DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— loje
ovdje posvuda pjeskovito, u gornjih vrsta više ili manje humozno, ter po
tom podpuno odgovara zahtjevom mekanih listnatih vrstih drveća, navedenih


u uvodu.


Izvan njekadanjeg riečnog korita nalazimo gdjegdje pojedince ili u omanjih
skupinah još i hrasta lužnjaka. Ovi pojedince umetnuti hrastovi postali su tim,
što su ptice preniele žir, a skupine nastadoše sadnjom žira čovječjom rukom.


Užitak tih šuma često je priližno otegoćen uslied toga, što su iste —
kako je već napomenuto — zbog njihovog nizkoga položaja izvržene čestim i znatnim
poplavam, pak pošto se zbog pomladjivanja moraju ostavljati i panjevi
tako visoki, da i za najviše vode proviruju još iznad iste; tu je šumar prisiljen
popuujivati pomladak već kod prve sječe sadnjom motaka ili ovećih
sadjenica.


Sastojine su te vrlo prikladne za proizvadjanje goriva drva, pošto je
transport drva uslied neposredne blizine Drave znatno olakoćen, a najzgodnija
obhodnja može se uzeti s 40—60 god., jer u toj dobi postaju stabla već to-
Hko jaka, da se iz njih može proizvadjati tja i razno manje tvorivo, štono ga
prave cigani koritari.


Ne uspievaju samo meke listače na tom svježem i snažnom tlu dobro,
već i sara hrast lužnjak, ali se uzprkos tomu ne može preporučiti ovdje njegov
uzgoj, jer se on prije svega i onako nalazi u visokih šumah izvan neposrednog
obsega Drave u vladajućoj dovoljnoj množini, a za tim mu i samo drvo nije
onakove kakvoće, kao u visokoj šumi, jer je uslied veće vlage više šupljikavo.
Ali tim više može se preporučiti uzgoj kanadske topole (Populus canadensis)
u nizkoj šumi, jer prvo ona brzo raste, a drugo deblo joj budne liepo; zatim
se preporučuje osobito jalša (Almus glutinosa), jer je veoma upravnog uzrasta,
daje bolje gorivo, nego ostale meke listače, pa joj se i kora dade upotrebiti
za strojenje kože za nožne obuće (opanke) domaćega pučanstva.


Proizvadjanje pritaka (fašina) je za sada još neznatno, a za pravljenje
ručnih košara i onih za kola uporabljuju se već u većem obsegu mladice.


Drvni proizvodi nizkih šuma unovčuju se većinom odmah u šumi, jer ih
se veći dio nalazi preko Drave, ter bi prevažanje na ovu stranu opet prouzročilo
veće troškove. Vlastita poraba drva iz sitnih šuma preporuča se stoga tuj
samo onda, ako je Drava tako čvrsto smrznuta, da se transport može obaviti
ledom. (Nastaviti će ge.)


Šumska privreda na svjetskoj izložbi u Parizu 1889.


Piše Pavle Barišić.


Kad sam ljetos pisao o zemaljskoj izložbi, koja je u Budimpešti 1885.
god. držana, obećao sam, da ću opisati Ijetošnju parižku. Evo me dakle, da
izkupim svoju rieč.




ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 20 —


Po sebi se razumieva, da tu mislim samo ono, što se odnosi na šum?ku


struku, pa i opet moram nješto da reknem i o izložbi u obće, čuvajući se, da


ne otidjem predaleko, pošto se ni sama naša struka ne može u kratko nacrtati.


Ovo je sedma svjetska a petnaesta narodna francuzka izložba. Prva na


rodna francuzka izložba držana je 1798. a brojila je samo 110 izložitelja ; ova


od 1889. računa ih na 38.000 a zauzimala je prostorije u površini od blizu


70 hekt.


Pripremalo se za izložbu od 10. studena 1884. — dan ukaza, kojim je


izložba zakazana; no ostvarenje ove zamisli počelo je istom početkom 1886. g.


Za pokriće nuždnih troškova odredjena je prvobitno svota od 43 milijuna


franaka. Država dade 17, grad Pariz 8, a jedno družtvo doprinese 18 ostalih


milijuna franaka, u ime čega mu ju ustupljen dohodak od ulaznine do pokrića


te svote. Ovo družtvo bude mjeseca ožujka 1889. zamienjeno drugim novim


đružtvom, koje izplati ono prvo i dodade još tri i pol milijuna franaka, na


izložbene cieli, te je tako glavnica za izložbu iznosila 46 i pol milijuna franaka,


a za to je ovo novo družtvo dobilo od države 30 milijuna ulaznica i dozvolu


lutrije. Na osnovu toga izdade to družtvo ovih 30 milijuna ulaznica u grupi po


25 komada u formi t. zv. Bons-tiqueta ili lozova za cienu od 25 fran. Ovi lo


zovi vučeni su za vrieme izložbe šest puta a još će se vući svake godine po


jedanput kroz 75 god.


Kupac svakog ovakog bona ili loza dobio je dakle badava 25 ulaznica
za izložbu.
Ova sretna ideja valjda i jest povod, da su svi lozovi već prvih dana
razpačani.
*


Svi izložci razporedani su u devet grupa a svaka od ovih opet u više
razreda, kako" će promatrač imati priliku, da proučava struke i grane svake
ove grupe. Svih devet grupa diele se na 83 razreda.


Od svega toga mene su naročito interesovale dvie struke: šumska i gospodarska,
te sam na ove svoju osobitu pažnju obraćao i najviše vremena potrošio.
Mimogred samo posmatrao sam i druge razne struke, čemu se ne može
čovjek oteti, osim ako bi žmirećke pokraj njih prolazio.


Sve su to čuda, kojim se čovjek dosta nadiviti ne može! — Tko će da
ne popostane pod Eifelovom kulom, onim čudovištem svjetskim, komu se dive
najvještiji arhitekti, što ih zemlja nosi. Tko će da savlada onu Ijubopitnost,
tko da se otme onoj sili, koja čovjeka u galeriju strojeva vuče. Kako ćeš da
prodješ mimo palače liepih vještina, gdje su redovi najvrstnijih vještaka s cielog
zemnog šara izloženi. Tko će da prodje, a da ne zastane kod onoga topa, što
ga fran. ratno mistarstvo na ugled iznielo, koji na 20 kilo metara naokolo ratne
pozicije brani i bije. Kako da ne pogledaš morsku ratnu i trgovačku ladju.
Kako da prodješ, a ne pogledaš one silne vodoskoke u vrtovima, najdivnijim
cviećeni izkićenima. Tko će da ne zastane i ne razgleda one palače, u kojima
su razni izložci raznih zemalja izloženi, kako da ne pogledaš onu divotu, onu




ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 23     <-- 23 -->        PDF

raznovrstnost slogova, u kojima su izgradjene. Tko će se oteti milozvučnoj
glasbi jednoga Laurent-a de Rille, ili Vianesija, ili Dnube-a, Garsina, Lamoureux-
a, kako da ne poslušaš francezku vojenu glasbu, kad 12 stotina sviraca
u jedan mah zasvira Tko će da propusti priliku, a da ne čuje čuvenog ruskog
muzičara i pjevača, Slavjanskog ili Španjolca Coronu i mnoge druge francuzke
i strane vještake i vještakinje???


