DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1890 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 179 Važnost šume za materijalno i duševno dobro čovjeka. Piše Gj. Cesari<5. Što je šuma? „Skup drveća" bio bi pravi odgovor; ali dodjemo li krasnim ljetnim danom u nju, gledamo li onaj divni sklad, to ćutimo njeku svježu struju u grudima, koja nam veli, da šuma od samog drveća ne sastoji. — U našem bogatom jeziku težko je naći pravi i shodni izraz, kojim bi ju definirali. Nazovimo ju krasno silno sjedinjenje tjelesa i pojava, u kom se svako tielo od drugog razlikuje, ali ipak sva se slažu — sva harmoniraju,´ Možda bi ovaj odgovor izgledao kao da šuma samo pjesniku i slikaru spada — ali to ne; narav skrbi za svakog, ona sjedinjuje razne putove čovječje djelatnosti u jednu mjestu i takovo jedno mjesto je šuma; s toga budi zadaćom ovoga članka ocrtati njenu važnost, jer je ona pomiriteljica pjesnika i slikara s iztraživaocem naravi, ona je svakomu ugodna, — ona je za cielo čovječanstvo važna. I. U šumama topi se suieg polaganije, kiše su češće ali slabije. Voda, što ju tlo upije, prelazi bud izparivanjem u atmosferu bud infiltracijom u zemlju, pak je takovo tlo stalan reservoir vlage i trajna brana vrelima, koja nikad ne presuše. Za to u okolici šume teku vrela uviek naknadno, harajuće poplave su rjedje a visina je vode obično ista. Drugo je ondje, gdje na velikim prostorijama šume nema: snieg se naglo topi, žestoke kiše ne mogu u pusto tlo tako brzo prodrieti, silna se množina vode sabere, pak joj je mehanička sila tim veća, čim je tlo strmije; ona se lazlieva i mieuja tok riekam Sve do mora znade ovakova voda poplave prouzročiti tvoreći putem bare i kaljuže, izplakivajući plodno tlo ili ga pokrivajući šljunkom i pieskom A koliko puta uništi hiljadam imetak i sreću! U takovim pokrajinama presuše ljeti vrela, rieke su za brodarstvo i industriju od male koristi jer su ili previše nabujale ili su kao obično preplitke.* Šume bi se s toga morale svuda na ovakovim pustinjama saditi, premda takovo sadjenje spada medju najteže probleme šumara. Valjan su dokaz tomu stepe u južnoj Rusiji i Ugarskoj,** gdje suša i kasni mrazi, a osobito silan snieg zadavaju nenadvladljive zaprieke. Kako spomenusmo, pokazuje se djelovanje ovakovih pustara uništujući produkciju tla najviše u gori, a najmanje * Birnbaum je opažao visinu vode u Vltavi i dokazao, da ae ista sbog opustoSenja šuma postupice smanjuje. Volga, najveda rieka u Europi, danomice je vodom siromašnija i brodarstvu nepristupnija. Divlje bujice, koje se na Alpama često pojavljuju, posljedica su opustošena tla, jer se u takovu tlu lako prave jarci, koji se brzo dei-anjem vode razšire. Osobito je gorje južne Europe trpilo zimi poplavama a ljeti ua pomanjkanju vode. ** Da se biljka u zemlji crnici u južno-ruskim stepama ne posuši, kopa se tlo 3— 4 stope duboko a, grede se slamom pokrivaju. « |