DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1890 str. 26     <-- 26 -->        PDF

- 314 —
šume G-or^ i Dol Siubicej Podgorje-M. Bistrica i Fodgorje-Ivanec bile m
bez ikakovog sadzora, iz´vržeiie sviri^ mogućim poharaina, uživane kao svačije
d 0 b r 0 1


Početkom godine 1889. došle su obćinske šume u ruke šumara; dočim
vlastelini upravljaju sami. Jedino gospoštija Golubovac imade svojega šumara
(sa I ugarskim izpitom položenim u Češkoj).


Da je pri uvadjaeju šumske uprave u ohć. šumama kuburno bilo, priznat
će svaki,- ako se uvaže još i današnja ^puntanja" glede šume. — Da
niesu oblasti glede uprave šuma shodno odredile, pored seljaka i odbornika
ne bi nikad bilo šumara; —-jer su oni dobro znali, da je odzvonilo njihovomu
j,grabežnom gospodarenju" — ako se šumar namjesti!


Nu bez pitanja suovlastnika uvedena je toli nužđna šumska uprava.


Kad pak šumar upravu ovakovih šuma primi, te se sa svim mogućim
nezgodama boriti ima, — jao i naopako! Niti imaš nacrti šumskih niti izkaz
suovlastnikah, niti posjedovnih listova, niti znaš površinu šumsku, niti njihovih
medja.


Kad bez ikakovih pomagala počneš, te sve po tmini basaš, e brate i opet
jao i naopako! S Bogom teorija i sve formule!


Kad ti se pak predstave lugari sa plaćom godišnjih 20 do 30 forinti,
pa i tu još po dvie do tri godine dobili niesu, akoprem su gospođa odbornici
gospodarili (a šuma nestalo), to se čovjeku koža ježi, kad pomisli, da
s tim ljudima mora vojevati proti štetočincima. Upravo čovjeku izgleda, kao
da stoji na razvalinama Jerusolima, — Jedna hrvatska poslovica veli: „Svaki
početak je težak!", a druga: „Uzdaj se u se i u svoje kljuse!" —Nije bilo tu
oklievanja, već oštro na posao.


Prva skrb bila je upoznati šumske odbornike i predsjednika. Kad si gospodu
upoznao, trebalo je sazvati odborsku sjednicu. Sazvala se sjednica, ali
sjatilo se cielo selo, da čuje, „kaj bu gospon forstner povedaP.


Došli „forstnerovi" predloži, a odbor ni da čuje.


Dapače u sjednici odbora imovne obćiae Jakovlje rekoše gospođa odbornici:
„Kaj njima treba forstnera! Naša je gora, mi burno gospodarili, kak
i pređi! ! !"


Kad sam ja zaiskao od Jakovljana nacrt šume, a oni udri vikati: »Ne
burno dali, budete nam goru prodali!´^


Kad čovjek ovako šta ciije i vidi, morao bi sjesti pa plakati; — nu kad
pomisli na moć zakona, u:^dahne čovjek, pa mjesto s bogom, reče im prije,
nego iz sjednice ode „budete vre tiši i mirni kak´ ti janjci."


Zato je, hvala budi Bogu, dobro uredjeno, da šumari u provicijalu imadu
svoje sjedište kod kr- kot. oblasti, koja svim dopuštenimi sredstvima krči put
k racionalnoj upravi i gospodarenju šuma.


Da toga nije, s Bogom šumarija. Kad je kr. kot, oblast, uvidjela, da se sa
odbornici ne može uišta učinitis to je morala svoj rad sanaostaluo nastaviti, —
Prva briga bila je, lugar^skc osoblje urediti.