Sve su to čudesa nevidjena i nečuvena, kojima se i sami Parižlije dosta
nadiviti ne mogu, ma da su vični prizorima, kojima se mi uviek čuditi moramo.


Po mojem sudjenju nema čovjeka, nema stručnjaka, nema naučenjaka,
koji bi imao toliko snage, da se svemu tome otme, te da jedino za svojim
zasebnim ciljem, za svojom,strukom ide, da nju jedino proučava. Ta, nauke
je svuda i u svačemu, na što okom svrneš. Ciela izložba nije drugo do proizvod
svestrane nauke i umne čovječje snage, toga velikoga dara božjega. Ona
je skladište silnog čovječjeg rada, njegovog znanja i njegove vještine. Svi dielovi
svieta donieše ovamo svoje proizvode. Cieli sviet si razgledao, ako si samo
dospio, da proučiš sve ono, što ti je ondje na ogled izneseno. Svakoj zemlji
saznat ćeš umnu i materijalnu snagu, njenu proizvodnju, industriju i trgovinu,
njenu obranbenu i ubojnu snagu, njenu književnost, stupanj njezine obrazovavanosti,
tamošnji život družtveni, njeno ustrojstvo političko, njeno — sve. I
sretan bi bio onaj, koji bi mogao sve to razgledati i proučiti, no ja sumnjam,
da ima ikoga, koji bi se mogao tim pohvaliti, jer bi to značilo izcrpiti svu
nauku svjetsku; ali nema glave na ramenih čovjeka, u koju bi se toliko znanje
smjestiti moglo, te će biti da su i drugi promatrači, kao i ja što sam,
razgledali u glavnom svoju struku, ostavljajući drugima, da svoju proučavaju.
Sve ostalo bit će da su saiio površno radi zadovoljenja svoga neodoljivog Ijubopitsva
mimogred posmatrali, diveći se umu i snazi ljudskoj, za tren ona čudesa
zaboravljali i svom se pozivu vraćali.


Da ni na što svoje pažnje ne obraćaš do jedino na šumsku struku, već
bi i onda za tu jedinu studiju kud i kamo više vremena trebao, no što sam
ja na sve ovo potrošio, ako bi samo površno i u glavnim ili obćenitim potezima
— a drugčije i ne ide — stvar opisati htio.


Valja znati, da je osim Francuzke još množtvo zemalja, gotovo cieli sviet,
proizvode iz svojih šunm onamo iznio. Tu su francuzke naseobine: Algerija,
Cochinchina, Gabon-Congo, Guadeloupe, Guyana, Indija, Madagascar, Martinique,
Nossi-Be, Nova Kaledonija, Senegal, Tahiti. Od zemalja pod zaštitom Francuzke:
Anam, Tonkin, Gambodža, Tunizija.


Od stranih država bijahu koje privatno, koje zvaničoo zastupane: Argentinska
republika, Austro-Ugarska, Belgija, Chile, Dominikanska republika, Equator,
Guatemala, Grčka, Havvai, Japan, Luksemburžko vojvodstvo, Meksikanska
republika, kneževina Monaco, Norvežka, Portugalska, i njene kolonije. Rumunjska,
Salvador, Srbija, Švedska, Švicarska, Španija, Savezne države sjev-
Amerike, Velika Britanija, Veliko vojvodstvo Finlandsko, republika Venezuela
i još mnogo malih zemalja.




ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 22 —


Izložitelja ne bijaše iz svake zemlje mnogo, ali izloženima se broja ne
zna. Najveći broj šum. izložitelja imadjaše Francuzka, zatim Alžerija, Argentinska
republika, Portugalska, Bolivija, Venezuela i Nova Holandija. Medju tim
ne može se prosuditi po broju izložitelja veličina pojedinih sbiraka, jer je gdjekoji
samac iznio veću sbirku nego deset drugih. U francuzkom paviljonu n. pr.
bijaše 63 izložitelja pa se i opet može reći, da taj paviljon nije drugo do izložba
šum. državne uprave, jer je ona ogromni dio od prostorija istoga paviljona
svojim izložcima zauzela; isto tako vlada Argentinska, Brazilijanska,
francuzka kolonija Alžerija, Venezuela itd.


Iz Austro-Ugarske izložila je Budapeštanska kuća: „Cservenka et Grossmann"
burad za prevoz; Kiss iz Nemeškera drva za gradju; Kuchta iz Tiszolza
drveno posudje za kuhinju; Jakob Schmidt veoma liepe uzorke slavonske hrastovine,
i to dva ćutka od 4 m. dužine, 160 cm. promjera — jedan u cielo,
drugi razpiljen na 67 piljenica od raznih dimenzija. Bijaše izložaka i iz Našićke
piljane u daskama od raznih dimenzija; ne sjećam se, da li ih je izložio
Cservenka ili Schmidt. Svi ovi izložci bijahu liepe kakvoće, te je svakom
drvaru z;apelo oko o njima, a već u početku izložbe prodato je sve. Kupili
su ih parižki gradjani, medju kojima opazih i imena graditelja glasovira.


Od naše dužice ne bijaše velike sbirke, no ipak su u raznim svojim dimenzijama
predstavljene bile. I ove je izložio Schmidt, koji je mimogred da
reknem, dobio prošle godine u Brislu „Prix d´ honeur* i zlatnu medalju na
svoje ovovrstne izložke, a držim, da ni ovdje ne će ostati bez višeg odlikovanja.*


U drugom jednom zasebnom malom paviljonu bijaše sbirka drva, koja
je izložila gospoština Ottova iz Ugarske. Izmedju ostalog bijaše tu buradi od
100—600 lit., čamovih piljenica, nekoliko prokola za vesla od bukovine, javorine
i jasenovine, tankih daščica za rezbariju i drugih sitnih predmeta.


Iz Siska izložio je g. Planer sbirku hrvatskog žira; i to će biti, čini mi
se, sve, što se iz naših krajeva od šum. proizvoda vidjeti moglo.


Ovo naveđoh ovdje, da ne moram poslije tomu mjesta tražiti. U stvari
i nema se šta drugo o Austro-Ugarskim šum. izložcima ni reći, jer je ovo u
glavnom sve, što se vidjeti moglo.


