DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 20 —


Po sebi se razumieva, da tu mislim samo ono, što se odnosi na šum?ku


struku, pa i opet moram nješto da reknem i o izložbi u obće, čuvajući se, da


ne otidjem predaleko, pošto se ni sama naša struka ne može u kratko nacrtati.


Ovo je sedma svjetska a petnaesta narodna francuzka izložba. Prva na


rodna francuzka izložba držana je 1798. a brojila je samo 110 izložitelja ; ova


od 1889. računa ih na 38.000 a zauzimala je prostorije u površini od blizu


70 hekt.


Pripremalo se za izložbu od 10. studena 1884. — dan ukaza, kojim je


izložba zakazana; no ostvarenje ove zamisli počelo je istom početkom 1886. g.


Za pokriće nuždnih troškova odredjena je prvobitno svota od 43 milijuna


franaka. Država dade 17, grad Pariz 8, a jedno družtvo doprinese 18 ostalih


milijuna franaka, u ime čega mu ju ustupljen dohodak od ulaznine do pokrića


te svote. Ovo družtvo bude mjeseca ožujka 1889. zamienjeno drugim novim


đružtvom, koje izplati ono prvo i dodade još tri i pol milijuna franaka, na


izložbene cieli, te je tako glavnica za izložbu iznosila 46 i pol milijuna franaka,


a za to je ovo novo družtvo dobilo od države 30 milijuna ulaznica i dozvolu


lutrije. Na osnovu toga izdade to družtvo ovih 30 milijuna ulaznica u grupi po


25 komada u formi t. zv. Bons-tiqueta ili lozova za cienu od 25 fran. Ovi lo


zovi vučeni su za vrieme izložbe šest puta a još će se vući svake godine po


jedanput kroz 75 god.


Kupac svakog ovakog bona ili loza dobio je dakle badava 25 ulaznica
za izložbu.
Ova sretna ideja valjda i jest povod, da su svi lozovi već prvih dana
razpačani.
*


Svi izložci razporedani su u devet grupa a svaka od ovih opet u više
razreda, kako" će promatrač imati priliku, da proučava struke i grane svake
ove grupe. Svih devet grupa diele se na 83 razreda.


Od svega toga mene su naročito interesovale dvie struke: šumska i gospodarska,
te sam na ove svoju osobitu pažnju obraćao i najviše vremena potrošio.
Mimogred samo posmatrao sam i druge razne struke, čemu se ne može
čovjek oteti, osim ako bi žmirećke pokraj njih prolazio.


Sve su to čuda, kojim se čovjek dosta nadiviti ne može! — Tko će da
ne popostane pod Eifelovom kulom, onim čudovištem svjetskim, komu se dive
najvještiji arhitekti, što ih zemlja nosi. Tko će da savlada onu Ijubopitnost,
tko da se otme onoj sili, koja čovjeka u galeriju strojeva vuče. Kako ćeš da
prodješ mimo palače liepih vještina, gdje su redovi najvrstnijih vještaka s cielog
zemnog šara izloženi. Tko će da prodje, a da ne zastane kod onoga topa, što
ga fran. ratno mistarstvo na ugled iznielo, koji na 20 kilo metara naokolo ratne
pozicije brani i bije. Kako da ne pogledaš morsku ratnu i trgovačku ladju.
Kako da prodješ, a ne pogledaš one silne vodoskoke u vrtovima, najdivnijim
cviećeni izkićenima. Tko će da ne zastane i ne razgleda one palače, u kojima
su razni izložci raznih zemalja izloženi, kako da ne pogledaš onu divotu, onu