DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1890 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 261 — Nastojmo dakle uviek, da si pribavimo štovanje i privrženost svojih lugara. Ako je valjan, držimo, da je on čovjek, od kog se ne valja s prezirom odvraćati, da ne promašimo odgovoriti težkoj našoj zadaći. * * * Mnogo je još činjenica, koje bi mogli naslovu „o lugarstvu´ pribilježiti. Još je ostalo načela mnogo o moralnih svojstvih lugara, mnogo, još vrlo mnogo toga valjalo bi izgladiti kod šumarske službe u obće, ali to stoji, da bi najpreča bila naša zadaća prorešetati pitanje o lugarstvu. Zalud plmenita nastojanja šumarske uprave oko šumskih kultura, oko unapredjenja šumarstva u obće, ako je temelj šumarstvu klimav, ako je lugarsko osoblje nepošteno, plašljivo i neuputno, ako ne štuje svoje glavare. Zabrana umjetnim ili prirodnim putem pomladjena veličanstveno se podigla i ti uživaš, jer vidiš svoje znanje, jer vidiš svoje nastojanje liepo uspjelo. Ali ti dodje nesreća za lugara i devastira, proguta budućnost šume za godinu dana. Moramo priznati, žali bože, da se u nekojih predjelih naše domovine premalo strogo postupa s takovimi lugari, koji se uviek izgovaraju, da sviet u zabrane s marhom tako mnogo navaljuje, te oni tomu na put stati ne mogu. Mi pak, ne htijući ocieniti po budućnost šume štetne posljedice paše u zabrauah, zadovoljavamo se jednostavno tim, što lugara ukorimo. Koliko takovi ukori vriede, najbolje pokazuje narodna poslovica: „Što dikla, navikla!" U nekojih je pače predjehh običaj, da čim proljeće ograne, obhžnja sela svu marhu kao u plandište stjeraju. Tako je n pr. prije tri godine prijavio lugar u nekoj zabrani za pašarenje kroz cigla tri dana jednu hiljadu stotinu petdeset i šest komada marhe. Nekoji rekoše: lugar je svoju dužnost učinio. Ledene mi dužnosti! Klin se klinom izbija! Nije zadaća lugarstva, da štetu jedino prijavljuje, već da ju zapriečuje. Nedostaju h obična sredstva, laćaj se izvanrednih „exempli gratia!" Kolikogod smo puta o prošlosti i sadašnjosti našeg šumarstva razmišljavali, uviek smo se budućnosti plašili, a vazda sve svoje misli i želje u tom složiti, daj nam Bože valjanih lugara, daj nam Bože puno sviesti i sloge do žudjena cilja! S. 0. M. Nešto 0 procjeni stojećih stabala. Dočim se u predjelima nekadanje gornje krajine u gorskom i primorskom kraju — kao u predjelima crnogorice — ustanovljuje ciena onih stabala, koja se sieku i izdavaju, premjerbom istih u ležećem stanju, u hrastovim šumama u Podravini i Posavini običajna je procjena stabala u stojećem stanju. Seljak pravoužitnik ili trgovac u Podravini i Posavini, kad drva treba, ne pita za cienu drveta po kubičnom metru, već kako je „procienjen* stanoviti po njem odabrani a za sječu odredjeni hrast ili druga koja vrst drveta, |
| ŠUMARSKI LIST 6/1890 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 262 — pak je ova procjenom pronadjena svota kao gotova ciena stablu. U rečenim predjelima crnogorice pak uplaćuje se „taksa", koja iznaša za jedno stablo cienu jednog do dva kubična metra, te je svakome poznato, da ta taksa nije gotova ciena, već samo kao prva naplata a konačnu cienu saznaje tek nakon premjerbe stabla u ležećem stanju. Napokon, u ovom drugom slučaju ne poznaje kupac stablo, koje je platio, već mu bude isto kašnje kod doznake po šumaru pokazano. Razlog je takovoj praksi običajna čista sječa u hrastovim šumama i nuždna preborna sječa u našim šumama crnogorice. Predmetom ovih redaka neka bude način, kako se ustanovljuje drvna količina stabala za sječu odredjenih u šumama gjurgjevačke imovne obćine. Tuj je sliedeća praksa: Stablo se procienjuje u stojećem stanju, a vriednost ovakvom procjenom pronadjena nije definitivna, konačna, jer poslije ove procjene sliedi kod onih stabala, koja se pravoužitnikom davaju, još i premjerba stabla, kad posječeno bude, dočim kod onih stabala za prodaju (veUka prodaja) na strance, nepravoužitke