DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— loje ovdje posvuda pjeskovito, u gornjih vrsta više ili manje humozno, ter po tom podpuno odgovara zahtjevom mekanih listnatih vrstih drveća, navedenih u uvodu. Izvan njekadanjeg riečnog korita nalazimo gdjegdje pojedince ili u omanjih skupinah još i hrasta lužnjaka. Ovi pojedince umetnuti hrastovi postali su tim, što su ptice preniele žir, a skupine nastadoše sadnjom žira čovječjom rukom. Užitak tih šuma često je priližno otegoćen uslied toga, što su iste — kako je već napomenuto — zbog njihovog nizkoga položaja izvržene čestim i znatnim poplavam, pak pošto se zbog pomladjivanja moraju ostavljati i panjevi tako visoki, da i za najviše vode proviruju još iznad iste; tu je šumar prisiljen popuujivati pomladak već kod prve sječe sadnjom motaka ili ovećih sadjenica. Sastojine su te vrlo prikladne za proizvadjanje goriva drva, pošto je transport drva uslied neposredne blizine Drave znatno olakoćen, a najzgodnija obhodnja može se uzeti s 40—60 god., jer u toj dobi postaju stabla već to- Hko jaka, da se iz njih može proizvadjati tja i razno manje tvorivo, štono ga prave cigani koritari. Ne uspievaju samo meke listače na tom svježem i snažnom tlu dobro, već i sara hrast lužnjak, ali se uzprkos tomu ne može preporučiti ovdje njegov uzgoj, jer se on prije svega i onako nalazi u visokih šumah izvan neposrednog obsega Drave u vladajućoj dovoljnoj množini, a za tim mu i samo drvo nije onakove kakvoće, kao u visokoj šumi, jer je uslied veće vlage više šupljikavo. Ali tim više može se preporučiti uzgoj kanadske topole (Populus canadensis) u nizkoj šumi, jer prvo ona brzo raste, a drugo deblo joj budne liepo; zatim se preporučuje osobito jalša (Almus glutinosa), jer je veoma upravnog uzrasta, daje bolje gorivo, nego ostale meke listače, pa joj se i kora dade upotrebiti za strojenje kože za nožne obuće (opanke) domaćega pučanstva. Proizvadjanje pritaka (fašina) je za sada još neznatno, a za pravljenje ručnih košara i onih za kola uporabljuju se već u većem obsegu mladice. Drvni proizvodi nizkih šuma unovčuju se većinom odmah u šumi, jer ih se veći dio nalazi preko Drave, ter bi prevažanje na ovu stranu opet prouzročilo veće troškove. Vlastita poraba drva iz sitnih šuma preporuča se stoga tuj samo onda, ako je Drava tako čvrsto smrznuta, da se transport može obaviti ledom. (Nastaviti će ge.) Šumska privreda na svjetskoj izložbi u Parizu 1889. Piše Pavle Barišić. Kad sam ljetos pisao o zemaljskoj izložbi, koja je u Budimpešti 1885. god. držana, obećao sam, da ću opisati Ijetošnju parižku. Evo me dakle, da izkupim svoju rieč. |
ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 20 — Po sebi se razumieva, da tu mislim samo ono, što se odnosi na šum?ku struku, pa i opet moram nješto da reknem i o izložbi u obće, čuvajući se, da ne otidjem predaleko, pošto se ni sama naša struka ne može u kratko nacrtati. Ovo je sedma svjetska a petnaesta narodna francuzka izložba. Prva na rodna francuzka izložba držana je 1798. a brojila je samo 110 izložitelja ; ova od 1889. računa ih na 38.000 a zauzimala je prostorije u površini od blizu 70 hekt. Pripremalo se za izložbu od 10. studena 1884. — dan ukaza, kojim je izložba zakazana; no ostvarenje ove zamisli počelo je istom početkom 1886. g. Za pokriće nuždnih troškova odredjena je prvobitno svota od 43 milijuna franaka. Država dade 17, grad Pariz 8, a jedno družtvo doprinese 18 ostalih milijuna franaka, u ime čega mu ju ustupljen dohodak od ulaznine do pokrića te svote. Ovo družtvo bude mjeseca ožujka 1889. zamienjeno drugim novim đružtvom, koje izplati ono prvo i dodade još tri i pol milijuna franaka, na izložbene cieli, te je tako glavnica za izložbu iznosila 46 i pol milijuna franaka, a za to je ovo novo družtvo dobilo od države 30 milijuna ulaznica i dozvolu lutrije. Na osnovu toga izdade to družtvo ovih 30 milijuna ulaznica u grupi po 25 komada u formi t. zv. Bons-tiqueta ili lozova za cienu od 25 fran. Ovi lo zovi vučeni su za vrieme izložbe šest puta a još će se vući svake godine po jedanput kroz 75 god. Kupac svakog ovakog bona ili loza dobio je dakle badava 25 ulaznica za izložbu. Ova sretna ideja valjda i jest povod, da su svi lozovi već prvih dana razpačani. * Svi izložci razporedani su u devet grupa a svaka od ovih opet u više razreda, kako" će promatrač imati priliku, da proučava struke i grane svake ove grupe. Svih devet grupa diele se na 83 razreda. Od svega toga mene su naročito interesovale dvie struke: šumska i gospodarska, te sam na ove svoju osobitu pažnju obraćao i najviše vremena potrošio. Mimogred samo posmatrao sam i druge razne struke, čemu se ne može čovjek oteti, osim ako bi žmirećke pokraj njih prolazio. Sve su to čuda, kojim se čovjek dosta nadiviti ne može! — Tko će da ne popostane pod Eifelovom kulom, onim čudovištem svjetskim, komu se dive najvještiji arhitekti, što ih zemlja nosi. Tko će da savlada onu Ijubopitnost, tko da se otme onoj sili, koja čovjeka u galeriju strojeva vuče. Kako ćeš da prodješ mimo palače liepih vještina, gdje su redovi najvrstnijih vještaka s cielog zemnog šara izloženi. Tko će da prodje, a da ne zastane kod onoga topa, što ga fran. ratno mistarstvo na ugled iznielo, koji na 20 kilo metara naokolo ratne pozicije brani i bije. Kako da ne pogledaš morsku ratnu i trgovačku ladju. Kako da prodješ, a ne pogledaš one silne vodoskoke u vrtovima, najdivnijim cviećeni izkićenima. Tko će da ne zastane i ne razgleda one palače, u kojima su razni izložci raznih zemalja izloženi, kako da ne pogledaš onu divotu, onu |
ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 23 <-- 23 --> PDF |
raznovrstnost slogova, u kojima su izgradjene. Tko će se oteti milozvučnoj glasbi jednoga Laurent-a de Rille, ili Vianesija, ili Dnube-a, Garsina, Lamoureux- a, kako da ne poslušaš francezku vojenu glasbu, kad 12 stotina sviraca u jedan mah zasvira Tko će da propusti priliku, a da ne čuje čuvenog ruskog muzičara i pjevača, Slavjanskog ili Španjolca Coronu i mnoge druge francuzke i strane vještake i vještakinje??? Sve su to čudesa nevidjena i nečuvena, kojima se i sami Parižlije dosta nadiviti ne mogu, ma da su vični prizorima, kojima se mi uviek čuditi moramo. Po mojem sudjenju nema čovjeka, nema stručnjaka, nema naučenjaka, koji bi imao toliko snage, da se svemu tome otme, te da jedino za svojim zasebnim ciljem, za svojom,strukom ide, da nju jedino proučava. Ta, nauke je svuda i u svačemu, na što okom svrneš. Ciela izložba nije drugo do proizvod svestrane nauke i umne čovječje snage, toga velikoga dara božjega. Ona je skladište silnog čovječjeg rada, njegovog znanja i njegove vještine. Svi dielovi svieta donieše ovamo svoje proizvode. Cieli sviet si razgledao, ako si samo dospio, da proučiš sve ono, što ti je ondje na ogled izneseno. Svakoj zemlji saznat ćeš umnu i materijalnu snagu, njenu proizvodnju, industriju i trgovinu, njenu obranbenu i ubojnu snagu, njenu književnost, stupanj njezine obrazovavanosti, tamošnji život družtveni, njeno ustrojstvo političko, njeno — sve. I sretan bi bio onaj, koji bi mogao sve to razgledati i proučiti, no ja sumnjam, da ima ikoga, koji bi se mogao tim pohvaliti, jer bi to značilo izcrpiti svu nauku svjetsku; ali nema glave na ramenih čovjeka, u koju bi se toliko znanje smjestiti moglo, te će biti da su i drugi promatrači, kao i ja što sam, razgledali u glavnom svoju struku, ostavljajući drugima, da svoju proučavaju. Sve ostalo bit će da su saiio površno radi zadovoljenja svoga neodoljivog Ijubopitsva mimogred posmatrali, diveći se umu i snazi ljudskoj, za tren ona čudesa zaboravljali i svom se pozivu vraćali. Da ni na što svoje pažnje ne obraćaš do jedino na šumsku struku, već bi i onda za tu jedinu studiju kud i kamo više vremena trebao, no što sam ja na sve ovo potrošio, ako bi samo površno i u glavnim ili obćenitim potezima — a drugčije i ne ide — stvar opisati htio. Valja znati, da je osim Francuzke još množtvo zemalja, gotovo cieli sviet, proizvode iz svojih šunm onamo iznio. Tu su francuzke naseobine: Algerija, Cochinchina, Gabon-Congo, Guadeloupe, Guyana, Indija, Madagascar, Martinique, Nossi-Be, Nova Kaledonija, Senegal, Tahiti. Od zemalja pod zaštitom Francuzke: Anam, Tonkin, Gambodža, Tunizija. Od stranih država bijahu koje privatno, koje zvaničoo zastupane: Argentinska republika, Austro-Ugarska, Belgija, Chile, Dominikanska republika, Equator, Guatemala, Grčka, Havvai, Japan, Luksemburžko vojvodstvo, Meksikanska republika, kneževina Monaco, Norvežka, Portugalska, i njene kolonije. Rumunjska, Salvador, Srbija, Švedska, Švicarska, Španija, Savezne države sjev- Amerike, Velika Britanija, Veliko vojvodstvo Finlandsko, republika Venezuela i još mnogo malih zemalja. |
ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 22 — Izložitelja ne bijaše iz svake zemlje mnogo, ali izloženima se broja ne zna. Najveći broj šum. izložitelja imadjaše Francuzka, zatim Alžerija, Argentinska republika, Portugalska, Bolivija, Venezuela i Nova Holandija. Medju tim ne može se prosuditi po broju izložitelja veličina pojedinih sbiraka, jer je gdjekoji samac iznio veću sbirku nego deset drugih. U francuzkom paviljonu n. pr. bijaše 63 izložitelja pa se i opet može reći, da taj paviljon nije drugo do izložba šum. državne uprave, jer je ona ogromni dio od prostorija istoga paviljona svojim izložcima zauzela; isto tako vlada Argentinska, Brazilijanska, francuzka kolonija Alžerija, Venezuela itd. Iz Austro-Ugarske izložila je Budapeštanska kuća: „Cservenka et Grossmann" burad za prevoz; Kiss iz Nemeškera drva za gradju; Kuchta iz Tiszolza drveno posudje za kuhinju; Jakob Schmidt veoma liepe uzorke slavonske hrastovine, i to dva ćutka od 4 m. dužine, 160 cm. promjera — jedan u cielo, drugi razpiljen na 67 piljenica od raznih dimenzija. Bijaše izložaka i iz Našićke piljane u daskama od raznih dimenzija; ne sjećam se, da li ih je izložio Cservenka ili Schmidt. Svi ovi izložci bijahu liepe kakvoće, te je svakom drvaru z;apelo oko o njima, a već u početku izložbe prodato je sve. Kupili su ih parižki gradjani, medju kojima opazih i imena graditelja glasovira. Od naše dužice ne bijaše velike sbirke, no ipak su u raznim svojim dimenzijama predstavljene bile. I ove je izložio Schmidt, koji je mimogred da reknem, dobio prošle godine u Brislu „Prix d´ honeur* i zlatnu medalju na svoje ovovrstne izložke, a držim, da ni ovdje ne će ostati bez višeg odlikovanja.* U drugom jednom zasebnom malom paviljonu bijaše sbirka drva, koja je izložila gospoština Ottova iz Ugarske. Izmedju ostalog bijaše tu buradi od 100—600 lit., čamovih piljenica, nekoliko prokola za vesla od bukovine, javorine i jasenovine, tankih daščica za rezbariju i drugih sitnih predmeta. Iz Siska izložio je g. Planer sbirku hrvatskog žira; i to će biti, čini mi se, sve, što se iz naših krajeva od šum. proizvoda vidjeti moglo. Ovo naveđoh ovdje, da ne moram poslije tomu mjesta tražiti. U stvari i nema se šta drugo o Austro-Ugarskim šum. izložcima ni reći, jer je ovo u glavnom sve, što se vidjeti moglo. Šumski proizvodi bijahu u pojedinim paviljonima izloženi uz ostale proizvode svake pojedine zemlje u zasebnom odjeljenju. Jedina Francuzka i Tunisija imadjahu naročite šumske paviljone; potonja u manjoj, prva u velikoj veoma liepo i ukusno sagradjenoj sgradi. Da predstavim šumsku struku na ovoj izložbi poslužit ću se raznim francuzkim listovima, koji su o njoj pisali, dodavajući i svoja opažanja u tom pogledu. Tko od mene očekuje samostalan opis i ocjenu ukupne šumske izložbe, taj će se prevariti u očekivanju. Ja ne iraadoh za tako veliku studiju ni blizu dovoljnog vremena; i sve, što ću ovdje iznieti, to su većinom bilježke, koje sam pocrpio iz raznih francuzkih listova i djela, za tim iz kataloga onih pa * Doznao sam iz „Echo For." da je dobio zlatnu kolajnu Pisac. |
ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 25 <-- 25 --> PDF |
- 23 — viljona, gdje sam ih našao ili dobiti mogao. Ja to izpoviedam otvoreno i bez zazora. Onaj, koji je sve to sam svojim očima posmatrao, dopustit će mi, da se drugčije učiniti i ne može. Počet ću s Francuzkom, te ću prieći redom na šum izložke ostalih zemalja, koje su u izložbi obilnije zastupane bile, i u koliko to prostor ovoga lista dopušta Francuzka. S francuzkom šumskom izložbom ćemo se malo poduže zabaviti, ne za to, što je 0 njoj u obće najviše pisano, nego s toga, što je njom dana prilika za poznavanje tamošnjeg šumarstva i što se mi upoznavanjem s tamošnjim prilikama možemo dosta i koristiti, koliko u znanstvenom toliko i u šumsko-trgovinskom pogledu — 0 šumama drugih zemalja pisat ću manje i u kraće. Ja znadem dobro, da se u obće dugački članci ne čitaju rado, te bi volio i sam, kad bi to mogao u kratko sve predočiti, ali što ćemo, kad to ne ide tako. Moguće, da će tkogod od poštovanih čitalaca primietiti, da sam mogao po gdjekoju epizodu izostaviti, koja po njegovom mnienju nema za nas velike ili možda za sada nikakve vriednosti. To je moguće, da „za sada" ponešto, što ću ovdje navesti, nema nikakve vriednosti, ali tko zna, da li ne će komu u budućnosti od koristi da bude, kad se kod nas danas sutra takova šta zapodjene na polju našeg šumarstva. Uviek je dobro u izvjestnom poslu imati kakvi kažiput, ili što Niemci vele — Richtschnur. Uz to mishm, što mene interesuje, valjda će interesovati i još koga šumara. Ja do izložaba u obće mnogo držim, s toga ih rado i proučavam i rado o njima pišem. — No da predjemo na stvar. 0 francuzkom šumskom paviljonu pisalo je mnogo stručnih i nestručnih listova. Organ francuzke vlade, Journal Officiel, opisao ga je po mom sudu ponajbolje i za to ću se njegovim izvješćem i poslužiti, da ga predstavim u našem listu, a dopunit ću to izvješće i crticama iz drugih listova, u koliko to od potrebe i vriedno bude. Svoga suda ne ću ni o čem izricati, jer se ne smatram doraslim prosudjivati ni kritizovati ovako velike pođhvate i stvari, kao što je rad francuzkih šumara. Ovdje ondje dodat ću po nešto, što mi je u oči palo, a nije spomenuto u njihovim listovima. Po izvješću pomenutog vladinog lista, imenovao je ministar za poljodjelstvo jedno povjerenstvo pod predsjeđničtvom vrhovnog ravnatelja šuma, koje je imalo sastaviti uvjete, pod kojima bi šum. državna uprava mogla učestvovati na ovoj izložbi. Ovo povjerenstvo zaključi na osnovu jednog obćenitog programa, koji je sastavio sam ravnatelj šuma, g. L. Daubree u sporazumu sa šumarima i učiteljskim sborom šumskih zavoda, šta da radi i kako da se ideja u djelo privede. Na osnovu toga budu gg. See, upravitelj (administrateur) i Thil, pomoćni nadzornik (inspecteur ađjoint) ođredjeni za skupljanje i razporedanje sbirke za izložbu drva, dok je g. Demontzej, glavni poslovodja oko pošumljenja ogoljelih gora, vodio osobno brigu o tom, kako da se ovaj posao predstavi na izložbi. |
ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 24 — Gradjenje paviljona i priredjenje izložaka bijaše povjereno šimarniku (?) (conservateur), g. Gayffier-u uz pripomoć jednog arhitekta, dok se o unutarnjem uredjenju paviljona brinuo jedan nadzornik po imenu M. R. Daubree. Pošto je isti paviljon u ovom listu jednom već opisan, to ne držim za nuždno, da to ovdje ponavljam. Toliko ću samo reći, da mu je spoljašnost imala veoma privlačiv izgled i da je na zgodnom mjestu podignut. Tko je vidio šum. paviljon na zadnjoj ugarskoj izložbi u Budimpešti moći će si tako i ovaj predstaviti, ako dodam, da ovaj nije imao kule, a da je isto onako kao i onaj od drveća pod korom sagradjen. Ciela ova sgrada može se smatrati kao i dio šum. izložbe. Ona obuhvaća u svojoj unutarnjosti tri izložbena odsjeka: Statistiku i bibliografiju, eksploataciju šuma i prinovu tla u gorama. A) Statistika i bibliografija. Ovaj odsjek smješten je u jednu odaju na galeriji, te obuhvaća naročito: Jedan niz statističkih bilježaka, iz kojih se može razabrati sve, što se odnosi na šumska pitanja u pojedinim departmanima Francuzke i Alžerije: veličine zašumljenog zemljišta, sastojinž, način eksploatacije, proizvodnja, upotreba drva i t. d. Svaku ovu bilježku uredio je jedan šumar dotičnog departmana, te sačinjava specijalno djelo. Samu su neke bilježke štampane, a to zaslužuje svaka da bude. Nadalje primjerci zapisnika o uredjenju šuma državnih i obćinskih; Podatci 0 izpitivanju šum. sjemenja od šum. škole u Barres-u; Jedna šumska biliografija, koju su sastavili upravitelj i profesoii šum. škole u Nancy; repertoar sviju francuzkih izdanja starijih i novijih; Memoari u rukopisu podneseni od profesora istoga zavoda u stvari šum. pitanja, koja