DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1889 str. 29 <-- 29 --> PDF |
- 503 — S ob(!. poglavarstvi dopisuje kot. šumarija samo u slučajevih, koji se tiču oduošaja lugarske službe i možda nastale potrebe kod izvršivanja § 12. ovog statuta, u koliko nije nuždna intervencija kr. kot. oblasti. Dopisivanje ovo biva s jedne i s druge strane u obliku molbe. § 34. S višimi oblastmi ne dopisuje kotarska šumarija, do jedino u slučajevih označenih u § 28. slovo f), jer se kotarski šumar (šum. pristav) smatra samo referentom kr. kot. oblasti; nu dužnost mu je u svojih mjesečnih izvještajih § 10. slovo d) ili u prešnijih slučajevih odmah, putem kr. kotar, oblasti županiju u kratkom izviestiti o svih odredbah i riešitbah. koje kr. kot. oblast u vlastitom djelokrugu glede šumarstva izdaje. U navedenih slučajevih stavlja on proti njima opazke sa svoga strukovnoga gledišta. § 35. Disciplinarnu iztragu proti občinskom šumarskom osoblju odredjuje i vodi kr. žup. oblast kroz svog strukovnog organa (§ 34. slovo a. naredbe vis. kr. zem. vlade 4. ožujka 1871. br. 2144). U postupku karnostnom proti obćinskom šumarskom osoblju, kad se radi 0 odpustu njihovu iz službe, nadležan je u prvoj molbi upravni odbor županije (§ 39. zakona od 5. veljače 188G. o ustroju upravnih odbora). § 36. Konačno se imadu svi propisi šumskog zakona i naredaba te propisi privremene naredbe vis. kr. zem. vlade od 4. ožujka 1871. br. 2144. najtočnije i najstrože držati. Pojam trajnog uživanja kod šumskog gospodarenja. Po njemačkom od prof. Weise-a. Uživanje šumskih dohodaka smatra se onda kao trajno, kad prihodi dolaze u jednakih razmacih vremena bez da se substrat uživanja ili materijalna glavnica umanjuje, povećava ili u svojoj dobnoj postepenosti bezkoristno mienja, -- sve to naravno s obzirom na sve činjenice, koje na veličinu uživanja u obće uplivaju. Ovu definiciju razmotrit ćemo još pobhže. Razmaci vremena, u koje užitci padaju, mogu biti veoma različni, a da pri tom ipak trajno uživanje postoji. Užitak, koji u dvie ili tri godine samo jedanput dolazi, može se isto tako trajnim nazvati, kao i onaj, koji svake godine dolazi, samo mora uviek u jednakih razmacih vremena nastupati. Ako se n. pr. stanoviti užitak svake pete godine očekuje, to treba da tečajem svake periode od pet godina on i dođje u odredjenoj mjeri. Ali to ne stoji, a nije ni nuždno, da taj užitak pada u izvjestnoj godini te periode n. pr. u početku, srediui ili na kraju, iste. Može se želiti u tom pogledu pravilnost, ali se ta pravilnost uo smije smatrati bitnim dielom pojma |
| ŠUMARSKI LIST 11/1889 str. 30 <-- 30 --> PDF |
- 504 — 0 trajnom uživanju. Uglavljenje takva termina moglo hi u izvjestnih okolnostih biti podpuno neshodno, što više i štetno. Da to dokažemo, navest ćemo jedan primjer: Jednom malom šumom gospodari se uz prekidno pet godišnje uživanje; sjek treba da počne u prvoj godini periode. Godina se približuje. Šumska uprava znade, da se na trgovih drvo za gradju danas ne traži, a zna i to, da će sliedećih godina razne gradjevine započeti. Ne bi li tu bilo sasvim nerazumno, kad bi ona prosto radi roka ili radi t. zv. trajnosti sjek odpočela? Tu bi bila naravna posljedica, da bi se uprava morala zadovoljiti s onim, što joj se za njena drva ponudi. U takvom slučaju bit će sjegurno opravdano, ako se pričeka, dok nastupe bolje okolnosti. Ako je udešeno tako, da sječa pada u