nema poslije prve procjene stabala u stojećem stanju nikakve naknadne premjerbe, jer se uzimlje, da se dražbenom prodajom, koja je za izdavanje takovih stabala propisana — uviek moguća najviša te prava ciena postigne. Za što ?e u [)rv(im slučaju stablo dva puta mjeri, nije jasno, jer su obstojeći argumenti naprama praksi u šumama crnogorice jako klimavi. Tako se veli, da hrast ima veću vriednost, za to mora kupac-pravoužitnik veću svotu, koja se pravoj vriednosti hrasta približuje a procjenom u stojećem stanju ustanovljuje, odmah uplatiti, i onda se stablo još u ležećem stanju, pošto je već u stojećem stanju procjenjeno, mjeri, jer je prva procjena netočna (valjda nema načina da se točno procjeni stablo u stojećem stanju) i jer naknadnu premjerbu stabla u ležećem stanju naputak za imovne obćine propisuje! Naputak propisuje premjerbu stabla t. j . točnu naznaku kolikoće i kakvoće stabla, ali ne propisuje, da stablo dva puta mjerimo. Što se pak veće vriednosti hrastovog drva tiče, koja je razlogom, što se stablo, prije nego se izmjeri u lećežem stanju, procieni u stojećem, treba da se napomene, da se i ovdje uplatom veće takse naprama onoj za jelu itd. ista sjegurnost postizava kao i uplatom drva polag procjene. Strah pred uplatom hrasta zbilja je smiešan, kao što je onakvo tumačenje naputka posve krivo, te prema onomu, da se ona stabla za dražbenu prodaju samo jedan put procienjuju, nekonsekventno, jer dražba može biti svakojakih, a rečeno je, da je procjena u stojećem stanju i netočna, dočim je način procjene bilo u jednu ili drugu svrhu jedan te isti. Dakle, čemu jedan posao dva puta obavljati ?! Ili valjanu procjenu stabla u stojećem stanju iU nuz uplatu stanovite takse po stablu izmjera u ležećem stanju! Ovdje je običajni načia procjene zbilja manjkav i loš, koliko se iz data novigradske šumarije uvidjeti može, te bi prema tomu uviek bila potrebita naknadna premjera stabla, kad posječeno leži. Procjenjuje se naime samo na oko uz uporabu nekakvih odličnih brojeva. Izmjeri se prsni promjer, jedina |
| ŠUMARSKI LIST 6/1890 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 263 — direktna izmjera, procjeni se visina za gradnju sposobnog debla, onda se izračuna sadržaj valja, koji pomnožen sa rečenim obličnim brojem, daje količinu stabla. Pored toga se na oko procjeni vršak i ogranci kao drvo za ogrjev. Kod najjednostavnije procjene na oko iznaša dopuštena razlika medju dobivenom i pravom količinom 25 do 307oi a kod uporabe ovdje običajne procjene sa odličnim brojevima nije ta razlika smanjena, jer rezultati prošlogodišnjih procjena pokazuju istu a gdjegdje i veću razliku. Razlog tome leži u opisanom načinu procjene, a glede uporabe obličnih brojeva, kad bi sadržina valja i točnije proračunata bila, nego li je rečeno, treba da se navede, da je veoma težka i u obće tako nesigurna, da se niti u Njemačkoj, gdje im je domovina, ne upotrebljuje, osim od učenjaka u znanstvene svrhe. Napokon je nauka sama 0 tim brojevima još nedovršen predmet. Glede računa s obličnim brojevima tr(ba onda još u obzir uzeti rigoroznost kod biranja brojeva i tu obstojnost u našoj praksi, da se ima u razmjerno prekratko vrieme u raznim predjelima s različitim rastlinskim odnošajima mnogo procieniti. Jedan točniji način procjene na oko i to nekakve procjene stabla u sekcijama razdjeljenog, priobčio mi je šumar kneževskog vlastelinstva u Ozlju, koji tamo rabe, a u se sastoji sliedećem: Na onom mjestu, gdje se stablo posjeći ima (30 do 60 cm. nad zemljom), postavi se osovce uz stablo 4 metra dugačka motka izmjerivši u visini od 2 metra debljinu stabla, dobijemo iz skrižalje dosta točnu količinu najvriednijeg diela na stablu. Ako je prvi trupac dulji — 6 do 10 metara — procienjujemo duljinu dignuv motku za 2 metra, odnosno — za veću duljinu (do 10 metara) — prispodobivši duljinu motke sa onim dielom stabla, koj se još izmjeriti ima. Prispođoblja se na taj način, da radnik sa