DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 20 — Po sebi se razumieva, da tu mislim samo ono, što se odnosi na šum?ku struku, pa i opet moram nješto da reknem i o izložbi u obće, čuvajući se, da ne otidjem predaleko, pošto se ni sama naša struka ne može u kratko nacrtati. Ovo je sedma svjetska a petnaesta narodna francuzka izložba. Prva na rodna francuzka izložba držana je 1798. a brojila je samo 110 izložitelja ; ova od 1889. računa ih na 38.000 a zauzimala je prostorije u površini od blizu 70 hekt. Pripremalo se za izložbu od 10. studena 1884. — dan ukaza, kojim je izložba zakazana; no ostvarenje ove zamisli počelo je istom početkom 1886. g. Za pokriće nuždnih troškova odredjena je prvobitno svota od 43 milijuna franaka. Država dade 17, grad Pariz 8, a jedno družtvo doprinese 18 ostalih milijuna franaka, u ime čega mu ju ustupljen dohodak od ulaznine do pokrića te svote. Ovo družtvo bude mjeseca ožujka 1889. zamienjeno drugim novim đružtvom, koje izplati ono prvo i dodade još tri i pol milijuna franaka, na izložbene cieli, te je tako glavnica za izložbu iznosila 46 i pol milijuna franaka, a za to je ovo novo družtvo dobilo od države 30 milijuna ulaznica i dozvolu lutrije. Na osnovu toga izdade to družtvo ovih 30 milijuna ulaznica u grupi po 25 komada u formi t. zv. Bons-tiqueta ili lozova za cienu od 25 fran. Ovi lo zovi vučeni su za vrieme izložbe šest puta a još će se vući svake godine po jedanput kroz 75 god. Kupac svakog ovakog bona ili loza dobio je dakle badava 25 ulaznica za izložbu. Ova sretna ideja valjda i jest povod, da su svi lozovi već prvih dana razpačani. * Svi izložci razporedani su u devet grupa a svaka od ovih opet u više razreda, kako" će promatrač imati priliku, da proučava struke i grane svake ove grupe. Svih devet grupa diele se na 83 razreda. Od svega toga mene su naročito interesovale dvie struke: šumska i gospodarska, te sam na ove svoju osobitu pažnju obraćao i najviše vremena potrošio. Mimogred samo posmatrao sam i druge razne struke, čemu se ne može čovjek oteti, osim ako bi žmirećke pokraj njih prolazio. Sve su to čuda, kojim se čovjek dosta nadiviti ne može! — Tko će da ne popostane pod Eifelovom kulom, onim čudovištem svjetskim, komu se dive najvještiji arhitekti, što ih zemlja nosi. Tko će da savlada onu Ijubopitnost, tko da se otme onoj sili, koja čovjeka u galeriju strojeva vuče. Kako ćeš da prodješ mimo palače liepih vještina, gdje su redovi najvrstnijih vještaka s cielog zemnog šara izloženi. Tko će da prodje, a da ne zastane kod onoga topa, što ga fran. ratno mistarstvo na ugled iznielo, koji na 20 kilo metara naokolo ratne pozicije brani i bije. Kako da ne pogledaš morsku ratnu i trgovačku ladju. Kako da prodješ, a ne pogledaš one silne vodoskoke u vrtovima, najdivnijim cviećeni izkićenima. Tko će da ne zastane i ne razgleda one palače, u kojima su razni izložci raznih zemalja izloženi, kako da ne pogledaš onu divotu, onu |