DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1889 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 50fi - Johann Gottlieb Reckmann ima se smatrati prvim pobornikom visoke šume. On je svojim spisom: „Gegriindete Versuciie und Erfahningen von der zu unserer Zeit hochst nothwendigen Holzsaat, 1755 i 1758" utro stazu visokoj šumi, a ujedno se mora smatrati i začetnikom šum. taksacije. I tu je dao svojim naputkom 1759 snažan temelj za dalji razvitak. Beckroann hoće da osigura trajnost uživanja izpitivanjem šum. rente, koja bi se kao mogla dobivati prema veličini današnje zalihe uz nizki postot.ak prirasta. Njegov proračun dohodka rješava se prostom zadaćom iz računa o renti. Koja se godišnja renta može za trajanja ciele jedne obhodnje dobivati, ako se sada izvjestna glavnica položi a kamatna mjera ako 1—2´/a"/« iznosi? Prije njega htjeli su trajnost uživanja zajamčiti razdjelbom šume na šestare. Podjeiba šumskog sreza na toliko sječina, koliko godina obhodnja broji, uz odredbu, da se svake godine samo jedan šestar posieče, to je tako prosto sredstvo za zajaračenje trajnog uživanja, da ga Beckmann sa svojim kompliciranim postupkom nije mogao potisnuti. Bistro i praktično oko Fridrika Velikoga pridržalo je podjelbu šume na sječine što se dalo duže; tek se kasnije postupak podjelbe drva razvio, kao što opisuje Hennert u svom djelu ,Anweisung zur Taxation der Forsten nach den hiertibergangenen und bereits bei vielen Forsten in Ausiibung gebrachten kgl. Pr. Verordnungen" 1791 i 1803. Oettel t zagovara u svojih djelih, koja su po razvitak nauke o taksaciji važna, takodjer podjelbu plohe, i traži mjerilo, kojim bi se dala odmjeriti spovršina za godišnju sječu, ako hoćemo da imademo uviek što moguće jednačije užitke. Svakojaka sredstva i putevi pokazuju se jedan za drugim, i svi hoće da reguliraju užitak šumski i osiguraju trajnost uživanja Ali ove dvie kategorije stoje svuda; jedna se oslanja na drv. gromadu, druge na površinu. Kao pobornik prve dodje Georg Ludvvig Hartig, a kao pobornik druge Heinrich v. Cotta. Geniju ovoga zadnjega podje za rukom te je oba načela spojio i tim položio ´ temeljni kamen kombiniranoj razdobnoj podjelbi (komb Fachvverk), onoj metodi, koja se ovoga časa mora smatrati najrazširenijom u praksi. Tok vremena ide odlučno natrag onoj jednostavnoj tački plošne podjelbe, sve se više odvraća od onih sitnih iztraživanja ciele zalihe materijala, na pusto upotrebljavanje ove oline za dokaz trajnosti. To se dade iz odnošaja podpuno razjasniti Što su gori šumski odnošaji a naročito, što je nepravilniji obrast, u toliko je labavija sveza izmedju gromade i plohe. Ako se traži da je užitak približno jednak, onda će se ploha u ovakovih okolnostih težko ili samo okolišavajući upotrebiti. Sječina od 2 ha n. pr. može dati vanredno različne materijalne donose te bi vlastnik šume težko bio zadovoljan s takovim uredjivanjem. Pravom i sasvim umjestno stupa tu sad načelo podjelbe gromade. Istom s uredjenjem šumskih odnošaja postat će sveza izmedju plohe i gromade čvršća; gromada stupa kao funkcija neodvisna od plohe i vrstnoće tla i toga časa pruža ploha povoljniju i čvrstu podporu reguliranju gospodarenja. |