Šumski proizvodi bijahu u pojedinim paviljonima izloženi uz ostale proizvode
svake pojedine zemlje u zasebnom odjeljenju. Jedina Francuzka i Tunisija
imadjahu naročite šumske paviljone; potonja u manjoj, prva u velikoj
veoma liepo i ukusno sagradjenoj sgradi.


Da predstavim šumsku struku na ovoj izložbi poslužit ću se raznim francuzkim
listovima, koji su o njoj pisali, dodavajući i svoja opažanja u tom pogledu.


Tko od mene očekuje samostalan opis i ocjenu ukupne šumske izložbe,
taj će se prevariti u očekivanju. Ja ne iraadoh za tako veliku studiju ni blizu
dovoljnog vremena; i sve, što ću ovdje iznieti, to su većinom bilježke, koje
sam pocrpio iz raznih francuzkih listova i djela, za tim iz kataloga onih pa


* Doznao sam iz „Echo For." da je dobio zlatnu kolajnu Pisac.


ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 25     <-- 25 -->        PDF

- 23 —
viljona, gdje sam ih našao ili dobiti mogao. Ja to izpoviedam otvoreno i bez
zazora. Onaj, koji je sve to sam svojim očima posmatrao, dopustit će mi, da
se drugčije učiniti i ne može.


Počet ću s Francuzkom, te ću prieći redom na šum izložke ostalih zemalja,
koje su u izložbi obilnije zastupane bile, i u koliko to prostor ovoga lista
dopušta


Francuzka.
S francuzkom šumskom izložbom ćemo se malo poduže zabaviti, ne za to,
što je 0 njoj u obće najviše pisano, nego s toga, što je njom dana prilika za
poznavanje tamošnjeg šumarstva i što se mi upoznavanjem s tamošnjim prilikama
možemo dosta i koristiti, koliko u znanstvenom toliko i u šumsko-trgovinskom
pogledu — 0 šumama drugih zemalja pisat ću manje i u kraće.
Ja znadem dobro, da se u obće dugački članci ne čitaju rado, te bi volio
i sam, kad bi to mogao u kratko sve predočiti, ali što ćemo, kad to ne ide
tako. Moguće, da će tkogod od poštovanih čitalaca primietiti, da sam mogao
po gdjekoju epizodu izostaviti, koja po njegovom mnienju nema za nas velike
ili možda za sada nikakve vriednosti. To je moguće, da „za sada" ponešto,
što ću ovdje navesti, nema nikakve vriednosti, ali tko zna, da li ne će komu u
budućnosti od koristi da bude, kad se kod nas danas sutra takova šta zapodjene
na polju našeg šumarstva. Uviek je dobro u izvjestnom poslu imati kakvi kažiput,
ili što Niemci vele — Richtschnur. Uz to mishm, što mene interesuje, valjda će
interesovati i još koga šumara. Ja do izložaba u obće mnogo držim, s toga
ih rado i proučavam i rado o njima pišem. — No da predjemo na stvar.
0 francuzkom šumskom paviljonu pisalo je mnogo stručnih i nestručnih
listova. Organ francuzke vlade, Journal Officiel, opisao ga je po mom sudu
ponajbolje i za to ću se njegovim izvješćem i poslužiti, da ga predstavim u
našem listu, a dopunit ću to izvješće i crticama iz drugih listova, u koliko to
od potrebe i vriedno bude.
Svoga suda ne ću ni o čem izricati, jer se ne smatram doraslim prosudjivati
ni kritizovati ovako velike pođhvate i stvari, kao što je rad francuzkih
šumara. Ovdje ondje dodat ću po nešto, što mi je u oči palo, a nije spomenuto
u njihovim listovima.
Po izvješću pomenutog vladinog lista, imenovao je ministar za poljodjelstvo
jedno povjerenstvo pod predsjeđničtvom vrhovnog ravnatelja šuma, koje
je imalo sastaviti uvjete, pod kojima bi šum. državna uprava mogla učestvovati
na ovoj izložbi. Ovo povjerenstvo zaključi na osnovu jednog obćenitog
programa, koji je sastavio sam ravnatelj šuma, g. L. Daubree u sporazumu
sa šumarima i učiteljskim sborom šumskih zavoda, šta da radi i kako da se
ideja u djelo privede.
Na osnovu toga budu gg. See, upravitelj (administrateur) i Thil, pomoćni
nadzornik (inspecteur ađjoint) ođredjeni za skupljanje i razporedanje sbirke za
izložbu drva, dok je g. Demontzej, glavni poslovodja oko pošumljenja ogoljelih
gora, vodio osobno brigu o tom, kako da se ovaj posao predstavi na izložbi.




ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 24 —


Gradjenje paviljona i priredjenje izložaka bijaše povjereno šimarniku (?)
(conservateur), g. Gayffier-u uz pripomoć jednog arhitekta, dok se o unutarnjem
uredjenju paviljona brinuo jedan nadzornik po imenu M. R. Daubree.


Pošto je isti paviljon u ovom listu jednom već opisan, to ne držim za
nuždno, da to ovdje ponavljam. Toliko ću samo reći, da mu je spoljašnost imala
veoma privlačiv izgled i da je na zgodnom mjestu podignut. Tko je vidio šum.
paviljon na zadnjoj ugarskoj izložbi u Budimpešti moći će si tako i ovaj predstaviti,
ako dodam, da ovaj nije imao kule, a da je isto onako kao i onaj od
drveća pod korom sagradjen.


Ciela ova sgrada može se smatrati kao i dio šum. izložbe. Ona obuhvaća
u svojoj unutarnjosti tri izložbena odsjeka: Statistiku i bibliografiju, eksploataciju
šuma i prinovu tla u gorama.


A) Statistika i bibliografija. Ovaj odsjek smješten je u jednu odaju na
galeriji, te obuhvaća naročito:


Jedan niz statističkih bilježaka, iz kojih se može razabrati sve, što se
odnosi na šumska pitanja u pojedinim departmanima Francuzke i Alžerije:
veličine zašumljenog zemljišta, sastojinž, način eksploatacije, proizvodnja, upotreba
drva i t. d. Svaku ovu bilježku uredio je jedan šumar dotičnog departmana,
te sačinjava specijalno djelo. Samu su neke bilježke štampane, a to zaslužuje
svaka da bude.


