao je onaj dio, koji se još zakukuljiti nije mogao, samac na gornjem kraju 3 mt. širok, a 2 mt. dubok, prešao je zidanu cestu i nakon prevaljena puta od ´30o mt., prispio je u šumu gor. Dolca. Gusjenice pak, koje su drugim pravcem udarile preko polja i oranica, pošto su uz put obrstile sve drveće i grmlje, prispjele su čile i zdrave u voćnjake sela Trnjana, koje je daleko od Dolaca do dva kilometra. Pa da i tuj hrane dosta ne nadjoše, tko zna, kuda bi još dospjele, ako putem ne bi izginulo. No gusjenici ni voda mnogo ne smeta. U njoj bo je ona za malo baš tako vješti pUvač, kao što je na čvrstom tlu pješak. Ona phva poput zmije, naime tako, da najprije glavom desno, a onda stražnjim krajem lievo vesla. Čim iz vode izadje, spremna je opet, da svoj put dalje nastavi. Razumije se ipak samo po seLi, da u vodi sijaset gusjenica nastrada, osobito onda, ako u to doba kiša pada, ili vjetar duva. Iz ovog dakle, što je do sada u gornjih redcih navedeno, najvećma odgovara istini to, da se gubar razprostranjuje jedino selenjem gusjenica, koje su polovicu svoga razvoja prešle, a nestalo im je hrane. Nije vjerojatno pak, da bi ženke jaki vjetrovi daleko raznašali. To potonje dalo bi se možda ovako dokazati! Tko je imao prilike pobliže promatrati, kako ženka počiva, dok jajašca odlaže, sigurno je opazio, da se ona čvrsto uhvati u pukotini kore stabla. |