DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1890 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 280 — po vlastitom svojem nazivu razlikuje ođ običnoga klena po obliku lista šest vrsti sa 7 slika od lista i sjemena; platan; tulipa; grab s tri varieteta ; kesten; divlji kesten ; orah s dvje vrsti; lipa s pet vrsti; joha s tri vrsti; topola sa 6 vrsti; vrba s 19 vrsti; oskoraš s Četiri vrsti; kruška i jabuka divlja; aronika; tunja ili gunja; muSmulja; mušmuljica ; šljiva i trešnja s 9 raznih vrsti; badem; dud s tri vrsti; trnovac ; bagrem. Daleko bi nas zavelo, da nabrajamo i daljnje vrsti, koje je g. Ettinger opisao u svojem djelu, jer jih ima još 79 vrsti domaćeg grmlja i žbunja. U II. dielu knjige nalazimo smrekovo grmlje i drvede" opisano, a to: rod jele t. j . domadu našu jelu i omoriku ili smreku; bor s pet vrsti; ariž; tisu; smreku; smrekušu s dvje vrsti; cepriš s tri vrsti i napokon metliku s dvje vrsti. Nazivi pojedinih vrsti grmlja i drveća potifiu baš iz svakđanjeg života, kao što jih narod nazivlje. Opis je sasvim shvatljiv i u dobroj hrvaštini sastavljen, a nuz nazive hrvatske nalazimo i strukovna botanička imena. Knjiga je osobito pouSna i zaslužuje pažnju svih domaćih stručara. Slike su izvrstno izvedene prema naravskim uzorcima po ovdašnjem uvaženom litografu g. A. Steinbaueru , koji takodjer zaslužuje svako priznanje. Knjiga stoji 1 for. 80 nč. a dobiva se u „Knjižar i Dioničke tiskare" u Zagrebu. Osobne viesti. Premješteni su: U službi knez. Thurn i Taxis: Šumari Ferdinand H i e b e 1 u Klani i Antun P u c h t a u Lokvah međjusobno. Umro je u Eisenachu u Njemačkoj dne 12. travnja t. g. glasoviti šumar dr. Karl Friedrich August Grebe , zemalj. nadšumarnik i veliko-vojvodski saksouski pravi tajni savjetnik, vitez i posjednik više redova i raznih odlikovanja. Mnogi od naših gg. članova poznavat će starca G r e b e a s njegovih učevnih radnja i s dugotrajnog djelovanja u šumarskoj struci, gdje bje svakom sgodom osobito odlikovan. Grebe rodio se dae 20. lipnja 1816. u Grossritten-u kod Habichtsvvalđa u Njemačkoj, gdje mu je otac šumarom bio. Svršiv svoje potrebite šumarske nauke, služio je postepeno u raznih šumskih činih s najboljim uspiehom, ter bude imenovan 1. travnja 1850. šumarskim nadsavjetnikom, predstojnikom veliko - vojvodskog povjerenstva za provedbu prociene šumfl, i ravnateljem šumar, učilišta u Eisenachu. 1. travnja 1890., kao na dan 50-gođišnjice njegovog vrieđnog i u svakom pogledu velezaslužuoga rada bude u osobito priznanje imenovan pravim tajnim savjetnikom i podieljen mu prislov „Preuzvišenost". Slava mu! Nadalje preminuo je naglom smrću kr. nadšumar Drag. M a u k a u Dragancu. Sitnice. Uspjeh državnog izpita za samostalno vocJjenje šumskoga gospodarenja. Povodom molbe nekih šum. kandidata dozvolila je visoka kr. zemalj. vlada, odjel za unutarnje poslove, da se u buduće obdržava viši državni šumarski izpit dva puta u godini, i to u proljeću koncem travnja i u jeseni koncem mjeseca listopada. Temeljem te dozvole obđržavan bje već ovoga proljeća od 28 — 30. travnja rečeni izpit, na koji su pripuštena tri mlada šumara: Bogoslav Hajek , Dragutin Polače k i Rudolf pl. Bukavina-Liebstađtski. Izpitno povjerenstvo sastojalo se je : Ođ strane visoke vlade bijaše p. n. g. Eugen Josip Tomić , kr. vladni odsječni savjetnik, nadalje kao izpitni predsjednik; p. n. g. Emil pl. Đurst , kr. šumar, ravnatelj, a kao povjerenici izpita p. n. gg. Mijo Vrbanić , kr. zemalj. šumarski nadzornik, Ivan Kolar , kr. državni nadšumar i Pran Žaver Kesterčanek, kr. iupanij. nadSumar. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1890 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— 281 — Dne 28. travnja t. g. zapoSe pismeni izpit, te istoga dana đobiSe kandidati slieđec´a pitanja: I. Kako se provađja nivelliranje obiSnog poljskog ili Šumskog puta; kako se konstruira uzdužni i poprieSni profil, kako isohypse, razjašnjenje na posebnom primjeru uz tabelu nivellementa? II. Na kakovi nafiin dade se kubiSni sadržaj granjevine i panjevine ustanoviti ? III. Neko i njegovi nasljednici imade pravo dobivati godimice iz neke šume 5 m´ hrastove gradje i 12 prostom, met. bukovog ili grabovog ogrjevnog drva. Šumska taxa po 1 m´ hrastove gradje iznaša 4 for., a po 1 prostor, met. ogrjeva 80 nč. Vlastnik Sume želi ovu služnost odkupiti jednoS za svagda gotovim novcem; koliko će morati platiti, računav s i^jo, neka se zadatak rieši? Dne 29. travnja bje nastavljen pismeni izpit, a budu stavljena daljnja pitanja: IV. Kako valja gospodariti u nekoj visokoj hrastovoj šumi, koja je uzrasla na pjeskulji u gorskoj kotlini, da se postepeno opet uspješno pošumi, ako se predpostavlja: a) da je upitna šuma jur predospiela za sje6u, suhobrka, te sbog mnogih šumskih šteta proređjena i izsjegena tako, da je tlo mjestimice lišeno svakoga pokrova, a mjestimice pokrito samo tankim slojem humusa, na kojem trava sporo uspieva; b) da je rečena šuma obteredena sa Šumskim služnostima na drvu, koje se svake godine namiriti imadu, i da je dulje vremena u proljeću izvržena povodnji ? V. Kako se sastavlja analysa ciena za šumske proizvode na panju u obde? VI. Na kojih načelih osnivaju se pri uredjenju i procieni šuma tako zvane oblične methođe; koje se od tih raethoda u ohie uporabljuju, a napose treba navesti način Hundeshageno v obračunanja godišnjeg etata po užitnom postotku, konačno koje su prednosti ter i mane ponienutog načina obračunanja"? Dne 30. travnja t. g. započeo je ustmeni izpit s kandidatima po redu, kako je koji brojku vukao. Isti dan svršen je izpit i sva trojica kandidata bude prema uspjehu pismenog i nstmenog izpita po povjerenstvu pronađjena dovoljno sposobnima za samostalno vodjenje šumskoga gospodarenja, i istim svjeđočbe uručene. Hrvatsko-slavonsko šumarsko družtvo na bečkom Šumarskom kongresu. U rujnu t. g. obđržavat če se u Beču savezno s jur otvorenom i sjajno uspjelom austro-ugarskom gospodarsko-šumarskom izložbom međju inim takođjer i obdi šumarski kongres. Koliko nam je do sada poznato, bit de naše družtvo na istom zastupano po p. n. gg. Emilu pl. Durstu, Miji Vr ban idu, Franji Kester čanku, Robertu Pischbaohu, Miji Radoševidu, Maksi Prekidu, Ladislavu Kraljeviću, Dragutinu Nanicinu i Josipu Kreutzu. Bilo bi pak možda sgodno, da i ostali naSi članovi, koji žele posjetiti izložbu, te svoj posjet izložbe odgode do početka rujna t. g., pa da taj svoj naum prijave družtvenom tajniku, ne bi li se možda tako dao udesiti skupni izlet đružtva u Beč u zajednici s hrvatsko - slavonskim gospodarskim đružtvom, koje de takođjer biti mnogobrojno zastupano na gospodarskom kongresu, koji će se istodobno obdržavati. Hrvatsko - slav. gospodarsko družtvo imade u centralnom odboru jubilarne gospodarsko - Šumarske izložbe, koja će se u kolovozu i rujnu g. 1891. u Zagrebu obdržavati, sliedece svoje zastupnike: