DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 64     <-- 64 -->        PDF

— 442 -
Kod ptica s velikim repom turi se jedno pero u korien repa, samo se ne


smije isti time razdieliti.


Nadalje mora se još držak pera turiti u cievanice do pete, da se poslije


dade lakše omekšati. Ovo pero mora viriti nješto iznad kaudra, da se dade


poslije lakše izvući.


Za posve velike ptice dovoljna je dugačka slama za vrat i noge. Ova se
samo skupi ali ne uveze, i turi se u vrat. noge i tielo. Za krila uzme se mjesto
pera trska ili inače kakov drugi elastičan štap, da se ne bi prebio. Samo ovaj
ne smije biti metalan, jer se oksidira, te razoruje na tom mjestu kožu i perje.
Ovi se štapovi moraju tako namjestiti, da ne stoje čvrsto u materijalu, što izpunjava
tielo, jer bi se dali težko izvaditi. Na ovakovoj koži ne treba ništa
siti pa niti sam rez. Ako već hoćemo rez spojiti, to se podmetne pod obadvie
strane pluto, a koža se na ovo gumbašuicama pričvrsti tako, da im glave vire.
Velike ptice umotaju se u deblji papir, koji se načini u obliku odrezanog šilja
tako, da jedan ovakov dođje na glavu i prednji dio tiela, a drugi na stražnji
dio. Ovaj se papir za vrieme sušenja mora kadkad skidati, da se vidi kako
perje stoji.


Odpala pera i drugi nuždni odpadci saviju se u hartiju i ostave u tielu.
Za izpunjanje ovakovih koža mogao bi se i drugi materijal uzeti ali jpomenuti
je najbolji. (Nastavak slieđi.)


Izvješće 0 poučnom putovanju sa slušatelji šumarstva kr.
gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcih po hrv. gorskom
kotaru i Kranjskoj.""


Cilj je putovanja bio, da se razvide šume hrvatskoga gorskoga kotara i
susjedne Kranjske, zatim da se razvide polučeni uspjesi kod našumljenja Krša
u okolici grada Trsta.


Taj je pravac putovanja za šumare svakako zanimiv, imenito za one, koji
će danas sutra u sličnih gorskih predjelih naše domovine službovati.


Narav planinskih šuma i smjer gospodarenja mogao se tim bolje razviditi,
što je ekskurzija prošla četiri šumska veleposjeda i to: državne fužinske
šume, šume knjeginje Thurn i Taxisa, šume vlastelinstva Čabar i kneževske
šume Schonburg-Waldenburga u Snežniku u Kranjskoj.


Dne 20. svibnja o. g. krenuo je vodja ekskurzije jutarnjim vlakom, s
12 slušatelja šumarstva iz Križevaca na put, te prispio istoga dana poslie podne
oko 5 satih u mjesto Fužine.


* Ovo izvješće dobismo na uvrštenje u naš liat od visoko kralj, zemalj. vlade,
odjela za unutarnje poslove, pod brojem 32.347. Poučno putovanje poduzeto je uz
odobrenje visoke vlade a na predlog učiteljskoga zbora križevafkog učilišta, koji pređlog
bje stavljen u sjednici dne 18. travnja 1889.


ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 65     <-- 65 -->        PDF

- 443 —
Tamošnji kr. državni šumar g. Rosmanith, izašao je dragovoljno putnikom u
susret, te ih od kolodvora uveo u same Fužine, gdje bijahu za putnike već
priredjeni stanovi.


Večer se približavala, te nam ne bijaše moguće još istoga dana poći u
šumu. Nu na predlog g. Rosmanitha razvidismo ipak u predvečer u blizini nalazeće
se šumsko sjemenište i razsadnjak, koje je u veoma liepom redu uzdržano.


Škodljive ptice, koje običavaju raz;kapati usjevne pruge, odvratio je kr.
šumar posvema tim, da je sjeme prije sjetve namočio u m i n i u m u.


Otvorismo jednu prugu, te vidismo crveno bojadisano sjemenje, nu u
čitavom tom sjemeništu ne bijaše od ptica kvara, jer bi svaki pokus uslied štetnoga
djelovanja miniuma životom platile.


Sjeme u prugah niklo je liepo i podpunoma, a mjeseca svibnja presadjeno
je u razsadnjak do 45.000 jednogodišnjih smrieka. Radnju presadjivanja obavljaju
žene uz nadnicu od 50—60 novč., te pojedina može na dan 900—1100 komada
jednogodišnjih biljka presaditi.


Nakon dovršene 3—4 godine vade se sadjenice iz razsadnjaka i presadjuju
u šume.


Razvidiv jošte krasnu okolicu, vratismo se u Fužine svojim stanovom.


Dne 21. svibnja posjetismo s kr. šumarom Rosmanithom tvornicu pokućtva
u mjestu „Vrata", koje je četvrt sata od Fužina udaljeno, a nakon
razvida te tvornice hodasmo čitav dan po držav, fužinskih šumah promatrajući
iste.


Tvornica pokućtva u Vratih sagradjena je godine 1882., a sada je vlastničtvo
riečkoga dioničarskoga družtva, izradjuje pako lih samo od bukovine
veoma raznovrstno i ukusno pokućtvo.


Tehnički upravitelj g. Treusch pokazivao nam je sve prostorije spomenute
tvornice, i veoma zanimivo i poučno tumačio uredjenje i rad iste. Počam od
dvorišta, gdje su nagomilani bukovi neizradjeni kusci, pa do poslednje sobe,
gdje se obavlja opletivanje i razno bojadisanje stolaca, kano što i u posebnom
odjelu, gdje se razno pokućtvo slaže za odpremu u strani sviet, imadosmo
prilike razmatrati liepu i obsežnu radnju, te velevažan obrt, kojim se osobito
povisuje vriednost bukovim šumam.


Tvornica izradjuje na godinu 3500—4000 kub. metara bukovine, a u tu
svrhu uporabljuje samo najzdravije drvo. — Veoma je zanimivo motriti, kako
se bukovina parnim tlakom prije umekšava, iz kotla vadi, te ua posebnom nastroju,
kod kojega rade samo 2—3 radnika, naglo savija.


Okruglo izlašteno, poput pruta izpravno drvo dugačko je 2 metr.i, u
sredini je tanje, a prema krajevom deblje, te se stavi u kotao na nekoliko
časaka, na koje drvo djeluje parni tlak od 4 atmosfere. Redomice izvadjeni
prutovi iz toga kotla učvrste se vijci na posebnom nastroju, dok je drvo mokro
i još vruće od pare saviju ga brzo radnici. Savinuto drvo metne se na stran, te
leži neko vrieme u cievih učvršćeno, da svoj lik pridrži. Za tim se uzme drugo
drvo i čitava radnja brzo napreduje.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 66     <-- 66 -->        PDF

— 444 —.
Okrugli nasloni, t. j . stražnje noge od običnih thonetskih stolaca, dobiju


se upravo na prije spomenuti način, a tako i druge okrugle savinute česti,


koje na raznom našem pokućtvu opažamo.


U posebnoj sobi suši se sada savinuto drvo, da mu čim prije opet sva


vlaga ponestane, a ta je soba ugrijana na 60" C.


Spomenuta tvornica leži 750 metara nad morem, te potrebuje za svoju


radnju dosta vode, koja se posebnim vodovodom dovadja k tvornici, i kupi u


dva velika rezervoira.


Da je spomenuta tvornica stekla već liepi glas u stranom svietu svjedoči


najbolje, što ne može mnogovrstnim naručbam kadšto brzo udovoljiti.


Izradjeno pokućtvo šalje se ponajviše u južnu Francezku, Egipat, dapače


u Indiju.


Dnevice radi u toj tvornici više stotina radnika iz obližnjih mjesta, koji


imadu na taj način svoju sigurnu zaslužbu, pa kamo sreće, da imade sličnih


podhvata u našoj domovini više.


Oprostiv se s gosp. Treuschom i ostalom gospodom spomenute tvornice


najljepše, te zaželiv im najsretniji uspjeh u dalnjem podhvatu, podjosmo u


državne fužinske šume-r


Kr. državna šumarija fužinska obsiže ukupnu površinu od 16.922 jutra;


šuma imade 11.042 jutra nepošumljenoga zemljišta i pašnjaka 5880 rali.


