DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1890 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 302 — Ponajprije zaputilo se Nj. Veličanstvo u magjarski odsjek, gdje su ga dočekali magjarski maguati, medju kojima vidjeli 1 našeg g. državnog nadšiimarnika Beđoa pored više magjarskih šumara i zastupnika magjavske šumarske akademije g. šumarskog savjetnika i profesora Szecsia, s kojim sam se još od prije poznavao, pak sam tako imao priliku s onimi liepiiDi i pončnimi izložci od m, ministarstva i od šum. akademije u Šćavnici izloženi boije i poblize se upoznati, o kojima ću, kad se otvori rubrika o izložbi, potanko obaviestiti. Prošav Nj. Veličanstvo magjarski odsjek i pregiedav s najvećim interesom od pojedinih izložitelja osobno razložene izložke, uputi se u izložbu austrijsku, korušku, moravsku i druge hrpe. ^ ´ Najviše su mu se svidjale lovačke grupe, pak izložci za nastavu i poboljšanje tla. Razgledav razne paviljone, gdje su ga čekali dostojanstvenici i šefovi, pošlo je Nj. Veličanstvo u francuzki paviljon, da vidi s parižke izložbe čuvenu fontaino lumineuse. Ovo je vodomet u bojama, kojeg je izumitelj inžinir Bechmaon iz Pariza. Za tim je pregledao car osim francuzkoga, švedski i talijanski paviljon, gdje su ga dočekali i pozdravili poklisari. U francuzkora paviljonu pozdravio je cara poklisar Dekrais, u švedskom poslanik Akerman a u talijanskom na ćelu poslanstva vojvoda Avarna. Izlazeći iz izložbe izrazilo se Nj. Veličanstvo vrlo povoljno o izložbi i obećalo, da će ovu izložbu, koja ga vrlo zanima, još sliedećih dana više puta posjetiti. Iz Hrvatske ne viđjeh ma baš nikoga osim grofa Ladislava Pejačevića a niti nikakovih izložaka, osim nešto neznatnoga, što ni spomena vriedno nije. Srce me boljeti mora, kao što bi i svakoga šumara boljelo, koji je toli sretan, da je u romantičnoj gorovitoj Hrvatskoj odrastao te kao ja pod vrletima Velebita zelenu goru ugledao i njezine prirodne čari upoznao, kad vidi, gdje su ne samo sve zemlje široke Austro-Ugarske države zastupane, nego i druge kulturne i napredne zemlje izvan naše monarkije. I nehotice pomislih na onu poslovicu, koja žali bože u našem narodu postoji: ^pijan kao šumar´*. Ta ako hrvatsko šumarsko i gospodarsko družtvo niesu na ovoj izložbi učestvovali, zar nema širom ciele Hrvatske svjestna i marna šumara ili gospodara, da upotrebi priliku, da prikaže svietu na vidiku, da Hrvatska, njezina zelena struka i njezini poetični prirodni čari jošte žive i da igra neku ulogu u kulturnom napredovanju drugih sretnijih pokrajina. Zar se nije mogao bar jedan naći, "pak da se Hrvatska i ovom zgodom ne briše sa mape evropske. Tko poznaje, samo da kao primjer navedem, g. državnog nadšumara E. Dobiaša u Gospiću i tko je imao sreću vidjeti njegovu ojithomoložku zbirku, koja vriedi više hiljada forinata, pa komu onda da se snino ne isarrietsie pitanje: nije li on mogao što no rieč, biti sjajna zviezda medju zviezdam.a, pak svietliti poput „Prachtkafer" a na ovoj izložbi i pokazati, da m\ još živemo i radimo? Kad, sam vidio, kako je Bosna i Hercegovina iiepo zastupana i onake stvari izložiti mogla, kojima Be svaki divi radi njihove naravnnsti, originalnosti |