Kr. đržav. šumar, ravnatelja E. D u r s t a, kr. zemalj. Žumar. nadzornika M. Vrbanida , veleposjednike grofa Miroslava Kulmer a i Ljudevita pl. Galiufa, kr. žup. nadšumara F. Kesterčanka, šumarnika brodske i petrovaradinske imovne obdine, Slavoljuba pl. Nemčid a i Maksu Prekida , te nadšumara ogulinske imovne obdine Miju Zobundjiju . Kako je to jur javljeno, priredit će naše društvo tom prilikom u posebnom pavilonu kolektivnu šumarsko-Iovsku izložbu, te će se odnosni pozivi i molbe sbog sudjelovanja veo za koji dan p. n. gg. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1890 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 282 — Slanovom đružtva dostaviti. Izložba ta obsizat ce sve grane Šumarstva i lova t. j . proizvode šumarstva, lova i ribolova, divljaS, lovske pse (posebna izložba) ribe, strojeve i orudje šumsko i šumskih industrija, lova i ribolova, šumarsko industrijalne proizvode, modele, nacrte i risarije, statističke podatke šumske proizvodnje gradnja i mjerniStva, kao i literaturu domaćeg šumarstva. Lugarski državni izpiti za podruSje bivše banovine obđržavani su dne 19. i 20. svibnja t. g iznimno kod kr. kot. oblasti u Petrinji, kao delegirane oblasti kr. žup. oblasti zagrebačke, jlzpitu se je podvrglo ukupno 39 kandidata, od kojih su 27 njih po povjerenstvu pronadjeni osposobljenimi, 12 njih pak reprobirano je. Pokriće troSkova ovogodišnje glavne skupštine, koja de se, kako to jur u posljednjem brojno, 1. javljeno, dne 20. i slieđede dane mjeseca rujna t. g. obdržavati u gradu Petrinji ujedno s izletom u obližnje šume I. i II, banske imovne obdine, te grada Petrinje, osigurano je ved podpuno, buđudi da je u tu svrhu dozvolila II, banska imovna obdina prinos od 400 for., a grad Petrinja prinos od 200 for. — Živili! Šumski požar. Dne 3. travnja t. g. poslije podne prispije viest šumariji morovidkoj, da je u zabrani Raškovici buknuo požar. S mjesta bi dostavljeno to do znanja obdinskom poglavarstvu, a osoblje šumarije pohrli odmah na lice mjesta. Došavši tamo, nadjosmo već srezkog lugara, gdje se muči oko vatre. Vatra bijaše planula u mladoj 4 do 5 godišnjoj zabrani, a početak joj bila jedna bara u kojoj se nalazilo mnogo suhe trave. Jak vjetar sjeveroiztočnjak primio je vatru na sve strane, od velika dima pak nije se mogao niti obseg garišta razaznati. Velika množina ležećih drva, zaostalog trešda od ciepanja dužice, bijahu sada nietilo za požar, te korov i travu zahvaćao je požar poput bujice. Nekolicina gasilaca, koja bijaše za nama u šumu pošla, nebijaše u stanju stati na put biesnom elementu, a prisutni načelnik političke obdine, dobro poznajući indolenciju puka, pozva oružničku postaju u pomoć, nu ista bijaše službeno odsutna, te tako se i noć primače, a pomoći od nikuda. Do u kasnu noć bijasmo na garištu, kasnije se vatra ponešto utiša, te tako, ostavivši stražu od nekolicine ljudi, krenusmo kući, da sutra zorom opet natrag đodjemo. Do podne drugi dan bijaše još kojekako dobro, nu vjetar razpiri opet vatrUj te sad istom đodje nam neki petdeset ljudi, nagnani od obćinskog poglavarstva, u pomoć. U večer drugoga dana moglo se kazati, da je požar ograničen, te su samo još gdjekoje kladurine tinjale. Izgorjelo je od prilike sto petdeset jutara mlade šume. Kolika je šteta tim nanesena, nije moći još pravo previdjeti. Gdjegod je leževina gorila, tu je mladj uništen sasvim; ondje pak, gdje ga je trava samo kao oprljila, nije