DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1890 str. 30 <-- 30 --> PDF |
- 412 boji ni plateža ni kazne, jer naplatiti se nema od česa, a kazna na nj puno ne djeluje. Kultiviranje šumskih goleti mora se umjetnim načinom obaviti, i to stranom sjetvom, a stranom presadjivanjem., jer je položaj bez razlike veoma strm, pak poradi odplavljanja ne bi sjetva svuda uspjela; da nije tlo strmo kako jest, bila bi kultura sa sjetvom veoma laka i jeftinija, ali kod ovakog izprevijanog tla moraju se oba načina prihvatiti. Da još I. banska imovna obćina ima novčanih sredstava, bio bi posao lak, ali ovako se mora praznim rukama boriti, što je ne samo veoma težko već i nemoguće. Prona(!i sredstvo, kojim bi se haranje šuma prepriečilo, veoma je težko, nn ipak ću navesti dva glavna faktora, s kojimi bi se bar donjekle post´glo. Prvo bi sredstvo bilo, da se I. banska imovna obćina s tolikom novčanom pođporom subvencionira, koliko bi potrebno bilo, da se manjak gorivog drva, kojega u svom godišnjem etatu nema, novcem, budi od državnog erara, budi iz provincijalnih šuma nabavi, da se tako pravoužitnici podmiriti mogu. Tada bi i prekomjerna kradja prestala. Ta kupljena drva morala bi se na stanovita mjesta i na ceste dovesti, odkuda bi ih pravoužitnici lakše odvesti mogli, pošto ni sada ne primaju u udaljenijim šumama drva, jer je izvoz veoma težak, a u naroda nema jake i dobre tegleće marve. To kupovanje trajalo bi sve dotle, dok se ne bi uzrastom mladih šuma potrebni drvni kvantum osigurao. Drugo pak sredstvo, koje dakako ne može nikada u kriepost stupiti, ali se ipak primjera radi navadja, bilo bi to, da se šume L banske imovne obćine pripoje opet šumama kr. državnog erara, pak da onda državni erar obvezu servitutnih prava na sebe primi, ili pak, da se odciepljene šume kr. državnog šumskog erara pripoje šum. posjedu I. banske imovne obćine. Tim bi se načinom postiglo to, da bi se moglo više bližih drvosjeka u državnim šumama stvoriti, pak po tom i potrebam pravoužitnika lakše udovoljiti. Ne bude li se skoro ni jedno ni drugo sredstvo prihvatilo, propast će šume imovne obćine kao i one kr. državnog erara posve, pošto si svoje potrebe ma odkud namaknuti mora, a mlade šume za budućnost ne će moći ni jedan posjednik do potrebnog uzrasta odgojiti, a još manje sačuvati. Evo u Banovini ima mladih šuma od 15 do 20 godina, pak premda je tlo za šumski uzrast veoma povoljno, riedko će se ipak naći stabalce od 10 cmt. promjera, jer čim ovo nješto naraste, prosjeku ga; a to se svaki čas opetuje u tolikoj množini, đa sada većinom branjevine izgledaju kao njeko šikarje na pašnjacima. Dobro bi bilo, kad bi se od strane visoke kr. zemaljske vlade nastojalo, da se obćinske šikare, kojih ima u I. banskoj imovnoj obćini stotine i stotine jutara i koje badava stoje, zabrane od paše i sjekire. Danas sutra mogle h´ijine narodu koristiti, dok ih danas na mnogo mjesta upravo hotomično pastirčad iz duga vremena sieče i uništuje, bez da išta od usječenog i uništenog drva upotrebi. |