DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1890 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 265 — Šumar nije mogao lugaru braniti lovljenje, jer je potonji plaćao zakupninu. Kako je nadalje poznata stvar, da kod nas vlada velika oskudica dobrim lovačkimi psi, pak takove s veoma malom-iznimkom nema niti šumar niti lugar, to se po starom krajiškom običaju moralo na lov pozivati ljude, koji imaju pse i koji će ih po njima poznatih jamah i predjelih zavadjati, jer, u prostranom lovištu lugar ma baš i pse imao, sam uspješno loviti ne može bez takovih lovaca, koji se inače ovdje zovu „Raubschtitzi". Kad su se pak takovi ljudi na lov pozivali po zvaničnicih lugarih, kojim je dužnost, da svakoga ovakovog lovca prijave, oduzmu mu puške i poubijaju pse, to si lako svaki predstaviti može, da su oni kasnije i u odsutnosti lugara i šumara i sami za sebe lovili i divljač ganjali, ubijali, ranili i raztjerali. Što više, naselilo se u našem kraju mnogo Čeha, Moravaca i Madjarah, koji umiju i zamke postavljati i željeza podlecati, sve da uboga zeca ili srnu ulove i tim njegovom koljenu kraj učine, što svakako nije bilo daleko. Kad osim toga uzmeš u obzir, da oblasti naročito obćine slabo mare za izvršivanje zakonskih ustanova o lovu, a oružnici, financi, obć. stražari, imadu puno prečega posla od pazke na zvjerokradice i otimanja neoporezovanih pušaka itd., to ti se onda prikažu lovne prilike u pravom svjetlu, pak je skrajnje vrieme, da se i u tom pogledu što uzradi. Kad može lov cvasti drugdje, za što da to kod nas ne bi bilo moguće? Tako se pitahu šumari imovne obćine križevačke na svom sastanku dne 2. siečnja t. g. Tu se stalo razmišljati i dogovarati o podignuću lova u veliko, pa im doista podje konačno za rukom jednodušnim svojim zaključkom stvoriti činovničko lovačko družtvo ove imovne obćine, primiv lov izključivo u svoje ruke a lugare kao plaćajuće članove izključiv sastavkom lovnog statuta. Evo donašam s toga rečeni statut pred naše šumare, ne bi li i oni uz nas pristali i svaka imovna obćina u svom području htjela nešto doprinieti za naše lovne prilike, pak bog dao, da se i kod nas za kratko vrieme podigao lov, ova jedina, nevina i najljepša a i koristna naša zabava, na koju smo svakako upućeni, nemajući na selu gradskih salona, koncerata i kazališta, gdje bi si za prostog vremena iza težke službe i napornog rada prikraćivali vrieme. Š t a, t "CL t činovničkog lovačkog družtva imovne obćine križevačke. § 1 Izlučena lovišta šuma imovne obćine križevačke spadaju glasom zaključka upravljajućeg odbora od 31. kolovoza točka 4. god. 1881. vidi br. 2596 ex 1881. u zakup činovnikom imovne ove obćine (računajući ovamo nadšumara, taksatora, protustavnika, 4 kotarska šumara, 4 šumarska pristava i 1 šumarskog vježbenika) za zakupnu svotu od 84 for. 01 novč. |