ga uništila sasvim, ali naravski, kad bi se ta stabalca razvijala u debla, bila bi vrlo problematične valjanosti. Sumnja, da je požar nastao od pastira, obistinila se podpuno. Nađjen bi naime kraj početka garišta ražnjić i na njemu želudac od kokoške, koju su valjda pastiri gdjegod ukrali, pa da budu sigurniji, odoše u zabran, da je tamo izpeku i s njom se đelektiraju. Kakovo su zlo tim počinili, iztaknuo sam već gore. Iztragom pronadjeni su ti pastiri, te će valjda ciela stvar biti odstupljena državnom ođvjetničtvu na kompetentno uredovanje. Isti dan pojavio se požar i u zabrani „Novi" kraj Save, nu tamo nije bio od velikih dimezija. Izgorjelo je 5 — 6 jutara, a bilo bi svakako više, da nisu ljudi badnjevima i kacama priskočili u pomoć, te tako vatru polievanjem ograničili. D. M. Troprsti Ijenivac ili tipavac (Brađypus tridactylus). Tipavci, najkarakterističnije životinje tropične južne Amerike, spadaju u razred ^jkrezubica" (edentata). Bezazleni su to stanovnici šuma, koji se većinom samo noću kreću. Po čovjeka niesu skoro od nikakove koristi. Tipavci živu skoro izključivo samo na drveću, a najradje |
| ŠUMARSKI LIST 6/1890 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 283 — u najguSdih šumah. Hrane se lišdem raznovrstnog tropičnog drveća, čemu im osobito dobro služi grizalo, koje se sastoji samo iz pet valjkastih očnjaka. Jer se samo sočnim zelenilom hrane, to ne trebaju nikad vode za pilo, s toga i veoma riedko silaze s drveća. Leđjima prama dolje i držeći se jakimi pandžami o granu, pužu veoma sporo od grane do grane, od krošnje do krošnje. Po danu se u obće ni ne kreću, pak ih je veoma riedko vidjeti, jer su uviek sakriveni u najgušćoj krošnji. Kad zamrači, a osobito kad noć nastane, počnu se kretati tražeći si hranu. Cielo njihovo biće pokazuje neku tupost i bezstrastvenost, ograničenost i ravnodušnost, kakove se kod drugih sisavaca ne može naći. Oni ne pokazuju ni truna duševnog života, nikakovu mržnju ni ljubav, već su posvema tupi i apatični. Kote samo jedno mlado, koje sasma kosmato i već providjeno sa papci i s pandjami na sviet dođje, pak je svojoj materi samo na teret, jer ga ona nerado doji i jer ga mora kroz to vrieme nositi na ledjima, o koja se mlado objesi. Duševna bezdutljivost Ijenivaoa pokazuje se i u njihovom fizičnom životu, jer oni podnose najteže rane i boli prividno bez ikakovog čustva, a imađu tako žilavu narav, da se ni nakon smrtonosne rane, zadane im buđ hitcem iz puške ili otrovnom strielicom, s mjesta ne miču, već nekoliko ura na grani još ostaju visjeti, dok se ne ukoče, a time pandže granu izpuste. Urodjenici moraju dakle tipavce, ako ih se hoće dočepati, bez da ih prije usmrte, pomoću uzica na dugih štapovih snimati sa grana i to tako, da bace uzicu Ijeuivcu oko vrata, dva tri puta ju okrenu, pa kad ga na polak već uduše, to ga onda lako grane rieše i na tlo obale, gdje ga posvema utuku. Dosada je poznato 5 — 6 vrsti tih tipavaca, koji su veliki bud kao mačka, bud pak kao pas jazavčar. Naravoslovci razdieliše ih u dva razreda, i to: Bradypus i Choloepus. Meso je tipavaca u obće žilavo, neugodnoga vonja i ukusa; jedu ga samo divljaci. Debela i žilava njihova koža dade se dobro upotrebiti za prevlaku na kovčezih, za putne žepove i za razne slične stvari. Duševni razvoj životinja. Život pa i biće čovjeka u uzkoj je svezi sa životinjstvom. Životinje služe njegovoj koristi, pružaju mu djelomice hranu, rade za