su na dnevnom redu; Napokon jedan spisak od sviju šum. djela, koja su izdali šum. činovnici od 1878. do 1889. B) Eksploatacija šuma. Ovaj odsjek zauzima cielu glavnu dvoranu i gornju galeriju, osim kabineta, koji se ondje nalaze, koji su rezervirani za bibliografiju. Glavni zadatak ove sekcije bijaše to, da predoči od sviju vrsti šumskoga drveća, Francuzke i Alžerije, prave monografije, pod kojima možeš pratiti svaku vrstu u njezinom razvitku, od sjemenke pa do raznih industrijalnih uporaba; da proučiš njen uzrast, njeno geografsko stanište, slog drveta, važnost njene proizvodnje, njezine bolesti, njene nametnice, zareznike, koji ju napadaju i t. d. U tu svrhu je sabrano za svaku vrst: 1. Sa gledišta nauke: Fotografije, djela fotografa i šumara-fotografa, koje prikazuju uzrast stabla posamce i u družtvu, njegov izgled u ljetu i u zimi; razni uzorci sjemenja (prikupio upravitelj šum. škole u Barres-u), pupovi, lišće, cviet, plodovi (herbarium pod staklom od šum. profesora u Nancy); mikroskopski izrezci od drva, uzduž i poprieko, u svrhu olakoćenja proučavanja sastavnih elemenata drveta, vlakna, staničevine, sršnih trakova, parenchime, smolnih cievi, kao i za razpoznavanja vrsti drveta na osnovu iz |
ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 25 — pitivanja vrsti drveta na osnovu izpitivanja ovih elemenata i međjusobnih odnošaja jedne vrsti prema drugoj; fotografska uveličanja, mikroskopski izrezci, povećanja u svrhu razmatranja unutarnjeg sastava drveta i radi promatranja istoga prostim okom; diagrami, većinom iz šum. škole u Nancy, upravo od nadzornika g. Bartet-a, s primjerom studije o vegetaciji stabla, njegov oblik u raznoj dobi, njegov prirast u promjeru i visini; jedan niz uzoraka zdrava drveta, paralelepipedi u dimenzijah: 0-38 na 0"30 i 0´08 m. od sviju glavnih vrsti drveća i oblice od manje važnih vrsti, izvadjeno iz debala iz sviju regiona Francuzke i Alžerije, po kojima se može prosuditi kakvoća drveta prema mjestu proizlazka, prema zemljištu, visini nad morem. Uz ove uzorke glavnih vrsti izloženi su ćutkovi i deblje daske. Skupina uzoraka, koja prikazuje abnormalni stvor i bolesti, kojima je dotično stablo podvrgnuto uslied fizioložkih ili meteroložkih uticaja. (Sbirka sabrana od podravnatelja, g. Boppe-a, u Nancy). Primjerci gljiva i drugih parasita, koji žive o trošku stabla, te mu mienjaju tkaninu. Zareznici (u okvirima), koji napadaju dotičnu vrst drveta s oznakom njihovoga oštećenja (Sbirka iz Nancy-a od repetitatora na šum. školi). Napokon karta geografske podjele, nacrtane po podatcima, koje su podnieli spoljni upravitelji šuma (conservateurs). 2. Sa gledišta industrijalnog: Ćutkovi, na kojima su nacrtani različiti načini izradbe u raznim krajevima Francuzke; Primjerci izradjenih proizvoda, iz kojih se mogu uviditi razni izvori, koje industrija može naći u domaćim vrstima drveća za fabrikaciju svakovrstnih predmeta, od onih za svakdanje potrebe do onih za vještine; Napokon kemički i farmaceutički proizvodi, koji se iz drveta dobivaju. Sve vrsti drveća razporedane su u metodičkom poredanju po vegetacioniin rodovima, iza svaku vrst grupirani su industrijalni proizvodi, koliko je moguće, u jednom odjelku, dok su znanstveni uzorci smješteni pod staklo pred istim odjelkom. Osim ovih monografija o vrstih šumskoga drveća skupila je centralna uprava: Sbirku proizvoda iz kamenoloma u državnih i obćinskih šumah. Ova sbirka predstavlja gotovo cjelokupnu industrijalnu litografiju Francuzke. Veliki broj uzoraka od fosilnog drveća i ođtisaka, od kojih je više njih nedavno nadjeno, te se ne nalaze za danas još ni u jednoj sbirci naučnoj. Nadalje primila je središtna uprava u svoju izložbu jedan broj uzoraka, kojima se hoće da pokaže upHv proredjivanja na razvitak bukve, jele i omorike. Herbarium drveća iz Orleanske šume, što ga je jedan lugar sabrao. Sbirku drveća iz Alžerije od jednog tamošnjeg umirovljenog nadzornika;, Sbirku drvenih okvira iz Parižkog parka „Bois de Boulogne" ; Mikroskopske izrezke drveća iz Alžerije; Sbirka drvenog uglja; |
ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 26 ´ Uzorke „francuzke" svile proizvedene iz trimtrifieirane celuloze, raztopljene u sirčetnoj kiselini, od g. Duvivier-a; Šumsko orudje, medju kojim valja spomenuti Arbey-ovu piljanu, koja zauzima cielu sredinu glavne dvorane, zatim odjeljke gg. Blanchard-a i Peugeot-a. C) Prinova tla u gorama. Svrha ove izložbe, smještene u zasebnoj galeriji iza velike dvorane, prije svega je to, da se publici predoće svi oni koristni elementi radi objašnjenja same ove ideje i s jedne strane o posve izuzetnom stanju tome poslu podvrgnutih gora, a s druge strane, da se pokaže narav i važnost toga patriotskog djela, koje je povjereno šumskoj administraciji. Osim toga bijaše od potrebe suzbiti onu pređsudu, koja je žali bože suviše razširena, da se naime preduzeti radovi sastoje jedino u stvaranju šumišta na ogoljelim gorskim obroncima, i da se kategorički zasvjedoči, da direktna akcija države smjeraše na obnovu gorskih terena, stegnutu na one slučajeve, gdje se javni interes nalazio napadnut, bilo to opasnostima, koje su predstojale, bilo pogibijom već suviše dokazanom. Napokon je valjalo dokazati ozbiljnimi i nepobitnimi fakti, da i u najtežim okolnostima bijaše pod uvjetima žurbe i štednje djelo izvedivo, čemu se negda ni nadati nije moglo. Nomenklatura izloženih predmeta u ovom odsjeku dieli se u tri kategorije: I. Proučavanje terena, II. projekt i izvadjanje poslova, III. memoari, bibliografija. I. Proučavanje terena. — Prva operacija, koju zakon od 4. travnja 1882. nalaže, sastojaše se u razpoznavanju onih gorskih terena, koji su u takovom opadanju, da im obnovu javni interes iziskuje. S razloga toga, što je nemoguće prikazati u j e d n o j karti rezultate ovog obsežnog razmatranja, koje je na izmjence izvedeno u trima velikima regionama: u Alpinskim gorama, Pirenejima i Cevennes, valjalo se ograničiti na One u Francuzkim Alpama (karta gg. Deraontzey-a, glavnog drvovođje, i Lafosse- a, pobočnog nadzornika). Ovoj karti pridružene su druge karte u većem mjerilu i jedan niz podataka, koji se odnose na bujične gore, što je služilo kao uzorci, i to: 1. Dvie karte od basena zvanih Ubaye i Durance. 