Od prije postojaloga kr. šumskoga dohodarstvenog ureda fužinskoga jest


to jedna od četiriju šumarija, a stoji pod upravom kr. šumskoga ravnateljstva


u Zagrebu.


Šumarija ova imade 10 šumskih srezova u površini od 650 — 2000 jutara,
kao i dvie drvoprovozne postaje i to: jedim u Plaši, drugu na kolodvoru
fužinskom. Šumarsko - čuvarsko osoblje sastoji iz 3 nadlugara, 3 lugara i 6
lugarskih zamjenika.


Glavna vrst drveća jest jela i bukva, manje imade smrieka, a mjestimice
nalazi se umetnut prosti javor, riedko gdje lipa i briest.


Stvorba je gora većim dielom iz dolomita, samo jedan srez nazvan
»Brložko", komu je najviša točka nad morem 879 metara, jest po stvorbi
geologičkoj iz pješčenjaka, i za to imade u istom srezu dosta izvora i vrela>
dočim u ostalim srezovima vode naći ne možeš.


Godišnji etat iznaša 2500 m´tvorivnoga i 21.000 prostornih metara ogrievnoga
drva, od kojega će veći dio nakon dovršene segregacije obćinam pripasti.
Ušumljene su mnoge obćine kao: Fužine, Lič, Hreljin, Drvenik, Kraljevica,
Krasica, Mrkopalj s ukupno 1545 pravoužitnika ili urbarijalaca.


Prošle je godine istim pravoužitnikom bezplatno doznačeno u 13 drvosjekah
192 m´ jelove gradje, 12.772 prostorna metra tvrdoga i 2207 pr. met.
mehkoga gorivoga drva. Osim prava drvarenja pripada pravoužitnikom i pravo
nastilja i paše.


Sječa jest preborna, smjer gospodarstva ide zatim, da se nakon segregacije
u šum. dielovih, koji pripadaju što više uzgaja četinjača.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 67     <-- 67 -->        PDF

-^^ ^ y


afh - f///


— 445 —


Obhodnja je 120-godišnja.
Prodaja biva na panju, putem dražbenih ponuda kod kr. šumskoga ravnateljstva,
izradbu i izvoz obavlja kupac na svoj trošak.


Nakon izradbe sliedi predaja materijala putem šumarije. Zaostatke kano
vrhove, te panjeve od smriekovine, imadu kupci na svoj trošak oguliti. Drvo
se odprema iz šuma do pilana izkljućivo kolima, samo jedan mali dio splava
se Ličankom 3 - 4 kilometra daleko. Dalnja odprema izpiljene robe i gradjevnoga
drva sliedi putem željeznice na Rieku. Ciena je jednomu kub. metru
jelovoga tvorivnoga drva 4 for. 30 novč. do 5 for. Bukovina plaća se po 1 m´
sa 2 —3 for., jedrenjaci, za tim gradjevno drvo, kano i ono vjetrom polomljeno,
koje nije za trgovačku svrhu, imade posebne ciene.


Bukova drva za pougljenivanje ])rodavaju se po prostor, metru sa 41 do
44 novč., i to izkljućivo samo cieli drvosječi. U obće se za pougljenivanje rabi
bukovo drvo, koje je preostalo nakon izradbe tvorivnoga drva. a ugalj se iz
srezova „Kostanjevica" i „Rogozno" preko Jelenja kolima u Bakar odprema,
odkle se ugalj brodovi dalje razašalje u Italiju i Francezku.


Prošle je godine 2573 prostor, metra bukovoga drva pougljenjeno, i to od


15. svibnja do 1. listopada. Prerajerba ugljarskoga drva obavlja se na gotovih
stojećih ugljevnicih, po poznatoj u praksi formuli:
^il minus 4--6%.


prema tomu jeli je ugljevnik gore liži i šiljastiji ili ne.


U srezu Kostanjevica mjerismo obod jednoga ugljevnika, koj je imao 29´6
metra oboda, i 3 metra visine, te mu prema prije spomenutom postupku za
proračunavanje ugljevnika opredielismo sadržaj sa 99*3 prostornih metara. Na
blizu bijahu tamo jošte tri velika ugljevnika. Obični sadržaj tamošnjih ugljevnika
varira izmedju 90 — 150 prost, metara drva. Dobitak pako ugljena je ovisan
polag položaja ugljarne, vremena, kakvoće ugljarskih drva, načina slaganja,
vještine ugljara, te se mienja izmedju 427o—527o, prosjekom dakle 48°/" od
volumena složenoga ugljevnika.


Na mjestih, gdje je bukovina izsječena, dakle na ugljevištih, za tim na
prazninah i gohetih zasade se 3—4-godišnje smriekove biljke iz vlastitih šumskih
razsadnjaka.


U šumah pako, gdje se jedino rabi preborna sječa, brine se sama narav
za naplodjivanje površine. Taj je naravni pomladak mjestimice vanredno gusto
niknuo, toli od bukve kano i od jele, i mi vidismo takav, osobito kad smo pošli
pod glavinom Viljak kroz srez Tović i Petehovac.


Nu žali bože pogine za ljetne žege mjestimice taj gusti naravni pomladak


posvema, osobito na južnih strmijih obroncih, te na mjestih, gdje tanka naslaga


crnice pokriva vapneno gorje.


Pomladjivanje je u obće obzirom na kraški značaj tla, i obzirom na


podneblje otegoćeno, te zadaje šum. upravnom osoblju ozbiljnoga razmišljaiya


kod dalnjeg uzgajanja i čuvanja šuma.


30




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 68     <-- 68 -->        PDF

— 446 —


Toj nepogodnosti đoprinaša mnogo i posvemašnje pomanjkanje vođe u
mnogih srezovih kraške formacije radi, te vlađajuća stroga i trajna zima i
vruće ljeto. Nemalo su mnogim nepogodnostim u šum. gospodarenju krive i
postojavše služnosti steljarenja i paše. Spustiv se sa Kostanjevice nizbrdice
dodjosmo pod ve6er do izvora „Ličanke", a odavle liepom dolinom, koju s lieve
i desne strane zatvaraju gusto obrasle gore prekrasnimi uzrasti jele i smrieke,
prispjesmo pod večer u Fužine,


Dne 22. svibnja podjosmo iz Fužina kroz mjesto „Vrata", te´dodjosmo do
šumske čestice ,Škrilje". Tamo se nalaze dva malena nu veoma liepa razsađnjaka,
u kojih je ove godine 10.000 jednogodišnjih smrieka presadjeno.
Medjuredovi od biljka pokriti su mahovinom, da tlo ostane svježe i vlažno. —
U blizini vidismo tamo izvan šume složenu vapnenicu, u kojoj bijaše od priUke
90 m´ kamena, te koja potrebuje dok se kamen sažeže 30 prostornih metara
cjepanica i do 70 vozova odpađaka drva. Privatne stranke slažu si te vapnenice
izvan šume, i to obično od 6—8 met. visine sa srednjim promjerom od
5—6 metara.


Kupac plaća eraru po kub. metru lemljenoga kamena 40 novč., za
kub. metar šljunka 10 novč., a za palenje vapna kupi si potrebno drvo, t. j .
cjepanice od preostataka jelovih stabala u drvosjecih, te plaća prostor, metar po
fi3 novč., za granjevinu i koru plaća po vozu 32 novč. Za lomljeni kamen i
potrebna drva plaća dakle kupac eraru za vapnenicu od kakovih 90 m´ složena
kamena 50—60 forinti.


Srećom nema u tamošnjih šumah znatnih ošteta od kukaca. Prošle se
godine u srezu „burni Bitoraj" na bukovom i javorovom drveću pojavila zimska
grba, Cheimatobia brummata i Hibernia defoliaria, nu mokro proljeće je ove
godine ove neprijatelje prilično uništilo, te sada imade samo malo od njih šteta.
Mnogo više škodi jelovim neoguljenim trupcem Ijestvičar „Xyloteres lineatus",
koj prohode u drvo pravi i tim tehničku vriednost drva kvari.


U pogledu ošteta od kukaca postoji od visokoga kr. ugarskoga ministarstva
za poljodjelstvo veoma dobra odredba, po kojoj imade svaka šumarija
mjesečno izviestiti, da li se štetna koja vrst kukaca, te u kojoj mjeri i na
kojem diveću opazila.