Nadalje primjerci zapisnika o uredjenju šuma državnih i obćinskih;


Podatci 0 izpitivanju šum. sjemenja od šum. škole u Barres-u;


Jedna šumska biliografija, koju su sastavili upravitelj i profesoii šum.
škole u Nancy; repertoar sviju francuzkih izdanja starijih i novijih;
Memoari u rukopisu podneseni od profesora istoga zavoda u stvari šum.
pitanja, koja su na dnevnom redu;
Napokon jedan spisak od sviju šum. djela, koja su izdali šum. činovnici
od 1878. do 1889.
B) Eksploatacija šuma. Ovaj odsjek zauzima cielu glavnu dvoranu i gornju
galeriju, osim kabineta, koji se ondje nalaze, koji su rezervirani za bibliografiju.


Glavni zadatak ove sekcije bijaše to, da predoči od sviju vrsti šumskoga
drveća, Francuzke i Alžerije, prave monografije, pod kojima možeš pratiti svaku
vrstu u njezinom razvitku, od sjemenke pa do raznih industrijalnih uporaba;
da proučiš njen uzrast, njeno geografsko stanište, slog drveta, važnost njene
proizvodnje, njezine bolesti, njene nametnice, zareznike, koji ju napadaju i t. d.


U tu svrhu je sabrano za svaku vrst:


1. Sa gledišta nauke: Fotografije, djela fotografa i šumara-fotografa,
koje prikazuju uzrast stabla posamce i u družtvu, njegov izgled u ljetu
i u zimi; razni uzorci sjemenja (prikupio upravitelj šum. škole u Barres-u),
pupovi, lišće, cviet, plodovi (herbarium pod staklom od šum. profesora u Nancy);
mikroskopski izrezci od drva, uzduž i poprieko, u svrhu olakoćenja
proučavanja sastavnih elemenata drveta, vlakna, staničevine, sršnih trakova,
parenchime, smolnih cievi, kao i za razpoznavanja vrsti drveta na osnovu iz


ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 25 —


pitivanja vrsti drveta na osnovu izpitivanja ovih elemenata i međjusobnih odnošaja
jedne vrsti prema drugoj; fotografska uveličanja, mikroskopski
izrezci, povećanja u svrhu razmatranja unutarnjeg sastava drveta i radi promatranja
istoga prostim okom; diagrami, većinom iz šum. škole u Nancy,
upravo od nadzornika g. Bartet-a, s primjerom studije o vegetaciji stabla, njegov
oblik u raznoj dobi, njegov prirast u promjeru i visini; jedan niz uzoraka
zdrava drveta, paralelepipedi u dimenzijah: 0-38 na 0"30 i 0´08 m. od
sviju glavnih vrsti drveća i oblice od manje važnih vrsti, izvadjeno iz debala
iz sviju regiona Francuzke i Alžerije, po kojima se može prosuditi kakvoća
drveta prema mjestu proizlazka, prema zemljištu, visini nad morem. Uz ove
uzorke glavnih vrsti izloženi su ćutkovi i deblje daske.


Skupina uzoraka, koja prikazuje abnormalni stvor i bolesti, kojima
je dotično stablo podvrgnuto uslied fizioložkih ili meteroložkih uticaja. (Sbirka
sabrana od podravnatelja, g. Boppe-a, u Nancy).


Primjerci gljiva i drugih parasita, koji žive o trošku stabla, te
mu mienjaju tkaninu.
Zareznici (u okvirima), koji napadaju dotičnu vrst drveta s oznakom
njihovoga oštećenja (Sbirka iz Nancy-a od repetitatora na šum. školi).
Napokon karta geografske podjele, nacrtane po podatcima, koje
su podnieli spoljni upravitelji šuma (conservateurs).


2. Sa gledišta industrijalnog: Ćutkovi, na kojima su nacrtani
različiti načini izradbe u raznim krajevima Francuzke;
Primjerci izradjenih proizvoda, iz kojih se mogu uviditi razni
izvori, koje industrija može naći u domaćim vrstima drveća za fabrikaciju
svakovrstnih predmeta, od onih za svakdanje potrebe do onih za vještine;


Napokon kemički i farmaceutički proizvodi, koji se iz drveta dobivaju.


Sve vrsti drveća razporedane su u metodičkom poredanju po vegetacioniin
rodovima, iza svaku vrst grupirani su industrijalni proizvodi, koliko je moguće,
u jednom odjelku, dok su znanstveni uzorci smješteni pod staklo pred istim
odjelkom.


Osim ovih monografija o vrstih šumskoga drveća skupila je centralna
uprava:
Sbirku proizvoda iz kamenoloma u državnih i obćinskih šumah.
Ova sbirka predstavlja gotovo cjelokupnu industrijalnu litografiju Francuzke.
Veliki broj uzoraka od fosilnog drveća i ođtisaka, od kojih je više njih
nedavno nadjeno, te se ne nalaze za danas još ni u jednoj sbirci naučnoj.
Nadalje primila je središtna uprava u svoju izložbu jedan broj uzoraka,


kojima
se hoće da pokaže upHv proredjivanja na razvitak bukve, jele i omorike.
Herbarium drveća iz Orleanske šume, što ga je jedan lugar sabrao.
Sbirku drveća iz Alžerije od jednog tamošnjeg umirovljenog nadzornika;,
Sbirku drvenih okvira iz Parižkog parka „Bois de Boulogne" ;
Mikroskopske izrezke drveća iz Alžerije;
Sbirka drvenog uglja;




ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 26 ´
Uzorke „francuzke" svile proizvedene iz trimtrifieirane celuloze, raztopljene
u sirčetnoj kiselini, od g. Duvivier-a;
Šumsko orudje, medju kojim valja spomenuti Arbey-ovu piljanu, koja zauzima
cielu sredinu glavne dvorane, zatim odjeljke gg. Blanchard-a i Peugeot-a.


C) Prinova tla u gorama. Svrha ove izložbe, smještene u zasebnoj galeriji
iza velike dvorane, prije svega je to, da se publici predoće svi oni koristni
elementi radi objašnjenja same ove ideje i s jedne strane o posve izuzetnom
stanju tome poslu podvrgnutih gora, a s druge strane, da se pokaže narav i
važnost toga patriotskog djela, koje je povjereno šumskoj administraciji. Osim
toga bijaše od potrebe suzbiti onu pređsudu, koja je žali bože suviše razširena,
da se naime preduzeti radovi sastoje jedino u stvaranju šumišta na
ogoljelim gorskim obroncima, i da se kategorički zasvjedoči, da direktna akcija
države smjeraše na obnovu gorskih terena, stegnutu na one slučajeve,
gdje se javni interes nalazio napadnut, bilo to opasnostima, koje su predstojale,
bilo pogibijom već suviše dokazanom.


Napokon je valjalo dokazati ozbiljnimi i nepobitnimi fakti, da i u najtežim
okolnostima bijaše pod uvjetima žurbe i štednje djelo izvedivo, čemu
se negda ni nadati nije moglo.