2. Projekt u obsegu obnavljanja u Ubaye-i. 3. Teleiconografijski nacrti, koji prikazuju u najpodpunijoj mjeri pojedinosti, ukupne izglede od bujićnih potoka: Riou-Chanal, Sanieres, Riou-Bourdoux, Faucon, Bourget, Labouret; 4. Fotografije, izradjene od šumara, koje predstavljaju razne izglede na visovima Gornjih i Dolnjih Alpa, Isere, Drome, Vanciuse, Heraulta, Anđe, Gornjih Pirineja; 5. Slike u vodenim bojama od pripoznatog vještaka Gabina, koje prikazuju goru Chamotte u Gornjim Alpama i bujične potoke po raznim planinama u francuzkim krajevima; |
ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 27 — 6. Izgledi bujiSnih potoka u departementu d´Isfere, imenito od B,iffol i Villard-a i gore Romanche. II. Projekt za izvadjanje radnje. — Da bi se pojmila ideja 0 proučavanju i iznašanju predloga izložen je publici projekt o uredjenju bujičnih potoka (torrent), nazvanog Arbonne, koji je sastavio pobočni šumski nadzornik g. Kuss i srezki šumar g. Beraud. Da bi se što tačnije prikazali raznovrstni radovi, koje je izveo odsjek za pošumljenje, te da se iztaknu okolnosti, pod kojima su se isti izvadjali, dala je administracija sastaviti: 1. Tri velika dioramska pregleda, koji prikazuju radove na uredjenju i ukroćavanju biesnih po´oka, zvanih Bourget i Riou-Bourdoux, i na utvrdjivanju klisure zvane Combe de Pegueres; 2. Monografije, koje obuhvaćaju opis, planove i fotografije izvedenih radova na uredjenju glavnih bujičuih potoka; 3. Reliefske planove od potoka Vacheres, Grollaz-a, St. Antoine, Lavu d´Esbas, prije i poslije radnja i od potoka Rieulet; 5. Grafički opisi, kojima se hoće da pokaže, što je do danas izradio odsjek za pošumljenje promjenom zakona od 28. srpnja 1860., 8. lipnja 1864. i od 4. travnja 1882. III. Memoari i bibliografija. — Izložba pošumljenja je popunjena izvjestnim brojem memoara (štampanih i u rukopisu), o svakojakim pitanjima, koja se odnose na ovu granu šumarske uprave i po jednim primjerkom od najglavnijih djela, što su izdana na sviet od 1878. do 1889., kako U; Francuzkoj tako i u inozemstvu. Dovde Journal Officiel. Ja ću ovomu još dodati to, da je francuzka šumska uprava ili onaj odbor, koji je oko uredjenja ovoga paviljona radio, imao kao glavni cilj pred sobom — nauku. To se vidi na prvi pogled, kad čovjek prekorači prag onoga paviljona. Francuzki su šumari htjeli, da pokažu cielom svietu´ svoj rad i svoje umjeće, a dali ujedno svakome i priliku, da se njihovim znanjem, radom i izkustvom koristiti može. Na njihovoj izložbi niesu se pokazivala drva trgovcima, nego industrijalcima. Ovi su mogli da doznadu tamo, šta ima u francuzkim šumama i što se u koju svrhu u industriji od toga upotrebiti može. Francuzka nema drva za izvoz, radi čega bi ih morala stranom svietu na vidik iznositi. Oni izvoze izradjeno svoje i strano drvo. Na što se koja vrst drveta dade upotrebiti i gdje ga u Francuzkoj više ili manje ima, to je ova izložba sve liepo pokazala. S toga se pri kraju izložbe bio i podigao glas i možda, da se taj paviljon u cielosti prenese u šumu Vincennes, koja leži u neposrednoj blizini Pariza, te da tamo kao šumski muzej ostane. Ovoj molbi nije se medjutim moglo udovoljiti, jedno s toga, što je sgrada prešla u vlastničtvo onog poduzetnika, koji ju je gradio, a druga, što ne bi bila trajna, sve ako bi ju grad i odkupio, jer je sve drvo, iz koga je sagradjena — a to je u cielosti — pod korom, a ta bi na brzo odpala. |
ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 28 — Sve je prema svrsi vješto prikazano i udešeno, ali kao kruna svemu tomu može se smatrati, a i jest, prikaz obnove ogoljelih gora i uredjenje bujičnih potoka u planinama, što je promatraču predočeno pomoću pomenutih triju velikih i vješto izradjenih diorama. Kao što napried rekosmo, smještene su ove diorame na posebnoj galeriji, kad se sticalo toliko Ijubopitnog svieta, da se u izvjestnim časovima do njih doći nije moglo. Srednja je prikazivala klance od divljeg potoka Ri on-Bourdoux. To je bujica, koja se valja biela od pjene preko hiljadu zavoja kroz granitno korito svoje. Iznad nje su radničke kolibe kao zakvačene na bočici a u zaledju se dižu i nadmeću visinom, ovdje sive i puste, tamo žive i pitome planine, koju sliku pričinjaju čamovi šume, kojih se tamne krošnje u daljini gube. Desno je diorama od Bourget-a. Prije 1870. g. još biesna potočina dovadjaše užasne povodnje. S visine od 3000 met. jurila je divlja voda ovuda u klance, podkapajući stienje, derući zemlju i uništavajući usjeve i poljane, a danas evo blagi i mirni potok i ništa više. Vidiš ga pred sobom, kako lagano teče izmedju visova, stegnut u šljunkovito korito, kojega su obale zasadjene čamovinom. Punih 18 godina trebalo je, dok je ovako ukroćen. Da mu se tok uspori, postavljene su brane od kamena u izmedju ovih udarane su pregrade, koje