zadnju, petu godinu razdobja, to ipak ne će valjda nitko takvoj odredbi za volju propustiti zgodnu priliku te čekati sa sječom do odredjene godine. Slobodnu razpoložbu vremenom sječe valja bezuvjetno zahtievati, što više ova sloboda treba da ide tako daleko, da je upravitelj vlastan kod prekidnog uživanja prema okolnostima sječu dozvoliti. Ako je n. pr. jedna ploha, na kojoj 1000 m^ stoje, odredjena za petgodišnje prekidno uživanje, pa se odmah prve godine nadje prilikaj da se od toga 250 m* uz dobru cienu prodade — treba ih prodati, ako što drugo toga ne prieči. Potraži li kogod treće godine drugih 200 m^ dobro, evo ih, a s ostatkom čekat ćemo do kraja razdobja. Takovo uživanje ostaje ipak trajno, jer se podržava u odredjenom okviru te se u pet godina prosjekla odredjena ploha, ni više ni manje. Trajno uživanje iziskuje nadalje prema našoj definiciji, da se glavnica na štetu ne umanji ili poveća. Ovdje namjerno ne uzimamo izraza „ne mienja", jer kad se uzme na oko glavnica od drva, onda taj izraz njoj nikako ne odgovara. Postojeća glavnica od drva može se samo tako uživati, ako se troši a trajno se uživa onda, kad se na mjesto dozrele porastline zasadi nova mlada, koja će moći u svoje vrieme onu staru podpuno zamieniti. Razumieva se, da se glavnica mora mienjati, jer se promjene skoro neprekidno uvadjaju i provadjaju samom gospod. osnovom. Uzmimo n. pr., da je u jednoj šumi njeki dobni razred u pretežnoj mjeri zastupan, dok drugi manjkaju; pretvorba ove stare zalihe u drugu od bolje postepenosti bit će posve opravdana a ne će se pojmu trajnosti protiviti. S ovakovim obrtom ili pretvorbom čvrsto je spojeno stalno umanjivanje ili povećavanje drvne zalihe, te se s toga mora ovo smatrati normalnim obrtom, koji ne smeta njenog uživanja. Kad bi imali n. pr. borovu šumu III. boniteta od 60 ha u normalnom obrastu i s 60-godišnjom obhodnjom, tu bi imali po skrižaljci o prihodu normalnoih zalihu od 8458 m´*. Ali ako dobni razredi stoje tako, da su 20 ha od 60 godina, JO ha od 50, 20 ha od 15 i 10 od 10, to je zaliha: |
| ŠUMARSKI LIST 11/1889 str. 31 <-- 31 --> PDF |
- 505 — 20 ha od 60 god. = 5680 m^ 10 „ „ 50 , = 2470 „ 20 „ „ 15 „ = 1240 „ 10 „ „ 10 „ = 360 , 9750 m´ Ako ostavimo 60 godišnju obbodnju, eto ti suviška u zalihi, koji tetajem gospodarenja izčezava. Uživanje svš,dja zaliha na pravu koliSinu; prihod je z a izvjestno vrieme veći od normalnog užitka, ali se to uživanje mora ipak smatrati trajnim. Ono, što se više uzelo, ne djeluje na stanje šume štetno, nego to stanje regulira. Na isti način može užitak izprva da zaostane za onim, koji se kasnije kao trajan uglavi. Radi toga je gornja definicija tako udešena, da po njoj uživanje ne smije bezkoristno promieniti odnošaja dobnih razreda. Iz ovih stavaka i primjera sliedi, da je pojam trajnog šum. uživanja vanredno težko shvatiti, što više da se ne da precizirati. Dok se kod novčanih glavnica može posve izvjestno reći, dai je uživanje njihovo onda trajno, kad glavnica kamate nosi, dakle kad se kapitalu niti oduzima niti dodaje — pokazuje se to trajno uživanje u šum. gospodarstvu uviek samo kao približna vriednost, ih, kao približna vriednost oko definiranja koje su više od 100 godina mnogo snage s velikim trudom nastojale. Ako promotrimo odredbe starih šum. i lovskih zakona, opazit ćemo, da se već u davno vrieme vodila briga o trajnom uživanju. Neuredno i samovoljno uživanje