DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1890 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 320 — Dakie upravo i samo na mladim i za uzimanje hrane iz tla prikladaim dojnim žilama nalazi se gljivin plašt (ovoj), kod kojeg se još ne zna, iz kakovih vrsti sve sastoji i postaje. Sa borićem stoji Elaphomjces granulatus u Sjmbiosi; o ovoj gljivi veli Sorauer: „U velikim gnjezdima u borovim šumama, u zemlji nalazeća se gljiva pokazuje se na svakom individuumUj koji je jednim ovojem opasan i koji je iz prebogato razgranane jedne jedine korjenove žilice borića proizašao". Dalje: „Na omorici se vidi po Ludvigu ista pojava. — Korjeaje pokazuje dihotomno razgranjenje Mjeorhize; njihovi nešto odebljali okrajci su sa jednom, tikom priležećom, bjelkastom granicom pseudoparenhjmatičudg gljivina sastava zamotani. Od ove granice idu s jedne strane niti Mjceliuma van u okolnu zemlju, s drage strane prodiru takove niti u sastav korjenove kore". Gljivina navlaka,mora dakle, jer nijedan dio vlastitog, mladog korjena s tlom u direktnom savezu ne stoji, uzimanje surovih rastopina iz tla za stablo preuzeti, a ona uzima za to svojim prodirom u epidermis već izraslog (a ne još u razvoju nalazećeg se) korjena sjegurno i jedan dio nuždnoga organičkog ugljikova sastava (materijala). Dok ovo gore napomenuta za obadvie Symbiose najprobitačniji račun daje a kod Cupulifera se kao skoro beziznimno pravilo pokazuje (samo kod u prvom razvoju nalazećih se biljaka i kod vodenih kultura može se još od gljive nenapadnuto korjenje razpoznati) nalazi se manje obćenito kod Gonifera a još manje kod Salicina. Ovaj se razmjer svedjer kao parasitisam naziva, jer se gljiva aa korjenovoj epidermi i u njoj nalazi, a nije nikakav škodljivi upliv parasita više dokazan; jer draženje Mjceliuma na mladom korjenu prouzrokuje, da se kraća i deblja razgranjenja prave; pak jer nije prerano nestajanje istog dokazano, ne može se kao škodljivost uzeti. Sorauer dakle dokazuje, da Sjmbiosa akoprem kod Cupulifera u obće dolazi, kod Gonifera se ipak kao riedkost uzima; o^o vrieđi na prvom mjestu za omoriku. Uzmemo li u obzir, da se na korjenu omorike većim dielom gljive ne nalaze, to je onda pojmljivo, đa životne funkcije ove vrste drveta bar o S y m b i 0 s i ne ovise. U sarazmjeru Sjrobiota prema mladim omorikovim biljkama samo su još dva slučaja moguća i to: ili je za život biljke indife , r e n t a B, ili je njegov upliv na isti štetan. Trećeg nema. Vratimo li se sada gore navedenom slučaju iz šumskog vrta u Klauso, to ćemo opaziti sliedeće: L Sve biljke, koje su iz vana bolestne izgledale, koliko ih je god već iztraživano i promatrano, pokazuju se kao Sjmbiote. 2. Da biljke tim više slabe, čim je gljivina klica više korjena uhvatila. 3. Najjače su one biljke, na kojima o gljivi ni traga nema. 4. Gljive se,nalaze u gomilama ili u nizovima; pak tako izgleda kao da Mjcelium slično Rhizomorphama sa jedne na drugu biljku prelazi. Uzmemo li Sve ovo do sad navedeno u obzir, to ne treba više đa podvojimo, da je upliv tih Sjmbiota na razvoj mladih omorika absolutnp škodljiv. |