DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1890 str. 22 <-- 22 --> PDF |
- 4Q4 - Ustanove pojedinih visokih naredaba imale bi se od na to pozvanih u punoj mjeri i izvadjati, a ne bi se smjele, kako se žali bože i dogadja samo na papiru izpunjati. Primjerice danas nemaju obćine pojedine u obće šumskog orudja, pa koliko se tog radi neupulnosti i nemarnosti puka grieši, dok možemo opet iztači, da se visoke naredbe o kontroli uvoza i izvoza drva n. pr. za grad Sisak mimoilaze, jer se ustanove istih upravo niti izdaleka dosad ne izpunjuju, a obazremo li se na postajale šume u I. Banovini oko Oblaja i Bojne, gdje´su iste hametom sasjef ene i drvo kraj oružničke pošte izvažano, pa da nije niti * jedna klipa po tih organih zapljenita; to vidimo, da po tom naravno kriomčarenje s drvom napreduje na zator naših šuma, dok nam kontrolno provozne postaje tu posvema manjkaju. Napreduje to kriomčarenje ne samo na uštrb vlastnika šuma nego i čestitih trgovaca s drvi,jer imamo žali bože i takovih kukavnih trgovaca i trgovčića, koji podupiru kriomčarenje i svoj nečist posao na štetu čestitih, i vriednih trgovaca izvadjaju, pak jer su naši ljudi skloni na kriomčarenje, to će i kriomčariti s drvi sve dotle, dok budu za takova drva kupaca nalazili. S toga bi bilo neobhodno nuždno, da se shodne mjere i za takove trgovce ustanove. Naše lugarsko osoblje ne posjeduje onih vrlina, koje su mu nuždne, a da se tomu učini kraj, moraju se prama današnjim odnošajem sami šumari svojski oko odgoja takovog osoblja brinuti. Ne ću tim da uvriedim kojeg od i ospode sudrugova, niti da im tim što u grieh upišem, jer oni to i čine i jer znam s kakovimi se sve nepogodami šumar ima danas još boriti, no dobra volja k plemenitoj svrsi uviek je umjestna i koristna. Ne bi s goreg bilo, već ako se ne mogu lugarnice ustrojiti, da se bar lugarski tečajijstroje u toliko, u koliko su najnuždniji. "" ´" Razdor izmeđju lugara državnih i imovnih obćina, ter ponos prvih krnji medjusobni im ugled, odstranjuje medjusobno podupiranje u službi i radja pače omražnjom tog osoblja pred pukom na štetu službodavca. Da sbog toga susjedni lugari upućuju kvaročinitelje u šumu susjednog lugara, da se sbog toga ne samo obične nego i znatne štete čini, kao n. pr, požari, mogučnost nije izključena, pače je vrlo vjerojatno. Šumar je dakle dužan lugare si ne samo u vršenju službe obučavati, nego i duševno ih oplemenjivati, u njima pravu sviest uzgajati i u dušu im poštenje upiliti. Dobrom voljom ako i ne odmah no s vremenom, dade se ipak puno polučiti u tom pravcu. S toga je šumarom uztrajati a uspieh uz podupiranje drugih i viših oblasti ne može izostati. U Banovini, naročito u pogorju, manjka narodu privreda u obće, a takova bi mu se morala namaknuti kao n. pr. svilogojstvom, košaračtvom, ribogojstvom voćarstvom, uvođenjem uzornih gospodarstva, naročito livadarstvom i stočarstvom i t. d. Ova poduzeća morala bi se bar predbježno uzdržavati i započeti po samoj zemlji, a rukovoditi bi ih morali pouzdanici pol. oblasti, učitelji, šumari i t. d. |