Za te mjesečne izvještaje imadu šumarije posebne tiskanice sa 10 pitanja,
na koja im valja odgovarati. Veoma shodnom ovom odredbom, koja bi se obćenito
u svoj zemlji i kod svih šumarija imala uvesti, posvećuje se veća pažnja šumi
napram štetnim tim neprijateljem.


Tako je moć mnogo zlo u korjenu ugušiti, ili bar veoma oslabiti, koje
inače uz nemarnost kasnije obuhvati najveći obseg.


Štete, što ih ljudi po šumah počine niesu baš prevelike obzirom na vehčinu
šumske površine i prispodobiv iste sa štetami nekih šumarija u zemlji. Ipak se
ciene u fužinskoj šumariji te štete na 1200—2000 for. na godinu.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 69     <-- 69 -->        PDF

— 447 -
Dne 22. svibnja oko 3 sata poslie podne prispjesmo predvodjeni jošte
uviek po kr. šumaru Rosmanithu u mjesto Lokve, gdje bijasmo na drugom
veleposjedu t. j . u šumah uzvišene kneginje Thurn i Taxis.


Ovdje nam izadje u susret kneževski šumarnik Haffner, i assistent Nikodem,
te se porazgovarasmo glede izleta, koj bi se jošte isti poslie podne u obližnje
šume imao učiniti.


Prije posjetismo ipak jošte veliku parnu pilanu u samih Lokvah, koja je
sada vlastničtvo Neubergera i sina mu, te koja izradjuje daske raznovrstne
debljine i piljenice, a roba se ta ponajviše šalje u Alexan{kiju, Tunis i Marselj.
Godimice izradjuje ta velika parna pilana do 15.000 kub. metara jelovine.


Za tim nas je šumarnik vodio u šum. predjel „Debela lipa´ i „Javornik",
gdje je naravno pomladjivanje u jelvicih baš izvrstno uspjelo, pa se vide na
bujnomu šumskomu tlu zastupani svi dobni razredi drveća. Cilj gospodarstva
ide za tim, da se priebornom sječom bukva što više iztrebljuje, te samo u
toliko pridržaje, u koliko je to za popravljanje šumskoga tla i dobar sklop neobhodno
nuždno. Osobito se krošnatije bukve, koje prieče u uzrastu visine bližnje
jelve, posve izsieku i pougljene, a ta prazna mjesta obrastu za nekoliko godina
veoma gustim pomladkom od jelve, kako smo to na mnogih mjestih opazili.


Došav na kolnu cestu zasjedosmo kola, te se odvezosmo u Lokve, a kod
obilna stola gostoljubivo nam priredjena od kneževske šumske uprave, i u
družtvu svih šumara te velečastnoga mjestnoga župnika i načelnika sprovedosmo
ugodno večer.


Dne 23. svibnja odvezosmo se kolima ii Delnice, gdje se razstađosmo i
s kneževskim šumarnikom Haffnerom, hvaliv mu na svemu, a ostalom gospodom
šumarima nastavismo put po delničkoj šumariji, u kojoj nas je predvodio tamošnji
šumar Kuhinka. Prije nego li ću navesti smjer i način gospodarenja u tamošnjih
šumah, napomenuti mi je veličinu i razdielenje šuma u revire.


Sveukupna šumska površina kneginje Thurn i Taxis u hrvatskom gorskom
kotaru zaprema 43.434 jutra i 487 " , dieli se pako u osam šumarija, a te
su: 1. Brod na Kupi, 2. Brod Moravice, 3. Crni lug, 4. Delnice, 5. Lokve,


6.
Zalesina, 7. Klana, 8. Platak.
Prema tomu odpada na jednu šumariju poprečno 5400^5500 jutara, prem
su nešto veće neke šumarije, a najveća od sviju je ona u Brodu na Kupi
sa 6745 rah. .
Sve te šumarije podpadaju pod jedan šumsko-upravni kotar, komu je
sjedište
u Lokava.
Namješteno je sliedeće šumarsko osoblje."


1. Kod šumskoga ureda u Lokava: 1 šumarnik, 2 assistenta, 1 blagajnik,
2 pisara.
2. Kod šumarija: 2 šumarska upravitelja (Revierforster), šest šumara,
22 lugara, 7 pomoćnih lugara i jedan stalni cestar.


ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 70     <-- 70 -->        PDF

— 448 —


Način uzgajanja šuma.


U liepo uzčuvanih tamošnjih šuma rabi se jedino prieborna sječa, te
bujni naravni pomladak shodnom nogom jošte pođpomaže.


Obćenito se pako opaža, da se sva briga posvećuje u pogledu najshodnijega
uzgoja tih šuma, koje su toli znamenite površinom svojom kano i obće znamenite
gorskim svojim značajem.


Gledom na vrst drveća i obrast diele se tamošnje šume u:


a) mješovite šume, od jela i bukava, rjedje smrieka, u kojih je umetnut


mjestimice gorski javor, dočim se ostale listače riedko nalaze i ne


znatne su vriednosti;


b) čiste bukvike, u kojih se samo mjestimice i riedko gdje nalaze umetnute
po gdje koje druge listače;
c) u takove šumske površine, koje bijahu prije pašnjaci, te se vremenom
imadu našumiti.
Radnja kod pomladjivanja i uzgoja šuma bit će naprama napomenutim
šumskim površinam veoma razhčita.


U mješovitih šumah je smjer gospodarstva taj, da se te šume kano mješovite
i nadalje uzgajaju i to pretežno većim brojem četinjastoga drveća. Sto se bukve
tiče, to joj je zadatak u mješovitih šumah, da kršno tlo popravlja, osobito se
ista uzčuva na lošom kamenitom tlu, koje bi se neshodnim postupkom moglo
u golietni krš obratiti. Bukva u smjesi sa četinjačami pospješuje istim uzrast,
a i sama tvori liepo deblo.


Manje je od potrebe, da se bukva pridržaje na dubokom i svježom tlu,
koje je raztrošbom pješčenika i škriljavca nastalo, nu i na takovih mjestih uzgaja
se ona u podredjenoj mjeri u smjesi s četinjačami.


Prije otvorenja karlovačko-riečke željezničke pruge god. 1873. nije bukva
imala nikakovu znatniju uporabivost i prodju van kano ogrjevno drvo za domaću
porabu u obližnjih mjestih, a nješto se bukovine i pougljenivalo.


Sto se pako gradjevnoga drva tiče, tu si je trgovac izbirao samo takove
jelve, koje mu se najbolje svidješe, pa tako preostade u šumah mnogo staroga
drveća i suhovrhih stabala. Nu danas imadu šume i njeni proizvodi drugu
vriednost nego u prijašnje doba, pa se i razboritije uživaju.


U šumah gdje imade samo za ugalj i ogrjev sposobnih bukava, tu se prije
svega sieku samo najkrošnatija stabla, koja tište u uzrastu vredniji naraštaj.
Izpravne i dorasle bukve sieku se takodjer, nu deblo se prepili u kusce,
a tek gornji dielovi i granjevina izradjuje se za ogrjevno drvo, ili se pougljenjuje-


Prema tomu, kakav je naravni pomladak u rečenih šumah, gledom na dobu
i obrat — ili, imade li se isti tek tamo uzgajati, ovisno je sječenje bukovih
stabala t. j . jače ili slabije prozračivanje šume.


Svakako se imade na to gledati, da se pojedinim gustim skupovom drveća
i osamljenim guštaram dobavi više zraka i svjetlosti time, da se suvišna stabla
izsieku a preostavša bolje razvijati mogu.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 71     <-- 71 -->        PDF

— 449 —


Liepo uzrasle bukve imadu se što više štediti kod sječe na takovih mjestih,
gdje je uuždno da se preostavljaju, pa ako takovih ne ima, preostavljaju se i
lošije uzrasla stabla, samo zato, da se snaga tla uzdrži, a budućem pomladku
da se pruža prvih godina sva zaštita osobito tamo, gdje se četinjača, odnosno
jelovina izčekiva.


U svrhu zaštite mladoga naraštaja sieku i od četinjača samo takova stabla,
koja su posve dorasla, i stabla razno oštećena, koja se dulje u šumah trpiti ne
smiju. Ako se za vrieme sječe u rečenih šumah ne nalazi naravni pomladak, to
će se isti za 2—3 godine bujno pokazati, jer se opazilo, da sjeme u tih
šumah bar svake treće godine obilno lodi.


