DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1890 str. 30     <-- 30 -->        PDF

- 412


boji ni plateža ni kazne, jer naplatiti se nema od česa, a kazna na nj puno ne
djeluje. Kultiviranje šumskih goleti mora se umjetnim načinom obaviti, i to
stranom sjetvom, a stranom presadjivanjem., jer je položaj bez razlike veoma
strm, pak poradi odplavljanja ne bi sjetva svuda uspjela; da nije tlo strmo
kako jest, bila bi kultura sa sjetvom veoma laka i jeftinija, ali kod ovakog izprevijanog
tla moraju se oba načina prihvatiti. Da još I. banska imovna obćina
ima novčanih sredstava, bio bi posao lak, ali ovako se mora praznim rukama
boriti, što je ne samo veoma težko već i nemoguće.


Prona(!i sredstvo, kojim bi se haranje šuma prepriečilo, veoma je težko,
nn ipak ću navesti dva glavna faktora, s kojimi bi se bar donjekle post´glo.


Prvo bi sredstvo bilo, da se I. banska imovna obćina s tolikom novčanom
pođporom subvencionira, koliko bi potrebno bilo, da se manjak gorivog drva,
kojega u svom godišnjem etatu nema, novcem, budi od državnog erara, budi
iz provincijalnih šuma nabavi, da se tako pravoužitnici podmiriti mogu. Tada
bi i prekomjerna kradja prestala.


Ta kupljena drva morala bi se na stanovita mjesta i na ceste dovesti,
odkuda bi ih pravoužitnici lakše odvesti mogli, pošto ni sada ne primaju u
udaljenijim šumama drva, jer je izvoz veoma težak, a u naroda nema jake i
dobre tegleće marve.


To kupovanje trajalo bi sve dotle, dok se ne bi uzrastom mladih šuma
potrebni drvni kvantum osigurao.


Drugo pak sredstvo, koje dakako ne može nikada u kriepost stupiti, ali
se ipak primjera radi navadja, bilo bi to, da se šume L banske imovne obćine
pripoje opet šumama kr. državnog erara, pak da onda državni erar obvezu
servitutnih prava na sebe primi, ili pak, da se odciepljene šume kr. državnog
šumskog erara pripoje šum. posjedu I. banske imovne obćine. Tim bi se načinom
postiglo to, da bi se moglo više bližih drvosjeka u državnim šumama
stvoriti, pak po tom i potrebam pravoužitnika lakše udovoljiti. Ne bude li se
skoro ni jedno ni drugo sredstvo prihvatilo, propast će šume imovne obćine kao
i one kr. državnog erara posve, pošto si svoje potrebe ma odkud namaknuti
mora, a mlade šume za budućnost ne će moći ni jedan posjednik do potrebnog
uzrasta odgojiti, a još manje sačuvati.


Evo u Banovini ima mladih šuma od 15 do 20 godina, pak premda je
tlo za šumski uzrast veoma povoljno, riedko će se ipak naći stabalce od 10 cmt.
promjera, jer čim ovo nješto naraste, prosjeku ga; a to se svaki čas opetuje
u tolikoj množini, đa sada većinom branjevine izgledaju kao njeko šikarje na
pašnjacima. Dobro bi bilo, kad bi se od strane visoke kr. zemaljske vlade nastojalo,
da se obćinske šikare, kojih ima u I. banskoj imovnoj obćini stotine i
stotine jutara i koje badava stoje, zabrane od paše i sjekire. Danas sutra mogle
h´ijine narodu koristiti, dok ih danas na mnogo mjesta upravo hotomično pastirčad
iz duga vremena sieče i uništuje, bez da išta od usječenog i uništenog
drva upotrebi.