njega, razveseljuju mu dušu, pak mu pružaju stotinu i stotinu prilika, da upozna samog sebe i naravne zakone, po kojima se cieli duševni život svieta ravna. Važnost toga medjnsobnog ođnošaja ne nieču samo ljudi već i same životinje polag stupnja njihove savršenosti; pa ta važnost pridonaša nepobitno i k razvitku duše svih onih stvorova, koji su nadareni voljom i kretanjem. Čovjek skuplja razne životinje oko sebe, skrbi se za njihove tjelesne potrebe, nastoji nježniju ćud u njima probuditi. Životinje pokazuju se i za sve to zahvalne, a kadkađ su i za čudo veoma privržene, nazrievajući u njem ono više bide, koje posjeduje sredstva nje ukrotiti. Taj je ođnošaj doduše već od vajkada postajao, samo što je od strane čovjeka na sebičnoj podlozi bio, što u ostalom drugačije nije ni moglo biti, jer se biće životinje jednostavno a po tom i nevaljano osuđjivalo. Još u 16. stoljeću smatrahu i najveći učenjaci životinje za bezdušne, a danomice pojavljujuće se momente duševne njihove djelatnosti manje ili više varkom ili opet dokazom prirodjenog im nu nepoznatog nagona, koji kao svjedoci nutarnjeg samostalnog života individua vriediti ne bi mogli. Prama tomu rekli su, da su životinje samo nekim nagonom obdareni stvorovi. Tek u novije doba nastojalo se sa više slobode i ljubavi pronaći preduvjete duševnoga života u organizmu, koji odgovara uvjetom samostalnoga tiela. Sjajni uspjesi znanstvenih iztraživanja niesu nam doduše omogućili ustanoviti sjedište duše u jednom tielu, ali ipak tako daleko dopriesmo, da u moždjanih i živcih one organe upoznamo, koji omogućuju samostalnu duševnu djelatnost. Čim su ti posređovatelji duševnog života u raznih vrstih životinjstva savršeniji, tim vedma su u stanju uđioničtvovati u duševnom životu. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1890 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— 284 - Razgledamo li se ma samo i povrSno po zemlji, opazit iemo ipak bezbrojni niz najrazliCitijih oblika životinjskih tjelesa, pofiev od infuzorija, sadržanih u kapljici vode, koje su prostomu našemu oku nerazlučive pak sve do noja, slona, kita, udava i drugih stvorova, koji čovjeka veličinom nadkriljuju. Isto tako različni su i stepeni, koje mi nalazimo u duševnom razvoju ne samo u vrstih ve(! i u svakom pojedinom individuu; što svaki od nas danomice imade priliku opaziti. N. pr. jedna ptica ili koji četveronožac kao pas, konj, slon itđ. pokazuje se mnogo inteligentniji, nego li drugi njemu slični, pak i njihove đuSevne sposobnosti množe se vlastitim izkustvom ili uticajem čovjeka. Na temelju svih tih opažanja ne možemo dvojiti, da pojedine životinje polag svoga razvoja u živčanom sustavu temelj duševne djelatnosti posjeduju. Duša je sama nešto, što se istom imade stvoriti. To nešto proiztiče iz nečesa neznanoga, što možemo pod okolnostmi nagonom zvati, koji se do stanovite savršenosti razviti može. Veoma je zanimivo promatrati, kako se u životinjstvu od najnižeg organizma počevši sa savršenošdu fizične organizacije i duševna djelatnost od stepena do stepena sve vedma razvija, dok napokon u čovjeku svoj največi razvitak poluči. Najnižu vrst života nalazimo bez dvojbe u infusorija, koje prostim okom ni vidjeti ne možemo, jer ih samo u jednoj jeditoj kapljici ima ogromna množina. Razumije se samo po sebi, da se radi njihove sitnosti nije moglo još ustanoviti, đa li imadu živaca ili ne, nu ipak se čini, da vanjski uplivi kao n. pr. svjetlo