Nomenklatura izloženih predmeta u ovom odsjeku dieli se u tri kategorije:


I. Proučavanje terena, II. projekt i izvadjanje poslova, III. memoari, bibliografija.
I. Proučavanje terena. — Prva operacija, koju zakon od 4. travnja
1882. nalaže, sastojaše se u razpoznavanju onih gorskih terena, koji su u takovom
opadanju, da im obnovu javni interes iziskuje.
S razloga toga, što je nemoguće prikazati u j e d n o j karti rezultate
ovog obsežnog razmatranja, koje je na izmjence izvedeno u trima velikima regionama:
u Alpinskim gorama, Pirenejima i Cevennes, valjalo se ograničiti na
One u Francuzkim Alpama (karta gg. Deraontzey-a, glavnog drvovođje, i Lafosse-
a, pobočnog nadzornika). Ovoj karti pridružene su druge karte u većem
mjerilu i jedan niz podataka, koji se odnose na bujične gore, što je služilo
kao uzorci, i to:


1. Dvie karte od basena zvanih Ubaye i Durance.
2. Projekt u obsegu obnavljanja u Ubaye-i.
3. Teleiconografijski nacrti, koji prikazuju u najpodpunijoj mjeri pojedinosti,
ukupne izglede od bujićnih potoka: Riou-Chanal, Sanieres, Riou-Bourdoux,
Faucon, Bourget, Labouret;
4. Fotografije, izradjene od šumara, koje predstavljaju razne izglede na
visovima Gornjih i Dolnjih Alpa, Isere, Drome, Vanciuse, Heraulta, Anđe,
Gornjih Pirineja;
5. Slike u vodenim bojama od pripoznatog vještaka Gabina, koje prikazuju
goru Chamotte u Gornjim Alpama i bujične potoke po raznim planinama
u francuzkim krajevima;


ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 27 —


6. Izgledi bujiSnih potoka u departementu d´Isfere, imenito od B,iffol i
Villard-a i gore Romanche.
II. Projekt za izvadjanje radnje. — Da bi se pojmila ideja
0 proučavanju i iznašanju predloga izložen je publici projekt o uredjenju bujičnih
potoka (torrent), nazvanog Arbonne, koji je sastavio pobočni šumski nadzornik
g. Kuss i srezki šumar g. Beraud.
Da bi se što tačnije prikazali raznovrstni radovi, koje je izveo odsjek za
pošumljenje, te da se iztaknu okolnosti, pod kojima su se isti izvadjali, dala
je administracija sastaviti:


1. Tri velika dioramska pregleda, koji prikazuju radove na uredjenju
i ukroćavanju biesnih po´oka, zvanih Bourget i Riou-Bourdoux, i na
utvrdjivanju klisure zvane Combe de Pegueres;
2. Monografije, koje obuhvaćaju opis, planove i fotografije izvedenih radova
na uredjenju glavnih bujičuih potoka;
3. Reliefske planove od potoka Vacheres, Grollaz-a, St. Antoine, Lavu
d´Esbas, prije i poslije radnja i od potoka Rieulet;
5. Grafički opisi, kojima se hoće da pokaže, što je do danas izradio odsjek
za pošumljenje promjenom zakona od 28. srpnja 1860., 8. lipnja 1864. i
od 4. travnja 1882.
III. Memoari i bibliografija. — Izložba pošumljenja je popunjena
izvjestnim brojem memoara (štampanih i u rukopisu), o svakojakim pitanjima,
koja se odnose na ovu granu šumarske uprave i po jednim primjerkom
od najglavnijih djela, što su izdana na sviet od 1878. do 1889., kako U;
Francuzkoj tako i u inozemstvu.
Dovde Journal Officiel. Ja ću ovomu još dodati to, da je francuzka šumska
uprava ili onaj odbor, koji je oko uredjenja ovoga paviljona radio, imao kao
glavni cilj pred sobom — nauku. To se vidi na prvi pogled, kad čovjek prekorači
prag onoga paviljona. Francuzki su šumari htjeli, da pokažu cielom svietu´
svoj rad i svoje umjeće, a dali ujedno svakome i priliku, da se njihovim znanjem,
radom i izkustvom koristiti može. Na njihovoj izložbi niesu se pokazivala drva
trgovcima, nego industrijalcima. Ovi su mogli da doznadu tamo, šta ima u
francuzkim šumama i što se u koju svrhu u industriji od toga upotrebiti može.
Francuzka nema drva za izvoz, radi čega bi ih morala stranom svietu na vidik
iznositi. Oni izvoze izradjeno svoje i strano drvo. Na što se koja vrst drveta
dade upotrebiti i gdje ga u Francuzkoj više ili manje ima, to je ova izložba
sve liepo pokazala. S toga se pri kraju izložbe bio i podigao glas i možda, da
se taj paviljon u cielosti prenese u šumu Vincennes, koja leži u neposrednoj
blizini Pariza, te da tamo kao šumski muzej ostane. Ovoj molbi nije se medjutim
moglo udovoljiti, jedno s toga, što je sgrada prešla u vlastničtvo onog poduzetnika,
koji ju je gradio, a druga, što ne bi bila trajna, sve ako bi ju grad
i odkupio, jer je sve drvo, iz koga je sagradjena — a to je u cielosti — pod
korom, a ta bi na brzo odpala.




ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 28 —


Sve je prema svrsi vješto prikazano i udešeno, ali kao kruna svemu tomu
može se smatrati, a i jest, prikaz obnove ogoljelih gora i uredjenje bujičnih
potoka u planinama, što je promatraču predočeno pomoću pomenutih triju velikih
i vješto izradjenih diorama.


Kao što napried rekosmo, smještene su ove diorame na posebnoj galeriji,
kad se sticalo toliko Ijubopitnog svieta, da se u izvjestnim časovima do njih
doći nije moglo. Srednja je prikazivala klance od divljeg potoka Ri on-Bourdoux.
To je bujica, koja se valja biela od pjene preko hiljadu zavoja kroz
granitno korito svoje. Iznad nje su radničke kolibe kao zakvačene na bočici a
u zaledju se dižu i nadmeću visinom, ovdje sive i puste, tamo žive i pitome
planine, koju sliku pričinjaju čamovi šume, kojih se tamne krošnje u daljini gube.


Desno je diorama od Bourget-a. Prije 1870. g. još biesna potočina
dovadjaše užasne povodnje. S visine od 3000 met. jurila je divlja voda ovuda
u klance, podkapajući stienje, derući zemlju i uništavajući usjeve i poljane, a
danas evo blagi i mirni potok i ništa više. Vidiš ga pred sobom, kako lagano
teče izmedju visova, stegnut u šljunkovito korito, kojega su obale zasadjene
čamovinom. Punih 18 godina trebalo je, dok je ovako ukroćen.