izgledju kao kakve gorostasne stepenice. Duž toga su visoki bajeri od nasipa, izmedju kojih se odvode vode, koje se ne mogu izliti ni desno ni lievo. I danas eno teče kao obični gorski potok jednakim padom u nizinu. Na lievoj je strani diorama klisure i klanca Combe de Pegušre. Planinska bočina hrapava, okomito strma, misliš, da će se odmah survati; granitno je stienje, koje bočinu sačinjava, razciepano na sve smjerove: razbijeno i izlupano nagomilalo se amo tamo u strašnom neredu. Izgleda to, kao da sve lebdi izmedju neba i zemlje. Misliš: najslabiji potres razkinut će njihove slojeve; past će, survat će se i izmrvljeno, odskakujući od strmog obronka, razdrobit će u svom strašnom skoku tučom od kameiya na podnožju zaseoke i sela; pogibija je neizbježiva. Ali suprot ovom odvaljenom pomičnom stienju podigoše vriedni francuzki šumari svoje brane. Prije svega očistiše strmeni od nesigurnog pokretnog kamenja; zaodjenuše pješčine biljem; na svježu zemlju udariše ledinu, a čamovi nasad. Ako stienje zaprieti na novo, ako se pokažu urvine, gdje se vegetacija ne može da zavrieži, grade se podporni zidovi od golog kamena. Malena se Decauville ova željeznica, sagradjena na drvenim babcima, penje duž obronka i dovlači radnicima preko onih ponora kamen za zidanje i drugo, što treba. Radnici su užem povezani radi toga, da su u slučaju nesretna koraka sigurni svoga života. Izpod njih je ponor, da te groza obuzima. Pa preko toga juri ona majušna željeznica kao i od Esplanade na Marsovu poljanu! Ove diorame predstavljaju u nekoliko poteza slikarovih sve opasnosti, sve napore i djela vriednih francuzkih šumara i veliku borbu prirode protiv ovih smjelih pionira. |
ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 29 — Francuzka troši na ove poslove silne novce. I za 1889. god. vidio sam u proračunu preliminirana tri milijuna franaka. Znak je to, da ima silesija toga, da se uradi i da se skoro svršiti ne će. Ja držim, da će biti na mjestu, ako ovom prilikom iznesem kratak opis francuzkih Alpa i bujica, koje ondje Mesne. Ovo će najbolje razjasniti, kojim se povodom latila francuzka vlada ovoga težkog i skupocjenog podhvata. Bez toga izgledale bi one slike u paviljonu kao prosta panorama, u kojoj da Si napasemo oči onim groznim i divnim vidicima. U stvari je cielom ovom podbvatu povod golema nevolja i strašna hala, koja u francuzkira gorama od davnih vremena biesni. Francuzke Alpe opisao je u tom pogledu još 1846. slavni ekonomista Blanqui u jednom svom izvješću na akademiju znanosti, a kasnije inžinir Surel l u svome djelu: „Etudes sur les torrents des Alpes". Ne ću žaliti prostora ovdje, jer je vriedno, da obojicu čujemo. „Posmatrača — govori Blanqui — koji silazi od Dauph´ne prema Provence- i duž alpinskih vrhova, zaustavit će na svakom koraku čudnovati i mnogostručne gorske vododerine. Na površini od ne malo stotinu milja nema nijedne plovne vode, nijednog onakvog velikog basina, kao što su oni od Marne, Saone, Yone, koji oživljavaju ciele pokrajine. „Alpinski potoci imadu nešto zajedničkog s karakterom biesnih potoka (torrents) uslied svoga strmoga nagiba i svoga, rekao bi, samovoljnog toka kroz šljunkom pretrpano korito. Takovi su Drač, Romanche, u Durance-i, koji pokazuju raznovrstni tipus svojih nestalnih i varljivih tokbva vode, gdje se razlievaju uslied nebrojenih pritoka, vječiti izvori sa sledjenih gorskih vrhova, od sniega, što se raztapa i od plahih kiša iz sviju gornjih regiona. Rhona prima u dolnjem dielu svoga toka upravo vanredni proizvod ovih groznih bujica, koje su zadnjih godina dostigle neobične razmjere, koji brigu zadavaju. Ove bujice snašaju tako svoju pustošu ravnine Vancluse, Gard-a i ušća Rhone, i to kao po izvjestnim zakonima razoravanja, koje je inžinirska nauka pokušavala formulisati. Toliko je njihov tečaj postao stalnim i neumornim, * * „Sjajno nebo nad Alpama iznad varoši Embruna, Barcelonette i Digne podržava se kroz čitave mjesece vedro, bez i najmanjeg oblačka, te dovodi dugotrajnu sušu, koju prekidaju samo burne kiše, slične onima u tropskim krajevima. Zemljište je pretjeranom pašom lišeno bilja i drveća, izgorjelo od žege sunčane, bez svježosti i čvrstoće; bez ikakvog oslona juri o.io odronjeno dolje u doline, sad u obliku crne, žute ili crvenkaste lave, ?ad se valja kao potok od šljunka, ili čitavog kamenja, koje odskaknje uz strašni prasak te na svom putu najgroznija razorenja čini. „Kad se promatra s kojega uzvišenog mjesta izgled jedne ovako izcieparie okoline, onda vidiš pred sobom sliku pustoši i mrtvila. Nebrojeni skladovi navaljanog šljunka od više metara visine pokrivaju na daleko prostor, nadmašuju najviše drveće, zasipavaju ih do vrha, te ne ostavljaju težaku ni sjenke nade. |
ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 32 <-- 32 --> PDF |
