DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 56     <-- 56 -->        PDF

- 434 —
boja lagano suši, te bi se slievala, — Pri bojađisanju je glavna stvar, predstaviti
boje onakove, kakove jesu, te ne smije na njih da upliva sunce, uslied
Čega se svietle, odsievaju ili osjenjuju. Treba s toga predmete zgodno osvjetliti


t. j . tako, da bude uvjek samo jedna strana u sjeni, ali ne odviše. Plohastajalo, na čem se slika, mora se isto tako razsvietliti kao i predmet za slikanje.
Pri ograničenju boja treba najviše paziti na prelaze i nuance. Predstaviti
dobro kožu, oči, kljun, itd., mnogo vriedi za znanost,,a znak je napredka.
Za uljene boje najbolje je nabaviti cieli ormarić, bio manji ili veći.
Sa vodenim bojama teže je pravu boju pogoditi, pošto se biela podloga
mora mjestimice vidjeti, a ove se boje i promiene, kad se osuše. Ali ipak oni,
koji se u tom izvježbaju, mogu liepih stvari proizvesti. Imade i drugih načina
bojadisanja, no za nas su najvažnija ova dva U obće valja znati, da koji god
način izabrali, treba pri tom ostati i usavršavati se.


Konserviranje. Konservirati kožu znači učiniti je, da se ne raztvori i ne
pokvari, nego da ciela ostane dugo vremena. Poznato je, da se koža sastoji iz
više naslaga. Ove možemo razdieliti u dvie glavne naslage, t. j . vanjsku rožnatu
(epidermis) i nutarnju, koja se sastoji još iz dvie naslage (usmina i pousmina).
Ove dolnje (nutarnje) naslage pune su vode, te čim životinja predje
u mrtvilo i ove se počnu raztvarati. Zadaća konserviranja jest, da ovo raztvaranje
zaprieči t. j . da se činjenjem oduzme voda. Može se doduše oduzeti
ova voda i sušenjem, dakle bez činjenja, no ako se slučajno pokvari, počima
se razpadati, pa ma da je i arsenikom otrovana. Ovo se dogadja osobito na
životinjskim kožama. Ova okolnost osniva se na tom, što se činjenjem iztisne
iz kože fizikalnim načinom sva bjelančevina, te preostane rožnata, gibka i pruživa
tvar; dočim, ako se koža suši na zraku, to se sliepi bjelančevina u končanom
staničju, a kad se pokvasi, upija bjelančevina vodu, te se nadme.


Za oduzimanje vođe iz koža jesu najbolja kemikalija: alkohol, spiritus,
rakija, sprit, arak i rum, metjlalkohol, glicerin, alaun, stikninova kiselina i
još nekoja druga. Pošto su sve ove napomenute stvari tekućine, to su one osobito
sposobne, da se u njima sačuvaju stvari od gnjiloće. U njima se sačuvaju
razni embriji i druga manja tjelesa, s toga za naše konserviranje nisu toliko
važni, koliko ona kemikalija, što oduzimaju mast koži, te tako sačuvaju
od mastne kiseline (Fettsaure). To su : natrijev carbonat (soda), aeter, sublimat,
naftalin, arsenik i njegov spoj natrijev arsenat (arsenik-saures Natron) i dr.


Ja sam do sad upotrebljavao ovaj spoj natrija s ars. kiselinom, te sam
ga upoznao kao najbolje sredstvo za konserviranje, jer ako se u njegovu raztopinu
pomieša još i špirita, to je u toj raztopini sadržano činjenje i oduzimanje
masti, te se tako koža podpuno osigura protiv svih štetnih upliva. —
Ovaj spoj s toga svakomu preporučujem, a dobije se u trgovini gdje i orudje
za deranje i izpunjavanje. Isti se spoj može i načiniti. Medjutim ja ću ovdje
obrazložiti potanje dvie važnije smjese i to:


Arsenikova kiselina. Dolazi u trgovini obično kao bieli prašak, a
upotrebljava se u raznom obliku.