DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1890 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 261 — Nastojmo dakle uviek, da si pribavimo štovanje i privrženost svojih lugara. Ako je valjan, držimo, da je on čovjek, od kog se ne valja s prezirom odvraćati, da ne promašimo odgovoriti težkoj našoj zadaći. * * * Mnogo je još činjenica, koje bi mogli naslovu „o lugarstvu´ pribilježiti. Još je ostalo načela mnogo o moralnih svojstvih lugara, mnogo, još vrlo mnogo toga valjalo bi izgladiti kod šumarske službe u obće, ali to stoji, da bi najpreča bila naša zadaća prorešetati pitanje o lugarstvu. Zalud plmenita nastojanja šumarske uprave oko šumskih kultura, oko unapredjenja šumarstva u obće, ako je temelj šumarstvu klimav, ako je lugarsko osoblje nepošteno, plašljivo i neuputno, ako ne štuje svoje glavare. Zabrana umjetnim ili prirodnim putem pomladjena veličanstveno se podigla i ti uživaš, jer vidiš svoje znanje, jer vidiš svoje nastojanje liepo uspjelo. Ali ti dodje nesreća za lugara i devastira, proguta budućnost šume za godinu dana. Moramo priznati, žali bože, da se u nekojih predjelih naše domovine premalo strogo postupa s takovimi lugari, koji se uviek izgovaraju, da sviet u zabrane s marhom tako mnogo navaljuje, te oni tomu na put stati ne mogu. Mi pak, ne htijući ocieniti po budućnost šume štetne posljedice paše u zabrauah, zadovoljavamo se jednostavno tim, što lugara ukorimo. Koliko takovi ukori vriede, najbolje pokazuje narodna poslovica: „Što dikla, navikla!" U nekojih je pače predjehh običaj, da čim proljeće ograne, obhžnja sela svu marhu kao u plandište stjeraju. Tako je n pr. prije tri godine prijavio lugar u nekoj zabrani za pašarenje kroz cigla tri dana jednu hiljadu stotinu petdeset i šest komada marhe. Nekoji rekoše: lugar je svoju dužnost učinio. Ledene mi dužnosti! Klin se klinom izbija! Nije zadaća lugarstva, da štetu jedino prijavljuje, već da ju zapriečuje. Nedostaju h obična sredstva, laćaj se izvanrednih „exempli gratia!" Kolikogod smo puta o prošlosti i sadašnjosti našeg šumarstva razmišljavali, uviek smo se budućnosti plašili, a vazda sve svoje misli i želje u tom složiti, daj nam Bože valjanih lugara, daj nam Bože puno sviesti i sloge do žudjena cilja! S. 0. M. Nešto 0 procjeni stojećih stabala. Dočim se u predjelima nekadanje gornje krajine u gorskom i primorskom kraju — kao u predjelima crnogorice — ustanovljuje ciena onih stabala, koja se sieku i izdavaju, premjerbom istih u ležećem stanju, u hrastovim šumama u Podravini i Posavini običajna je procjena stabala u stojećem stanju. Seljak pravoužitnik ili trgovac u Podravini i Posavini, kad drva treba, ne pita za cienu drveta po kubičnom metru, već kako je „procienjen* stanoviti po njem odabrani a za sječu odredjeni hrast ili druga koja vrst drveta, |