Da mu se tok uspori, postavljene su brane od kamena u izmedju ovih
udarane su pregrade, koje izgledju kao kakve gorostasne stepenice. Duž toga
su visoki bajeri od nasipa, izmedju kojih se odvode vode, koje se ne mogu
izliti ni desno ni lievo. I danas eno teče kao obični gorski potok jednakim
padom u nizinu.


Na lievoj je strani diorama klisure i klanca Combe de Pegušre.
Planinska bočina hrapava, okomito strma, misliš, da će se odmah survati; granitno
je stienje, koje bočinu sačinjava, razciepano na sve smjerove: razbijeno
i izlupano nagomilalo se amo tamo u strašnom neredu. Izgleda to, kao da sve
lebdi izmedju neba i zemlje. Misliš: najslabiji potres razkinut će njihove slojeve;
past će, survat će se i izmrvljeno, odskakujući od strmog obronka, razdrobit će
u svom strašnom skoku tučom od kameiya na podnožju zaseoke i sela; pogibija
je neizbježiva.


Ali suprot ovom odvaljenom pomičnom stienju podigoše vriedni francuzki
šumari svoje brane. Prije svega očistiše strmeni od nesigurnog pokretnog
kamenja; zaodjenuše pješčine biljem; na svježu zemlju udariše ledinu, a čamovi
nasad. Ako stienje zaprieti na novo, ako se pokažu urvine, gdje se vegetacija
ne može da zavrieži, grade se podporni zidovi od golog kamena.


Malena se Decauville ova željeznica, sagradjena na drvenim babcima, penje
duž obronka i dovlači radnicima preko onih ponora kamen za zidanje i drugo,
što treba. Radnici su užem povezani radi toga, da su u slučaju nesretna koraka
sigurni svoga života. Izpod njih je ponor, da te groza obuzima. Pa preko toga
juri ona majušna željeznica kao i od Esplanade na Marsovu poljanu!


Ove diorame predstavljaju u nekoliko poteza slikarovih sve opasnosti, sve
napore i djela vriednih francuzkih šumara i veliku borbu prirode protiv ovih
smjelih pionira.




ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 31     <-- 31 -->        PDF

— 29 —


Francuzka troši na ove poslove silne novce. I za 1889. god. vidio sam
u proračunu preliminirana tri milijuna franaka. Znak je to, da ima silesija toga,
da se uradi i da se skoro svršiti ne će.


Ja držim, da će biti na mjestu, ako ovom prilikom iznesem kratak opis
francuzkih Alpa i bujica, koje ondje Mesne. Ovo će najbolje razjasniti, kojim
se povodom latila francuzka vlada ovoga težkog i skupocjenog podhvata. Bez
toga izgledale bi one slike u paviljonu kao prosta panorama, u kojoj da Si napasemo
oči onim groznim i divnim vidicima.


U stvari je cielom ovom podbvatu povod golema nevolja i strašna hala,
koja u francuzkira gorama od davnih vremena biesni.


Francuzke Alpe opisao je u tom pogledu još 1846. slavni ekonomista
Blanqui u jednom svom izvješću na akademiju znanosti, a kasnije inžinir
Surel l u svome djelu: „Etudes sur les torrents des Alpes".


Ne ću žaliti prostora ovdje, jer je vriedno, da obojicu čujemo.


„Posmatrača — govori Blanqui — koji silazi od Dauph´ne prema Provence-
i duž alpinskih vrhova, zaustavit će na svakom koraku čudnovati i mnogostručne
gorske vododerine. Na površini od ne malo stotinu milja nema nijedne
plovne vode, nijednog onakvog velikog basina, kao što su oni od Marne,
Saone, Yone, koji oživljavaju ciele pokrajine.


„Alpinski potoci imadu nešto zajedničkog s karakterom biesnih potoka
(torrents) uslied svoga strmoga nagiba i svoga, rekao bi, samovoljnog toka kroz
šljunkom pretrpano korito. Takovi su Drač, Romanche, u Durance-i, koji pokazuju
raznovrstni tipus svojih nestalnih i varljivih tokbva vode, gdje se razlievaju
uslied nebrojenih pritoka, vječiti izvori sa sledjenih gorskih vrhova, od
sniega, što se raztapa i od plahih kiša iz sviju gornjih regiona. Rhona prima
u dolnjem dielu svoga toka upravo vanredni proizvod ovih groznih bujica, koje
su zadnjih godina dostigle neobične razmjere, koji brigu zadavaju. Ove bujice
snašaju tako svoju pustošu ravnine Vancluse, Gard-a i ušća Rhone, i to kao
po izvjestnim zakonima razoravanja, koje je inžinirska nauka pokušavala formulisati.
Toliko je njihov tečaj postao stalnim i neumornim,


* *


„Sjajno nebo nad Alpama iznad varoši Embruna, Barcelonette i Digne
podržava se kroz čitave mjesece vedro, bez i najmanjeg oblačka, te dovodi
dugotrajnu sušu, koju prekidaju samo burne kiše, slične onima u tropskim krajevima.
Zemljište je pretjeranom pašom lišeno bilja i drveća, izgorjelo od žege
sunčane, bez svježosti i čvrstoće; bez ikakvog oslona juri o.io odronjeno dolje
u doline, sad u obliku crne, žute ili crvenkaste lave, ?ad se valja kao potok
od šljunka, ili čitavog kamenja, koje odskaknje uz strašni prasak te na svom
putu najgroznija razorenja čini.


„Kad se promatra s kojega uzvišenog mjesta izgled jedne ovako izcieparie
okoline, onda vidiš pred sobom sliku pustoši i mrtvila. Nebrojeni skladovi navaljanog
šljunka od više metara visine pokrivaju na daleko prostor, nadmašuju
najviše drveće, zasipavaju ih do vrha, te ne ostavljaju težaku ni sjenke nade.




ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 32     <-- 32 -->        PDF

- 30


>Ništa nema groznijega, no kad pogledaš one vododerine po bokovima
planine, koja kao da se nasilno spustila u ravnicu, da ju svojom ruševinom poplavi.
Kako se ovi bokovi ciepaju pod uticajem sunca, koje stienje u atome
povraća, i kiše, koja ih na gomile snaša, podignu se kadkada ovi skladovi u
korito kroz godinu dana za više metara u visinu, do tavanice od mostova —
da ih odnesu. Iz velike daljine, od izlazka iz svojih dubokih ždriela razpoznaju
se tragovi ove bujice, koji su razšireni u formi lepeze do 3000 met. u širinu,
izpupčeni prema svom središtu a nagnuti prema obalama, razastrti kao kameniti
plašt po čitavoj poljani.


