DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 31     <-- 31 -->        PDF

— 29 —


Francuzka troši na ove poslove silne novce. I za 1889. god. vidio sam
u proračunu preliminirana tri milijuna franaka. Znak je to, da ima silesija toga,
da se uradi i da se skoro svršiti ne će.


Ja držim, da će biti na mjestu, ako ovom prilikom iznesem kratak opis
francuzkih Alpa i bujica, koje ondje Mesne. Ovo će najbolje razjasniti, kojim
se povodom latila francuzka vlada ovoga težkog i skupocjenog podhvata. Bez
toga izgledale bi one slike u paviljonu kao prosta panorama, u kojoj da Si napasemo
oči onim groznim i divnim vidicima.


U stvari je cielom ovom podbvatu povod golema nevolja i strašna hala,
koja u francuzkira gorama od davnih vremena biesni.


Francuzke Alpe opisao je u tom pogledu još 1846. slavni ekonomista
Blanqui u jednom svom izvješću na akademiju znanosti, a kasnije inžinir
Surel l u svome djelu: „Etudes sur les torrents des Alpes".


Ne ću žaliti prostora ovdje, jer je vriedno, da obojicu čujemo.


„Posmatrača — govori Blanqui — koji silazi od Dauph´ne prema Provence-
i duž alpinskih vrhova, zaustavit će na svakom koraku čudnovati i mnogostručne
gorske vododerine. Na površini od ne malo stotinu milja nema nijedne
plovne vode, nijednog onakvog velikog basina, kao što su oni od Marne,
Saone, Yone, koji oživljavaju ciele pokrajine.


„Alpinski potoci imadu nešto zajedničkog s karakterom biesnih potoka
(torrents) uslied svoga strmoga nagiba i svoga, rekao bi, samovoljnog toka kroz
šljunkom pretrpano korito. Takovi su Drač, Romanche, u Durance-i, koji pokazuju
raznovrstni tipus svojih nestalnih i varljivih tokbva vode, gdje se razlievaju
uslied nebrojenih pritoka, vječiti izvori sa sledjenih gorskih vrhova, od
sniega, što se raztapa i od plahih kiša iz sviju gornjih regiona. Rhona prima
u dolnjem dielu svoga toka upravo vanredni proizvod ovih groznih bujica, koje
su zadnjih godina dostigle neobične razmjere, koji brigu zadavaju. Ove bujice
snašaju tako svoju pustošu ravnine Vancluse, Gard-a i ušća Rhone, i to kao
po izvjestnim zakonima razoravanja, koje je inžinirska nauka pokušavala formulisati.
Toliko je njihov tečaj postao stalnim i neumornim,


* *


„Sjajno nebo nad Alpama iznad varoši Embruna, Barcelonette i Digne
podržava se kroz čitave mjesece vedro, bez i najmanjeg oblačka, te dovodi
dugotrajnu sušu, koju prekidaju samo burne kiše, slične onima u tropskim krajevima.
Zemljište je pretjeranom pašom lišeno bilja i drveća, izgorjelo od žege
sunčane, bez svježosti i čvrstoće; bez ikakvog oslona juri o.io odronjeno dolje
u doline, sad u obliku crne, žute ili crvenkaste lave, ?ad se valja kao potok
od šljunka, ili čitavog kamenja, koje odskaknje uz strašni prasak te na svom
putu najgroznija razorenja čini.


„Kad se promatra s kojega uzvišenog mjesta izgled jedne ovako izcieparie
okoline, onda vidiš pred sobom sliku pustoši i mrtvila. Nebrojeni skladovi navaljanog
šljunka od više metara visine pokrivaju na daleko prostor, nadmašuju
najviše drveće, zasipavaju ih do vrha, te ne ostavljaju težaku ni sjenke nade.