DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1890 str. 22 <-- 22 --> PDF |
-^ 260 i odtuđa, što jedau ovo, drugi ono znade, a svi skupa znadu sve, pak je s toga to sgoda, koja im je mogućnost pružila, da sami sebe upoznaju. S toga razloga nije mudro zabranjivati lugarom sastajati se, jer je to sgodna prilika, da se kolegijalnost u njih usavršuje, da se medjusobno porazgovore o svojoj službi, te jedan drugoga, u koliko je koji od koga pametniji i vještiji, poduči. Zadaća je svake šumarske uprave, da dobra svojstva svojeg obranbenog osoblja oplemenjuje, usavršuje i učvršćuje Zločesta se svojstva moraju bez smilovanja izkorenjivati, sredstva ne treba žaliti. Svaka šumarska uprava težko grieši, kad misli, da su već tim uvjeti dobra lugara polučeni, što je on položio niži državni šumarski izpit za pomoćno tehničko osoblje. Taj bi izpit morao dokazati, da je individuum po svojih moralnih silah samo sposoban obnašati zvanje, koje mu se povjerava. To je konštatovala oblast, a uprava sama mora taj izpit razširivati vječnim podučavanjem svojih lugara. Kadgod se povelo pitanje, kako ćemo se dobaviti dobrih lugara, reklo se, da bi se to dalo polučiti jedino otvorenjem lugarnice, ali se vazda s vida smetnulo razpravljati o naukovnoj osnovi takove lugarnice. Ona bi valjda bila zajednička dakle državna. U njoj bi se moralo tumačiti i praktično pokazivati sve, što se na razne šumarske odnošaje, na razne šumarske službe u cieloj našoj domovini odnaša. Bili znao individuum, koji nema druge naobrazbe do elementarne pučke učione, te odnošaje naučiti i shvaćati, to je dakako posve drugo pitanje, koje se tako rado i toli često mimoilazi. A kuda bi boljih lugarnica, nego li je neprestano podučavanje lugara i obćenje s njima od strane njihovih starešina ? No bilo, kako mu drago, nastojmo uviek iz dna srca, da si takove lugare uzgojimo, koji će samo toliko znati, koliko im je za njihovu službu neobhodno nuždno, pak ćemo mirne duše moći reći, da smo svoju dužnost i u tom smjeru na procvat šumarske struke dostojno izvršili IV. Svojstvo štovanja svojih predpostavljenih. Jednoć je pozvao otac, koji ne imadjaše drugoga bogatstva do poštenog srca, svoga sina i rekao mu: Sinko, nastoj, da si u svakom selu kuću sagradiš! Kako ću otče, reče ovaj, kad sam siromašan? Ne razumiješ me, sinko! Nastoj, da si u svakom selu, ma iz kamena, prijatelja iztešeš! Ako igdje, onda u šumarskoj službi ova pripovjedčica vrlo mnogo vriedi. Starešina mora biti lugaru u podpunom smislu prijatelj, a ne mučitelj. Vazda ozbiljan, blag i strog, a uz to konsekventan šumar, uzgojit će si lugarstvo, koje će ga uviek s osobitim strahopočitanjem susretati. Ono će biti iskreno i posve će se u svoga šumara pouzdati, pak će svojim službenim dužnostima ne iz straha pred zakonom uzorno odgovarati, već iz osobitog štovanja svojega predpostavljenoga, koga ne bi ničim na svietu uvriedilo, jer ga sa strahom počituje i jer su mu nalozi njegovi svetinja, koju okaljati ne bi htio, ma i životom platio. Lugar, koji svoga starešinu štuje, diže pred pučanstvom svoj ugled, a i ugled svoga starešine. |