„Takov im je izgled na suho, ali čovjek nema rieči, kojima bi opisao
njihovo (bujično) bjesnilo u vrieme naprasne povodnje, koja se ne može s nikakvom
običnom nesrećom od tekućih voda uzporediti.


„Ove strašne povodnje proizvode najčudnije utiske. Kadkada pada biesna
bujica pod pravim kutom u koji potok, te mu potisne tok natrag prema njegovom
izvoru; drugdje opet susretnu se dvie bujice valjajući se s protivnih strmina i
padaju u jedno te isto korito kojega potoka. Sad nastaje orijaška bitka, tuče
od kamenite njihove lave. Tu razdiru na duboko zemlju na svom toku, odnose
ju na daleko, da se što dalje izkrcaju i odvuku razmrvljenu i razsutu seljačku
imovinu daleko u ravnicu.


» *


„Okolina je zemlja od popaše u gornjim a od male težitbe u dolnjim regio
nima; šume su svuda vrlo riedke, a po nesreći pripadaju obćinama. — Njihov
donos je gotovo nikakvi; troškovi za čuvare su iznad sredstava onih sela, a
seljaci su najvatreniji u uništavanju onoga, što smatraju kao svoju zajedničku
svojinu. —


„Čovjek bi sebi napravio veoma nepodpunu ideju o putovima u Alpama,
kad bi si predstavljao, da su izloženi samo običnom oštećenju, kao po drugim
krajevima zemlje. — Alpinski inžiniri su uviek na ratnoj nozi; zimi valja putove
čistiti, u proljeće opravljati, ljeti braniti od bujica.


»Jedan vruć vjetar, koji naglo otopi snjegove, jedna bura s plahom kišom,
jedan čoporak koza ili ovaca, kad potisne tuču od kamenja, jedna urvina, kad
se posred puta navalja, dovoljno je, da se zaprieči prolazak. Nemila i često
strašna narav terena ne dopušta uviek, da se obidju opasni obronci gora, te
sili mjernike, da grade puteve iznad ponora, u koji je dosta jednom pogled
baciti, da dobiješ vrtoglavicu. Vještački rad vidi se na svakom koraku: na mostovima,
na nasipima, cestama, tunelima. I pokraj sviju ovih neprekidnih napora
veoma je često saobraćaj prekinut i malo prodje mjeseci a da žalostni
slučajevi ne bace uznemirenje i grozu u srce stanovničtva onih okolina."


Evo kako g. Surell opisuje puste potoke u departmanu Gornjih Alp^
(Hautes Alpes).


„Departman „Gornjih Alpa" pokazuje vodene tokove čudne naravi.
Tamo ih nazivaju „torrents", ali s ovim nazivom skopčana su karakteristična
svojstva, koja se ne vidjaju kod bujica drugih okolina.




ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 33     <-- 33 -->        PDF

^Njihova vrela skrivena su u gorskim zakutcima.


„Oni se spuštaju prema dolinama, te se miešaju s potocima i riekama u
nizini. Kad stignu u dolnje strane, tad se ukazuju u razmjerno širokom koritu,
koje je kao izpupčeno. Značajna je ova zadnja pojava i ona već pokazuje
neku razliku izmedju bujica i većine drugih tokova vode. Znade se, da vode
teku svagda kroz udubljenja, koja ih stiešnjavaju tako, da okomični prerez
njihovoga toka daje konkavnu krivulju prema nebu i da vode zauzimaju najniži
dio udubljenja.


„Kod ovih bujica naprotiv daje slični prerez konveksnu krivulju a vode
se drže na najvišoj regioni.


„Tekući tako po grebenu pridržavaju se lakom depresijom, koja ih spriečava
u razlievanju na izpupčenosti svojega korita, ako se ovo tako nazvati može.
„Razumije se, da takav tok ne može biti stalan; tako se u istinu i prikazuje
posmatraču.


„Najmanji pritoci iztisnu vode preko njihovih obala.


„Ove se sad razlievaju desno i lievo te jure transversalnim nagibom korita.


..Nestalnost ova čini bujice vanredno opasnima, jer ih odvodi vazda na
nove točke i otvara njihovom biesu znamenite površine terena. Vidjaju se
ovaka korita u širini, koja prelazi 3.000 met. Nikada se ne dogadja, da bujica
na jedan mah pokrije cielu ovu površinu, nego tekući sad amo sad tamo,
prieti svima dielovima i poslije nekoliko pritoka dobiju svi tragove njenoga
prolazka.


„Takove su bujice na ulazku u doline.
„Ako se penješ duž njih uz zavoje gora, vidjet ćeš, gdje se uvlače u strme
razciepane strane brda, koja se uzdižu do velike visine te stvaraju duboka ždriela.


„Ove su obale vazda podkopane, te se odstranjaju i povlače svojim padom
kulture i obližnje stanove. Kad se napokon približiš samim vrelima bujice,
tu ti se otvara teren u obliku amfiteatra. Zemlja sačinjava neku vrstu lievka,
koji prema nebu zija te prima na prostranoj površini svojoj vode od kiša, sniegova
i bura, proždirući ih naglo u svoje ždrielo. Drugi ne manje značajan prizor
sastoji se u velikom broju ovih pustih potoka u Gornjim Alpama. Nije ovdje
pitanje o nekim izuzetcima. Ovdje se radi o jednom nizu slučajeva, koji te
susretaju na svakom koraku sa stalnim karakterom, i kojima će uzrok biti obćenit
sa samim sastavom ili slogom ovih gora. Ako podješ putem, koji vodi od
Gap-a k Embrun-u, više od jedne četvrtine ovoga puta moraš proći samim
koritima od bujica ili ovih pustih potoka. Potoci se vide raztureni po čitavoj
okolini, gdje plave ciele doline i deru obronke. Odtuda i ima okolina zaseban
i tužan izgled, koji na prvi mah od čuda upropasti stranca, koji prvi put ovint
gorama prodje.


„Toliko množtvo ovih biesnih potoka za ovaj je departman najgroznijst
nevolja, koja se kao kuga prihepila za zemlju onih gora, derući im bokove i
svlačeći ih kao mljevo u doline. Na taj su način stvorena dugotrajnim nagomilavanjem
ona strašna korita, koja se neprestano šire i svemu prožđiraajeip




ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 34     <-- 34 -->        PDF

— 32 priete.
Bujice pustoše zemljište zasipavajući ga svojim nanosom. One prožđiru iz
godine u godinu po nekoliko novih posjeda, one prieče saobraćaj; radi njih ne
može se uzpostaviti stalan sistem za gradnju putova. Ovo je bjesnilo u toliko
groznije, što se stiče u pokrajini veoma sirotnoj, u okolini bez obrta, gdje su
oraće zemlje riedke a ovamo su jedini izvor za život stanovnika, koji samo uz
grdne napore i uztrajnost sebi njive stvaraju; pa tek što su ih stvorili, nadodje
bujica, koja u jednom satu otme plod njihovog desetogodišnjeg znojenja.