na nje djeluju. Nešto više prilike za promatranje života pružaju polypi, koje je naći međjusobno izprepletene u moru i u slađkoj vodi. Ovi se poljpi nalaze na veoma nizkom stepenu života; njihova duša prianja uz druga tjelesa, koja im namiruju tjelesne potrebe. Da su ipak savršeniji od prije navedenih infusorija, možemo već i s toga uztvrditi, što kod njih nalazimo udružni život. Oni se spoje i izprepletu međjusobno, pak tvore ciele kolonije, koje kao i koraljna pećina jednu cielost tvore. U gljista, krstača i školjkaša niesu se do sada još sa sjegurnošću mogli ustanoviti živci, nu svakako zapremaju oni viši stepen duševne djelatnosti. N. pr. zemne gljiste pokazuju neku ćutljivost, jer se brzo u svoje rupe povuku, čim noga čovjeka u njihovu blizinu stupi. Nekoje crievne gljiste kao n. pr. tribine pokazuju volje nomadičnom životu, koju time pokazuju, što se kroz crievne zavoje sve do mišica progrizu, gdje često i život čovječji upropaste. Pa stajale te tribine i na nizkom stepenu savršenosti, to im se ipak imade neizmjerna žilavost života pripisati, jer mogu veliku vrućinu, a isto tako i zimu pođnašati. Poginu tek u vrućini vrienja, pak se često probude pod povoljnimi okolnostmi iz prividno obumrlog stanja tek nakon više godina. Kod mekušaca kao n. pr. kod puževa, kojim doduše još moždjani manjkaju, nalazimo prvi put temelj živčanog sustava, koji ih usposobljuje za veću životnu djelatnost. Oni posjeduju prve tragove očnog ustroja, pak se opip, sluh i vonj pojavljuju u stanovitoj svezi. Prije nego li se prepuste zimskom snu, priprave se osobito za to, zatvoriv svoje kućice, čime pokazuju neku opreznost. Pijavice pripravljaju si umjetna legla. Mnoge pak napuštaju vodu u vrieme, kad legu jaja za to, da pripreme legla, što predpostavlja opet neku stanovitu duševnu djelatnost. Stonoge, živuće u vrućih pojasih, ubijaju svoj plien otrovnim ugrizom, pak su si svakako o djelatnosti svoga čina svjestne. Raci veoma lukavo na svoj plien vrebaju i t. d. Podjemo li od korepnjaka dalje, to dolazimo do škorpiona i pauka, koji tvore prelaz u zanimivo carstvo kukaca. Škorpioni nose svoje mlade okolo i time pokazuju njegu, brigu i skrb za iste. Kod pauka nalazimo više skvrčeni živčani sustav; oni dapače već i u nogu živce imadu; od tuda i njihova veća ćutljivost. Pak ako se oni i međjusobno pohlepno požderu, to ipak ne taje ljubav prama* svomu leglu; nose jaja |
| ŠUMARSKI LIST 6/1890 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 285 — sa sobom okolo, pak ih brane proti neprijateljskim napadajem, a kad ili odlože, to ih pređjom nastoje obSuvati ođ vlage i studeni. Pauci posjeduju i ljubav za glasbu, pak su ved često ođ uzaika pripitomljeni. Čudnovata je kod njih i volja za putovanjem. Matematička točnost njihovih umjetnih mreža poznata je, a tako i kako oni lukavo te svoje mreže za lov pliena upotrebiti znadu. Oni znadu izkvarena mjesta popraviti i snagu neprijatelja kod dodira mreže ocieniti. Ako niesu neprijatelju dorasli, to se brzo natrag povuku, ali tim prije napređ pojure, ako valja manju životinjicu zaplesti, da ue izmakne. JoS jasnije, nego li je to kod pauka, pokazuju se tragovi duševne djelatnosti kod opnokrilaca. Ovi se kreću samo u zraku, imadu krvnimi žilicami izprepleteno tielo, veoma razvita dutila, akoprem nemaju moždjana. Tielo kukaca dieli se ved na glavu, prsa i zadku, ali spadaju ipak još međju bezkralježnjake. Udruženje njihovo daje povod, te