Pomladak naravni tim sigurnije uspieva, što je tlo šumsko krjepko i svježe,
i osobito time uzčuvano, što je steljarenje i šumska paša posve zabranjena.


Korov, koj nigdje ne manjka, razvije se i ovdje veoma različito prema
tomu, da li se šuma jače ili slabije prozračila. Tako će se na mjestih, koja
su se slabo i)rozračila, razviti riedak korov, koj mlade biljke prvih godina jošte
štiti, obratno će na jače prozračenih mjestih porasti gusti korov, koj prieči
biljke u rastu. Jedan od uajnepovoljnijih korova u tom pogledu je kupina i
malina, koja se na sunčanih mjestih tako uvrieža, da se mlade biljke tek nakon
godina kroz isti probiti mogu.


Polag izkustva buja korov tim silnije, čim je tlo snažnije. Umjerena prozraka
djeluje na prirast preostavših visokih stabala najpovoljnije, a dovoljna
šumska crnica pospješuje bujan uzrast pomladka, koj tlo posvema obrasle i vlagu
mu pridrži.


U zadruzi raste sada jošte više godina visoko drveće s pomladkom, dok
se napokon dorasla stabla opet izsieku, a mladjem stabalju pruža prilika, da se
razvije do svoje veličinee.


Iz spomenutoga se vidi, da se kod uzgoja tamošnjih šuma ne ide za tim,
da se dobiju jednoliki uzrasti po dobi i jakosti stabala, koji su u gorah i većim
nepogodam izloženi, već se teži za tim, da su u šumah zastupani svi dobni razredi
drveća obzirom na prebornu sječu, koja će se i u buduće uviek pridržati.


Spomenusmo već, da se kod uzgoja šuma obzirom na vrst drveća u svakom
pogledu daje četinjačam prednost pred bukvom, i to za to, što i jela i smrieka
bolje uspieva te imade bujniji prirast a sada veću uporabu i cienu od bukovine.


Nu time, što se u smjesi uzdržaje i bukva, moguće je šumaru, ako bude
od potrebe i veće koristi, da u buduće šumu tako uzgaja, da bude u mješovitih
vladajuća vrst drveća bukva.


Okolnosti se mogu promieniti a drvarske obrti tako razviti, da će se
bukovina više tražiti.
Ta jošte prije 15 godina nije se bukovina kod nas izuzev kao ogrjevno
drvo u druge svrhe uporabila.
Danas je tomu drugačije, jer se bukovo drvo već u velikom traži kod
tvornica pokućtva, nadalje se bukovina rabi za tavolete, testone, duge, željez




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 72     <-- 72 -->        PDF

— 450 —


nićke podsieke (švelere) i u druge svrhe, pa će mu se shodnim i jeftinim
impregniranjem jošte više vriednost povisiti.


U odaljenih šumskih dielovih, gdje je izvoz drva skupocien, pa gdje se
bukovina neodlikuje osobitimi svojstvi kano tvorivno drvo, tamo se ista pougljenjuje.
U mnogih uzrastih, gdje bukovina pretežno vlada na štetu četinjača,
običavaju pojedina stabla oprsteniti, t. j . nizko na deblu čitavim obodom zasjeci
do bieli, da se ista stabla za dvie godine posvema posuše.


To postepeno (succesivno) ginuće krošnjatih bukovih stabala djelovalo je
mnogo bolje na razvitak mladih četinjača, nego da su bukova stabla umah
posjekli. Svatko će pako priznati, da je oprezni način sječe u tamošnjih šumah
najglavniji zadatak šumskih upravitelja, i da je o tom ovisna budućnost onih
šuma. Isto tako ne uvadjaju kod gojenja šuma niti ine vrsti drveća, već pridržaju
one, koje se po naravi samoj plode, a shodnim radom pospješuju jošte
naravno pomladjivanje šuma.


Da su na taj način baš krasne šume uzgojili, osvjedočismo se na poučnom
putovanju u šumah Tešne i Veliki Drgomalj, koje spadaju šumariji delničkoj.
Obzirom na veliku šumsku površinu je godišnje uživanje veoma umjereno.
Tako će na pr. godine 1889./90. doći do uživanja u svih osam šumarija ukupno
od listača 5340 m´ tvorivnoga drva, i 92-070 prostornih metara ogrievnoga
drva, a od četinjača 14,120 m^ tvorivnoga, i samo 1000 prostor, metara
ogrievnoga drva.


Do sada se kroz mnogo godina radilo samo o tom, da se uzgoje što
ljepši uzrasti, koji će u najbližoj budućnosti i novo sagradjenimi šumskimi
cestami imati tek pravu svoju vriednost, a u tom nastojanju ide sva hvala
tamošnjemu šumarskomu osoblju.


Pomladjivanje u čistih bukvicih.


Čistih bukvika imađe toli na vapnenom tlu kao i na onom pješčenika i
škriljavca; mjestimice su baš liepo uzrasli, tvoreć izpravna i čista debla. Veći
dio bukvika nalazi se na blizu sela, a u prijašnje su vrieme ljudi iste veoma
oštećivali.


U potonjih se izradjuje samo lošije ogrievno drvo, koje se troši u obližnjih
mjestih.
I za te je bukvike odlučeno, da se obrate u mješovite šume, te ova pretvorba
ima se ponajprije izvesti u onih bukvicih, koji su najlošijega uzrasta.


Umjetno nasadjivanje s jelom i smriekom izvesti će se u vrieme, kad će
se preduzeti sječa t. j . prozračivanje rečenih šuma, te zadobiti potrebiti prostor
i svjetlost za razvitak mladih biljka.


Prema samomu tlu i položaju te uzrastu bukvika bude ovisno mjerilo, po
kojem će se najprije prozraka izvesti, a za tim mjestimice sad više sad manje
biljka od četinjača presaditi.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 73     <-- 73 -->        PDF

— 451 —


Nasadjivanje pašnjaka i praznina.


Ove su površine, pošto je paša posve obustavljena, po naravi samoj
obraštene mjestimice grabom, jalšom, brezom, trepetljikom i inimi listačami,
0(1 kojih je vjetar lagano sjeme daleko raznašao.


Nu umno gospodarenje teži za tim, da se i na bivših tih pašnjacih i
prazninah liepe šume uzgoje. Ovdje kane kod budućega izbora drveća jeli dati
prednost, a smrieka uzgojiti će se samo mjestimice na lošijem tlu, koje već
jeli ne prija.


Smrieka se doduše kaiff) obrtno i gradjevno drvo više cieni od jele, nu
obzirom na to, da iraade jela bujniji prirast u starijoj dobi, pa pošto je oštetam
bure, zareznika i inim neprijateljem manje izvršena, to će se ista više nasadjivati
no smrieka.


I ovdje se radi vrlo shodno, da se sliedi sama narav, koja nam pokaziva
prostrane šume i liepo uzrasle jelvike, kojim tamošnje tlo mnogo bolje prija
no smriekam Jela će pako pod zaklonom prije spomenutih čbunjeva na tih
njekoć pašnjacih dobro uspievati.


Ostale su četinjače manje shodne, da se tamo uzgoje, jer bor prosti i
crni bor stradaju silno pod pritiskom sniega t. zv. kitinami, uslied čega mu se
grane lome i krše, a arišu ne prija osobito niti ono podneblje niti tlo.


Prošav krasnim! jelvici, prispjesmo poslie podne na medju delničke šumarije,
gdje nam na susret dodje susjedni šumski upravitelj iz Broda na Kupi, gosp.
Jareš, koj od sada preuze vodstvo kroz šume njemu za upravu povjerena sreza.
Od velikoga Drgomalja započima šumarija brodska, a mi pođjosmo sada uviek
nizbrdice kroz šume Kaličak i Ševaljske dolce zvane, mjestimice veoma strmo,
a prošav kroz vanredno strmi i visoki obronak »Grbalj" zvani, dodjosmo pod
večer u Brod na Kupu.


Šume brodske šumarije, koje mi prodjosmo, takodjer su mješovite šume,
nu u njih je pretežno vlađajuća vrst drveća bukva.


Izvoz je drva veoma otegoćen obzirom na strme i mjestimice težko pristupne
šume. U Ševaljskih dolcih podignuta je drvena sgrada za konak i noćenje
šum. osoblja, koje često u službenom poslu po više dana u šumi i gori boravi,
jer se ne može dnevice po ružnom i dalekom putu vraćati svojim kucam.