prečilo se određjivanjem sjećina, a samovlastno rukovanje sa sječom kaznilo se. Pri samoj sječi išlo se za tim, da se sitnijeg drvlja dovoljno za budućnost ostavlja. A ima i takvih naredaba, kojima se naredjivala sjetva i sadjenje za podizanje podmladka. Dosta rano odpočelo je i razdieljivanje šume u šestare. Naravno je, da su u tom ležali samo zametci pravog reguliranja. Gospodarenje vodilo se u obliku preborne odnosno srednje šume. Ovi oblici dadu se samo uz stanovita pravila s njekom sigurnošću udesiti za trajno uživanje pa još uviek zadavaju vanredne težkoće. Sto je od tih oblika naročito od srednje šume još preostalo, sve to mora preći u visoku šumu s toga, što se u njih ne da gospodariti trajno već tvrdujuć, čime se nagomilava materijalna glavnica, koja će u svojoj veličini i samo šumsko gospodarenje u veliko otežčati. Pa kao što to često biva, da ono, što je umrlo u srodnom obliku gotovo u isto doba uskrsava, isto tako vidimo sada, da se pokraj zadnjih ostanaka prebirnih i srednjih šuma diže nova regulirana preborna šuma, vidimo vis. šume s dvie i više sjekova s podmladkom i bez njega, progadjavanje s gotovim podmladkom, sve same forme, koje hoće da spase dobre strane starog šumarstva. Prelaz s prebornih i srednjih šuma na visoku šumu, to je u povjestnici šumskoj hunka, od koje je nauka o uredjenju šuma zbiljna napredka učinila. Visoka šuma bijaše oblik reda, te i ako se često podižu tužbe protiv šablonž,, koje su u tom redu, ali ipak korist mu se ne smije poreći. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1889 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 50fi - Johann Gottlieb Reckmann ima se smatrati prvim pobornikom visoke šume. On je svojim spisom: „Gegriindete Versuciie und Erfahningen von der zu unserer Zeit hochst nothwendigen Holzsaat, 1755 i 1758" utro stazu visokoj šumi, a ujedno se mora smatrati i začetnikom šum. taksacije. I tu je dao svojim naputkom 1759 snažan temelj za dalji razvitak. Beckroann hoće da osigura trajnost uživanja izpitivanjem šum. rente, koja bi se kao mogla dobivati prema veličini današnje zalihe uz nizki postot.ak prirasta. Njegov proračun dohodka rješava se prostom zadaćom iz računa o renti. Koja se godišnja renta može za trajanja ciele jedne obhodnje dobivati, ako se sada izvjestna glavnica položi a kamatna mjera ako 1—2´/a"/« iznosi? Prije njega htjeli su trajnost uživanja zajamčiti razdjelbom šume na šestare. Podjeiba šumskog sreza na toliko sječina, koliko godina obhodnja broji, uz odredbu, da se svake godine samo jedan šestar posieče, to je tako prosto sredstvo za zajaračenje trajnog uživanja, da ga Beckmann sa svojim kompliciranim postupkom nije mogao potisnuti. Bistro i praktično oko Fridrika Velikoga pridržalo je podjelbu šume na sječine što se dalo duže; tek se kasnije postupak podjelbe drva razvio, kao što opisuje Hennert u svom djelu ,Anweisung zur Taxation der Forsten nach den hiertibergangenen und bereits bei vielen Forsten in Ausiibung gebrachten kgl. Pr. Verordnungen" 1791 i 1803. Oettel t zagovara u svojih djelih, koja su po razvitak nauke o taksaciji važna, takodjer podjelbu plohe, i traži mjerilo, kojim bi se dala odmjeriti spovršina za godišnju sječu, ako hoćemo da imademo uviek što moguće jednačije užitke. Svakojaka sredstva i putevi pokazuju se jedan za drugim, i svi hoće da reguliraju užitak šumski i osiguraju trajnost uživanja Ali ove