„Ima ih,^koje su već tu, da prožderu čitava sela i same burgove. Tamo
je dovoljno, da se nadnese jedna tamna oblačina iznad ždriela takovog biesnog
potoka, pa se podigne uzbuna u više obćiua."


Eto, što je dalo povoda, da je francezka vlada onaj patriotski posao oko
pošufailjenja golieti i uredjenja biesnih potoka preduzela.


U tom pogledu stvarani su naročiti zakoni.


Prvi zakon o pošumljenju gora izdan je 28. srpnja 1860. uslied strašnih
poplava od 1856. Po tom zakonu bilo je pošumljivanje obvezno i za privatne
posjednike u cielom onom obsegu, u kom je po naročitom povjerenstvu označena
nuždnost pošumljenja. Tko toj zakonskoj odredbi ne bi udovoljio, od toga
se zemljište putem eksproprijacije oduzimalo, a po obavljenom pošumljenju
imao je prvobitni vlastnik pravo tražiti svoj posjed, no morao je ili naknaditi
sve troškove oko toga posla (sa kamatama), ili ustupiti u ime toga polovinu
pošumljenog zemljišta državi.


Što se tiče zemljišta pojedinih obćina i javnih zavoda, država je imala
pravo u slučaju, ako ove ne bi htjele ili ne bi mogle gornjem zahtjevu udovoljiti,
nagodom zemljište oduzeti ili se staviti u posjed bez odštete, te izvesti
poslove na svoj trošak pa uživati zemlju sve dotle, dok ne povrati na to potrošenu
glavnicu i kamate. I obćine i javni zavodi imali su pravo na povratak
polovine, ako državi drugu polovinu ustupe.


Zasijavanje i zasadjivanje izvadjalo se u svakoj obćini na 720 zemljišta.
Ovaj zakon naidje odmah u početku na takove odpore, da je vlada bila
prinuđjena poslije nepune četiri godine donieti drugi, 8. lipnja 1864. promulgirani
zakon.
Ovaj zakon dopustio je zamjenu p oledinjavanja namjesto pošumljivanja.
Sve uredbe zakona od 1860. važile su sad i za poledinjavanje, s tom
iznimkom, da su se obćinska zemljišta imala za tri godine ledinom pokriti,
namjesto kroz 20 godina pošumiti.
Po zakonu od 1864. imale su obćine pravo tražiti odštetu za gubitak
popaše na zemljištu podvrženom poledinjavanju i pošumljenju.
Medju tim zakon od 1864. nije donio, niti je mogao donieti kakvog rezultata.
S jedne strane dokazalo je izkustvo, da je poledinjavanje neizvedivo
u ponajviše slučajeva, a naročito tamo, gdje je tlo pomično; s druge strane
zakon 0 poledinjavanju stvoren na istom načelu, na kom i zakon 0 pošumljenju,
nije ni u čem mienjao obćenita naredjenja ovog zadnjeg, a bilo je u




ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 35     <-- 35 -->        PDF

~ 33


njemu i takovih odredaba, koje su stajale u protivnosti s gradjanskim zakonom


— sa zakonom o svojini.
Tako podnese 1876. god. vlada komori jedan zakonski predlog, koji će
da modifikuje zakone od 1860. i 1864. Komora ga usvoji i preda senatu; no
povjerenstvo senata nađje i u ovome predlogu mana, te podnese vladi svoj
protupredlog. Prvobitni predlog bude zabačen, te se donese 26. ožujka 1879.
novi, u koji su uvedene pored odredaba za zanavljanje još i odredbe za čuvanje
teraina u gorama.


Ovaj predlog bude poslije dugog pretresanja i modifikovanja od komore
primljen i 4. aprila 1882. promulgiran. (Nastavit će se).


Pismo iz Slavonije."^


Hrastovina je od pamtivieka kao gradjevno drvo liep glas u svietu uživala.
Bila je ona u svakoj grani kućnog obrta skoro jedino drvo, koje se vrlo
razgranjenom konsumcijom pohvaliti moglo. Nu i u velegradnji zauzimala je
važno mjesto. Prije desetak godina rabila se hrastovina u velikoj mjeri, skoro
da ne kažemo, izključivo za gradnju kuća i drugih zgrada, u našoj domovini
a i izvan nje. Svojstva, koja su hrastovinu za velegradnju svietu preporučivala,
jesu: čvrstoća, velika nosivost, te dugotrajnost njezina. No tada nije bila
tehnička vještina tako liepo razvijena, kao što je danas, pa su se sgrade
sbog toga zidale s čvrstimi i predebehmi zidovi, koji će moći odoljeti pritisku
gornje i vrlo težke hrastove gradje. Malo za tim, kad se sposobnost
četinjače u velegradnji prokušala, gubila se hrastovina sve više s tog polja,
dok nije četinjači mjesto posve odstupila. Skoro jedinu četinjaču rabe danas
u velegradnji, jer je ona veoma laka, a i dosta jeftina sbog toga, što je
imade mnogo, buduć je ne malo po cielom svietu razprostranjena. Kao građja
za brodove, a onda kao gradja za objekte pod vodom načinjene, još je uviek
hrastovina nenadkriljiva, premda joj četinjača tuj konkurirati počinje. No sve
ove obrtne grane nemaju velike važnosti po šume brodske imovne obćine. Samo
konsumcija hrastovine u fabrikaciji francuzkih a još više njemačkih ili pinterskih
dužica vrlo je važna, jer je to prostran put, kojim ona danas u sviet putuje.
Prije podrug decenija tek počela se slavonska hrastovina u toj vrlo važnoj
obrtnoj grani ozbiljno cieniti. Ciena joj je dan danas, malo da ne kažemo prevelika,
a sigurno je nerazmjerna prijašnjoj cieni i cieni ostalih vrsti drveća
Hrvatske. Ciena hrastovini skočila je tako visoko najprije radi toga, što su
komunikacije slavonske mnogobrojno razširene. Osim željezničke mreže, tri
ogromne rieke, Dunav, Sava i Drava, izvrstni su putevi, kojimi se dužica u


* Ova po br. V. razprava je nastavak prvašnjih pisama iz Slavonije, pribbdenih
u našem listu gođ. 1888. i 1889., a čini posebnu cjelinu. Osobito bi nam milo bilo,
da nam se i ostali od naše gg. članovfi. i sustru6arfta istim načinom odazovu i dogođice
iumske prilike i viesti svojih krajeva priobde. Uredničtvo.
3