DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1890 str. 44 <-- 44 --> PDF |
140 - Okolica jo nas6ga kotam Im^ hWciv^ bujnom i prekra,wom hrastovom šumom, št-o zrelom a ifn mladimi sunt^ldrni nHi^adl. Nestalo je bara i treseta, pu baš na tib neplodnili i upravo uepuoinpiiih mjostili koce rie danas bujm lu´asfclei. Što iianiv sama nije mogla st^´oritl, stvorio je ^ovjok uman, vje.^L i sviest.in svojoj zadaci, kao §umar u svieru poznati g. Adolf D an h oi o v s ky, b^vži raviuteij dobara vlastelinstva D. Miboljae i Valpovo. Sav taj naš ponos njegovo je &edo. On je upravo prouicavim svojim umom i čeli?iiom voljom o&i^gurao ovomu kotaru i budnuiost u Šumskom pogledu, a kvaj toga stvorio je iizore šuma, pokazao stazu današnjim naSim aiimarom, kojom da kro6e, ako boce da svojoj zadaci kao Šumari bavjestno udovolje, Gospodsirska podružnica doljxio milioljacka, priznavajući njegove velike aa^Iuge po buuisko gospodarstvo, iztakla ih je pri posUednjoj glavnoj skupštini, pak je, bar dn ^o donekle oduži, imenovala jednoglasno g. Adolfa D a n h o 1 o v d k og a s-vojim zaćasloirn elanom, I mi kotarčaui poznavajući g. Adoifa Danhelov^koga kao čovjeka umua, komu je pred okom lebdilo samo obde dobro, čovjeka sveobće štovana i plemenita, hvalimo mu na njegovu trudu, a potomci <5e ga, crpeći koritJt iz sama, pod njegovim vodstvom usadjenih i nredjenih, blagosivati. Hajka u Melasu. Ođkako je brodska imovna obćina začela po svojih Šumah zvjerad sfcriehaiaom trovati, h^ijke su većinom bezuspješne. Zvjeradi nije posvema nestalo, no ono malo, što se po šumama nalazi, skice se vjekovječno, i osobita je eroea pogoditi danj kad treba hajkn odrediti. Premda ima prijatelja lova^ koji k nama često i rado u lov zalaze i koji se obično srde sbog neuspjele hajke, pa onda udri sa svih strana na siromaštjog aranžera, ml držimo neuspjelu hajku povoljnim znakom. Ne shug z]o(Vsta aranžma a, već sbog ucstaŠice zvjeradi, ocjenjujemo povoljno neuapjelu hajku. Ele našim prijateljem iigodismo s hajkom priredjenom dne !(?. siečnja t. g. u zabrani Jelasu, Oborismo nakon silnog pa^ktjcenja ogromnog kovjaidiiu. Bio je s repom dug´cH´ak l^H cm, ^´rat mu je bio CO em, debeo, a čelo 18 cm, široko. Kada je isjcdio od zemlje do vrh glave bio je visok JU cm. Ke znam jo li isi;ina, no čuo sara od starih lovaca seljaka^ da se može točno ustanoviti kmja^ja starost. Na crnoj džigcrici naime narasie svake godine kurj.iku ])o jedan zalistak„ K-ad izbrojiš zalistke, zi)adeš, koliko mu je godina. Tako naši bt;ai lovci, a Brehra o tom ne zna ništa. S~ć . Brzovitost lisice. Bilo je to oko 17. siečnja o, g., kad sam bio poslom //H bavljen n aumskoiu odjelu „Brezovac´ zvanom, koji ima nizak podvodan položaj s liepim hifibtovim podmladkom, poluobrubljen opet i mjestimi´^no prekidan s nianjimf ]n´e>.uljci i vriimi ^ starimi bukvami obrastao, koje je inte zime trgovac na hvatove izradio, pdc sam ih imao od iotoga primati, jer je prodaja bila po gotovom metru utanačena. Bilo nas je toga dana šestorica; neki idjahn, da štosov e farbaju , drugi, da eiep^ nice okreću i Stempluju .´ c. d. Tek što se rubom brežnljka i nizine 4-5 koraka jednoj polufatici približismo, stade za istom zečja dreka i mab> za lim izskoči grdna´h^ica sa zecom n ždrieln i pojmd u hiizuju šikaru. K.ulnicf ..a šfemplom i s bojom i mi, .^too-od smo ug>ab,f, mogli, polKismo ogromnom vikom za ratom, b;u..smo ,e ^a njun, i .fo ne mmsmo da zeca pn.H ,Ui bad.va, unatoč .voj toj huci i vici odnese ga li sic^i pjcd Da^im ]iu,v.m u šikaru i izč^ ^nu. i\I iio za tiu! zičuHJoo jo^i jodu(M\ ^dji^ kuk.jvae zi´C zadreknu i ond^i se .. , ´-^´^´´*´´ ^´^^´.i´^^^ r* j« ^^"*lj^^ još jednom bolje pon-rubi!a i ..iromn-m zeeju dušu utrnulo Bit če, da je d.ica v-^ć dulje vrenun.a na zeca ^.ebala ; dovoljno mu .e vee pr.biižda, pak kad je čula aae, zgodar. tren uiK)(rcbda, da. na svoj pl^^n skoči, uiivatf i s njime pobjegne, a nuB da potičl, k´^ko jo kori.tua i mirna životinja. Ta ral njoj, vjekoviti rat! E, T. |