dvie kategorije stoje svuda; jedna se oslanja na drv. gromadu, druge na površinu. Kao pobornik prve dodje Georg Ludvvig Hartig, a kao pobornik druge Heinrich v. Cotta. Geniju ovoga zadnjega podje za rukom te je oba načela spojio i tim položio ´ temeljni kamen kombiniranoj razdobnoj podjelbi (komb Fachvverk), onoj metodi, koja se ovoga časa mora smatrati najrazširenijom u praksi. Tok vremena ide odlučno natrag onoj jednostavnoj tački plošne podjelbe, sve se više odvraća od onih sitnih iztraživanja ciele zalihe materijala, na pusto upotrebljavanje ove oline za dokaz trajnosti. To se dade iz odnošaja podpuno razjasniti Što su gori šumski odnošaji a naročito, što je nepravilniji obrast, u toliko je labavija sveza izmedju gromade i plohe. Ako se traži da je užitak približno jednak, onda će se ploha u ovakovih okolnostih težko ili samo okolišavajući upotrebiti. Sječina od 2 ha n. pr. može dati vanredno različne materijalne donose te bi vlastnik šume težko bio zadovoljan s takovim uredjivanjem. Pravom i sasvim umjestno stupa tu sad načelo podjelbe gromade. Istom s uredjenjem šumskih odnošaja postat će sveza izmedju plohe i gromade čvršća; gromada stupa kao funkcija neodvisna od plohe i vrstnoće tla i toga časa pruža ploha povoljniju i čvrstu podporu reguliranju gospodarenja. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1889 str. 33 <-- 33 --> PDF |
- 507 - Beckmann ima očevidno onakve odno§aje pred sobom, kakvo pokazuje reko mjere izsjefiena preborna šuma; neuredna u svakom pogledu. S toga i absolutno ne upotrebljava plohe; za nj nije ona od pomoći. Oetelt gospodari u Tiirinžkoj šumi uz daleko pravilnije odnošaje. Oblik ime, koju on pred oSima ima, priliči našoj (njemačkoj) visokoj šumi, odnosno ibližava joj se u oplođnoj sječini; za njega postaje ploha pomoćnim sredvom za reguliranje gospodarstva. A ako postavimo Hartiga i Cottu kao primjere, to ćemo opaziti, da i na jih uplivaju okolni odnošaji. Harti g ima u Hungenu pred sobom u t. zv. [arkwaldungen sad srednju, sad preložnu šumu, sad oplodni sjek, ali nigdje ređjene odnošaje. Nije drugčije ni u Dillenburgu, a kad on prema Pruskoj ie, dolazi on u onu zemlju, gdje se je podjelba gromade najfinije razvila te ;ao najshodnija već dugo vremena vlada. Cotta kao sin Ttirinžke šume sa svojimi sklopljenimi visokimi sastojilami zagovara bezuvjetno reguliranje gospodarstva pomoću plohe i nalazi, da nu je idea posve izvedljiva u saksonskih šumah. A popravljanjem šumskih ođnošaja, što nastupa pametnim uživanjem, revnim gajenjem, oslobođjenjem šume od teretnih servituta, svlači se u Pruskoj sveto fiše staro krzno i prihvaćaju se Cottine ideje, a da ipak niesu kao jedino spasavajuće načelo usvojene. Zadnji korak približenju Cottinoj namisli bijaše razlučenje ciele oborene drvne gromade u glavni i predhodni užitak (Haupt- und Vornutzung). 0 tom nema sumnje, da će se šum. uredjenje opet sve više oslanjati na plohu, što se budu odnošaji obrasta u šumi poboljšavali, što više, njoj jedinoj predstoji budućnost. S mnienjem šumskog tehnika dolazi vrlo često vlastnik šume u opreku. Šumarstvo je vanredno sigurna radnja, koja malo posla zahtieva. Ako su gojitbeni poslovi dovršeni, stoji sastojina kroz nekoliko godina, bez da se oko nje radi. Od vremena na vrieme prigleda šumar, da li se niesu pojavili škodljivi zareznici ili gljivice, te, ako je nuždno, pošalje nekoliko radnika, koji osušena