Tik drvene ove sgrade vidismo mali liepo uredjeni razsadnjak, u kom se
uzgajaju četinjače za presadjivanje u šume.


U šumariji brodskoj stoje neke pećine ko okomite stiene licem okrenute
naprama dolini Kupe, a sa vrha istih je divan pogled na sam Brod i na
rieku Kupu.


Hodajuć po gorah toga se dana baš valjano utrudismo, nu zaboravismo
rado svaki napor, jer sprovedosmo vrieme u ugodnom družtvu tamošnjih šumara
usred slobodne divne naravi.


Dne 24. svibnja odvezosmo se kolima iz Broda u 10 sati prije podne put
Čabra, kamo isti dan i prispjesmo u 7 sati na večer.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 74     <-- 74 -->        PDF

— 452 —


Put i predjel od Broda do Čabra jedan je od najkrasnijih čitavoga
gorskoga kotara.


Prošav mjesto Kuželj, uzdižu ti se sve više planine, a mjestimice strme
golietne stiene susjedne Kranjske. Kupa šumi po pećina, koje nju stisuuše
s obih strana, i razbija svoje brzo valovje šumeći i pjeneći se, a uz bistar i
svježi zrak sav je okoliš krasan, te očara putnika.


Prispjev u Čabar na vlastelinstvo Milana plm. Ghyczy-a c. kr. komornika
i kr. ugarskoga ministerijalnoga savjetnika, bijasmo gostoljubivo primiti, te za
našega boravka u obsegu toga liepoga šumskoga,, posjeda bijaše u svakom pogledu
skrbljeno od strane gostoljubivoga vlastelina, da nam bijaše boravak
ugodan i liep.


Rano u jutro dne 25.´ svibnja razvidismo umjetnu gojitbu pastrva, koja
je sasma na blizu vlastelinskoga dvora. U tu svrhu podignuta je posebna manja
sgrada, gdje se umjetno jajašca pastrva oplodjuju u vrieme mrieštenja, a to je
tamo mjeseca siečnja.


Jajašca se nalaze u posebnih škrinjica, kojim dotiče bistra voda i opet
odilazi, te kad se male pastrve izvale, izpuste se iste u bližnji umjetni ribnjak,
iz kojega male te ribice ne mogu uteći. Poslie navršene druge godine puste se
mlade te pastrve u bližnji gorski potok Čabranku, da isti što više oživi plemenitim!
timi ribami. Za uredjenje toga ribogojstva izdalo se 3000 forinta, a
godišnje uzdržavanje stoji 500 for. Ove je godine približno 15.000 mladih pastrva
uzgojeno.


Koliko mi je poznato, biti će vlastelinstvo Čabar prvo u Hrvatskoj, koje
se bavi umjetnom gojitbom pastrva.


Odmah iza toga oprostismo se s visokoštovanim vlastelinom, zahvaliv mu
se najljepše na primitku, te zasjednusmo vlastelinska kola, i predvodjeni po
tamošnjem šumarniku Hinku Fiirstu podjosmo u vlastelinske šume.


Liepo sagradjenom cestom, koja u tamošnje šume vodi, dodjosmo kroz
Park do šumarske kuće u „Makov hrib", a za tim dalje u nutarnjost šuma
vlastelinstva čabranskoga.


Ovdje mi je osobito iztaknuti, da je spomenuto vlastelinstvo za valjan
izvoz drva, i za pristupnost šuma u zadnjem deceniju veoma mnogo uradilo,
posagradiv znatnim novčanim troškom baš krasne i uzorne šumske ceste. Sagradjeno
je do 140 kilom, u duljinu šumskih izvoznih cesta, od kojih dobra
polovina imade veoma umjereni pad, najviše do 6"/o, i liepu širinu od 4 do
6 metara.


Za gradnju tih cesta izdano je do sada ništa manje nego 200.000 forinti.
Godimice se pako za gradnju novih cesta i za uzdržavanje starih izdaje
svota od 8—14.000 forinti.
Dočim se na starih strmih i loših cestah samo najvrednije drvo dalo
izvesti, to je novimi cestami omogućeno unovčenje i izvoz manje vriednoga
drva i vrhova od stabala, koji su prije bezkoristno u šumi strunuli. Po novih




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 75     <-- 75 -->        PDF

— 453 —


šumskih putevih s umjerenim padom moguć je izvoz tovara na jednih kolih
od 2—3 kub. met. jelovine.
Sa glavnimi cestami u savezu su poprečni putevi, t. zv. vlake (Schieifwege),
koji sižu u nutarnjost pojedinih sastojina.
Gradnja tekućega metra glavne izvozne ceste, koja imade širinu od 4 do
6 met., stoji razno prema položaju 1—2 for. 50 novč.


Godimice se usieče u vlastelinskih šumah .50—60.000 m´´ drva. U svih se
šumah sieku drva samo prebornom sječom, i to od proljeća do jeseni, dočim je
drvarski rad u zimno doba obzirom na strogu zimu i visoki snieg obustavljen.


Spomenuto vlastelinstvo je zadružno obiteljsko dobro porodice Ghyczy
i Dittla, kojemu predstoji opunomoćeni u to ime presvietli gosp. Milan Ghyczy
kr. ministerijalni savjetnik i komornik.


Ukupna šumska površina vlastelinstva Čabar, koje spada u modruškuriečku
županiju, zaprema nakon provedene segregacije 30-938 rali, dieli se
pako u sedam šumarija, a te su:


1. Vršice. 2. Lazac. 3. Lividraga. 4. Snirekova draga. 5. Polica. 6. Milanov
vrh. 7. Crni laži.
U svakoj toj šumariji namješten je strukovno naobraženi višim državnim
izpitom providjeni šumar. — Šumskom uredu u Čabru predstoji šumarnik;
ukupno novčano računovodstvo provadja posebni protustavnik.


Cjelokupni je šumski posjed valjanim! medjami i humkami providjen, a
glavni šumski dielovi prosjeci razdieljeni.
Tik takovoga prosjeka čitasmo napis na limenoj tabli: Gospoje Franjice
pl, Ghyczy vlastelinstvo Čabar, Crni laži (revir), Oštri vrh, Branjevina.


Čitavo gorje vlastelinstva Čabar spada hrv. kraškom pojasu, komu je
najviša točka vrh Rišnjaka 1528 met. nad morem, a najniža točka je 290
metara na Kupi kod Osivnice.


Tlo je veoma raznolična lika, te imade mnogo provirućih glavina i kotlinastih
udubina, izuzev riedkih vrela manjka tamošnjemu gorju voda. Podneblje
je gledom na raznu gorsku visinu raznolično; radi blizine mora imade čestih
oborina; od vjetrova je vladajući jug, manje škodi šumam bura, pa su svi
sjeverni gorski obronci bolje obrasli od južnih. Kitina imade često radi mokro
paloga sniega, koj se na grane drveća nagomila, te pojedine ki´ošnje i stabla
skrši.


Sume se naravnim načinom pomladjivaju, a samo praznine, koje se ne
naplode, nasadjuju se umjetnim načinom sa 3—4-godišnjim biljkami smrieke,
ariša i jele. Biljke se uzgajaju u posebnih sjemeništih i razsadnjacih, te vidismo
dva liepo uredjena razsadnjaka na „Vitkovom vrhu", koja stoje do 1000 met.
visoko nad morem.


Mješovite šume imadu se i nadalje uzgajati, nu u ovih imade četinjača
vladati.
Izradjena drva šalju se ponajviše na Rieku, za tim u Trst. Od četinjača
se izradjuju i tešu gradjevna drva razne vrsti u šumi jošte, kao: grede raznilj




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 76     <-- 76 -->        PDF

— 454 —


dimenzija, zatim duge od smriekovine ponajviše za Italiju, prave se škafovi, a
na pilanah režu se daske. Od bukovoga se drva prave tavolete i testone, na
vlastelinskoj pilani u Lividragi, koja izradjuje na godinu 8—10.000 bukovih
stabala, nadalje se iz bukovine jošte izradjuju vratila i dužice. Godimice se
takodjer pougljenjuje ´20-25.000 prostor, metara drva.


