DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1890 str. 37     <-- 37 -->        PDF

— 227 —


s mjesta predbrojiše na 2000 for. u podporu toga, pak po tom i ne dvojimo,
da i ostatak naših drugova i onih 13.000 for. pridodati ne će, kako to moj
prijatelj „ć" računa, ali k tomu još novca i opet mnogo novca treba, a da
se ta zamisao izvede, zahtieva se uz najsložniji naš rad još mnogo muke i
truda, pak upravo za to mnijem, da ostanemo uz taj težki zadatak vazda bar
duhom na okupu, da uzmognemo naš upravni odbor, koji je daljnji zadatak k
izvedenju preuzeo, što bolje podpomoći, pak da je i potrebno, da pod naslovom:
„Šum. dom" razpravljamo mnienja o nabavi novca i o izvedenju gradnje u
podli4ku našeg šumar, lista, pa s toga i molim za uvrstanje ovih redaka.
S dopisnikom: „Pogled na 1889." u posljednjem šum. listu glede prinosa V*"/"
od prodaja bud u kojih šumah ne mogu se složiti, a to za to ne, što bi naišH
na svakovrstne odnošaje n. pr. neki posjednici šuma rade u vlastitoj režiji,
pak im se prodajna svota ne da onako točno fiksirati, kako je to slučaj kod
javnih korporacija, koje sve dražbom prodavaju, a gdje se radi nepotrajno,
nastao bi po tom i nepravedan zahtjev. Time bi se povriedilo i gradjansko
pravo, pak bi se i na odpornike naišlo.


Mi smo odpočeli plemenito zamišljati, plemenito odpočeli predbrajati
upisnine medju nami i mi odlučismo, da će to biti naš šumarski i ničiji dom ;
ako je tako, onda još se u se i svoje kljuse uzdati imamo, a to bi ovo bilo:


1. Sočbina je poznata nagrada od ´/«—´/s šumskih šteta, koja se doznači
onom, koji je štetu prijavio. Tom nagradom želi posjednik šume obodriti
svakog na što revnije čuvanje šuma, a to doista leži ne samo u interesu vlastnika
već i susjeda, pa i zemlje; jer je sočbina najobćenitije uvedena, to bi se
ova gdje propisno ne postoji i svagdje izposlovati dala, a na zakonito uvedenje
naredbom vis. vlade ne bi takodjer sbog sveobćih šum. redarstvenih obzira
zaprieke postojale.
Šamar, činovnik vrši češće zadaću prijavitelja, pak ako i nema ili ne
prima ´/^ šumske štete, to bi ipak bez povrede ostao još bolji šumar, da toga
što više prijavi i time što više u gradnju „šum. doma" prikoristi, a nema ni
te dvojbe, da svi šumari niesu voljni i tu svoju zaslugu ljubavlju za naš mili
dom koristonosno uložiti, a mora li bi i žrtvovati.


2. Zaplienjeni „šum. corpus delicti" moraju se polag zakona od 25. rujna
1881 unovčiti u korist unapriedjenja gospodarstvenih svrha; a čemu u sveobće
gospod. svrhe, za što ne samo u šumarske svrhe?
Gospodari nas u svem priknćuju i akoprem su nam najbliži, dk braća
po struci, to mjesto da nas svakom zgodom nagradjuju, što im znamenite koristi
navraćamo čuvanjem i uzdržavanjem šuma, oni si izvojstiše i navedenu
naredbu skromnom težnjom, da mi i naši lugari tukući i ubijajući se s šumokradljivcima
za puške, sjekire i lance i t. d. i to njima poklanjamo, ta nema
pravednijeg već ovo kao svojinu za šum. dom zahtievati, ali jedmom zaporkom,
da se šum uredi ovlaste takve zaplienjene predmete prodavati, jer način, koji
sada postoji, svoju svrhu promašuje.