stabalca počupaju i škodljivo leglo unište. Poslije desetak godina dolazi proredjivanje. Proredjivanje iziskuje istina truda, ali ono to po pravilu i naplaćuje, i što je porastlina starija, u tohko više donosi taj posao dobiti. Tako prolazi jedan decenium za drugim, dok se porastlina u novac ne pretvori. Šumu može doduše oštetiti vatra, vjetar i zareznici, ali ipak ne može nijedno od toga — pa ni sama vatra — uništiti materija podpuno, i još uviek ostaje nješto, što se dade upotrebiti. Po izkustvu ne dolaze takove štete često, te se šum. privreda ipak mora smatrati sigurnom. Šumar rieđko kad oskudieva radenom snagom; vrieme žetve u šumarstvu nije onako strogo ođredjeno kao kod poljodjelstva. Tko ne dobije radnika s jeseni, čeka do zime, sieče s proljeća a u nuždi i ljeti. Naravno je, da mogu tim nastupiti neugodnotti, kadkad i prave štete, konačno može se porastlina prodati i na panju i sječa prepustiti kupcu. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1889 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 508 — Briga o podizanju šume spada na šumara; vlastnik žume pita samo t velifinu rente, koju šuma daje. Njemu je svejedno, da U ta renta dolazi o 100 ili SOOgodišnje porastline ili od još mladjeg drveća. To mu se ne može i zamjeriti. Njemu je nadalje svejedno, da li je materijalna renta veća ili manji samo ako mu prodajom materijala željena dobit u ruke dodje. Za što se šumar najvećma interesuje, tome je ostali sviet ravnodušan. Št se tiče običnog gradjana, koji pod kirijom gradje živi, koji dakle gradje nikada n treba, ne mari on, da li se ima sjeći 60- ili SOgodišnja bukovina, hrastovina i; borovina. Ali ako se kaže: i obćinska šuma doniet će ove godine za 10% manj Movaca nego lane, te se taj manjak mora naknaditi na izravnu porezu, ond; je druga stvar. Tu se onda pita: za što da se ne udesi šum. renta tako, di svake godine jednako dolazi ili barem da nije tako velika razlika? "´ Što može šumar na to pitanje odgovoriti i čim svoj sistem obraniti Može razložiti gradjanu, kako praksa 1 znanost već od davna idu za tim, di se god. renta jednakom učini. Razvitak nauke o šumskom uredjenju upravo ji izazvan uslied želje, da se iz šume trajno jednaka renta dobiva. Tome je imalo poslužiti prosto razdieljenje šume na sječine. Danae id< za tim kombinirana podjelba. Od proste podjelbe na sječine, gdje su plohe je dnake, prešlo se k razdieljenju, koje obećava jednake rente u materijalu. NŽ dobrom tlu odmjerene su male, na lošijem veće sječine; u dobro sklopljeno posječini uzete su manje u protivnom slučaju veće plohe; procienjeni su donosi sječivosti (Haubarkeitsertriige), koji se razdieliše jednako na cielo vriemc obhodnje; uze se za osnov ploha, spoji se jedno s drugim, u kratko činilo se sve, što se samo izmisliti moglo. Zasnovaše se gospodarske knjige, što služe uredjenju godišnje bilance, kojom se doznaju i izpravljaju pogrješke u procjeni, te se dovodila u sklad ova s donosom. Nadalje moći ćemo tomu gradjanu razložiti još i to, kako se iz te težnje razvio jedan sistem, koji je za gospodarstvo jedne države dobar, pošto tamo šumski prihodi sačinjavaju samo jedan mali dio čitavog dohodka, te se onda one razlike mogu lako izravnati. Ovaj sistem daje upravljajućemu činovniku veliku slobodu, koja mu je u šum. gospodarstvu neobbodno nuždna, a pri tom je ipak okvir, u kom se gospodarenje kreće, tako Čvrst, da se ne