Drvo se prodade na panju u šumi, te se plaća drvo četinjače po kub.
metru prema uporabi i sposobnosti drva veoma razno, nu najviše s 8 for., a
bukovo drvo po m´ do 4 forinta. Nešto se izvaža i čitavih stabala za jarbole i
jedrila.


U pogledu doznačivanja drva trgovcu radi se tamo veoma toeno. Ponajprije
se kod šumsko - gospodarstvenoga ureda trgovcu prodani materijal za
izradbu doznači kod dotične šumarije, koja predugima brojevno doznačivanje i
buletiranje stabala, nakon izradbe dobije knpac opet potvrdnicu odnosno izvoznicu,
kojom mu je izvoz drva iz šume dozvoljen.


Tu se na preostavšem panju u zemlji vide sliedećibrojevi: broj doznake,
broj stabla, i kontrolni broj, koj se udari na glavu panja, kad je stablo posve
izradjeno i za izvoz kupcu predano.


Što se lova tiče, to se nalazi u tamošnjih velikih šuma razna divljač i
zvjerad. Srna imade u nekih srezovih dosta; za tim imade tetrebova i jarebica.
U mirnijih se šumah u brlozih nastanio medjed i mi vidismo dva takova zapuštena
brloga uz put u Babju dragu.


0 uspješnom lovu, koga priredjuje tamošnje vlastelinstvo na medjede u
zimno doba, čitasmo više puta u naših novinah i u hrv. šum. Ustu.


Ogromni medo ubit u tamošnjih šumah riesi vlastelinsku dvorauu u Čabru.
Od zvieri imade nadalje vukova, lisica, kuna, nu ta se zvjerad u zimno doba
uspješno tamani.


Došav u revir Milanov vrh. gdje imade liepih i doraslih jelovih sastojina,
odpočinusmo u novo sagradjenoj kući kod šumara Novotnija. Kuća ta okružena
jelvici leži nešto preko 1000 met. nad morem. I tamo hijasmo veoma gostoljubivo
primljeni, te odpočinuv malko, spustismo se nizbrdice u mjesto Prezid.


Nebo se naoblači, te se spusti kroz noć gusta kiša, koja ni sliedećega
dana t. j . 26. svibnja ne prestađe padati. ´


Medjutim ta kiša nije u ničem smetala našu exkursiju, jer bijaše i onako
odredjeno, da se nakon petdnevnoga neprekidnoga putovanja putnici jedan dan
odpočinu. U odličnoj i gostoljubivoj kući posebnika i vlastnika pilane Šćitomira
Vilhara i mjestnoga župnika velečastnoga g. Vlašića sprovedosmo veoma
ugodno dan 26. svibnja.


Dne 27. svibnja razvidismo rano s jutra nedaleko Prezida površinu
„Gmanje" od 140 rali, koje spada jošte posjedu Čabar, i na kojoj je do 80
rali zasadjeno 3-godišnjimi biljkami smrieke, ariša i bora, koj je nasad liepo
uspio. — Na istoj je površini za uzgoj potrebitih sadjenica uredjeno šumsko
biljevište.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 77     <-- 77 -->        PDF

— 455 —


Vrativ se natrag u Prezid posjetismo jošte veliku parnu pilanu g. Vilhara,
u kojoj se godimice izpili 28—30.000 jelovih kusaca i to ponajviše u
daske i letve, a iste se odpremaju u Trst. U cielom svom uređjenju pilana
ova veoma je liepa, te mi vidismo velike zalihe izpiljenoga materijala. Granjevina,
koja kod izradbe jelovih stabala na mnogih mjestih bezkoristno propadne,
znade se i tamo koristno upotrebiti, jer se ista jošte u šumi oljušti i za vinogradsko
kolje priredi. Poznato je pako, da je kolje od granjevine smrieke, jele,
bora veoma trajno, te takovo rado traže vinogradari.


Svežanj kolja cd 100 komada stavio bi g. Vilhar na kolodvor zagrebački
za cienu od :! for. 50 novč.


Oprostismo se u Prezidu sa šumarnikom g. H. Fiirstom, koj je osobitom
pripravnošću i poučnim tumačenjem exkursiju predvodio do medje vlastelinstva
čabranskoga, te hvaliv i velevriednomu gosp. Vilharu na vanrednoj izkazanoj
gostoljubivosti, nastavismo kolima naš put u Sniežnik u Kranjsku, t. j . na veleposjed
prejasnoga kneza Schonburg-"VValdenburga. Uz put posjetismo ipak na
poziv g. Zagara u mjestu Markovcu njegovu na turbinah liepo uredjenu pilanu.


Pilana ta, tjerana potokom „Vrhnišca", imade 3 velika jarma za pilenje
dasaka i dvie kružne pile, te izradjuje u 24 sata do GOD komada dasaka; u
svem izradjuje na godinu do 7000 komada jelovih kusa. Pilanom tom je u savezu
i mlin za proizvadjanje brašna.


U neobičnoj množini poput oblaka lepršaše toga dana nad potokom „Vrhnišca"
vodeni cviet, (Eintagsfliege), od kojega bijaše pun sav prostor oko mlina,
a mi imadosmo posla , dok očistismo i pobacasmo s naših odiela te stvorove.
Površje potoka bijaše timi kukci posve pokriveno, osobito kod ustave jedne,
koja se tamo položila, da se taj cviet tamo kupi.


Prispjev u 5 sati poslie podne na kueževski posjed u Saežnik, sprovedosmo
taj dan tako, da si promatrasmo liepi vrt, po kojem nas je tamošnji
šumarnik g. Obereigner vodio, za tim vidismo gojitbu pastrva u ribnjaku tik
izpod kneževskoga grada, a unidjosmo i u sam grad i njegove prostorije, u
kojem se tada marljivo sve redilo i pripravljalo za skori dolazak prejasnoga
kneza, koj inače boravi u Hermsdorfu kraj Draždjana u Saksonskoj.


Prejasni je knez Schonburg-Wa]denburg na molbu, podnešeim od strane
ravnateljstva kr. gosp i šumarskoga učilišta, dozvolio razvid njegovih šuma u
Snežniku i shodno odredio glede tamošnjega boravka i obskrbe exkurenta,
tako da bijasmo zaista vrlo liepo primljeni.


Što je nas šumare u starom kneževskom gradu osobito zanimalo, to bijahu
liepo nadjevene i riedke neke ptice grabilice, zatim dva para vanredno
jako razvitoga rogovlja od jelena, koji su na tamošnjem posjedu ubiti prije g.
1848. — Danas bi se jedva u slobodnoj prirodi našao jelen s tako jakim i
razvitim rogovljem Poslie godine 1848. jeleni su i na tamošnjem posjedu posve
ponestali.


Dne 28, svibnja ođvezosmo se s kneževskim šumarnikom do šume
„Pravdinak". Jelvici, kroz koje se provezosmo, liepo su uzčuvani i zastupani




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 78     <-- 78 -->        PDF

— 456 —


su baš svi dobni razredi drveća, koji pokazuju osobito bujan prirast, po kazivanju
tamošnjih šumara 8 m´ po Ha., što je svakako veoma povoljno za planinske
šume. I na kneževskom je posjedu veoma mnogo učinjeno za izgradjenje
valjanih šum. cesta radi izvoza drva, te je takovih u novije vrieme sagradjeno
60 kilom, u duljinu, padom najviše od 6"/o- Ceste su ove u svakom
pogledu savršeno gradjene, koje putnika u šumi baš iznenadjuju, te koje ujedno
vriednost tamošnjih šuma znatno povisuju.


U Pravdinku oprostismo se sa šumarnikom Obereignerom najljepše, hvaliv
mu najljepše na izkazanoj usluzi i trudu. On sam je od srdca žalio, što radi
službenoga posla nije s nami mogao putovanje dalje nastaviti. Sa šumarom
Bidlo nastavismo pješke naš put u goru, a odlučismo se popeti na vrh Snežnika,
koj je visok 1796 metara nad morem, te najviša točka u kneževskih
šumah i dolnjoj Kranjskoj. Nu magljuštine, koje se sa svih strana u gori počeše
dizati, navieštahu nam nepovoljno vrieme za taj dan i zaista poče doskora i
kiša padati.