zaključujemo na vedu duševnu djelatnost. Mnoge vrsti udružuju se često na korist cielog rada u jednu državu, pak zajednički rade i neprijatelja odvraćaju, kako se to opaža kod pčela i mravaca. Oni grade zajedničku kuću, koje konstrukcija dokazuje njihovu umjetnost. Kuda njihova služi kao sklonište za leglo i kao spremište za živež. Privrženost pčela prama matici, rojenje njihovo, uporaba trutova za rad, a nakon svršetka ovog utamanjenje istih i hiljadu drugih slučajeva svjedoče jasno za nekakovu pretežnu duševnu djelatnost. Isto vriedi i za postupak mrava, kojim oni na druge države napadaju i sile zarobljenike na rad u svoju korist, Opnokrilci posjeduju jako razvito svojstvo medjusobnog saobdenja. Ako n. pr. jedan mrav ne može koji predmet odvući sam, potraži odmah pomoć i to tako, da sudruga svoga bližnjeg sa pipali opipa, koji onda odmah za njim podje. Obična osa izkopa u zemlji rupu, u koju onda svoja jaja leže; vrh svakog jajašca položi dvie tri zelene gusjenice, koje imadu služiti za hranu ličiukam, kad ove izpuze. Pčele poznaju svoga pčelara, pak mu ne nahude, dok komarči i muhe neprestance uznemiruju čovjeka, bez da slute pogibelj, koja im prieti. Čudnovato je kod opnokrilaca, koji uđružno živu i to, da svaki ođ njih ne preuzima skrb za svoje leglo kao roditelj , ved isto za to pozvanim drugarom prepušta. Ribe imadu doduše moždjana, nu ovi ne izpunjuju šupljinu glave sasma, pak se čini, kao da one neki sanjarski život vode. Plivaju okolo uviek sa otvorenim očima, vide predmete na obali, pak se odmah razštrkaju, kad se voda uzniše. Malo njih gradi gnjezđa za svoje leglo. Ribe se dadu ali i donekle pripitomiti tako, da se na glas zvona skupe i iz čovječje ruke hranu uzimaju, čudnovata su za vrieme mriestenja njihova putovanja, kod kojih nekoje morske vrsti dak i u rieke dolaze. Na tom putovanju znadu one lukavo obadi postavljene mreže i ine zaprieke kao n. pr. vodostaje preskočiti i t. d. Najvedi međju njima predvodi družtvo. Prije nego prodju u rieke, zadržavaju se dugo na utoku istih u more, da se na sladku vodu nauče. Nu za leglo se sasma ništa ne brinu. Izmedju reptilija pokazuju zmije veliku razdražljivosl, psičudi i jezikom titrajući, navale na neprijatelja, a otrovne su si svoje sile i svjestne, jer kad su koju životinju 8 otrovnim zubom ugrizle, to mirno očekuju djelovanje. Gušteri imadu već moždjane. Manje vrsti guštera pokazuju svojom živahnošduizrazitimi očmi neku duševnu djelatnost. Afrikanski dvoličnjak mienja sbog vanjskog uticanja često boju, kao što i čovjek porumeni kadkađ buđ ođ stida ili uzrujanosti. Do ove granice životinjstva ne može se još o kakovoj razvitoj individualnosti pojedinih životinja uztvrditi; koraknemo li ali dalje, to demo ved kod ptica najprije naidi na duševnu svezu s čovjekom. Ptica može unutarnje duševno stanje, kao n. pr. zvjedljivost, radost, žalost, sr^jbu okom predočiti. Ptica posjeduje razvit sluh, a prije svega umije se glasati, |
| ŠUMARSKI LIST 6/1890 str. 48 <-- 48 --> PDF |