postavljenom motkom pri stablu ostane a procienitelj se radi boljeg pregleda nešto udalji. Debljina tog duljeg trupca opredieH se iz one, premjerene u visini od 2 metra, da za svaki daljnji metar duljine prema stupnju drvne punoće (VoUholzigkeit) 1, 2 do 3 centimetra odbijemo od debljine u visini od 2 metra. Kod daljnjih trupaca, koji se iznad već izmjerenog trupca nalaze, te su granami ili inače kako odieljeni tako, da se moraju napose procieniti, te koje ne možemo motkom i premjerkom direktno, kako je gore opisano, mjeriti, postupa se, kako sliedi: Duljinu dobijemo prispodobom sa duljinom motke, koja stablu prileži, a debljinu ih prispodobom te izmjerom slično debelih susjednih stabala (to je riedko, jer su stabla jedne dobe i prilično jednake debljine) ili pak tako, da se procienitelj opet od stabla toliko udalji, da bude točka, gdje debljinu uzeti imademo, od procjenitelja i od ovoga do podnožja stabla približno jednako daleko (t. j . da bude diferencija duljina naprama čitavoj duljini u čim manjem omjeru) pa da onda motku smjerom debljine stabla tohko praraa jednom rubu stabla odmičemo ili primičemo, dok ne bude razmak motke od ruba stabla jednak onoj debljini trupca, koju imademo ustanoviti. Istu debljinu izmjerimo, |
| ŠUMARSKI LIST 6/1890 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 264 — približivši se k stablu. N^apokon treba navesti, da su gornji dielovi stabla manje vriedni, te se potrebite dimenzije jednostavno i od oka uzeti mogu. Količina gradnja i drugih samo za ogrievno drvo sposobnih đielova stabla ustanovljuje se procjenom na oko. Posao je ovakve procjene brz, jer ako je može biti veći posao vani, to je kućni posao kraći i jednostavniji, pošto nema dugačkih umarajućih i dosadnih računa a može ga i pisar obaviti (izvadci sadržine iz skrižaljaka). Točnost je isto tako prama potrebi dovoljna, jer se vriedniji dielovi skoro direktno mjere i jer se može uzeti, da se moguće netočne procjene kod radnje u većem izravnaju, a onda, što je osobito važno, ne treba izkustva kao kod uporabe obličnih brojeva ili kod obične procjene. Za kontrolu radnje i za svjestnost u točnosti iste može se gdjekoje stablo u ležećem stanju naknadno izmjeriti ili pak pojedine za račun potrebite dimenzije kod još stojećih stabala posebnim za to konstruiranim strojevima (Brajmanov universalni stroj i dr.) izmjeriti, pošto je bila procjena onakva, kako je gore opisana. U Novigradu, mjeseca travnja 1890. J. Vraničar, šumar. Unapredjenje lova kod imovne obćine Križevačke. Kako nam lovne prilike loše stoje i koristne divlači sve to više ponestaje, mislim, da mi ne treba dokazivati; jer prem postoji lovski zakon i zakonski članak XXIII. od g. 1883. koji slovi o porezu na puške i lov, diljem ciele domovine izuzev nekoja oveća vlastela, lov je spao na ništicu tako, da, želiš li vidjeti zeca, moraš obići cielu obćinu, dokle ga nadješ. Zaista je to žalostan pojav, pa nam se i nehotice namiće pitanje, koji je tomu razlog i kako bi se dalo tome doskočiti i lovne prilike podići na stepen, na kom se iste nalaze u drugih zemljah a i nedaleko preko Drave, gdje ipak kako sam se i sam uvjerio, dva tri lovca mogu danas ubiti do 50 komada zečeva. U bivšoj krajini naročito u postojaloj Varaždinsko-križevačkoj pukovniji ne stoji danas s lovom bolje nego i u najzadnjoj obćini provincijala uzprkos tomu, što su lovišta imovne obćine i državne šumske uprave po lovnom zakonu izlučena i imadu svoje pazitelje. Želimo li imati odgovor na pitanje: za što se nije mogao lov do sada podići naročito u obsegu ove imovne obćine, evo ga: U 33 izlučena lovna kotara imovne obćine križevačke zakupnikom je lova šumsko upravno i čuvarsko osoblje po zaključku upravljajućeg odbora od 31. 8. toč. 4. g. 1881. vidi broj 2596 ex 1881., sa svotom od 84 for. 1 nvč. kao najvišom dostalbinom polučenom na posljednjoj javnoj dražbi. Ova svota bijaše repartirana na šumare i lugare, koji su i lov izvršivali po volji. |