Prošav „Gašparov hrib" i „novu Gradčinu" popesmo se do zapuštene
putničke kuće izpod Snežnika, koja je 1544 metara visoka. Tu dodjosmo u
pojas alpinske flore, jer je tlo obraslo mjestimice baš gusto kosodrvinom Pinus
montana, a nadjosmo i alpinsku ružu Rhododendron alpinum.


U putničkoj kući nas dočekaše kneževski nadšumar Novak iz Hermsburga
i šum. mjernik Bily, s kojimi se prigodom našega odmora upoznasnio i
ugodno pozabavismo. Pošto se neprekidno navlačivahu oblaci i magle po gori,
oduštasmo posvema od nakane, da se popneme na vrh Snežnika, prem stajaše
isti neposredno pred nami. S jugo-zapadne strane bijaše sve u magli, dakle
najkrasniji pogled na jadransko more bio bi nam i onako posvema zastrt. — S
putničke kuće mi se vratismo opet natrag, tješeći ´se, da nevrieme pokvari
izlet i vidik i drugim turistom.


Skoro do putničke kuće, dakle 1500 metara visoko, siže tamo bukova
šuma, koja je obzirom na kamenito gorje, visoki položaj i vladajuće vjetrove
kržljava uzrasta. Stabla su kojih 6—8 metara visoka, u dosta dobrom sklopu,
mjestimice su poput guštare mlade bukve uzrasle, nu žalibože savinuto im je
od vjetra deblo i krošnja, i iz svega se vidi, da slabo napreduju i vegetiraju.
Gospodarenje u takvih bukvicih, koji rastu na granici gorskoga svoga pojasa,
veoma je tegotno i iziskuje osobite opreznosti od šumara.


Cjelokupni posjed kneževskih šuma u Snežniku zaprema 30 000 rali, te
se dieli u tri šumarije: Snežnik, Hermsburg i Mašun.


Pretežno su tamo vladajući čisti jelvici, nu imade i mješovitih šuma od
jela i bukava, i podredjenih listača kano: Acer pseudoplatanus, i ulmus montana
i t. d. Godišnji užitak na gradjevnom i tvorivnom drvu iznaša u svih
srezovih spomenutoga vlastehnstva 26.000 m´´, prem bi se smjelo i više sjeći,
a pougljenjuje se 20—25.000 prostor, met. drva.


Gradjevno se drvo i to ponajviše jelovina izvaža u Trst. Glasom ugovora
prima trgovac Lavić et Comp. 10.000 kub. met.; pilana u Laasu 5000 m^. U




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 79     <-- 79 -->        PDF

— 457 —


malom se prodaje bližnjim žiteljem i onim u Poiki 6000 m´. ; ukupno dakle


21.000 k. m. jelovine, dočim ostalo odpada na mjestnu uporabu, 1000 m´ bukovine
prodaje se za proizvađjanje tavoleta.
U „Leskovoj dolini", tik šumareva stana, razvidismo si ostanke posve zapuštene
tvornice octa, u kojoj se iz bukovoga drva ocat dobivao.
Kano nuzužitci kod te fabrikacije bijahu: metiljna žesta (Methjlalkohol),
kolomaz i ugljen.
Tvornica ova podignuta bje godine 1875., a godine 1881. uze istu tvornicu
u zakup francezko družtvo Societe Forestiere, od kojega je bio glavni
poduzetnik Frank Bertrand, a Francezi su uložili u tu tvornicu do 300.000 for.


Nu kano što mnogo poduzeće padne kod kojega nebijaše unapred dobro
prosudjeno, kako i da li će se uložena glavnica obzirom na raznovrstne okolnosti
koristno izplatiti, ili će biti pri tom gubitka; tako se dogodilo i sa
tom tvornicom, koja J3 god. 1883. posve obustavila svoju radnju.


U „Leskovoj dolini" prenoćismo u kući tamošnjega šumara, a većim
dielom u još dobro sačuvanoj jednokatnoj sgradi, u kojoj obitavaše poslujuće
osoblje, dok je prije spomenuta tvornica jošte radila.


Dne 29. svibnja u jutro ostavismo Leskovu dolinu, oprostiv se najljepše
s kneževskim nadšumarom Novakom i šum. mjernikom Biljem, koji su se
dragovoljno od putničke kuće izpod Snežnika pridružili našoj ekskursiji do
Leskove doline, dočim je domaći šumar g. Bidlo dragovoljno nas pratio kroz
šume njegova revira još do medje istoga, gdje nam je u susret došao g. nadšumar
Scnollmajer iz Mašuna. — U nekih je šumskih predjelih revira Mašuna
prevladala bukovina, koja se u velikoj mjeri pougljenjuje, te mi vidjesmo uz
put kojih deset stojećih ugljevnika upaljenih, a i mnogo takovih mjesta, gdje
se odprije ugalj palio. Da se i u srezu Mašunu o tom radi, da se shodnim
uzgojem šuma za budućnost pretežno uzgajaju četinjače, a bukva u podredjenoj
mjeri, zaključismo odatle, što su tamo u čistih bukvicih obilno posijali sjeme
jele, koje je vanredno dobro niklo.


U srezu mašunskom spazismo i znatniju jednu šum. površinu od 250
rali, na kojoj podmetnuše pastiri vatru prije mnogo godina, dok je tamo jošte
paša postojala. Posljedice toga šumskoga požara vide se jošte i danas na mnogih
mjestih, gdje su nastale ili manje čistine, ih na kojih je prevladalo manje
vriedno grmlje listača.


U Mašun prispjesmo pod večer, te nakon gostoljubivo nam priredjene


večeri prenoćismo kod g. nadšumara Schollmajera, a sliedećega dana dne 30.


svibnja hvaliv mu na požrtvovnom trudu i izkazanoj gostoljubivosti, zasjednusmo


opet od vlastelinstva za nas priredjena kola, te se odvezosmo kroz Koritnice i


Zagorje u Postojnu, kamo prispjesmo baš o podne.


U pol dva sata poslie podne razvidismo znamenitu postojnsku špilju, koju


nam dade upravni odbor na već prije podnesenu našu molbu električno raz


svietiti, i to uz neznatnu odštetu, koju u to ime platismo.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 80     <-- 80 -->        PDF

— 458 —


U četiri sata poslie podne odvezostno se željeznicom put Trsta, kamo ´pri


spjesmo u 6 sati pod večer. Vozeći se željeznicom u Trst imadosmo sreću na


postaji „Nabrezina" susresti se s c. kr. šumarskim nadsavjetnikom g. H


Guttenbergom, na koga te u pogledu exkursije već prije obratismo u pogledu


shodne upute za razvid kraških našumljenih površina oko Trsta.


Dne 31. svibnja razvidismo si prije podne austro-ugarski Lloydov arsenal,


zatim Museo Revoltela i druge znamenitosti grada. Poslie podne pako odvezosmo


se po dogovoru s g. šum. nadsavjetnikom Guttenbergom do prve postaje Mira


mare, te unidjosmo u krasan kr. perivoj Miramare, koj je sa svoje ljepote da


leko poznat, a u njem sprovedosmo više sati.


Divno bilje i drveće mediteranske flore, koja nas okruživaše, riedke
inozemne coniferae kano araucarie, zatim liepe paone, znanstveno tumačenje
gosp. Guttenberga o četinjači P. baroliana i o drugom bilju, a za tim razmatranje
divno urešenih unutarnjih prostorija kralje\skoga grada, divan pogled na
more o zapadu sunca, to sve djelovaše na nas tako uzvišeno, da se iz vilinskoga
toga dvora samo težko dielismo.


Dne 1. lipnja razvidismo nasade i kulture, izvedene na kršu u okolici
Trsta. U tu svrhu odvezosmo se po naputku gosp. Guttenberga od željezničke
postaje S. Andrea do Herpelje, a povjerenik šumarstva kod c. kr. namjestničtva
u Trstu g. Tepper imao je dobrotu voditi nas po kršu, te nam je pokazivao
i tumačio radnje kod našumljenja.


Na postaji Herpelje tik kolodvora, sjeveroiztočno od istoga, pogledasmo
si dvogodišnji nasad od crnoga bora. Nasad je taj 15 metara udaljen od zemljišta,
koje još kolodvoru pripada, te imade širinu od 100 metara.


Svrha je toga nasada, da, kad poodraste, štiti kolodvor i željezničku prugu
od bure i sniega, koga je vjetar poslednjih godina na pruzi Loitsch—Trst osobito
u usjecih tako nagomilao, da je svaki promet bio prekinut. Od kolodvora
podjosmo kroz mjesto Kozina do mlade branjevine Videš.