— 286 — čime takođjer svoje unutarnje 08Je(!aje saobduje. Kako raznovrstne su ptice, tako su raznovrstni i naumi njihova glasanja. Velika je razlika izmeđju promuklog glasanja ptice grabilice i cvrkutanja ratobornog roja vrabaca i milozvučnog sad živahnog sad melankaliGkog pieva slavulja. Temelj vedoj savršenosti ptica nalazimo u razvitijih možđjanih, koji se odnose prama cielom tielu kao 1 : 20 do 200, đok je taj ođnošaj kod riba kano 1: 800 do 20.000, a kod amphibija kano 1 : 400 do 1000. Suđedi i po glasu ptica, predstavlja nam se u njima veoma razvit duševni život, jer s njim umiju predočiti kako najstrastvenija tako i najnježnija čustva. Čudnovat je doista govor, komu samo rie5 manjka. To svjotsvo ptica, da svoje osjećaje izraziti mogu, čini, da im je čovjek sklon. Čovjek zavoli stanovitu vrat, pak upoznaje sam razliku savršenosti medju njima. Nakostriešivanje, spuštanje perja, prhutanje, kretanje glavom, umiljato tipanje kljunom i vabljenje glasom, sve su tu dokazi duševne djelat nosti pt ca. — Ptica u stanovitoj dobi dana spava a opet u stanovitoj dobi dana bdije, kao što i čovjek, pak dapače često i sanja, što dokazuje tiho piukanje ili nenadana bojazan i t. d. Čudnovato je i to, da mnoge vrsti ptica poznaju mienu godišnjih doba, a sbog loga se prije zime u toplije krajeve sele. — Gradnja gnjezda dokazuje nam u stotinu slučajeva toliko predomišljatosti a djelomice i umjetnosti i valjane uporabe vanjskih ođnošaja, da joj se često dosta uačuđti ne možemo. Ptice poznadu medjusobnu i roditeljsku ljubav, pak često za svoje mlade vlastiti život na kocku stavljaju. Isto tako vole one čistodu i sjaj, pak imademo primjera, da pojedine vrsti rado ukradu i u svoja gnjezda nose predmete, koji se svietle. Neka vrst častohlepja nagoni mužkarce nekojih vrsti vitežkomu boju na život ili smrt. Za vrieme legla povisuje se duševna djelatnost ptica. Velikom lukavštinom znadu one neprijatelja od gnjezda odmamiti. Tako na pr. noj obilazi oko gnjezda na daleko; druge se ptice pak spuste prilično udaljeno od gnjezda za to, da pazku progonitelja na se obrate. Još vedma razvijenu duševnu djelatnost, no što je u pticah, nalazimo kod sisavaca. Uzrok tomu leži u savršenijoj tvorbi hrbtenjače i moždjana, čime se čovječjem obliku približuju. Kao što su vrsti životinja različite, tako su isto različiti i dokazi o njihovom spoznanju vanjskog svieta. Čudnovata je samo ta okoloost, da baš one životinje, koje su čovječjem obliku najsličnije, na ime majmuni, najmanje od čovječje razboritosti pokazuju, pak su i najmanje skloni istomu, đok ih psi, konji i slonovi u tome nađkriljuju. Majmuni znadu doduše čovjeka izvrstno oponašati, bez da smisao radnje pojme. Nerazmjerno velike čeljusti približuju ih više živini no čovjeku, kao što ih i slabo razvijeni moždjani i zakržljavila šupljina glave daleko čovjeku zapostavljaju. Medjutim je kod njih vid, sluh i vonj veoma razvit, kao što u obde kod sisavaca, a i cieli oblik obraza spretan je duševne njihove promjene predočiti. Izraz lica pojedinih vrsti sisavaca pokazuje često u ostalom osobito prirodjena im svojstva. Tako na pr. glava lisice karakteriše njezinu lukavost; kod psa i slona vidjamo razboritost i privrženost; glava konja predočuje nam nadalje plemenita njegova svojstva, dok rod mačaka karakterišu njihove okrenute oči kao razbojnike i licumjerce. Izraz lica jednog, jedne te iste vrsti sisavca, može se i mienjati prama tomu, kakova ga duševna čuvstva suabđievaju; na ime ljubav ili mržnja, hrabrost ili strah, radost ili žalost. Ovamo spada na pr. svjetlucanje očiju, dizanje i spuštanje ušiju, miganje repom i t. d. Razlika, koju nalazimo u savršenosti pojedinih individua, za čudo je veoma raznovrstna. Takovu već jasno nalazimo izmedju običnog tegledeg i plemenitog arabskog konja, izmedja lukavog pudela i lienog mopsa, — Lovac nalazi, da jedan pas ima |