- 30 >Ništa nema groznijega, no kad pogledaš one vododerine po bokovima planine, koja kao da se nasilno spustila u ravnicu, da ju svojom ruševinom poplavi. Kako se ovi bokovi ciepaju pod uticajem sunca, koje stienje u atome povraća, i kiše, koja ih na gomile snaša, podignu se kadkada ovi skladovi u korito kroz godinu dana za više metara u visinu, do tavanice od mostova — da ih odnesu. Iz velike daljine, od izlazka iz svojih dubokih ždriela razpoznaju se tragovi ove bujice, koji su razšireni u formi lepeze do 3000 met. u širinu, izpupčeni prema svom središtu a nagnuti prema obalama, razastrti kao kameniti plašt po čitavoj poljani. „Takov im je izgled na suho, ali čovjek nema rieči, kojima bi opisao njihovo (bujično) bjesnilo u vrieme naprasne povodnje, koja se ne može s nikakvom običnom nesrećom od tekućih voda uzporediti. „Ove strašne povodnje proizvode najčudnije utiske. Kadkada pada biesna bujica pod pravim kutom u koji potok, te mu potisne tok natrag prema njegovom izvoru; drugdje opet susretnu se dvie bujice valjajući se s protivnih strmina i padaju u jedno te isto korito kojega potoka. Sad nastaje orijaška bitka, tuče od kamenite njihove lave. Tu razdiru na duboko zemlju na svom toku, odnose ju na daleko, da se što dalje izkrcaju i odvuku razmrvljenu i razsutu seljačku imovinu daleko u ravnicu. » * „Okolina je zemlja od popaše u gornjim a od male težitbe u dolnjim regio nima; šume su svuda vrlo riedke, a po nesreći pripadaju obćinama. — Njihov donos je gotovo nikakvi; troškovi za čuvare su iznad sredstava onih sela, a seljaci su najvatreniji u uništavanju onoga, što smatraju kao svoju zajedničku svojinu. — „Čovjek bi sebi napravio veoma nepodpunu ideju o putovima u Alpama, kad bi si predstavljao, da su izloženi samo običnom oštećenju, kao po drugim krajevima zemlje. — Alpinski inžiniri su uviek na ratnoj nozi; zimi valja putove čistiti, u proljeće opravljati, ljeti braniti od bujica. »Jedan vruć vjetar, koji naglo otopi snjegove, jedna bura s plahom kišom, jedan čoporak koza ili ovaca, kad potisne tuču od kamenja, jedna urvina, kad se posred puta navalja, dovoljno je, da se zaprieči prolazak. Nemila i često strašna narav terena ne dopušta uviek, da se obidju opasni obronci gora, te sili mjernike, da grade puteve iznad ponora, u koji je dosta jednom pogled baciti, da dobiješ vrtoglavicu. Vještački rad vidi se na svakom koraku: na mostovima, na nasipima, cestama, tunelima. I pokraj sviju ovih neprekidnih napora veoma je često saobraćaj prekinut i malo prodje mjeseci a da žalostni slučajevi ne bace uznemirenje i grozu u srce stanovničtva onih okolina." Evo kako g. Surell opisuje puste potoke u departmanu Gornjih Alp^ (Hautes Alpes). „Departman „Gornjih Alpa" pokazuje vodene tokove čudne naravi. Tamo ih nazivaju „torrents", ali s ovim nazivom skopčana su karakteristična svojstva, koja se ne vidjaju kod bujica drugih okolina. |
ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 33 <-- 33 --> PDF |
^Njihova vrela skrivena su u gorskim zakutcima. „Oni se spuštaju prema dolinama, te se miešaju s potocima i riekama u nizini. Kad stignu u dolnje strane, tad se ukazuju u razmjerno širokom koritu, koje je kao izpupčeno. Značajna je ova zadnja pojava i ona već pokazuje neku razliku izmedju bujica i većine drugih tokova vode. Znade se, da vode teku svagda kroz udubljenja, koja ih stiešnjavaju tako, da okomični prerez njihovoga toka daje konkavnu krivulju prema nebu i da vode zauzimaju najniži dio udubljenja. „Kod ovih bujica naprotiv daje slični prerez konveksnu krivulju a vode se drže na najvišoj regioni. „Tekući tako po grebenu pridržavaju se lakom depresijom, koja ih spriečava u razlievanju na izpupčenosti svojega korita, ako se ovo tako nazvati može. „Razumije se, da takav tok ne može biti stalan; tako se u istinu i prikazuje posmatraču. „Najmanji pritoci iztisnu vode preko njihovih obala. „Ove se sad razlievaju desno i lievo te jure transversalnim nagibom korita. ..Nestalnost ova čini bujice vanredno opasnima, jer ih odvodi vazda na nove točke i otvara njihovom biesu znamenite površine terena. Vidjaju se ovaka korita u širini, koja prelazi 3.000 met. Nikada se ne dogadja, da bujica na jedan mah pokrije cielu ovu površinu, nego tekući sad amo sad tamo, prieti svima dielovima i poslije nekoliko pritoka dobiju svi tragove njenoga prolazka. „Takove su bujice na ulazku u doline. „Ako se penješ duž njih uz zavoje gora, vidjet ćeš, gdje se uvlače u strme razciepane strane brda, koja se uzdižu do velike visine te stvaraju duboka ždriela. „Ove su obale vazda podkopane, te se odstranjaju i povlače svojim padom kulture i obližnje stanove. Kad se napokon približiš samim vrelima bujice, tu ti se otvara teren u obliku amfiteatra. Zemlja sačinjava neku vrstu lievka, koji prema nebu zija te prima na prostranoj površini svojoj vode od kiša, sniegova i bura, proždirući ih naglo u svoje ždrielo. Drugi ne manje značajan prizor sastoji se u velikom broju ovih pustih potoka u Gornjim Alpama. Nije ovdje pitanje o nekim izuzetcima. Ovdje se radi o jednom nizu slučajeva, koji te susretaju na svakom koraku sa stalnim karakterom, i kojima će uzrok biti obćenit sa samim sastavom ili slogom ovih gora. Ako podješ putem, koji vodi od Gap-a k Embrun-u, više od jedne četvrtine ovoga puta moraš proći samim koritima od bujica ili ovih pustih potoka. Potoci se vide raztureni po čitavoj okolini, gdje plave ciele doline i deru obronke. Odtuda i ima okolina zaseban i tužan izgled, koji na prvi mah od čuda upropasti stranca, koji prvi put ovint gorama prodje. „Toliko množtvo ovih biesnih potoka za ovaj je departman najgroznijst nevolja, koja se kao kuga prihepila za zemlju onih gora, derući im bokove i svlačeći ih kao mljevo u doline. Na taj su način stvorena dugotrajnim nagomilavanjem ona strašna korita, koja se neprestano šire i svemu prožđiraajeip |
ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 32 priete. Bujice pustoše zemljište zasipavajući ga svojim nanosom. One prožđiru iz godine u godinu po nekoliko novih posjeda, one prieče saobraćaj; radi njih ne može se uzpostaviti stalan sistem za gradnju putova. Ovo je bjesnilo u toliko groznije, što se stiče u pokrajini veoma sirotnoj, u okolini bez obrta, gdje su oraće zemlje riedke a ovamo su jedini izvor za život stanovnika, koji samo uz grdne napore i uztrajnost sebi njive stvaraju; pa tek što su ih stvorili, nadodje bujica, koja u jednom satu otme plod njihovog desetogodišnjeg znojenja. „Ima ih,^koje su već tu, da prožderu čitava sela i same burgove. Tamo je dovoljno, da se nadnese jedna tamna oblačina iznad ždriela takovog biesnog potoka, pa se podigne uzbuna u više obćiua." Eto, što je dalo povoda, da je francezka vlada onaj patriotski posao oko pošufailjenja golieti i uredjenja biesnih potoka preduzela. U tom pogledu stvarani su naročiti zakoni. Prvi zakon o pošumljenju gora izdan je 28. srpnja 1860. uslied strašnih poplava od 1856. Po tom zakonu bilo je pošumljivanje obvezno i za privatne posjednike u cielom onom obsegu, u kom je po naročitom povjerenstvu označena nuždnost pošumljenja. Tko toj zakonskoj odredbi ne bi udovoljio, od toga se zemljište putem eksproprijacije oduzimalo, a po obavljenom pošumljenju imao je prvobitni vlastnik pravo tražiti svoj posjed, no morao je ili naknaditi sve troškove oko toga posla (sa kamatama), ili ustupiti u ime toga polovinu pošumljenog zemljišta državi. Što se tiče zemljišta pojedinih obćina i javnih zavoda, država je imala pravo u slučaju, ako ove ne bi htjele ili ne bi mogle gornjem zahtjevu udovoljiti, nagodom zemljište oduzeti ili se staviti u posjed bez odštete, te izvesti poslove na svoj trošak pa uživati zemlju sve dotle, dok ne povrati na to potrošenu glavnicu i kamate. I obćine i javni zavodi imali su pravo na povratak polovine, ako državi drugu polovinu ustupe. Zasijavanje i zasadjivanje izvadjalo se u svakoj obćini na 720 zemljišta. Ovaj zakon naidje odmah u početku na takove odpore, da je vlada bila prinuđjena poslije nepune četiri godine donieti drugi, 8. lipnja 1864. promulgirani zakon. Ovaj zakon dopustio je zamjenu p oledinjavanja namjesto pošumljivanja. Sve uredbe zakona od 1860. važile su sad i za poledinjavanje, s tom iznimkom, da su se obćinska zemljišta imala za tri godine ledinom pokriti, namjesto kroz 20 godina pošumiti. Po zakonu od 1864. imale su obćine pravo tražiti odštetu za gubitak popaše na zemljištu podvrženom poledinjavanju i pošumljenju. Medju tim zakon od 1864. nije donio, niti je mogao donieti kakvog rezultata. S jedne strane dokazalo je izkustvo, da je poledinjavanje neizvedivo u ponajviše slučajeva, a naročito tamo, gdje je tlo pomično; s druge strane zakon 0 poledinjavanju stvoren na istom načelu, na kom i zakon 0 pošumljenju, nije ni u čem mienjao obćenita naredjenja ovog zadnjeg, a bilo je u |
ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 35 <-- 35 --> PDF |
~ 33 njemu i takovih odredaba, koje su stajale u protivnosti s gradjanskim zakonom — sa zakonom o svojini. Tako podnese 1876. god. vlada komori jedan zakonski predlog, koji će da modifikuje zakone od 1860. i 1864. Komora ga usvoji i preda senatu; no povjerenstvo senata nađje i u ovome predlogu mana, te podnese vladi svoj protupredlog. Prvobitni predlog bude zabačen, te se donese 26. ožujka 1879. novi, u koji su uvedene pored odredaba za zanavljanje još i odredbe za čuvanje teraina u gorama. Ovaj predlog bude poslije dugog pretresanja i modifikovanja od komore primljen i 4. aprila 1882. promulgiran. (Nastavit će se). Pismo iz Slavonije."^ Hrastovina je od pamtivieka kao gradjevno drvo liep glas u svietu uživala. Bila je ona u svakoj grani kućnog obrta skoro jedino drvo, koje se vrlo razgranjenom konsumcijom pohvaliti moglo. Nu i u velegradnji zauzimala je važno mjesto. Prije desetak godina rabila se hrastovina u velikoj mjeri, skoro da ne kažemo, izključivo za gradnju kuća i drugih zgrada, u našoj domovini a i izvan nje. Svojstva, koja su hrastovinu za velegradnju svietu preporučivala, jesu: čvrstoća, velika nosivost, te dugotrajnost njezina. No tada nije bila tehnička vještina tako liepo razvijena, kao što je danas, pa su se sgrade sbog toga zidale s čvrstimi i predebehmi zidovi, koji će moći odoljeti pritisku gornje i vrlo težke hrastove gradje. Malo za tim, kad se sposobnost četinjače u velegradnji prokušala, gubila se hrastovina sve više s tog polja, dok nije četinjači mjesto posve odstupila. Skoro jedinu četinjaču rabe danas u velegradnji, jer je ona veoma laka, a i dosta jeftina sbog toga, što je imade mnogo, buduć je ne malo po cielom svietu razprostranjena. Kao građja za brodove, a onda kao gradja za objekte pod vodom načinjene, još je uviek hrastovina nenadkriljiva, premda joj četinjača tuj konkurirati počinje. No sve ove obrtne grane nemaju velike važnosti po šume brodske imovne obćine. Samo konsumcija hrastovine u fabrikaciji francuzkih a još više njemačkih ili pinterskih dužica vrlo je važna, jer je to prostran put, kojim ona danas u sviet putuje. Prije podrug decenija tek počela se slavonska hrastovina u toj vrlo važnoj obrtnoj grani ozbiljno cieniti. Ciena joj je dan danas, malo da ne kažemo prevelika, a sigurno je nerazmjerna prijašnjoj cieni i cieni ostalih vrsti drveća Hrvatske. Ciena hrastovini skočila je tako visoko najprije radi toga, što su komunikacije slavonske mnogobrojno razširene. Osim željezničke mreže, tri ogromne rieke, Dunav, Sava i Drava, izvrstni su putevi, kojimi se dužica u * Ova po br. V. razprava je nastavak prvašnjih pisama iz Slavonije, pribbdenih u našem listu gođ. 1888. i 1889., a čini posebnu cjelinu. Osobito bi nam milo bilo, da nam se i ostali od naše gg. članovfi. i sustru6arfta istim načinom odazovu i dogođice iumske prilike i viesti svojih krajeva priobde. Uredničtvo. 3 |