može lako razklimati. ´ ´ ´´´´"´ *" ´ Ali pokraj svega toga moramo priznati, da nam je samo reguliranje m aterijalne rente donekle u vlasti, ali regulirati novčanu rentu još niesmo u stanju. Medju tim posjednik nedržavnih šuma u obće ima pravo od nas zahtievati, da sistem i u tom dopunimo. Da se ovaj cilj postigne nuždno je, da se interesi šumara drže razlučeni od interesa vlastnika šume, i to, što moguće većma. Šumara ne smije nitko priečiti u izvadjanju onih mjera, koje on drži, da su za unapredjenje šume nuždne. Njegovo nastojanje treba da ide za tim, da se šuma na visoki stupanj podigne; njegov posao treba da je i da bude, odredjivati sječu, voditi ju, i sve oko izradjivanja drva činiti, što vodi, koliko je moguće, boljem unovčenju drva. Pro |
| ŠUMARSKI LIST 11/1889 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 509 — aju može on isto tako kao i vlastnik šuma obaviti. To je tačka, gdje se kru :ovi njihovog djelovanja dotiču. Kad dotle dodje, onda ima vlastnik šume svoju rieč. Od reguliranja šum. ente može se šumar osloboditi, i vlastniku se mora to prepustiti. Ali vlastnik reba da se pri odredjivanju rente uviek obzire na stanje šuma i naročito ispjeh zagajivanja. Tu se onda opet pokazuju uove veze, koje trgovca sa šunarom vežu. A kad su te veze već tu, onda je želiti da jednom taj sistem, po com se sječa vani regulira, što moguće jednostavniji bude, te da ga vlastnik Dez muke razumjeti može. S druge strane ne treba da ima težkoća pri reguiranju rente tako, da to šumar bez osobitog trgovačkog znanja može razumjeti, -e da je to svaki podoban obaviti. Kod nedržavnih šuma treba da vlada najveća jednojtavnostusvakomobziru. Razlučenje tehničkog od trgovačkog posla je kod drugih radnja nješto losve običnog. Svako poveće industrijalno poduzeće zavelo je to s uspjehom, 1 gdje obojica, trgovac i tehnik, složno rade, ondje se o tom razlučenju samo iobro čuje. Da bog da, te se tako i za šumu reklo! Preveo P. B. LIST-A-K:. Zakoni i normativne naredbe. Načelno riešenje u predmetu ovlaštenja u urb. obcmskih šumah. Vis. kr. zenialj. vlada, odjel za unutarnje poslove, u Zagrebu, o^našla je odpisom svojim od 24. kolovoza 1889. br. 23182., riešavajud njeki utok, podnesen proti odluci upravnog odbora žup. zagrebačke, koja odluka bJ3 izrečena u pogledu ovlaštenja u urb. obćinskoj šumi, spomenutu napadnutu odluku u cjelosti potvrditi, prema kojoj vlastniko m urb. selištnog posjeda, koji ne imaju u obsegu urb. obćine kuće i kućišta, te koji ne obitavaju unutar odnosne obdine, doduše pripada urb. pravo đrvarije i pašarije — nu s tim dodatkom, da se to pravo imade smatrati tako dugo suspendiranim, dok si dotičnik na svom urb. zemljištu ne sagradi kudu i kudište. Lugarski državni izpiti mogu se iznimno i izvan sjedišta nadležne županijske oblasti obdržavati. U riešenju molbe gospodarskih ureda I. i II. banske imovne obdine, obnašla je visoka, kr. zemalj. vlada, odjel za unut. poslove, odpisom svojim od 28. kolovoza t. g. br. 25.387. upravljenim na kr. žup. oblast u Zagrebu, istu opunovlastiti, da smije u vlastitom djelokrugu odrediti, da se izpiti za tehničko i pomodno lugarsko osoblje obdržavaju i kod kr. kot. oblasti u Petrinji ili Glini, za slučaj onaj, kad se za upitni izpit dovoljni broj onakovih kandidata prijavi, kojim je putovanje kr. žup. oblasti u Zagreb perad velike udaljenosti skopčano s potežkoćami i znatnim troškom. 31 |