DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 28 —


Sve je prema svrsi vješto prikazano i udešeno, ali kao kruna svemu tomu
može se smatrati, a i jest, prikaz obnove ogoljelih gora i uredjenje bujičnih
potoka u planinama, što je promatraču predočeno pomoću pomenutih triju velikih
i vješto izradjenih diorama.


Kao što napried rekosmo, smještene su ove diorame na posebnoj galeriji,
kad se sticalo toliko Ijubopitnog svieta, da se u izvjestnim časovima do njih
doći nije moglo. Srednja je prikazivala klance od divljeg potoka Ri on-Bourdoux.
To je bujica, koja se valja biela od pjene preko hiljadu zavoja kroz
granitno korito svoje. Iznad nje su radničke kolibe kao zakvačene na bočici a
u zaledju se dižu i nadmeću visinom, ovdje sive i puste, tamo žive i pitome
planine, koju sliku pričinjaju čamovi šume, kojih se tamne krošnje u daljini gube.


Desno je diorama od Bourget-a. Prije 1870. g. još biesna potočina
dovadjaše užasne povodnje. S visine od 3000 met. jurila je divlja voda ovuda
u klance, podkapajući stienje, derući zemlju i uništavajući usjeve i poljane, a
danas evo blagi i mirni potok i ništa više. Vidiš ga pred sobom, kako lagano
teče izmedju visova, stegnut u šljunkovito korito, kojega su obale zasadjene
čamovinom. Punih 18 godina trebalo je, dok je ovako ukroćen.


Da mu se tok uspori, postavljene su brane od kamena u izmedju ovih
udarane su pregrade, koje izgledju kao kakve gorostasne stepenice. Duž toga
su visoki bajeri od nasipa, izmedju kojih se odvode vode, koje se ne mogu
izliti ni desno ni lievo. I danas eno teče kao obični gorski potok jednakim
padom u nizinu.


Na lievoj je strani diorama klisure i klanca Combe de Pegušre.
Planinska bočina hrapava, okomito strma, misliš, da će se odmah survati; granitno
je stienje, koje bočinu sačinjava, razciepano na sve smjerove: razbijeno
i izlupano nagomilalo se amo tamo u strašnom neredu. Izgleda to, kao da sve
lebdi izmedju neba i zemlje. Misliš: najslabiji potres razkinut će njihove slojeve;
past će, survat će se i izmrvljeno, odskakujući od strmog obronka, razdrobit će
u svom strašnom skoku tučom od kameiya na podnožju zaseoke i sela; pogibija
je neizbježiva.


Ali suprot ovom odvaljenom pomičnom stienju podigoše vriedni francuzki
šumari svoje brane. Prije svega očistiše strmeni od nesigurnog pokretnog
kamenja; zaodjenuše pješčine biljem; na svježu zemlju udariše ledinu, a čamovi
nasad. Ako stienje zaprieti na novo, ako se pokažu urvine, gdje se vegetacija
ne može da zavrieži, grade se podporni zidovi od golog kamena.


Malena se Decauville ova željeznica, sagradjena na drvenim babcima, penje
duž obronka i dovlači radnicima preko onih ponora kamen za zidanje i drugo,
što treba. Radnici su užem povezani radi toga, da su u slučaju nesretna koraka
sigurni svoga života. Izpod njih je ponor, da te groza obuzima. Pa preko toga
juri ona majušna željeznica kao i od Esplanade na Marsovu poljanu!


Ove diorame predstavljaju u nekoliko poteza slikarovih sve opasnosti, sve
napore i djela vriednih francuzkih šumara i veliku borbu prirode protiv ovih
smjelih pionira.