DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 33     <-- 33 -->        PDF

^Njihova vrela skrivena su u gorskim zakutcima.


„Oni se spuštaju prema dolinama, te se miešaju s potocima i riekama u
nizini. Kad stignu u dolnje strane, tad se ukazuju u razmjerno širokom koritu,
koje je kao izpupčeno. Značajna je ova zadnja pojava i ona već pokazuje
neku razliku izmedju bujica i većine drugih tokova vode. Znade se, da vode
teku svagda kroz udubljenja, koja ih stiešnjavaju tako, da okomični prerez
njihovoga toka daje konkavnu krivulju prema nebu i da vode zauzimaju najniži
dio udubljenja.


„Kod ovih bujica naprotiv daje slični prerez konveksnu krivulju a vode
se drže na najvišoj regioni.


„Tekući tako po grebenu pridržavaju se lakom depresijom, koja ih spriečava
u razlievanju na izpupčenosti svojega korita, ako se ovo tako nazvati može.
„Razumije se, da takav tok ne može biti stalan; tako se u istinu i prikazuje
posmatraču.


„Najmanji pritoci iztisnu vode preko njihovih obala.


„Ove se sad razlievaju desno i lievo te jure transversalnim nagibom korita.


..Nestalnost ova čini bujice vanredno opasnima, jer ih odvodi vazda na
nove točke i otvara njihovom biesu znamenite površine terena. Vidjaju se
ovaka korita u širini, koja prelazi 3.000 met. Nikada se ne dogadja, da bujica
na jedan mah pokrije cielu ovu površinu, nego tekući sad amo sad tamo,
prieti svima dielovima i poslije nekoliko pritoka dobiju svi tragove njenoga
prolazka.


„Takove su bujice na ulazku u doline.
„Ako se penješ duž njih uz zavoje gora, vidjet ćeš, gdje se uvlače u strme
razciepane strane brda, koja se uzdižu do velike visine te stvaraju duboka ždriela.


„Ove su obale vazda podkopane, te se odstranjaju i povlače svojim padom
kulture i obližnje stanove. Kad se napokon približiš samim vrelima bujice,
tu ti se otvara teren u obliku amfiteatra. Zemlja sačinjava neku vrstu lievka,
koji prema nebu zija te prima na prostranoj površini svojoj vode od kiša, sniegova
i bura, proždirući ih naglo u svoje ždrielo. Drugi ne manje značajan prizor
sastoji se u velikom broju ovih pustih potoka u Gornjim Alpama. Nije ovdje
pitanje o nekim izuzetcima. Ovdje se radi o jednom nizu slučajeva, koji te
susretaju na svakom koraku sa stalnim karakterom, i kojima će uzrok biti obćenit
sa samim sastavom ili slogom ovih gora. Ako podješ putem, koji vodi od
Gap-a k Embrun-u, više od jedne četvrtine ovoga puta moraš proći samim
koritima od bujica ili ovih pustih potoka. Potoci se vide raztureni po čitavoj
okolini, gdje plave ciele doline i deru obronke. Odtuda i ima okolina zaseban
i tužan izgled, koji na prvi mah od čuda upropasti stranca, koji prvi put ovint
gorama prodje.


„Toliko množtvo ovih biesnih potoka za ovaj je departman najgroznijst
nevolja, koja se kao kuga prihepila za zemlju onih gora, derući im bokove i
svlačeći ih kao mljevo u doline. Na taj su način stvorena dugotrajnim nagomilavanjem
ona strašna korita, koja se neprestano šire i svemu prožđiraajeip