DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1890 str. 17     <-- 17 -->        PDF

— 255 —


Jest, onda moraš priznati, da je lugarstvo iza vojničkog zvanja i po vojnički
organizovanih služba najmučnije zanimanje. Lugar nema dana, lugar nema noći.
On ne smije da pozna ni zime ni vrućine, ni kiše ni blata, a putena uživanja,
ako je dobar, tek su mu nuzgredna uživanja. Potrebe njegove treba da su
malene, tako uzko sapete, da se sam nadvladati mora.


Nije dakle lako, kad se je lugaru s toliko ozbiljnih prilika u službi boriti,
iz svakog čovjeka učiniti dobra lugara, ili što je isto, svaki lugar nije dobar
lugar. —


No, koja načela pokazuju, kako valja šumaru proučiti, tko je za lugara
i tko nije, u interesu same stvari, a i da ponovimo stari predmet, navest ćemo
u doljnjih redcih onoliko, koliko se sjećamo i koliko nam sada na um pada,
da smo toga praktično opazili. Unapred moramo naglasiti, da stvar o lugarstvu
tako važnim pitanjem držimo, te se ono za pravo nikad podpuno riešiti ne
dade. Sve dakle, što budemo o toj stvari rekli, samo će biti prilog naslovu,
stavljenomu na čelo ove razpravice, nipošto pak mjerodavna cjelina.


Lugar treba da ima sliedeća svojstva:


L čvrst značaj i pošteno srce,


II. Svojstvo neustrašivosti,
III. Znanje, koje odgovara njegovoj uporabi,
IV. Štovanje svojih predpostavljenih.
Prema ovoj razdiobi kretat će se naša razmatranja o individualnih svojstvih
lugara, dok ćemo za sada fizična svojstva iz ovih redaka posvema izključiti.



I. Čvrst značaj i pošteno srce.
U bogatoj slavonskoj Posavini povjereno je jednomu čovjeku, jednomu lugaru
često po 1, 2 i 3 milijuna vriedne šumske površine u čuvanje. Iz željeznih
blagajna s peterim bravama krade se, a kako se ne će krasti iz otvorenih
šuma, koje može ljudstvo u svako doba i bez osobitih potežkoća pohadjati? To
nam pitanje uviek u ušima zuji, jer ga svaki dan slušamo. Je li lugar pošten
i značajan čovjek, nema kradji traga, osim na onoliko, koliko je obzirom na
mjestne okolnosti ueobhodno potrebito. Znademo revira. koje su uzornimi držali,
dok je nje „Pero" čuvao. Čim dodje „Pavo", započeše kradje. Jesu li one
krivnjom lugarevom započele, što je malo ne uvjek slučaj, jedva ćeš ih i to u
zametku njihovom s osobitom energijom zapriečiti ili uz osobitu sreću ugušiti.
Je su li kradje mah preotele i navadom postale, ne žali lugara, goni ga van
iz šume k vragu.


Značajan i pošten lugar štuje zakon, a ne odvraća se s pravog puta uz
nikoju cienu. Ne pozna on kuma ni kume, brata ni sestre, ne pozna on u
službi prijatelja ili neprijatelja, njemu je to sve jedno, njemu lebdi pred očima
svetost zakona i uzvišeno njegovo zvanje. On prijavljuje svakoga savjestno.
Znademo slučajeva, gdje se u šumi mjesto paujeva rupa nalazilo. Značajan i
pošten lugar prijavio je to odmah, a onom si drugom istom morao dokazivati,