Ta je branjevina 1222982 ha. velika, spada pako obćini Rodik. Tamo
vidismo niz poredanih kultura, koje su tečajem više godina izvedene, od letošnjih
nasadjenih biljka do l2-godišnjih borića, koji obzirom na kamenito pusto
tlo dobro uspievaju.


Najviše nasadiše crni bor, a umetnuše samo mjestimice ariš, smriekuneke listače, kano jasen, crno-grab. Ariš uspieva i tamo veoma bujno, prem
mu ona mjesta nisu naravno njegovo stanište, i prem ta četinjača nema kao
šumsko drvo budućnost na kršu. — Nu radi brzoga rasta jedino u mladosti
voli ga osobito tamošnje žiteljstvo.


Jedina vrst drveća, koja je do sada polag izkustva svim nepogodam na
kršu najbolje odoljela, je crni bor, koj ujedno obilatimi svojimi četinjam´,
odnosno steljom tlo znatno popravlja.


Od štetnih kukaca je samo jedan lepirić, t. zv. borov i^avijač (Retinia
buoliana) mlade, 4 ~ 10 godina stare boriće oštećivao time, što se gusjenica uvlači
u vršne pupe, te izjeda i samu srčiku nježnih izbojaka, koji se za tim saviju i




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 81     <-- 81 -->        PDF

— 459 —


posuše. Tomu štetnomu neprijatelju stanu na put sakupljivanjem i uništavanjem


povinutili i posušenih grančica, u kojih se ličinke i kukuljice toga leptira na


laze. — Pošav od spomenute branjevine kroz mjesto „Vrhpolje", dodjosmo do


nasada jednogodišnjih borića i akacija, koje se nalaze na splavljenom tercijar


nom pješčeniku, a za tim i do starijih 12 15 godina borića, kojim su dolnje


grane i prešljene posve oklaštrili, da se sačuvaju od eventualne nesreće, koja


bi nastati mogla prizemnim požarom. Prošav gorski jedan obronak od 700 me


tara nadmorske visine, gdje na bivšem pašnjaku od 42 ha., a sada zagajenom


razne listače, a osobito grab (ostria carpinifoliaj i ine listače rastu, dodjosmo


u selo i obćinu Corgnalc.


Tu odpočinusmo, jer je oko podneva taj dan bila nesnosna vrućina, koju


na kraškom kamenu tim većma osjetismo, što ne imadosmo nigdje hlada.


Iz mjesta Corgnale vratismo se glavnom državnom cestom u Trst, promatrav
uz put malu, s ceste zidom opasanu borovu šumicu „Stadion", u kojoj
je crni bor u dobrom sklopu liepo uzrastao, stabla su 18—25 godina stara, a tlo
pokrito već toliko crnicom, da nigdje l^amen ne proviruje.


Došav u Bazovicu unidjosmo u šumsko sjemenište i razsadnjak, kojim


upravlja posebni u gradu Trstu postojeći odbor za našumljenje krša.


U liepom velikom tom razsadnjaku, u kom se uzgajaju razne četinjače,
nu najviše crni bor, vidjesmo takodjer na posebnom slogu liepo rasti borovicu
virginiansku (Juniperus virginiana), od koje se drvo takodjer upotrebljava za
pravljenje olovka. Iz spomenutoga se razsadnjaka na godinu vadi do 300.000
dvogodišnjih biljka crnoga bora za nasadjivanje na kršu.


Putem u Trst dodjosmo opet do žiO-godišnjega borika, koga je bivši šumarnik
Kolar zagajio.


Taj mladi gajić, po kojem sredinom prodjosmo, tako liepo uspieva, da
svakoga u uvjerenju podkriepljuje, da se krš dade našumiti, samo ako se radnja
pošumljenja valjano udesi, pa ako se ista ne odnaša na lih goli vapnenac, u
kojem druge primjese tla potrebne za život bilja manjkaju.


S lieve i desne strane puta nalaze se jošte obsežni mladi nasadi od
crnoga bora.


Do godine J881. obavljao se u manjem obsegu posao pošumljenja na
kršu, jer se postojeći šum. zakon od god. 1852. nije mogao uporabiti na postojeće
davne golieti i praznine, a s druge je strane i tamošnje žitcljstvo za
našumljenje krša malo marilo.


Nu godine 1881., 27. prosinca izašao je u svrhu našumljenja zemljištnoga
obsega grada Trsta posebni zakon, a već godine 1883. 9. prosinca izdan je
zakon za istarsku Goricu i Gradište, a napokon 7. svibnja 1886. izdan je za
svu Istru zakon o našumljenju krša, te su te radnje za nadzor povjerene posebnomu
„odboru za našumljenje krša" (Karstaufforstungs-Kommission). Ta se
komisija sastoji iz predsjednika, a taj je zemaljski kulturni viećnik, jednoga
zastupnika kotarske polit, oblasti; za tim od zemaljskoga šumskoga nadzornika,
jednoga izaslanika iz zemaljskoga odbora i trojice obć. odbornika. Osobiti je




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 82     <-- 82 -->        PDF

— 460 —


zadatak te komisije, da u zemljištnom obsegu grada Trsta i okolice izpita i
pronadje sve one površine, koje do sada kano pašnjaci i neproduktivno tlo
leže puste i bez svake koristi, te koje bi površine odsele po naćelih šumogojstva
nasadi providjene bile od osobite obće i javne koristi, na kojih bi se sila
bure umanjila i podneblje jednom riečju ublažilo.


Takovoga zemljišta nadjoše u obsegu grada Trsta 1623 rali ili = 933
hektara, u obsegu grada Gorice i okolice 13.600 rali iU = 7826 ha., a po
ostaloj Istri provadjaju tek tu radnju.


Dvo- i trogodišnje biljke se sade u jamice, koje se troškom obćine prave,
inače stoji radnja za 1000 jamica obično 7 for. 50 novč.


Novčani izdatak za samu sadnju namiruje se iz posebnoga fonda (Aufforstungsfond),
u koga doprinaša polovinu sama država, a polovinu obćina
grada Trsta.


Radnja za presadjivanje 1000 kom. biljka u jamice, kojim se morala
doprinieti rahla plodna zemlja za pokrivanje korienja i izpunjivanje jamica, stoji
3—4 forinta, a sa znatnim su novčanim troškom spojeni i popravci, koji se na
takovih kulturnih površina preduzimaju.


Iz svega se dakle vidi, da se na krasu istarskom, a znamo da i na hrvatskom
ozbiljno radi o našumljenju, prem su te radnje silnimi novčanimi
troškovi skopčane. Mi pako od srdca želimo, da te radnje sretno uspiju na
korist zemlje i siromašnoga naroda, koga sada jošte okružuju golietne gore.


Koga pobliže zanima krš sa šumarskoga stanovišta, taj neka medju ostalim
čita i brošuru: „Die forstlichen Verhaltnisse des Karstes" von Hermann Ritter
von Guttenberg, k. k. Oberforsrath, Triest 1882, — u kojem je pisac sve odnošaje
veoma zanimivo i poučno ocrtao.


Dne 2. lipnja krenusmo iz Trsta željeznicom preko Sv. Petra na Rieku,
a iz Rieke vratismo se dne 4. lipnja opet sretno u Križevce.


Nakon povratka s exkursije odaslane su od ravnateljstva kr. gospod. i
šumarskoga učilišta u Križevcih zahvalnice visokim veleposjednikom u tom izvješću
spomenutim, koji dozvoliše razviditi liepe i prostrane njihove šume, te
sve shodno odrediše, da bijasmo na tom putovanju svagdje toli liepo primljeni.
Bog im platio.


Kano vodja exkursije hvalim od srdca svekolikomu visokoštovanomu šumarskomu
osoblju, koje nas je na tom putovanju prijazno susretalo i uspješno
podpomagalo.


Ovime budi izrečena i smjerna hvala glavnomu ravnateljstvu kr. ugarske
državne željeznice i ravnateljstvu c. kr. južne željeznice, koja nam podieliše
popustbinu kod vožnje na željeznici i tim takodjer omogućiše naše putovanje.


Križevci, 20. kolovoza 1889.


Vladimir Kiseljak,


kr. profesor.